|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2016 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 50 - TrenutaÄni odgovor, sprjeÄavanje i zaÅ¡tita |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da tijela odgovorna za provedbu zakona žurno odgovore na sve oblike nasilja obuhvaćene podruÄjem primjene ove Konvencije te da na odgovarajući naÄin pruže žrtvama primjerenu i trenutaÄnu zaštitu. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se tijela odgovorna za provedbu zakona žurno i na odgovarajući naÄin ukljuÄe u sprjeÄavanje i zaštitu od svih oblika nasilja obuhvaćenih podruÄjem primjene ove Konvencije, ukljuÄujući i primjenu preventivnih operativnih mjera i prikupljanje dokaza. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 50 TrenutaÄni odgovor, sprjeÄavanje i zaÅ¡tita | ||
| Usporedba između država čl. 50 TrenutaÄni odgovor, sprjeÄavanje i zaÅ¡tita | ||
| PITANJA |
| a. Navedite prava i dužnosti tijela za provoÄ‘enje zakona u vezi sa sluÄajevima nasilja prema ženama (na primjer, imaju li pravo ući u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li davati savjete o pomoći žrtvi itd.)? ima li policija posebno obuÄene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, ukljuÄujući i visoke dužnosnike? Koja su pravila u prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
| Odgovor: Prema Explanatory reportu stavak 1. odnosi se na zahtjev nadležnim tijelima da osiguraju adekvatnu i trenutaÄnu zaštitu žrtve, a stavak 2. na brzu i odgovarajuću prevenciju i zaštitu, ukljuÄujući preventivne operativne mjere i prikupljanje dokaza. Da bi nadležna tijela mogla ispuniti navedene obveze, ona moraju imati ovlasti da: |
 |
| a. Navedite prava i dužnosti tijela za provoÄ‘enje zakona u vezi sa sluÄajevima nasilja prema ženama (na primjer, imaju li pravo ući u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li davati savjete o pomoći žrtvi itd.)? ima li policija posebno obuÄene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, ukljuÄujući i visoke dužnosnike? Koja su pravila u prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
|
Odgovor: Prema Explanatory reportu stavak 1. odnosi se na zahtjev nadležnim tijelima da osiguraju adekvatnu i trenutaÄnu zaštitu žrtve, a stavak 2. na brzu i odgovarajuću prevenciju i zaštitu, ukljuÄujući preventivne operativne mjere i prikupljanje dokaza. Da bi nadležna tijela mogla ispuniti navedene obveze, ona moraju imati ovlasti da: − uÄ‘u na mjesto gdje se nalazi osoba u opasnosti − postupaju i pružaju savjete žrtvama na odgovarajući naÄin − saslušanje žrtve bez odgode provode posebno obuÄene osobe, gdje je to prikladno žena, u prostorijama koje su osmišljene za uspostavu odnosa povjerenja izmeÄ‘u žrtve i osoblja − bude osiguran odgovarajući broj ženskih policajaca, ukljuÄujući i na visokoj razini odgovornosti. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji koji propisuje prekršajna djela, sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane za nasilje u obitelji postupat će hitno i svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni (Äl. 5.). Službe socijalni skrbi i zdravstvene ustanove i druga nadležna tijela vode brigu o svim potrebama žrtve i obavještavaju je o njezinim pravima (Äl. 6.). Na temelju sudbenog naloga, policija će otpratiti osobu izloženu nasilju u njezin stambeni prostor radi uzimanja osobnih stvari neophodnih za zadovoljenje svakodnevnih potreba (Äl. 9). Zakon predviÄ‘a zaštitne mjere koje se mogu izreći i prije pokretanja prekršajnog postupka, a koje žrtvama osiguravaju trenutaÄnu zaštitu i sprjeÄavanje daljnjeg nasilja (Äl. 19.). To su zaštitne mjere: zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji; zabrane uznemiravanja ili uhoÄ‘enja osobe izložene nasilju; udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ÄŒlanak 5. (1) Sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane za nasilje u obitelji postupat će hitno. (2) Svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni. ÄŒlanak 6. (1) U svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji službe socijalne skrbi i zdravstvene ustanove te druga nadležna tijela dužna su voditi brigu o svim potrebama žrtve i omogućiti joj pristup odgovarajućim službama. (2) PoÄinitelju nasilja službe iz stavka 1. ovoga Älanka dužne su pružiti odgovarajuću informaciju o svim njegovim pravima. (3) U sluÄajevima pokretanja prekršajnog postupka u kojem se kao žrtva pojavljuje dijete nadležni sud dužan je, bez odgode, o tome obavijestiti ustanove socijalne skrbi radi poduzimanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. (4) Interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji prioritetni su u svim postupcima. ÄŒlanak 9. Radi zaštite i osiguranja osobe izložene nasilju nadležni sud će izdati nalog policiji da otprati osobu izloženu nasilju u kuću, stan ili drugi stambeni prostor radi uzimanja njezinih osobnih stvari i osobnih stvari drugih osoba koje su s njom napustile navedeni prostor, koje su neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba. ÄŒlanak 11. (1) Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom sprijeÄi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na poÄinjenje novog prekršaja, a primjenjuju se radi otklanjanja ugroženosti osoba izloženih nasilju i drugih Älanova obitelji. (2) Sud može nad poÄiniteljem nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, primijeniti sljedeće zaštitne mjere: – obveznog psihosocijalnog tretmana – zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji – zabrane uznemiravanja ili uhoÄ‘enja osobe izložene nasilju – udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora – obveznog lijeÄenja od ovisnosti – oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u poÄinjenju prekršaja. ÄŒlanak 18. (1) Zaštitne mjere iz Älanka 11. ovoga Zakona mogu se primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno druge prekršajnopravne sankcije. (2) Zaštitne mjere mogu se primijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovlaštenog tužitelja ili na zahtjev osobe izložene nasilju. ÄŒlanak 19. (1) Zaštitne mjere iz Älanka 11. stavka 2. podstavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona mogu se primijeniti prije pokretanja prekršajnog postupka. (2) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga Älanka primijenit će se na prijedlog osobe izložene nasilju ili ovlaštenog tužitelja uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih Älanova obitelji. (3) Sud će donijeti odluku iz stavka 1. ovoga Älanka, odmah bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset Äetiri sata od podnošenja prijedloga. (4) Odluku iz stavka 3. ovoga Älanka sud će staviti izvan snage ukoliko predlagatelj iz stavka 2. ovoga Älanka u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog. (5) Sud je dužan upozoriti predlagatelja iz stavka 2. ovoga Älanka o posljedicama nepodnošenja optužnog prijedloga u smislu stavka 4. ovoga Älanka. Zbog nemogućnosti pristupa sudu primjenom Älanka 19. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji hitno izricanje zaštitnih mjera uvjetuje stanjem izravne životne ugroženosti žrtve, a ne blažim stupnjem ugroženosti žrtve, primjerice strahom, udruga koja se bavi zaštitom žena žrtava nasilja (AŽKZ) uputila je Ministarstvu pravosuÄ‘a prijedlog koji je djelomiÄno ugraÄ‘en u Nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrazom „izravna opasnost za sigurnost žrtve“.
ÄŒlanak 14. Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
(1) Zaštitne mjere iz Älanka 13. toÄke 2. i 3. ovog Zakona sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ukoliko postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili Älanova njezine obitelji. (2) Odluku iz stavka 1. ovog Älanka sud će donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset Äetiri sata od podnošenja prijedloga. Sud će odluku donijeti nakon saslušanja žrtve i osobe protiv koje se traži izricanje zaštitne mjere. Žalba ne odgaÄ‘a izvršenje odluke. (3) Odluku iz stavka 1. ovog Älanka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izreÄene zaštitne mjere. (4) Odluku iz stavka 1. ovog Älanka sud će ukinuti ukoliko žrtva ili drugi ovlašteni tužitelj u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog o Äemu je dužan upozoriti žrtvu. O ukidanju zaštitne mjere sud će bez odgode obavijestiti policiju Mogućnost korištenja hitnih zaštitnih mjera prema Nacrtu Prijedlgoa ZZNO dostupnija je žrtvama jer je pretpostavka za izricanje mjere opasnost za sigurnost žrtve, a ne više izravna životna ugroženost. Dvojbena meÄ‘utim ostaje odredba prema kojoj će sud donijeti odluku u roku od 24 sata i to nakon saslušanja žrtve i poÄinitelja nasilja. Salušanje osobe protiv koje se traži izricanje mjere nije nužno povezano sa potrebom hitne zaštite žrtve nasilja i može obezvrijediti smisao odredbe odnosno oduljiti njezino donošenje radi objektivnih problema sa dostavom poziva i uspostavom kontakta suda i poÄinitelja nasilja. |
 |
| b. Kakve mjere tijela za provoÄ‘enje zakona mogu primijeniti u cilju zaštite žrtava i sprjeÄavanja nasilja? |
| Odgovor: Prekršajni zakon sadrži postupovne odredbe kojima se odreÄ‘uje hitno i trenutaÄno postupanje policije u sluÄaju poÄinjenja prekršaja. U sluÄaju vjerojatnosti da je poÄinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je poÄinitelj prekršaja (Äl. 130. st. 6. Prekršajnoga zakona). Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u roku od 8 dana od dana odreÄ‘ivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluÄi u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje (Äl. 130. st. 7. Prekršajnoga zakona). Ovakvo postupanje je vrlo uÄinkovito upravo u sluÄajevima obiteljskog nasilja jer omogućuje trenutaÄnu zaštitu žrtve te se primjenjuje i na izricanje mjera opreza iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. |
|
| b. Kakve mjere tijela za provoÄ‘enje zakona mogu primijeniti u cilju zaštite žrtava i sprjeÄavanja nasilja? |
|
Odgovor: Prekršajni zakon sadrži postupovne odredbe kojima se odreÄ‘uje hitno i trenutaÄno postupanje policije u sluÄaju poÄinjenja prekršaja. U sluÄaju vjerojatnosti da je poÄinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je poÄinitelj prekršaja (Äl. 130. st. 6. Prekršajnoga zakona). Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u roku od 8 dana od dana odreÄ‘ivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluÄi u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje (Äl. 130. st. 7. Prekršajnoga zakona). Ovakvo postupanje je vrlo uÄinkovito upravo u sluÄajevima obiteljskog nasilja jer omogućuje trenutaÄnu zaštitu žrtve te se primjenjuje i na izricanje mjera opreza iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pretraga stana u prekršajnom postupku provodi se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku (Äl. 174. Prekršajnog zakona), a policija može i prije pokretanja prekršajnog postupka zatražiti od suda da naredi pretragu stana (Äl. 159. st. 1. Prekršajnog zakona). Prekršajni zakon Svrha, vrste i naÄela primjene mjera opreza ÄŒlanak 130. (1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazoÄnosti okrivljenika u postupku, sprjeÄavanja okrivljenika da Äini nove prekršaje ili da sprijeÄi ili oteža dokazivanje u postupku. (2) Mjere opreza su: 1. zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda 2. zabrana posjećivanja odreÄ‘enog mjesta ili podruÄja 3. zabrana približavanja odreÄ‘enoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s odreÄ‘enom osobom 4. zabrana poduzimanja odreÄ‘ene poslovne aktivnosti 5. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa zabranom 6. privremeno oduzimanje vozaÄke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom. (3) Mjerama opreza ne može se ograniÄiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, braÄnim, izvanbraÄnim ili bivšim braÄnim drugom, s djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i osobom s kojom ima zajedniÄku djecu, s istospolnim partnerom s kojim živi u životnoj zajednici i s bivšim istospolnim partnerom s kojim je živio u životnoj zajednici, osim ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji. (4) Mjere opreza mogu se odrediti tijekom cijeloga prekršajnog postupka. (5) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Sud će svaka dva mjeseca, raÄunajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere opreza će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu. (6) U sluÄaju vjerojatnosti da je poÄinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza iz stavka 2. ovoga Älanka mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je poÄinitelj prekršaja. (7) Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u sluÄaju iz stavka 6. ovoga Älanka u roku od 8 dana od dana odreÄ‘ivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluÄi u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje. (8) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za odreÄ‘ivanje odnosno produljenje mjere opreza i rješenja kojim se ukida primijenjena mjera opreza nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se odreÄ‘uje ili produljuje mjera opreza pravo žalbe ima okrivljenik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (9) Ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku odreÄ‘ena mjera opreza koja po svojem sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je odlukom o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku, vrijeme trajanja mjere opreza uraÄunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere. Izvršavanje mjera opreza ÄŒlanak 132. (1) Odluka kojom se odreÄ‘uje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i tijelu koje izvršava mjeru opreza. (2) Mjere opreza iz Älanka 130. stavka 2. ovoga Zakona izvršava policija, osim mjeru iz Älanka 130. stavka 2. toÄke 4. koju izvršava tijelo državne uprave nadležno za nadzor nad tom poslovnom aktivnošÄ‡u. (3) Sud može u svako doba zatražiti provjeru izvršavanja mjere opreza i izvješÄ‡e od policije ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti zatražene provjere i odmah o tome obavijestiti sud. (4) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze koja je odreÄ‘ena mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud. (5) Na temelju pribavljenog izvješÄ‡a, sud može okrivljenika koji postupa protivno odreÄ‘enoj mjeri opreza ili je u cijelosti ili djelomiÄno ne ispunjava kazniti novÄanom kaznom do 10.000,00 kuna. Ovako izreÄena novÄana kazna ne utjeÄe na prekršajnopravnu sankciju koja će se eventualno izreći za poÄinjeni prekršaj. Protiv rješenja kojim se izriÄe kazna pravo žalbe ima okrivljenik. (6) Osobi razliÄitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, može se rješenjem kazniti novÄanom kaznom do 10.000,00 kuna. (7) Za ponovno kršenje naloženih mjera opreza ili zabrane aktivnosti iz stavka 6. ovoga Älanka, sud može izreći novÄanu kaznu do 20.000 kuna. Novelom Zakona o kaznenom postupku iz 2013. godine (Narodne novine 145/13) katalog mjera opreza iz Älanka 98. ZKP-a/08. proširen je dvjema novim mjerama u toÄkama 9. i 10., i to: zabrana uhoÄ‘enja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe i udaljenje iz doma. Navedene mjere kao zaštitne mjere poznaje već Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a iste kao posebne obveze ili sigurnosne mjere poznaje i novi Kazneni zakon. Uzimajući u obzir znaÄaj navedenih mjera i potrebu da se iste primijeni prije i tijekom kaznenog postupka, ukazuje se potrebnim njihovo uvoÄ‘enje kako bi se pružila veća zaštita žrtvi i drugim osobama. Osim ovih mjera, Zakon o kaznenom postupku propisuje sljedeće mjere opreza koje su relevantne za nasilje nad ženama: 1.) zabrana napuštanja boravišta 2.) zabrana posjećivanja odreÄ‘enog mjesta ili podruÄja 3.) obveza redovitog javljanja odreÄ‘enoj osobi ili državnom tijelu 4.) zabrana približavanja odreÄ‘enoj osobi 5.) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s odreÄ‘enom osobom. Iako je zakonom propisano da državni odvjetnik mjere opreza može naložiti i prije kaznenog postupka (Äl. 98. st. 5. ZKP-a), pitanje je kada se ove mjere nalažu u praksi: odmah, od trenutka nasilnog dogaÄ‘aja ili nakon pokretanja kaznenog postupka. S obzirom na to da su mjere opreza zamjena za istražni zatvor, onda za njih vrijede ista pravila kao i za istražni zatvor, dakle moraju se ispuniti dva uvjeta: postojanje osnovane sumnje i zakonski razlozi za odreÄ‘ivanje istražnog zatvora (Äl. 123. ZKP-a). To znaÄi da se mjere opreza odreÄ‘uju samo u sluÄajevima kad policija uhiti osobu, odvede ju pritvorskom nadzorniku i onda državni odvjetnik može odrediti pritvor ili mjeru opreza. U praksi meÄ‘utim državno odvjetništvo rijetko se odluÄuje na odreÄ‘ivanje mjera opreza, ÄešÄ‡e se predlaže istražni zatvor, a onda suci istrage ne prihvaćaju prijedlog za odreÄ‘ivanje istražnog zatvora nego odreÄ‘uju mjere opreza. S obzirom na to da se za odreÄ‘ivanje istražnog zatvora zahtijeva ispunjenje vrlo visokih pravnih kriterija, jasno je da ovako konceptualizirane mjere opreza ne služe adekvatnoj, trenutaÄnoj i žurnoj zaštiti žrtve već ponajprije kao zamjena za istražni zatvor. TakoÄ‘er, za kaznena djela policija nema ovlasti izricanja hitnih mjera opreza, kao kod prekršaja, već ih može izreći samo državni odvjetnik. Osim mjera opreza, u sluÄaju postojanja zakonskih pretpostavki odreÄ‘enih Äl. 107. ZKP-a, policija je ovlaštena uhititi poÄinitelja, a državni odvjetnik mu može produljiti oduzimanje slobode pritvorom do 48 sati, nakon Äega sudac istrage odreÄ‘uje istražni zatvor. Ono što se postavlja kao sustavni problem jest uspostavljanje odgovornosti ovlaštenika na poduzimanje mjera i naÄin kontrole njihova rada. To je pogotovo sluÄaj kad se poštuju odredbe protokola koji su instruktivni pravni akti odnosno upute. Za kaznena djela potrebno je propisati postupak u kojem će se mjere opreza u sluÄajevima nasilja nad ženama moći izricati odmah, kako bi se žrtva trenutaÄno zaštitila jer mjere opreza u Zakonu o kaznenom postupku ne predstavljaju mjere kojima se može implementirati Äl. 50. st. 1. Konvencije. Zakon o kaznenom postupku Osnovna zamjerka mjerama opreza kako ih predviÄ‘a Zakon o kaznenom postupku je Äinjenica da se one odreÄ‘uju kao svojevrsna zamjena za istražni zatvor, ako se svrha može ostvariti mjerom opreza. I kod izricanja mjere opreza mora postojati okolnost iz Äl. 123. vezana uz istražni zatvor.
Zakon kaznenom postupku
b) Osnove za određivanje istražnog zatvora
(1) Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je odreÄ‘ena osoba poÄinila kazneno djelo i ako: 1) je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i sliÄno), 2) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivaÄe, 3) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će poÄiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti, 4) je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti poÄinjenja kaznenog djela posebno teške, 5) okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu. ÄŒlanak 98. (1) U sluÄaju kad postoje okolnosti iz Älanka 123. ovog Zakona zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već odreÄ‘en, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u sluÄaju nepridržavanja izreÄene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. (2) Mjere opreza jesu: 1.) zabrana napuštanja boravišta 2.) zabrana posjećivanja odreÄ‘enog mjesta ili podruÄja 3.) obveza redovitog javljanja odreÄ‘enoj osobi ili državnom tijelu 4.) zabrana približavanja odreÄ‘enoj osobi 5.) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s odreÄ‘enom osobom 6.) zabrana obavljanja odreÄ‘ene poslovne aktivnosti 7.) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice 8.) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom 9.) zabrana uhoÄ‘enja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe 10.) udaljenje iz doma. (3) Mjerama opreza ne može se ograniÄiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, braÄnim ili izvanbraÄnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela poÄinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela poÄinjenog u okviru te djelatnosti. (4) Mjerama opreza ne može se ograniÄiti pravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje s braniteljem. (5) Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza odreÄ‘uje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odluÄuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, te mjere odreÄ‘uje, produljuje i ukida sud pred kojim se vodi postupak. (6) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Trajanje mjera opreza nije ograniÄeno rokovima trajanja istražnog zatvora. Svaka dva mjeseca, raÄunajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, tijelo koje je odredilo mjeru opreza prije podizanja optužnice odnosno sud koji vodi postupak, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Ako je mjera opreza odreÄ‘ena kao uvjet jamstva, kontrola produljenja mjere neće se provoditi. (7) Protiv rješenja kojim se odreÄ‘uje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odluÄuje sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće. Dakle, mjere opreza se ne izriÄu kada u situacijama kada ne postoje okolnosti iz Äl. 123.ali je izricanje mjera potrebno radi otklanjanja žrtvinog straha, osjećaja ugroženosti ili opasnosti za sigurnost žrtve. ÄŒlanak 99. (1) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, nadležno tijelo će odrediti mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati. (2) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane posjećivanja odreÄ‘enog mjesta ili podruÄja, nadležno tijelo će odrediti mjesto ili podruÄje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti. (3) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza obvezom okrivljenika da se redovito javlja odreÄ‘enoj osobi ili državnom tijelu, nadležno tijelo će odrediti službenu osobu kojoj se okrivljenik mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i naÄin voÄ‘enja evidencije o javljanju okrivljenika. (4) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja odreÄ‘enoj osobi, nadležno tijelo će odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti odreÄ‘enoj osobi. (5) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s odreÄ‘enom osobom, nadležno tijelo će zabraniti uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s odreÄ‘enom osobom. (6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja odreÄ‘ene poslovne aktivnosti, nadležno tijelo će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti. (7) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, nadležno tijelo navest će osobne podatke, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja. (8) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, nadležno tijelo navest će podatke o toj dozvoli. (9) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane uznemiravanja ili uhoÄ‘enja žrtve ili druge osobe nadležno tijelo zabranit će uznemiravanje ili uhoÄ‘enje odreÄ‘ene osobe. (10) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza udaljenje iz doma nadležno tijelo odredit će adresu doma iz kojeg se okrivljenik udaljuje. ÄŒlanak 100. (1) Rješenje kojim nalaže mjeru opreza nadležno tijelo dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru opreza. (2) Mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja odreÄ‘enog mjesta ili podruÄja, zabrane približavanja odreÄ‘enoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s odreÄ‘enom osobom, privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, zabrane uznemiravanja ili uhoÄ‘enja žrtve ili druge osobe, udaljenja iz doma te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom koju je odredio sud ili državni odvjetnik, izvršava policija. (3) Mjeru opreza obveze okrivljenika da se povremeno javlja odreÄ‘enoj osobi ili državnom tijelu izvršava policija ili drugo državno tijelo oznaÄeno u rješenju kojemu se okrivljenik mora javljati. (4) Mjeru opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti izvršava tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti. (5) Rješenje kojim se nalaže mjera opreza kod kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece dostavlja se i nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta djeteta. (6) Ministar nadležan za pravosuÄ‘e, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za obranu, donosi propise kojima se ureÄ‘uje naÄin izvršenja mjera opreza. ÄŒlanak 101. (1) Tijelo koje je naložilo mjeru opreza može naložiti provjeru njezinog izvršavanja i zatražiti izvješÄ‡e od policije ili drugog tijela koje ju izvršava. Tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah će provesti naložene provjere i odmah o tome obavijestiti nadležno tijelo. (2) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava nadležno tijelo. (3) Osobi razliÄitoj od okrivljenika sudac istrage može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, kaznit će se novÄanom kaznom do 50.000,00 kuna. ÄŒlanak 107. Policija je ovlaštena uhititi: 1.) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru 2.) osobu za koju postoje osnove sumnje da je poÄinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za odreÄ‘ivanje istražnog zatvora iz Älanka 123. ovog Zakona 3.) osobu zateÄenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti. Što se tiÄe ulaska u stan, policijski službenik prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine 76/09) može ući u tuÄ‘i stan bez pisanog naloga i obaviti pregled tuÄ‘eg doma i s njim povezanih prostora ako je to prijeko potrebno zbog poziva u pomoć ili ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega (Äl. 74. st. 1. t. 2. i 3.). Zakon o policijskim poslovima i ovlastima sadrži i odredbu o obvezi policije da na prikladan naÄin zaštiti žrtvu i njoj bliske osobe ako im prijeti opasnost od poÄinitelja ili drugih osoba u vezi s kaznenim postupkom (Äl. 99.). Ova odredba se detaljnije regulira protokolima. Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima 17. Ulazak u tuÄ‘i dom ÄŒlanak 74. (1) Policijski službenik može bez pisanog naloga ući i obaviti pregled tuÄ‘eg doma i s njim povezanih prostora ako: 1. to držatelj stana ili stanar traži 2. je to prijeko potrebno zbog poziva u pomoć 3. je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega 4. radi izvršenja naloga o dovoÄ‘enju. (2) Policijski službenik može ući i obaviti dokazne radnje u tuÄ‘em domu pod uvjetima i na naÄin propisan posebnim zakonom. (3) Prilikom postupanja prema ovom Älanku, ako na drugi naÄin nije moguće ući u dom, policijski službenik može nasilno otvoriti dom ili za ulazak koristiti nužni prolaz kroz prostore u posjedu druge osobe. Policijski službenik će, ako u domu zatekne dijete, prema djetetu postupati posebno obzirno i prema potrebi o radnji obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. (4) Policijski službenik o radnjama iz ovog Älanka sastavlja pisano izvješÄ‡e te izdaje potvrdu o ulasku i obavljenom pregledu. ÄŒlanak 99. Ako drukÄije nije propisano posebnim zakonom, dok za to postoje opravdani razlozi policija će na prikladan naÄin zaštititi žrtvu i drugu osobu koja je dala ili može dati podatke važne za kazneni postupak ili njima blisku osobu, ako njima ili njihovim bliskim osobama, prijeti opasnost od poÄinitelja ili drugih osoba u svezi s kaznenim postupkom. Kako je već navedeno, oba protokola o postupanju u sluÄaju nasilja u obitelji i seksualnog nasilja obvezuju na žurno postupanje, poduzimanje svih mjera za zaštitu žrtve te za prikupljanje dokaza u vezi s kaznenim djelom. Prema Nacrtu Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u sluÄaju nasilja u obitelji iz 2012. u sluÄaju zaprimanja (na bilo koji naÄin i od bilo koga) dojave o nasilju ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji, službena (struÄna) osoba dužna je postupati na sljedeći naÄin: a) Policija: 1. Žurno i bez odgode uputiti na mjesto dogaÄ‘aja, kada je moguće, najmanje dva policijska službenika/službenice kada je to moguće razliÄitog spola radi pružanja intervencije, tj. provjere dojave ili zahtjeva (provjeru je potrebno izvršiti i u sluÄaju zatvorenog stana/kuće). Temeljem uvida u zateÄeno stanje odmah poduzimati mjere i radnje u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljem, te sprjeÄavanja poÄinitelja u daljnjem nasilniÄkom ponašanju. 2. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti potrebne za razjašnjavanje i dokazivanje prekršajnog djela nasilja u obitelji ili nekog drugog prekršaja odnosno kaznenog djela kojim je poÄinjeno nasilje u obitelji, a za koje se postupa po službenoj dužnosti. 2.1. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti na naÄin kojim će se osobi, za koju je prijavljeno ili se pretpostavlja da je žrtva nasilja, pružiti mogućnost da policijskom službeniku/službenici neometano i bez straha u odvojenim prostorijama, bez nazoÄnosti poÄinitelja nasilja, priopći sve obavijesti relevantne za utvrÄ‘ivanje poÄinjenog nasilja. Pri tome treba posebno uzimati u obzir sve obavijesti koje se tiÄu okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i naÄin poÄinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje te jesu li nadležna tijela već postupala u sluÄaju nasilja u obitelji i u kojem opsegu. Potrebno je posebno uzeti u obzir izloženost i nazoÄnost djece nasilju. Kada je to moguće, žrtve i oÄevice nasilja u obitelji ispitati u svojstvu svjedoka i o tome sastaviti zapisnik sukladno odredbama Prekršajnog zakona odnosno zaprimiti kaznenu prijavu na zapisnik, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku. 3.3. U sluÄajevima u kojima je u odnosu na konkretan dogaÄ‘aj potrebno provesti kriminalistiÄko istraživanje kaznenog dijela koje ne trpi odgodu, u rad se izravno ukljuÄuju i preuzimaju postupanje specijalizirani policijski službenici za mladež koji vode i koordiniraju timski rad sustava policije na zaštiti od nasilja u obitelji. 3.4. Tijekom postupanja policijski službenici/službenice dužni su na primjeren i jasan naÄin upoznati žrtvu nasilja s njenim zakonskim pravima, posebno mjerama opreza i zaštitnim mjerama i uvjetima njihovog izricanja i primjene te mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju policija poduzeti protiv poÄinitelja nasilja, a koje su osobito važne za zaštitu njene sigurnosti (npr. o privoÄ‘enju poÄinitelja u prostor policije, odreÄ‘ivanju i trajanju mjere zadržavanja, dovoÄ‘enju prekršajnom sucu ili pritvorskom nadzorniku s prijedlogom za zadržavanje, odnosno odreÄ‘ivanju pritvora, mjeri opreza koja je poÄinitelju izreÄena od strane policije ili suda, o puštanju poÄinitelja odmah nakon poduzetog ispitivanja od strane prekršajnog istražnog suca ili državnog odvjetnika), o važnosti samozaštitnog ponašanja i suradnog odnosa žrtve na naÄin kojim će pridonijeti postizanju svoje sigurnosti, o mogućnostima sklanjanja žrtve u odgovarajuće sklonište za žrtve obiteljskog nasilja ili u dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji; žrtvu se upoznaje o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji te joj se uruÄuje pisana obavijest s navedenim adresama i brojevima telefona organizacija, odnosno ustanova koje se bave podrškom i zaštitom žrtava nasilja na podruÄju gdje žrtva prebiva ili boravi. 4. Izraditi i najkasnije u roku od 12 sati telefaksom uputiti pisane obavijesti centru za socijalnu skrb o poduzetom i utvrÄ‘enom u svrhu poduzimanja socijalno-intervencijskih mjera ili mjera obiteljsko-pravne zaštite. 5. Unositi podatke o prekršaju, poÄinitelju i oštećenim osobama, njihovom srodniÄkom odnosu, predloženim zaštitnim mjerama te izvršenim zaštitnim mjerama stavljenim u djelokrug policije, te mjerama opreza u postojeću evidenciju prekršaja nasilniÄkog ponašanja u obitelji. b) Centri za socijalnu skrb Kada djelatnik/djelatnica centra za socijalnu skrb od bilo koga i na bilo koji naÄin u svom radu (pisanim putem, telefonom, usmenom dojavom, saznanjem iz medija i tijekom nekog drugog postupka koji se vodi pred istim centrom za socijalnu skrb ili na bilo koji drugi naÄin) stekne saznanja o nasilju u obitelji ili zaprimi obavijest o sumnji da je poÄinjeno nasilje u obitelji, dužan/ dužna je postupiti na sljedeći naÄin: 1. Odmah po saznanju ili zaprimanju dojave o obiteljskom nasilju žurno i bez odgode izvršiti prijavu policiji te dostaviti sve zaprimljene obavijesti o sluÄaju. 2. O saznanju ili dojavi o obiteljskom nasilju izraditi službenu bilješku u koju će se unijeti podaci o žrtvi, poÄinitelju te poÄinjenom nasilju i bez odgode otvoriti spis. 3. ZapoÄeti s drugim aktivnostima usmjerenim prema pomoći žrtvi u okviru nadležnosti centra za socijalnu skrb, pri Äemu će se posebice: 3.1. Uspostaviti što žurniji kontakt sa žrtvom. 3.2. Upoznati žrtvu nasilja, odnosno njezina zakonskog zastupnika ili skrbnika o njezinim zakonskim pravima, poglavito o pravima djeteta na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja, ovlastima i postupanju centra za socijalnu skrb, kao i s mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju centar za socijalnu skrb poduzeti, a koje su osobito važne za zaštitu sigurnosti žrtve, odnosno sigurnosti djeteta (posebno vezano uz smještaj u sklonište ili dom za žrtve obiteljskog nasilja). 3.3. Omogućiti žrtvi da neometano i bez straha iskaže sve Äinjenice važne za utvrÄ‘ivanje poÄinjenog nasilja, a posebno Äinjenice koje se tiÄu nazoÄnosti djece Äinu nasilja ili izloženosti djece nasilju na bilo koji naÄin. Pozornost će se usmjeriti na okolnosti vezane uz trajanje, kontinuitet i naÄin poÄinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje i ranije postupanje nadležnih tijela zbog nasilja u obitelji. Pri postupanju centar za socijalnu skrb će osobito voditi raÄuna o zaštiti žrtve nasilja pred upravnim tijelom te će odvojeno slušati žrtvu i poÄinitelja. 3.4. Zajedno sa žrtvom nasilja izraditi plan njene sigurnosti. e) PRAVOSUDNA TIJELA Cilj protokola postupanja pravosudnih tijela je što uÄinkovitije iskoristiti sve zakonske mogućnosti propisane pozitivnim propisima Republike Hrvatske u svrhu zaštite Älanova obitelji izloženih nasilju u obitelji te im omogućiti sudsku zaštitu radi zaštite njihovog psihofiziÄkog integriteta i temeljnog prava na život bez nasilja. Pravosudna tijela (sudovi i/ili državno odvjetništvo) će: 1. U predmetima vezanim uz nasilje u obitelji postupati žurno. 2. Sud pred kojim se vodi prekršajni ili kazneni postupak, vezan uz zaštitu prava i interesa djece, nadležnom centru za socijalnu skrb i policiji dostavit će obavijest o pokretanju postupka i pravomoćnim odlukama donesenim u prekršajnom odnosno kaznenom postupku. 3. Tijekom voÄ‘enja postupka sud će žrtvu nasilja u obitelji izvijestiti o njenim pravima pri Äemu će se voditi raÄuna o tome da žrtva, koja je pravno neuka, bude izviještena o svojim pravima. 4. Prekršajni sudovi su obvezni pravomoćne odluke dostaviti žrtvama nasilja. 5. Sudovi će o svim sankcijama i odlukama voditi evidenciju sukladno Pravilniku o sadržaju obvezne evidencije i izvješÄ‡a, naÄinu prikupljanja, obrade i pohrane statistiÄkih podataka iz podruÄja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuÄ‘a. 6. Nadležni sudovi trebaju organizirati rad na naÄin da mogu provoditi nadležne postupke i u dane vikenda i blagdana. 7. U sluÄaju nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova i suci istrage će postupati prema dovedenom okrivljeniku odnosno osumnjiÄeniku radi daljnjeg nadležnog postupanja. 8. Sudovi će po potrebi osigurati fiziÄku zaštitu žrtve u suradnji s policijom pri dolasku i odlasku i unutar suda te na njezin zahtjev omogućiti joj davanje iskaza odvojeno od poÄinitelja. Vidljivo je da je rijeÄ o detaljnom propisu koji jasno propisuje obveze svih nadležnih tijela u sluÄaju nasilja u obitelji prema žrtvi i prema poÄinitelju i to s obzirom na njihova obilježja. MeÄ‘utim, posrijedi je podzakonski akt koji je instruktivne naravi pri Äemu opet treba naglasiti da Izmjene ovog Protokola koje je Ministarstvo socijalne politike i mladih donijelo još 2012. godine nisu stupile na snagu. U odnosu na obveze policije, u Protokolu je propisano da provedbu osigurava operativno dežurstvo nadležne policijske postaje. SliÄne odredbe sadrži i Protokol o postupanju u sluÄaju seksualnog nasilja (v. tekst uz Äl. 7. Konvencije). On predviÄ‘a postupanje i davanje savjeta žrtvama na odgovarajući naÄin te saslušanje žrtve bez odgode od strane posebno obuÄenih osoba, u prostorijama koje su osmišljene za uspostavu odnosa povjerenja izmeÄ‘u žrtve i osoblja te saslušanje žrtve od strane osobe odabranog spola. a) POLICIJA Cilj postupanja policije u sluÄajevima seksualnog nasilja, osim pružanja odgovarajuće zaštite i potpore žrtvi, kako bi se smanjio rizik od daljnje viktimizacije, jest uÄinkovito otkrivanje poÄinitelja i prikupljanje dokaza. 1. 1. Hitne mjere i radnje Temeljna policija Äinit će samo ono što ne trpi odgodu kao što je zaštita života i zdravlja žrtve (uklanjanje neposredne opasnosti, pružanje prve pomoći i organiziranje hitne lijeÄniÄke pomoći), prikupljanje poÄetnih obavijesti o dogaÄ‘aju, osiguranje mjesta dogaÄ‘aja, tragova i ostalo. Za voÄ‘enje kriminalistiÄkog istraživanja i postupanje u sluÄajevima seksualnog nasilja ovlašten je struÄno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje, a koji djeluje na podruÄju odreÄ‘ene policijske uprave (broj takvih službenika/službenica ovisi o kategoriji policijske uprave/policijske postaje). U sluÄajevima seksualnog nasilja kada su oštećeni djeca ili maloljetnici/maloljetnice za postupanje i voÄ‘enje kriminalistiÄkog istraživanja, sukladno Zakonu o sudovima za mladež, ovlašteni su specijalizirani policijski službenici/službenice za mladež. PreporuÄa se da poslove struÄno osposobljenih policijskih službenika/službenica za seksualno nasilje, obavljaju policijski službenici/službenice koji su dosad, kroz redovnu edukaciju osposobljeni za postupanje u sluÄajevima seksualnog nasilja te policijski službenici/službenice koji će se za takvo postupanje osposobiti kroz redovne programe edukacije. 1.1.1. NaÄin prikupljanja poÄetnih saznanja od žrtve a) Odmah o dogaÄ‘aju izvijestiti struÄno osposobljenog policijskog službenika/službenicu za seksualno nasilje koji će se ukljuÄiti što ranije u provoÄ‘enje izvida i preuzeti daljnje postupanje i koordinaciju. b) Žrtvu smjestiti u prikladnu prostoriju. c) PoÄetna saznanja od žrtve prikuplja jedan policijski službenik/službenica kojeg odredi nadležni rukovoditelj/rukovoditeljica. PoÄetna saznanja kad god je to moguće, odnosno ukoliko isto nije povezano sa znatnom odgodom postupanja, prikuplja struÄno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje. d) U cilju zaštite žrtve potrebno joj je osigurati privatnost tijekom prikupljanja obavijesti i udaljiti ostale policijske službenike/službenice iz prostora u kojemu se prikupljaju poÄetna saznanja. e) Potrebno je uzeti u obzir da je žrtva upravo u prvim trenucima poslije poÄinjenja seksualnog nasilja u vrlo teškom psihiÄkom stanju i da joj je potrebno pružiti potporu i razumijevanje. Žrtva iz neverbalnog ponašanja policijskog službenika/službenice ne smije osjetiti nevjericu, neodobravanje, neprijateljstvo te osudu zbog onog što joj se dogodilo. f) O prikupljenim obavijestima odmah će obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika/odvjetnicu radi daljnje koordinacije u postupanju. 1.1.2. Zadaće struÄno osposobljenog policijskog službenika/službenice za seksualno nasilje i državnog odvjetnika/odvjetnice u pogledu zaštite žrtve: a) voditi i koordinirati kriminalistiÄko istraživanje i postupanje prema žrtvi b) uÄinkovitom organizacijom kriminalistiÄkog istraživanja omogućiti ubrzano izdavanje naloga za provoÄ‘enje potrebitih dokaznih radnji, prije poÄetka postupanja žrtvu uputiti u njezina prava i objasniti joj koje će se radnje poduzeti i zbog Äega su te radnje potrebne, sprijeÄiti nepotrebno ponavljanje radnji (razodijevanje žrtve, opći tjelesni, ginekološki i drugi potrebni specijalistiÄki pregled, fotografiranje, izuzimanje odjevnih predmeta, tragova, brisova, nespornih uzoraka, pozivanja u prostorije policije) te uputiti policijske službenike/službenice i/ili istražitelje/ istražiteljice koji ih provode da se ponašaju posebno obzirno i ne diskriminirajuće prema žrtvi. c) ukoliko će policijski službenik/službenica – istražitelj/istražiteljica po nalogu državnog odvjetnika/ odvjetnice provoditi odreÄ‘ene dokazne radnje, nastojat će se da za istog bude imenovan policijski službenik/službenica za seksualno nasilje – istražitelj/istražiteljica koji je u istom predmetu već postupao prema istoj žrtvi. d) pri komunikaciji sa žrtvom treba onemogućiti nepotrebnu dodatnu viktimizaciju višekratnim ispitivanjima policijskih službenika/službenica (voditelj/voditeljica smjene, službenici/službenice ekipe za oÄevide, policijski službenici/službenice koji obavljaju kriminalistiÄko-tehniÄke poslove, prevoženje, službenik/službenica za izradu fotocrteža, struÄno educirani službenik/ službenica koji provodi prepoznavanje i sliÄno) i stigmatizaciju u socijalnoj sredini gdje živi (prevoženje u vozilu koje ima policijska obilježja, službenici/službenice u odori i sl.). e) obavljati detaljan obavijesni razgovor sa žrtvom sukladno pravilima struke. f) upoznati žrtvu s mogućnostima dobivanja struÄne pomoći radi zaštite fiziÄkog i psihiÄkog zdravlja. 1.1.3. ZnaÄajke obavijesnog razgovora sa žrtvom a) StruÄno osposobljeni policijski službenik/službenica za seksualno nasilje mora uzeti u obzir dob žrtve, fiziÄko i psihiÄko stanje žrtve, naÄin poÄinjenja seksualnog nasilja, nastale posljedice i sukladno tome prilagoditi tehnike obavljanja obavijesnog razgovora (uvažavanje traumatskog iskustva žrtve, davanje potpore, izbjegavanje predrasuda, uspostavljanje povjerenja, uporaba terminologije primjerene i razumljive žrtvi, duljina trajanja razgovora i sliÄno). b) Prikupljanje obavijesti vezane za intimu žrtve mora se provesti s osobitom pažnjom, žrtva nije dužna odgovarati na pitanja koja se odnose na njezin strogo osobni život. c) Ako postoji mogućnost, dopustiti žrtvi izbor da s njom obavijesni razgovor obavi policijska službenica ili policijski službenik. d) Ovisno o specifiÄnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog struÄnjaka/struÄnjakinje (dob, nedovoljni duševni razvitak, gluhonijemost, nepoznavanje hrvatskog jezika i sliÄno). e) Dopustiti da razgovoru prisustvuje osoba u koju žrtva ima povjerenja i u Äijoj se nazoÄnosti osjeća sigurno – ako ne ometa tijek obavijesnog razgovora. f) Omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalistiÄke obrade. 1.2. Zaštita identiteta žrtve seksualnog nasilja Policijski službenici/službenice koji provode izvide dužni su osigurati zaštitu identiteta žrtve seksualnog nasilja od samog poÄetka kriminalistiÄkog istraživanja. Ne smiju se javno objaviti podaci temeljem kojih bi se mogao utvrditi identitet žrtve. Policija je dužna pružiti žrtvi potrebnu zaštitu sukladno sigurnosnoj prosudbi o postojanju ozbiljne opasnosti od ponavljanja seksualnog nasilja, ugrožavanja zdravlja i života žrtve te mogućih naknadnih utjecaja poÄinitelja na njen iskaz. 1.3. Provedba protokola Za provedbu protokola potrebno je: 1. Izraditi uputu o naÄinu provoÄ‘enja policijskih izvida u sluÄajevima seksualnog nasilja (opći hodogram postupanja). 2. Kroz redovne programe edukacije Ministarstva unutarnjih poslova planirati daljnje osposobljavanje struÄno osposobljenih policijskih službenika/službenica za seksualno nasilje. 3. Osigurati sredstva za provedbu. Potrebno je osigurati odgovarajući broj struÄno osposobljenih policajki koje će raditi na sluÄajevima seksualnog nasilja, ukljuÄujući visoku razinu odgovornosti. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
