|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2016 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 50 - Trenutačni odgovor, sprječavanje i zaštita |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da tijela odgovorna za provedbu zakona žurno odgovore na sve oblike nasilja obuhvaćene područjem primjene ove Konvencije te da na odgovarajući način pruže žrtvama primjerenu i trenutačnu zaštitu. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se tijela odgovorna za provedbu zakona žurno i na odgovarajući način uključe u sprječavanje i zaštitu od svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i primjenu preventivnih operativnih mjera i prikupljanje dokaza. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 50 Trenutačni odgovor, sprječavanje i zaštita | ||
| Usporedba između država čl. 50 Trenutačni odgovor, sprječavanje i zaštita | ||
| PITANJA |
| a. Navedite prava i dužnosti tijela za provođenje zakona u vezi sa slučajevima nasilja prema ženama (na primjer, imaju li pravo ući u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li davati savjete o pomoći žrtvi itd.)? ima li policija posebno obučene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, uključujući i visoke dužnosnike? Koja su pravila u prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
| Odgovor: Prema Explanatory reportu stavak 1. odnosi se na zahtjev nadležnim tijelima da osiguraju adekvatnu i trenutačnu zaštitu žrtve, a stavak 2. na brzu i odgovarajuću prevenciju i zaštitu, uključujući preventivne operativne mjere i prikupljanje dokaza. Da bi nadležna tijela mogla ispuniti navedene obveze, ona moraju imati ovlasti da: |
 |
| a. Navedite prava i dužnosti tijela za provođenje zakona u vezi sa slučajevima nasilja prema ženama (na primjer, imaju li pravo ući u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li davati savjete o pomoći žrtvi itd.)? ima li policija posebno obučene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, uključujući i visoke dužnosnike? Koja su pravila u prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
|
Odgovor: Prema Explanatory reportu stavak 1. odnosi se na zahtjev nadležnim tijelima da osiguraju adekvatnu i trenutačnu zaštitu žrtve, a stavak 2. na brzu i odgovarajuću prevenciju i zaštitu, uključujući preventivne operativne mjere i prikupljanje dokaza. Da bi nadležna tijela mogla ispuniti navedene obveze, ona moraju imati ovlasti da: − uđu na mjesto gdje se nalazi osoba u opasnosti − postupaju i pružaju savjete žrtvama na odgovarajući način − saslušanje žrtve bez odgode provode posebno obučene osobe, gdje je to prikladno žena, u prostorijama koje su osmišljene za uspostavu odnosa povjerenja između žrtve i osoblja − bude osiguran odgovarajući broj ženskih policajaca, uključujući i na visokoj razini odgovornosti. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji koji propisuje prekršajna djela, sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane za nasilje u obitelji postupat će hitno i svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni (čl. 5.). Službe socijalni skrbi i zdravstvene ustanove i druga nadležna tijela vode brigu o svim potrebama žrtve i obavještavaju je o njezinim pravima (čl. 6.). Na temelju sudbenog naloga, policija će otpratiti osobu izloženu nasilju u njezin stambeni prostor radi uzimanja osobnih stvari neophodnih za zadovoljenje svakodnevnih potreba (čl. 9). Zakon predviđa zaštitne mjere koje se mogu izreći i prije pokretanja prekršajnog postupka, a koje žrtvama osiguravaju trenutačnu zaštitu i sprječavanje daljnjeg nasilja (čl. 19.). To su zaštitne mjere: zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji; zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju; udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji Članak 5. (1) Sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane za nasilje u obitelji postupat će hitno. (2) Svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni. Članak 6. (1) U svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji službe socijalne skrbi i zdravstvene ustanove te druga nadležna tijela dužna su voditi brigu o svim potrebama žrtve i omogućiti joj pristup odgovarajućim službama. (2) Počinitelju nasilja službe iz stavka 1. ovoga članka dužne su pružiti odgovarajuću informaciju o svim njegovim pravima. (3) U slučajevima pokretanja prekršajnog postupka u kojem se kao žrtva pojavljuje dijete nadležni sud dužan je, bez odgode, o tome obavijestiti ustanove socijalne skrbi radi poduzimanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. (4) Interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji prioritetni su u svim postupcima. Članak 9. Radi zaštite i osiguranja osobe izložene nasilju nadležni sud će izdati nalog policiji da otprati osobu izloženu nasilju u kuću, stan ili drugi stambeni prostor radi uzimanja njezinih osobnih stvari i osobnih stvari drugih osoba koje su s njom napustile navedeni prostor, koje su neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba. Članak 11. (1) Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a primjenjuju se radi otklanjanja ugroženosti osoba izloženih nasilju i drugih članova obitelji. (2) Sud može nad počiniteljem nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, primijeniti sljedeće zaštitne mjere: – obveznog psihosocijalnog tretmana – zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji – zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju – udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora – obveznog liječenja od ovisnosti – oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja. Članak 18. (1) Zaštitne mjere iz članka 11. ovoga Zakona mogu se primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno druge prekršajnopravne sankcije. (2) Zaštitne mjere mogu se primijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovlaštenog tužitelja ili na zahtjev osobe izložene nasilju. Članak 19. (1) Zaštitne mjere iz članka 11. stavka 2. podstavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona mogu se primijeniti prije pokretanja prekršajnog postupka. (2) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se na prijedlog osobe izložene nasilju ili ovlaštenog tužitelja uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih članova obitelji. (3) Sud će donijeti odluku iz stavka 1. ovoga članka, odmah bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga. (4) Odluku iz stavka 3. ovoga članka sud će staviti izvan snage ukoliko predlagatelj iz stavka 2. ovoga članka u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog. (5) Sud je dužan upozoriti predlagatelja iz stavka 2. ovoga članka o posljedicama nepodnošenja optužnog prijedloga u smislu stavka 4. ovoga članka. Zbog nemogućnosti pristupa sudu primjenom članka 19. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji hitno izricanje zaštitnih mjera uvjetuje stanjem izravne životne ugroženosti žrtve, a ne blažim stupnjem ugroženosti žrtve, primjerice strahom, udruga koja se bavi zaštitom žena žrtava nasilja (AŽKZ) uputila je Ministarstvu pravosuđa prijedlog koji je djelomično ugrađen u Nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrazom „izravna opasnost za sigurnost žrtve“.
Članak 14. Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
(1) Zaštitne mjere iz članka 13. točke 2. i 3. ovog Zakona sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ukoliko postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji. (2) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga. Sud će odluku donijeti nakon saslušanja žrtve i osobe protiv koje se traži izricanje zaštitne mjere. Žalba ne odgađa izvršenje odluke. (3) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izrečene zaštitne mjere. (4) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će ukinuti ukoliko žrtva ili drugi ovlašteni tužitelj u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog o čemu je dužan upozoriti žrtvu. O ukidanju zaštitne mjere sud će bez odgode obavijestiti policiju Mogućnost korištenja hitnih zaštitnih mjera prema Nacrtu Prijedlgoa ZZNO dostupnija je žrtvama jer je pretpostavka za izricanje mjere opasnost za sigurnost žrtve, a ne više izravna životna ugroženost. Dvojbena međutim ostaje odredba prema kojoj će sud donijeti odluku u roku od 24 sata i to nakon saslušanja žrtve i počinitelja nasilja. Salušanje osobe protiv koje se traži izricanje mjere nije nužno povezano sa potrebom hitne zaštite žrtve nasilja i može obezvrijediti smisao odredbe odnosno oduljiti njezino donošenje radi objektivnih problema sa dostavom poziva i uspostavom kontakta suda i počinitelja nasilja. |
 |
| b. Kakve mjere tijela za provođenje zakona mogu primijeniti u cilju zaštite žrtava i sprječavanja nasilja? |
| Odgovor: Prekršajni zakon sadrži postupovne odredbe kojima se određuje hitno i trenutačno postupanje policije u slučaju počinjenja prekršaja. U slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja (čl. 130. st. 6. Prekršajnoga zakona). Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje (čl. 130. st. 7. Prekršajnoga zakona). Ovakvo postupanje je vrlo učinkovito upravo u slučajevima obiteljskog nasilja jer omogućuje trenutačnu zaštitu žrtve te se primjenjuje i na izricanje mjera opreza iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. |
|
| b. Kakve mjere tijela za provođenje zakona mogu primijeniti u cilju zaštite žrtava i sprječavanja nasilja? |
|
Odgovor: Prekršajni zakon sadrži postupovne odredbe kojima se određuje hitno i trenutačno postupanje policije u slučaju počinjenja prekršaja. U slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja (čl. 130. st. 6. Prekršajnoga zakona). Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje (čl. 130. st. 7. Prekršajnoga zakona). Ovakvo postupanje je vrlo učinkovito upravo u slučajevima obiteljskog nasilja jer omogućuje trenutačnu zaštitu žrtve te se primjenjuje i na izricanje mjera opreza iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pretraga stana u prekršajnom postupku provodi se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku (čl. 174. Prekršajnog zakona), a policija može i prije pokretanja prekršajnog postupka zatražiti od suda da naredi pretragu stana (čl. 159. st. 1. Prekršajnog zakona). Prekršajni zakon Svrha, vrste i načela primjene mjera opreza Članak 130. (1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da spriječi ili oteža dokazivanje u postupku. (2) Mjere opreza su: 1. zabrana napuštanja boravišta, bez dozvole suda 2. zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja 3. zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom 4. zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti 5. privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, sa zabranom 6. privremeno oduzimanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugim prijevoznim sredstvom. (3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim drugom, s djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i osobom s kojom ima zajedničku djecu, s istospolnim partnerom s kojim živi u životnoj zajednici i s bivšim istospolnim partnerom s kojim je živio u životnoj zajednici, osim ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji. (4) Mjere opreza mogu se odrediti tijekom cijeloga prekršajnog postupka. (5) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju. Sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere opreza će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu. (6) U slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, jednu ili više mjera opreza iz stavka 2. ovoga članka mogu privremeno a najdulje do osam dana naredbom odrediti policija i inspekcijska tijela državne uprave prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja. (7) Ako policija ili inspekcijska tijela državne uprave u slučaju iz stavka 6. ovoga članka u roku od 8 dana od dana određivanja mjere opreza ne podnesu optužni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza ili ako nakon podnošenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odluči u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje. (8) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanje odnosno produljenje mjere opreza i rješenja kojim se ukida primijenjena mjera opreza nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se određuje ili produljuje mjera opreza pravo žalbe ima okrivljenik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (9) Ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku određena mjera opreza koja po svojem sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri koja je odlukom o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku, vrijeme trajanja mjere opreza uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere. Izvršavanje mjera opreza Članak 132. (1) Odluka kojom se određuje mjera opreza dostavlja se okrivljeniku i tijelu koje izvršava mjeru opreza. (2) Mjere opreza iz članka 130. stavka 2. ovoga Zakona izvršava policija, osim mjeru iz članka 130. stavka 2. točke 4. koju izvršava tijelo državne uprave nadležno za nadzor nad tom poslovnom aktivnošću. (3) Sud može u svako doba zatražiti provjeru izvršavanja mjere opreza i izvješće od policije ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti zatražene provjere i odmah o tome obavijestiti sud. (4) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze koja je određena mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud. (5) Na temelju pribavljenog izvješća, sud može okrivljenika koji postupa protivno određenoj mjeri opreza ili je u cijelosti ili djelomično ne ispunjava kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. Ovako izrečena novčana kazna ne utječe na prekršajnopravnu sankciju koja će se eventualno izreći za počinjeni prekršaj. Protiv rješenja kojim se izriče kazna pravo žalbe ima okrivljenik. (6) Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, može se rješenjem kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. (7) Za ponovno kršenje naloženih mjera opreza ili zabrane aktivnosti iz stavka 6. ovoga članka, sud može izreći novčanu kaznu do 20.000 kuna. Novelom Zakona o kaznenom postupku iz 2013. godine (Narodne novine 145/13) katalog mjera opreza iz članka 98. ZKP-a/08. proširen je dvjema novim mjerama u točkama 9. i 10., i to: zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe i udaljenje iz doma. Navedene mjere kao zaštitne mjere poznaje već Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a iste kao posebne obveze ili sigurnosne mjere poznaje i novi Kazneni zakon. Uzimajući u obzir značaj navedenih mjera i potrebu da se iste primijeni prije i tijekom kaznenog postupka, ukazuje se potrebnim njihovo uvođenje kako bi se pružila veća zaštita žrtvi i drugim osobama. Osim ovih mjera, Zakon o kaznenom postupku propisuje sljedeće mjere opreza koje su relevantne za nasilje nad ženama: 1.) zabrana napuštanja boravišta 2.) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja 3.) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu 4.) zabrana približavanja određenoj osobi 5.) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom. Iako je zakonom propisano da državni odvjetnik mjere opreza može naložiti i prije kaznenog postupka (čl. 98. st. 5. ZKP-a), pitanje je kada se ove mjere nalažu u praksi: odmah, od trenutka nasilnog događaja ili nakon pokretanja kaznenog postupka. S obzirom na to da su mjere opreza zamjena za istražni zatvor, onda za njih vrijede ista pravila kao i za istražni zatvor, dakle moraju se ispuniti dva uvjeta: postojanje osnovane sumnje i zakonski razlozi za određivanje istražnog zatvora (čl. 123. ZKP-a). To znači da se mjere opreza određuju samo u slučajevima kad policija uhiti osobu, odvede ju pritvorskom nadzorniku i onda državni odvjetnik može odrediti pritvor ili mjeru opreza. U praksi međutim državno odvjetništvo rijetko se odlučuje na određivanje mjera opreza, češće se predlaže istražni zatvor, a onda suci istrage ne prihvaćaju prijedlog za određivanje istražnog zatvora nego određuju mjere opreza. S obzirom na to da se za određivanje istražnog zatvora zahtijeva ispunjenje vrlo visokih pravnih kriterija, jasno je da ovako konceptualizirane mjere opreza ne služe adekvatnoj, trenutačnoj i žurnoj zaštiti žrtve već ponajprije kao zamjena za istražni zatvor. Također, za kaznena djela policija nema ovlasti izricanja hitnih mjera opreza, kao kod prekršaja, već ih može izreći samo državni odvjetnik. Osim mjera opreza, u slučaju postojanja zakonskih pretpostavki određenih čl. 107. ZKP-a, policija je ovlaštena uhititi počinitelja, a državni odvjetnik mu može produljiti oduzimanje slobode pritvorom do 48 sati, nakon čega sudac istrage određuje istražni zatvor. Ono što se postavlja kao sustavni problem jest uspostavljanje odgovornosti ovlaštenika na poduzimanje mjera i način kontrole njihova rada. To je pogotovo slučaj kad se poštuju odredbe protokola koji su instruktivni pravni akti odnosno upute. Za kaznena djela potrebno je propisati postupak u kojem će se mjere opreza u slučajevima nasilja nad ženama moći izricati odmah, kako bi se žrtva trenutačno zaštitila jer mjere opreza u Zakonu o kaznenom postupku ne predstavljaju mjere kojima se može implementirati čl. 50. st. 1. Konvencije. Zakon o kaznenom postupku Osnovna zamjerka mjerama opreza kako ih predviđa Zakon o kaznenom postupku je činjenica da se one određuju kao svojevrsna zamjena za istražni zatvor, ako se svrha može ostvariti mjerom opreza. I kod izricanja mjere opreza mora postojati okolnost iz čl. 123. vezana uz istražni zatvor.
Zakon kaznenom postupku
b) Osnove za određivanje istražnog zatvora
(1) Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako: 1) je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično), 2) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače, 3) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti, 4) je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške, 5) okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu. Članak 98. (1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ovog Zakona zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. (2) Mjere opreza jesu: 1.) zabrana napuštanja boravišta 2.) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja 3.) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu 4.) zabrana približavanja određenoj osobi 5.) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom 6.) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti 7.) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice 8.) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom 9.) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe 10.) udaljenje iz doma. (3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti. (4) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje s braniteljem. (5) Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, te mjere određuje, produljuje i ukida sud pred kojim se vodi postupak. (6) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora. Svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, tijelo koje je odredilo mjeru opreza prije podizanja optužnice odnosno sud koji vodi postupak, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Ako je mjera opreza određena kao uvjet jamstva, kontrola produljenja mjere neće se provoditi. (7) Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odlučuje sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće. Dakle, mjere opreza se ne izriču kada u situacijama kada ne postoje okolnosti iz čl. 123.ali je izricanje mjera potrebno radi otklanjanja žrtvinog straha, osjećaja ugroženosti ili opasnosti za sigurnost žrtve. Članak 99. (1) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, nadležno tijelo će odrediti mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati. (2) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, nadležno tijelo će odrediti mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti. (3) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza obvezom okrivljenika da se redovito javlja određenoj osobi ili državnom tijelu, nadležno tijelo će odrediti službenu osobu kojoj se okrivljenik mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju okrivljenika. (4) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja određenoj osobi, nadležno tijelo će odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi. (5) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, nadležno tijelo će zabraniti uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s određenom osobom. (6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja određene poslovne aktivnosti, nadležno tijelo će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti. (7) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, nadležno tijelo navest će osobne podatke, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja. (8) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, nadležno tijelo navest će podatke o toj dozvoli. (9) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili druge osobe nadležno tijelo zabranit će uznemiravanje ili uhođenje određene osobe. (10) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza udaljenje iz doma nadležno tijelo odredit će adresu doma iz kojeg se okrivljenik udaljuje. Članak 100. (1) Rješenje kojim nalaže mjeru opreza nadležno tijelo dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru opreza. (2) Mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili druge osobe, udaljenja iz doma te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom koju je odredio sud ili državni odvjetnik, izvršava policija. (3) Mjeru opreza obveze okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu izvršava policija ili drugo državno tijelo označeno u rješenju kojemu se okrivljenik mora javljati. (4) Mjeru opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti izvršava tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti. (5) Rješenje kojim se nalaže mjera opreza kod kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece dostavlja se i nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta djeteta. (6) Ministar nadležan za pravosuđe, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za obranu, donosi propise kojima se uređuje način izvršenja mjera opreza. Članak 101. (1) Tijelo koje je naložilo mjeru opreza može naložiti provjeru njezinog izvršavanja i zatražiti izvješće od policije ili drugog tijela koje ju izvršava. Tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah će provesti naložene provjere i odmah o tome obavijestiti nadležno tijelo. (2) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava nadležno tijelo. (3) Osobi različitoj od okrivljenika sudac istrage može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, kaznit će se novčanom kaznom do 50.000,00 kuna. Članak 107. Policija je ovlaštena uhititi: 1.) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru 2.) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. ovog Zakona 3.) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti. Što se tiče ulaska u stan, policijski službenik prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine 76/09) može ući u tuđi stan bez pisanog naloga i obaviti pregled tuđeg doma i s njim povezanih prostora ako je to prijeko potrebno zbog poziva u pomoć ili ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega (čl. 74. st. 1. t. 2. i 3.). Zakon o policijskim poslovima i ovlastima sadrži i odredbu o obvezi policije da na prikladan način zaštiti žrtvu i njoj bliske osobe ako im prijeti opasnost od počinitelja ili drugih osoba u vezi s kaznenim postupkom (čl. 99.). Ova odredba se detaljnije regulira protokolima. Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima 17. Ulazak u tuđi dom Članak 74. (1) Policijski službenik može bez pisanog naloga ući i obaviti pregled tuđeg doma i s njim povezanih prostora ako: 1. to držatelj stana ili stanar traži 2. je to prijeko potrebno zbog poziva u pomoć 3. je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega 4. radi izvršenja naloga o dovođenju. (2) Policijski službenik može ući i obaviti dokazne radnje u tuđem domu pod uvjetima i na način propisan posebnim zakonom. (3) Prilikom postupanja prema ovom članku, ako na drugi način nije moguće ući u dom, policijski službenik može nasilno otvoriti dom ili za ulazak koristiti nužni prolaz kroz prostore u posjedu druge osobe. Policijski službenik će, ako u domu zatekne dijete, prema djetetu postupati posebno obzirno i prema potrebi o radnji obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. (4) Policijski službenik o radnjama iz ovog članka sastavlja pisano izvješće te izdaje potvrdu o ulasku i obavljenom pregledu. Članak 99. Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, dok za to postoje opravdani razlozi policija će na prikladan način zaštititi žrtvu i drugu osobu koja je dala ili može dati podatke važne za kazneni postupak ili njima blisku osobu, ako njima ili njihovim bliskim osobama, prijeti opasnost od počinitelja ili drugih osoba u svezi s kaznenim postupkom. Kako je već navedeno, oba protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i seksualnog nasilja obvezuju na žurno postupanje, poduzimanje svih mjera za zaštitu žrtve te za prikupljanje dokaza u vezi s kaznenim djelom. Prema Nacrtu Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. u slučaju zaprimanja (na bilo koji način i od bilo koga) dojave o nasilju ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji, službena (stručna) osoba dužna je postupati na sljedeći način: a) Policija: 1. Žurno i bez odgode uputiti na mjesto događaja, kada je moguće, najmanje dva policijska službenika/službenice kada je to moguće različitog spola radi pružanja intervencije, tj. provjere dojave ili zahtjeva (provjeru je potrebno izvršiti i u slučaju zatvorenog stana/kuće). Temeljem uvida u zatečeno stanje odmah poduzimati mjere i radnje u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljem, te sprječavanja počinitelja u daljnjem nasilničkom ponašanju. 2. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti potrebne za razjašnjavanje i dokazivanje prekršajnog djela nasilja u obitelji ili nekog drugog prekršaja odnosno kaznenog djela kojim je počinjeno nasilje u obitelji, a za koje se postupa po službenoj dužnosti. 2.1. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti na način kojim će se osobi, za koju je prijavljeno ili se pretpostavlja da je žrtva nasilja, pružiti mogućnost da policijskom službeniku/službenici neometano i bez straha u odvojenim prostorijama, bez nazočnosti počinitelja nasilja, priopći sve obavijesti relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja. Pri tome treba posebno uzimati u obzir sve obavijesti koje se tiču okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje te jesu li nadležna tijela već postupala u slučaju nasilja u obitelji i u kojem opsegu. Potrebno je posebno uzeti u obzir izloženost i nazočnost djece nasilju. Kada je to moguće, žrtve i očevice nasilja u obitelji ispitati u svojstvu svjedoka i o tome sastaviti zapisnik sukladno odredbama Prekršajnog zakona odnosno zaprimiti kaznenu prijavu na zapisnik, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku. 3.3. U slučajevima u kojima je u odnosu na konkretan događaj potrebno provesti kriminalističko istraživanje kaznenog dijela koje ne trpi odgodu, u rad se izravno uključuju i preuzimaju postupanje specijalizirani policijski službenici za mladež koji vode i koordiniraju timski rad sustava policije na zaštiti od nasilja u obitelji. 3.4. Tijekom postupanja policijski službenici/službenice dužni su na primjeren i jasan način upoznati žrtvu nasilja s njenim zakonskim pravima, posebno mjerama opreza i zaštitnim mjerama i uvjetima njihovog izricanja i primjene te mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju policija poduzeti protiv počinitelja nasilja, a koje su osobito važne za zaštitu njene sigurnosti (npr. o privođenju počinitelja u prostor policije, određivanju i trajanju mjere zadržavanja, dovođenju prekršajnom sucu ili pritvorskom nadzorniku s prijedlogom za zadržavanje, odnosno određivanju pritvora, mjeri opreza koja je počinitelju izrečena od strane policije ili suda, o puštanju počinitelja odmah nakon poduzetog ispitivanja od strane prekršajnog istražnog suca ili državnog odvjetnika), o važnosti samozaštitnog ponašanja i suradnog odnosa žrtve na način kojim će pridonijeti postizanju svoje sigurnosti, o mogućnostima sklanjanja žrtve u odgovarajuće sklonište za žrtve obiteljskog nasilja ili u dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji; žrtvu se upoznaje o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji te joj se uručuje pisana obavijest s navedenim adresama i brojevima telefona organizacija, odnosno ustanova koje se bave podrškom i zaštitom žrtava nasilja na području gdje žrtva prebiva ili boravi. 4. Izraditi i najkasnije u roku od 12 sati telefaksom uputiti pisane obavijesti centru za socijalnu skrb o poduzetom i utvrđenom u svrhu poduzimanja socijalno-intervencijskih mjera ili mjera obiteljsko-pravne zaštite. 5. Unositi podatke o prekršaju, počinitelju i oštećenim osobama, njihovom srodničkom odnosu, predloženim zaštitnim mjerama te izvršenim zaštitnim mjerama stavljenim u djelokrug policije, te mjerama opreza u postojeću evidenciju prekršaja nasilničkog ponašanja u obitelji. b) Centri za socijalnu skrb Kada djelatnik/djelatnica centra za socijalnu skrb od bilo koga i na bilo koji način u svom radu (pisanim putem, telefonom, usmenom dojavom, saznanjem iz medija i tijekom nekog drugog postupka koji se vodi pred istim centrom za socijalnu skrb ili na bilo koji drugi način) stekne saznanja o nasilju u obitelji ili zaprimi obavijest o sumnji da je počinjeno nasilje u obitelji, dužan/ dužna je postupiti na sljedeći način: 1. Odmah po saznanju ili zaprimanju dojave o obiteljskom nasilju žurno i bez odgode izvršiti prijavu policiji te dostaviti sve zaprimljene obavijesti o slučaju. 2. O saznanju ili dojavi o obiteljskom nasilju izraditi službenu bilješku u koju će se unijeti podaci o žrtvi, počinitelju te počinjenom nasilju i bez odgode otvoriti spis. 3. Započeti s drugim aktivnostima usmjerenim prema pomoći žrtvi u okviru nadležnosti centra za socijalnu skrb, pri čemu će se posebice: 3.1. Uspostaviti što žurniji kontakt sa žrtvom. 3.2. Upoznati žrtvu nasilja, odnosno njezina zakonskog zastupnika ili skrbnika o njezinim zakonskim pravima, poglavito o pravima djeteta na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja, ovlastima i postupanju centra za socijalnu skrb, kao i s mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju centar za socijalnu skrb poduzeti, a koje su osobito važne za zaštitu sigurnosti žrtve, odnosno sigurnosti djeteta (posebno vezano uz smještaj u sklonište ili dom za žrtve obiteljskog nasilja). 3.3. Omogućiti žrtvi da neometano i bez straha iskaže sve činjenice važne za utvrđivanje počinjenog nasilja, a posebno činjenice koje se tiču nazočnosti djece činu nasilja ili izloženosti djece nasilju na bilo koji način. Pozornost će se usmjeriti na okolnosti vezane uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja, eventualno ranije nasilje i ranije postupanje nadležnih tijela zbog nasilja u obitelji. Pri postupanju centar za socijalnu skrb će osobito voditi računa o zaštiti žrtve nasilja pred upravnim tijelom te će odvojeno slušati žrtvu i počinitelja. 3.4. Zajedno sa žrtvom nasilja izraditi plan njene sigurnosti. e) PRAVOSUDNA TIJELA Cilj protokola postupanja pravosudnih tijela je što učinkovitije iskoristiti sve zakonske mogućnosti propisane pozitivnim propisima Republike Hrvatske u svrhu zaštite članova obitelji izloženih nasilju u obitelji te im omogućiti sudsku zaštitu radi zaštite njihovog psihofizičkog integriteta i temeljnog prava na život bez nasilja. Pravosudna tijela (sudovi i/ili državno odvjetništvo) će: 1. U predmetima vezanim uz nasilje u obitelji postupati žurno. 2. Sud pred kojim se vodi prekršajni ili kazneni postupak, vezan uz zaštitu prava i interesa djece, nadležnom centru za socijalnu skrb i policiji dostavit će obavijest o pokretanju postupka i pravomoćnim odlukama donesenim u prekršajnom odnosno kaznenom postupku. 3. Tijekom vođenja postupka sud će žrtvu nasilja u obitelji izvijestiti o njenim pravima pri čemu će se voditi računa o tome da žrtva, koja je pravno neuka, bude izviještena o svojim pravima. 4. Prekršajni sudovi su obvezni pravomoćne odluke dostaviti žrtvama nasilja. 5. Sudovi će o svim sankcijama i odlukama voditi evidenciju sukladno Pravilniku o sadržaju obvezne evidencije i izvješća, načinu prikupljanja, obrade i pohrane statističkih podataka iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. 6. Nadležni sudovi trebaju organizirati rad na način da mogu provoditi nadležne postupke i u dane vikenda i blagdana. 7. U slučaju nasilja u obitelji suci prekršajnih sudova i suci istrage će postupati prema dovedenom okrivljeniku odnosno osumnjičeniku radi daljnjeg nadležnog postupanja. 8. Sudovi će po potrebi osigurati fizičku zaštitu žrtve u suradnji s policijom pri dolasku i odlasku i unutar suda te na njezin zahtjev omogućiti joj davanje iskaza odvojeno od počinitelja. Vidljivo je da je riječ o detaljnom propisu koji jasno propisuje obveze svih nadležnih tijela u slučaju nasilja u obitelji prema žrtvi i prema počinitelju i to s obzirom na njihova obilježja. Međutim, posrijedi je podzakonski akt koji je instruktivne naravi pri čemu opet treba naglasiti da Izmjene ovog Protokola koje je Ministarstvo socijalne politike i mladih donijelo još 2012. godine nisu stupile na snagu. U odnosu na obveze policije, u Protokolu je propisano da provedbu osigurava operativno dežurstvo nadležne policijske postaje. Slične odredbe sadrži i Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja (v. tekst uz čl. 7. Konvencije). On predviđa postupanje i davanje savjeta žrtvama na odgovarajući način te saslušanje žrtve bez odgode od strane posebno obučenih osoba, u prostorijama koje su osmišljene za uspostavu odnosa povjerenja između žrtve i osoblja te saslušanje žrtve od strane osobe odabranog spola. a) POLICIJA Cilj postupanja policije u slučajevima seksualnog nasilja, osim pružanja odgovarajuće zaštite i potpore žrtvi, kako bi se smanjio rizik od daljnje viktimizacije, jest učinkovito otkrivanje počinitelja i prikupljanje dokaza. 1. 1. Hitne mjere i radnje Temeljna policija činit će samo ono što ne trpi odgodu kao što je zaštita života i zdravlja žrtve (uklanjanje neposredne opasnosti, pružanje prve pomoći i organiziranje hitne liječničke pomoći), prikupljanje početnih obavijesti o događaju, osiguranje mjesta događaja, tragova i ostalo. Za vođenje kriminalističkog istraživanja i postupanje u slučajevima seksualnog nasilja ovlašten je stručno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje, a koji djeluje na području određene policijske uprave (broj takvih službenika/službenica ovisi o kategoriji policijske uprave/policijske postaje). U slučajevima seksualnog nasilja kada su oštećeni djeca ili maloljetnici/maloljetnice za postupanje i vođenje kriminalističkog istraživanja, sukladno Zakonu o sudovima za mladež, ovlašteni su specijalizirani policijski službenici/službenice za mladež. Preporuča se da poslove stručno osposobljenih policijskih službenika/službenica za seksualno nasilje, obavljaju policijski službenici/službenice koji su dosad, kroz redovnu edukaciju osposobljeni za postupanje u slučajevima seksualnog nasilja te policijski službenici/službenice koji će se za takvo postupanje osposobiti kroz redovne programe edukacije. 1.1.1. Način prikupljanja početnih saznanja od žrtve a) Odmah o događaju izvijestiti stručno osposobljenog policijskog službenika/službenicu za seksualno nasilje koji će se uključiti što ranije u provođenje izvida i preuzeti daljnje postupanje i koordinaciju. b) Žrtvu smjestiti u prikladnu prostoriju. c) Početna saznanja od žrtve prikuplja jedan policijski službenik/službenica kojeg odredi nadležni rukovoditelj/rukovoditeljica. Početna saznanja kad god je to moguće, odnosno ukoliko isto nije povezano sa znatnom odgodom postupanja, prikuplja stručno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje. d) U cilju zaštite žrtve potrebno joj je osigurati privatnost tijekom prikupljanja obavijesti i udaljiti ostale policijske službenike/službenice iz prostora u kojemu se prikupljaju početna saznanja. e) Potrebno je uzeti u obzir da je žrtva upravo u prvim trenucima poslije počinjenja seksualnog nasilja u vrlo teškom psihičkom stanju i da joj je potrebno pružiti potporu i razumijevanje. Žrtva iz neverbalnog ponašanja policijskog službenika/službenice ne smije osjetiti nevjericu, neodobravanje, neprijateljstvo te osudu zbog onog što joj se dogodilo. f) O prikupljenim obavijestima odmah će obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika/odvjetnicu radi daljnje koordinacije u postupanju. 1.1.2. Zadaće stručno osposobljenog policijskog službenika/službenice za seksualno nasilje i državnog odvjetnika/odvjetnice u pogledu zaštite žrtve: a) voditi i koordinirati kriminalističko istraživanje i postupanje prema žrtvi b) učinkovitom organizacijom kriminalističkog istraživanja omogućiti ubrzano izdavanje naloga za provođenje potrebitih dokaznih radnji, prije početka postupanja žrtvu uputiti u njezina prava i objasniti joj koje će se radnje poduzeti i zbog čega su te radnje potrebne, spriječiti nepotrebno ponavljanje radnji (razodijevanje žrtve, opći tjelesni, ginekološki i drugi potrebni specijalistički pregled, fotografiranje, izuzimanje odjevnih predmeta, tragova, brisova, nespornih uzoraka, pozivanja u prostorije policije) te uputiti policijske službenike/službenice i/ili istražitelje/ istražiteljice koji ih provode da se ponašaju posebno obzirno i ne diskriminirajuće prema žrtvi. c) ukoliko će policijski službenik/službenica – istražitelj/istražiteljica po nalogu državnog odvjetnika/ odvjetnice provoditi određene dokazne radnje, nastojat će se da za istog bude imenovan policijski službenik/službenica za seksualno nasilje – istražitelj/istražiteljica koji je u istom predmetu već postupao prema istoj žrtvi. d) pri komunikaciji sa žrtvom treba onemogućiti nepotrebnu dodatnu viktimizaciju višekratnim ispitivanjima policijskih službenika/službenica (voditelj/voditeljica smjene, službenici/službenice ekipe za očevide, policijski službenici/službenice koji obavljaju kriminalističko-tehničke poslove, prevoženje, službenik/službenica za izradu fotocrteža, stručno educirani službenik/ službenica koji provodi prepoznavanje i slično) i stigmatizaciju u socijalnoj sredini gdje živi (prevoženje u vozilu koje ima policijska obilježja, službenici/službenice u odori i sl.). e) obavljati detaljan obavijesni razgovor sa žrtvom sukladno pravilima struke. f) upoznati žrtvu s mogućnostima dobivanja stručne pomoći radi zaštite fizičkog i psihičkog zdravlja. 1.1.3. Značajke obavijesnog razgovora sa žrtvom a) Stručno osposobljeni policijski službenik/službenica za seksualno nasilje mora uzeti u obzir dob žrtve, fizičko i psihičko stanje žrtve, način počinjenja seksualnog nasilja, nastale posljedice i sukladno tome prilagoditi tehnike obavljanja obavijesnog razgovora (uvažavanje traumatskog iskustva žrtve, davanje potpore, izbjegavanje predrasuda, uspostavljanje povjerenja, uporaba terminologije primjerene i razumljive žrtvi, duljina trajanja razgovora i slično). b) Prikupljanje obavijesti vezane za intimu žrtve mora se provesti s osobitom pažnjom, žrtva nije dužna odgovarati na pitanja koja se odnose na njezin strogo osobni život. c) Ako postoji mogućnost, dopustiti žrtvi izbor da s njom obavijesni razgovor obavi policijska službenica ili policijski službenik. d) Ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/stručnjakinje (dob, nedovoljni duševni razvitak, gluhonijemost, nepoznavanje hrvatskog jezika i slično). e) Dopustiti da razgovoru prisustvuje osoba u koju žrtva ima povjerenja i u čijoj se nazočnosti osjeća sigurno – ako ne ometa tijek obavijesnog razgovora. f) Omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalističke obrade. 1.2. Zaštita identiteta žrtve seksualnog nasilja Policijski službenici/službenice koji provode izvide dužni su osigurati zaštitu identiteta žrtve seksualnog nasilja od samog početka kriminalističkog istraživanja. Ne smiju se javno objaviti podaci temeljem kojih bi se mogao utvrditi identitet žrtve. Policija je dužna pružiti žrtvi potrebnu zaštitu sukladno sigurnosnoj prosudbi o postojanju ozbiljne opasnosti od ponavljanja seksualnog nasilja, ugrožavanja zdravlja i života žrtve te mogućih naknadnih utjecaja počinitelja na njen iskaz. 1.3. Provedba protokola Za provedbu protokola potrebno je: 1. Izraditi uputu o načinu provođenja policijskih izvida u slučajevima seksualnog nasilja (opći hodogram postupanja). 2. Kroz redovne programe edukacije Ministarstva unutarnjih poslova planirati daljnje osposobljavanje stručno osposobljenih policijskih službenika/službenica za seksualno nasilje. 3. Osigurati sredstva za provedbu. Potrebno je osigurati odgovarajući broj stručno osposobljenih policajki koje će raditi na slučajevima seksualnog nasilja, uključujući visoku razinu odgovornosti. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
