HR |
2016 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 5 - Obveze države i dužna pažnja |
1. Stranke će se suzdržati od sudjelovanja u bilo kojem djelu nasilja nad ženama i osigurat će da državne vlasti, dužnosnici/dužnosnice, tijela, institucije i ostali subjekti koji postupaju u ime države djeluju u skladu s ovom obvezom. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere kako bi djelovale uz dužnu pažnju u sprječavanju, istraživanju, kažnjavanju i osiguravanju naknade štete za sva djela nasilja obuhvaćena područjem primjene ove Konvencije koja su počinili nedržavni subjekti. |
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
Opća procjena čl. 5 Obveze države i dužna pažnja |
Usporedba između država čl. 5 Obveze države i dužna pažnja |
PITANJA |
a. Ako postoje definicije o nasilju prema ženama i nasilju u obitelji, kakvu vrstu državne odgovornosti one podrazumjevaju? Je li to pozitivna obaveza – da se spriječi, istraži, kazni i osigura reparacija za žrtve uz potpunu posvećenost (da se zaštite žrtve tih akata uz pomoć nedržavnih aktera) – ili negativna obaveza – da se suzdrže od ovih akcija kada istupaju u ime države? |
Odgovor: Primjena nasilja od strane državnih tijela je zabranjena, osim iznimno kada policija smije primijeniti silu, odnosno sredstva prisile sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Nezakonita upotreba sile predstavlja kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u glavi Kaznenih djela protiv službene dužnosti, kao i druga kaznena djela prema Kaznenom zakonu. |
a. Ako postoje definicije o nasilju prema ženama i nasilju u obitelji, kakvu vrstu državne odgovornosti one podrazumjevaju? Je li to pozitivna obaveza – da se spriječi, istraži, kazni i osigura reparacija za žrtve uz potpunu posvećenost (da se zaštite žrtve tih akata uz pomoć nedržavnih aktera) – ili negativna obaveza – da se suzdrže od ovih akcija kada istupaju u ime države? |
Odgovor: Primjena nasilja od strane državnih tijela je zabranjena, osim iznimno kada policija smije primijeniti silu, odnosno sredstva prisile sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Nezakonita upotreba sile predstavlja kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u glavi Kaznenih djela protiv službene dužnosti, kao i druga kaznena djela prema Kaznenom zakonu. Pozitivnu obvezu Republika Hrvatska izvršava propisivanjem kaznenih djela u Kaznenom zakonu koja uključuju nasilje prema ženama. |
b. Postoji li postupak koji bi osigurao da standarde potpune posvećenosti prate tijela koja su odgovorna za: (a) spriječavanje, (b) zaštitu, (c) istragu, (d) kažnjavanje i/ili (e) osiguravanje reparacije za djela nasilja prema ženama i nasilja u obitelji? Ako postoji, navedite vrstu postupka, uključujući i drugostupanjsko tijelo koje preispituje rezultate, tko pokreće postupak, i na osnovu čega, koja je vrsta postupka u pitanju – upravni ili sudski postupak, imaju li žrtve nemara i/ili zlostavljanja na raspolaganju sudsku zaštitu. |
Odgovor: U odnosu na djelovanje uz dužnu pažnju u slučajevima nasilja prema ženama, takav postupak je propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane uz nasilje u obitelji postupat će hitno te da su svi postupci pokrenuti prema tom Zakonu hitni (čl. 5.). Također obvezuju na vođenje brige o potrebama žrtve i osiguranje pristupa informacijama o pravima i odgovarajućim službama (čl. 6.). |
b. Postoji li postupak koji bi osigurao da standarde potpune posvećenosti prate tijela koja su odgovorna za: (a) spriječavanje, (b) zaštitu, (c) istragu, (d) kažnjavanje i/ili (e) osiguravanje reparacije za djela nasilja prema ženama i nasilja u obitelji? Ako postoji, navedite vrstu postupka, uključujući i drugostupanjsko tijelo koje preispituje rezultate, tko pokreće postupak, i na osnovu čega, koja je vrsta postupka u pitanju – upravni ili sudski postupak, imaju li žrtve nemara i/ili zlostavljanja na raspolaganju sudsku zaštitu. |
Odgovor: U odnosu na djelovanje uz dužnu pažnju u slučajevima nasilja prema ženama, takav postupak je propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane uz nasilje u obitelji postupat će hitno te da su svi postupci pokrenuti prema tom Zakonu hitni (čl. 5.). Također obvezuju na vođenje brige o potrebama žrtve i osiguranje pristupa informacijama o pravima i odgovarajućim službama (čl. 6.). |
c. Je li u posljednje dvije godine pokrenut barem jedan postupak protiv pojedinaca – državnih dužnosnika – za kršenje standarda potpune posvećenosti u slučajevima nasilja prema ženama i nasilja u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, navedite takve slučajeve nasilja prema ženama i nasilja u obitelji kao i provedene pravne postupke (tip postupka, tijelo nadležno za slučajeve potpune posvećenosti, ishod postupka, koja je godina u pitanju). |
Odgovor: |
c. Je li u posljednje dvije godine pokrenut barem jedan postupak protiv pojedinaca – državnih dužnosnika – za kršenje standarda potpune posvećenosti u slučajevima nasilja prema ženama i nasilja u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, navedite takve slučajeve nasilja prema ženama i nasilja u obitelji kao i provedene pravne postupke (tip postupka, tijelo nadležno za slučajeve potpune posvećenosti, ishod postupka, koja je godina u pitanju). |
Odgovor: |
d. Postoje li relevantni dokumenti (kao što su protokoli, profesionalne smjernice itd.) koji bi osigurali da se standardi potpune posvećenosti poštuju u slučajevima nasilja prema ženama i u obitelji? Tko je izradio te dokumente: (a) nadležna tijela direktno zadužena za zaštitu, prevenciju i kažnjavanje nasilja nad ženama i u obitelji, (b) tijela za nadzor ili praćenje, resorna ministarstva – Pravobranitelj/ica, Pučki pravobranitelj/ica itd. Jesu li to: (a) interni standardi, (b) opći ili posebni protokoli, (c) smjernice, (d) preporuke itd.? Molimo komentarajte pravnu hijerarhiju i jesu li su oni pravno obavezujući. |
Odgovor: Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji je donio Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, obvezuje sva tijela koja dolaze u kontakt sa žrtvama tih djela (policija, pravosudna tijela, centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, medicinski djelatnici) na osiguravanje pravodobne, suosjećajne skrbi žrtve, uvođenje standardiziranog postupka prema njima, osiguravanje kvalitetne medicinske zaštite žrtvama seksualnog nasilja te poduzimanje hitnih mjera i radnji radi zaštite života i zdravlja žrtve i progona počinitelja. Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske zadužen je za koordinaciju i praćenje provedbe Protokola te podnosi izvješća Vladi Republike Hrvatske. Resorna ministarstva se obvezuju da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola. Nacrt Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji je donijelo Ministarstvo socijalne politike i mladih Vlade Republike Hrvatske još 2012., propisuje iste takve obveze za navedena tijela u slučaju nasilja u obitelji. Resorna ministarstva se obvezuju da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola. |
d. Postoje li relevantni dokumenti (kao što su protokoli, profesionalne smjernice itd.) koji bi osigurali da se standardi potpune posvećenosti poštuju u slučajevima nasilja prema ženama i u obitelji? Tko je izradio te dokumente: (a) nadležna tijela direktno zadužena za zaštitu, prevenciju i kažnjavanje nasilja nad ženama i u obitelji, (b) tijela za nadzor ili praćenje, resorna ministarstva – Pravobranitelj/ica, Pučki pravobranitelj/ica itd. Jesu li to: (a) interni standardi, (b) opći ili posebni protokoli, (c) smjernice, (d) preporuke itd.? Molimo komentarajte pravnu hijerarhiju i jesu li su oni pravno obavezujući. |
Odgovor: Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji je donio Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, obvezuje sva tijela koja dolaze u kontakt sa žrtvama tih djela (policija, pravosudna tijela, centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, medicinski djelatnici) na osiguravanje pravodobne, suosjećajne skrbi žrtve, uvođenje standardiziranog postupka prema njima, osiguravanje kvalitetne medicinske zaštite žrtvama seksualnog nasilja te poduzimanje hitnih mjera i radnji radi zaštite života i zdravlja žrtve i progona počinitelja. Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske zadužen je za koordinaciju i praćenje provedbe Protokola te podnosi izvješća Vladi Republike Hrvatske. Resorna ministarstva se obvezuju da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola. Nacrt Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji je donijelo Ministarstvo socijalne politike i mladih Vlade Republike Hrvatske još 2012., propisuje iste takve obveze za navedena tijela u slučaju nasilja u obitelji. Resorna ministarstva se obvezuju da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola. |
e. Je li bilo slučajeva nasilja prema ženama ili nasilja u obitelji pred državnim sudom u kojima su se kršili standardi potpune posvećenosti u slučajevima nasilja nad ženama/u obitelji? Je li bilo slučajeva pred među-državnim tijelom (Sud za ljudska prava Vijeća Evrope i Odbora CEDAW) zbog kršenja ljudskih prava žrtava? |
Odgovor: Da poduzete mjere i usvojeni zakonodavni okvir nije dovoljno učinkovit, u praksi pokazuje i činjenica da je dosad Republika Hrvatska osuđena u četiri predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede pozitivne obveze zaštite života žena od obiteljskog nasilja (Tomašić i A.), od zaštite fizičkog integriteta i privatnosti (Janković) i zbog neučinkovite istrage u slučaju silovanja (D. J.). Riječ je o sljedećim predmetima: 1. TOMAŠIĆ I DR. protiv Hrvatske, zahtjev br. 46598/06, presuda od 15. siječnja 2009. (konačna 15. travnja 2009.): povreda čl. 2. Konvencije – materijalni aspekt. 2. JANKOVIĆ protiv Hrvatske, zahtjev br. 38478/05, presuda od 5. ožujka 2009. (konačna 14. rujna 2009.): povreda čl. 8. Konvencije – povreda pozitivne obveze države jer državne vlasti nisu osigurale primjerenu zaštitu od napada na tjelesni integritet pojedinca i povreda čl. 6. st. 1. Konvencije – povreda prava na suđenje u razumnom roku u građanskom i ovršnom postupku. 3. A. protiv Hrvatske, zahtjev br. 55164/08, presuda od 14. listopada 2010. (konačna 14. siječnja 2011.): povreda čl. 8. Konvencije – država nije ispunila pozitivne obveze u smislu osiguranja prava na poštovanje privatnog života. 4. D. J. protiv Hrvatske, zahtjev br. 42418/10, presuda od 24. srpnja 2012. (konačna 24. listopada 2012.): povreda čl. 3. Konvencije – povreda pozitivne procesne obveze provođenja učinkovite istrage navodnog silovanja i povreda čl. 8. Konvencije – povreda prava na poštovanje privatnoga i obiteljskog života zbog povrede pozitivne procesne obveze provođenja učinkovite istrage. Detaljni opis navedenih predmeta kao i odluke Europskog suda za ljudska prava nalaze se u prilogu ove studije. |
e. Je li bilo slučajeva nasilja prema ženama ili nasilja u obitelji pred državnim sudom u kojima su se kršili standardi potpune posvećenosti u slučajevima nasilja nad ženama/u obitelji? Je li bilo slučajeva pred među-državnim tijelom (Sud za ljudska prava Vijeća Evrope i Odbora CEDAW) zbog kršenja ljudskih prava žrtava? |
Odgovor: Da poduzete mjere i usvojeni zakonodavni okvir nije dovoljno učinkovit, u praksi pokazuje i činjenica da je dosad Republika Hrvatska osuđena u četiri predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede pozitivne obveze zaštite života žena od obiteljskog nasilja (Tomašić i A.), od zaštite fizičkog integriteta i privatnosti (Janković) i zbog neučinkovite istrage u slučaju silovanja (D. J.). Riječ je o sljedećim predmetima: 1. TOMAŠIĆ I DR. protiv Hrvatske, zahtjev br. 46598/06, presuda od 15. siječnja 2009. (konačna 15. travnja 2009.): povreda čl. 2. Konvencije – materijalni aspekt. 2. JANKOVIĆ protiv Hrvatske, zahtjev br. 38478/05, presuda od 5. ožujka 2009. (konačna 14. rujna 2009.): povreda čl. 8. Konvencije – povreda pozitivne obveze države jer državne vlasti nisu osigurale primjerenu zaštitu od napada na tjelesni integritet pojedinca i povreda čl. 6. st. 1. Konvencije – povreda prava na suđenje u razumnom roku u građanskom i ovršnom postupku. 3. A. protiv Hrvatske, zahtjev br. 55164/08, presuda od 14. listopada 2010. (konačna 14. siječnja 2011.): povreda čl. 8. Konvencije – država nije ispunila pozitivne obveze u smislu osiguranja prava na poštovanje privatnog života. 4. D. J. protiv Hrvatske, zahtjev br. 42418/10, presuda od 24. srpnja 2012. (konačna 24. listopada 2012.): povreda čl. 3. Konvencije – povreda pozitivne procesne obveze provođenja učinkovite istrage navodnog silovanja i povreda čl. 8. Konvencije – povreda prava na poštovanje privatnoga i obiteljskog života zbog povrede pozitivne procesne obveze provođenja učinkovite istrage. Detaljni opis navedenih predmeta kao i odluke Europskog suda za ljudska prava nalaze se u prilogu ove studije. |
f. Je li bilo istraživanja o profesionalnim stavovima, uključujući stereotipe o nasilju prema ženama, rodno utemeljenom nasilju i/ili nasilju u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, navedite informacije o uzorku istraživanja i metodologiji, rezultatima i preporukama, ako je moguće. |
Odgovor: |
f. Je li bilo istraživanja o profesionalnim stavovima, uključujući stereotipe o nasilju prema ženama, rodno utemeljenom nasilju i/ili nasilju u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, navedite informacije o uzorku istraživanja i metodologiji, rezultatima i preporukama, ako je moguće. |
Odgovor: |