|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 45 - Sankcije i druge mjere |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da su kaznena djela propisana u skladu s ovom Konvencijom kažnjiva učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama, uzimajući u obzir njihovu težinu. Te sankcije obuhvaćaju, kad je to primjereno, kazne koje uključuju oduzimanje slobode koje može dovesti do izručenja. 2. Stranke mogu poduzeti druge mjere u vezi s počiniteljima/počiniteljicama, kao što su: − praćenje ili nadzor osuđenih osoba − oduzimanje roditeljskih prava, ako se najbolji interes djeteta, što može uključivati sigurnost žrtve, ne može zajamčiti na neki drugi način. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 45 Sankcije i druge mjere | ||
| Usporedba između država čl. 45 Sankcije i druge mjere | ||
| PITANJA |
| a. Molimo pružite informacije o propisanim i stvarnim sankcijama za svaki od kaznenih djela u okviru Konvencije. Molimo dajte komentar na propisanu i stvarnu kaznenu politiku u vezi s kriterijima djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana. Ispunjavaju li propisane sankcije kriterije za izručenje počinitelja (Konvencija o ekstradiciji broj 24 prati pravilo o kazni od godinu ili više dana zatvora i zahtjev za dvostruki kriminalitet)? |
| Odgovor: a) Sankcije koje predviđa Kazneni zakon za kaznena djela propisana u skladu s Konvencijom mogu se smatrati učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim. Konkretno propisane kazne zatvora za kaznena djela propisana sukladno Konvenciji prethodno su navedene uz odgovarajuće članke Konvencije (v. čl. 33. – 40.), a sve su teže od godine dana zatvora što je kazna koja može dovesti do izručenja. Iako je i za to djelo propisana kazna oduzimanja slobode koja može dovesti do izručenja, kazna za spolni odnošaj bez pristanka (kako za osnovni oblik djela iz čl. 152. KZ-a, tako i za teški oblik iz čl. 154. st. 1. KZ-a) može se smatrati preblagom (i u drugom slučaju neosnovano blažom u odnosu na čl. 154. st. 2. KZ-a, o čemu je već bilo riječi supra, uz čl. 36. Konvencije). |
 |
| a. Molimo pružite informacije o propisanim i stvarnim sankcijama za svaki od kaznenih djela u okviru Konvencije. Molimo dajte komentar na propisanu i stvarnu kaznenu politiku u vezi s kriterijima djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana. Ispunjavaju li propisane sankcije kriterije za izručenje počinitelja (Konvencija o ekstradiciji broj 24 prati pravilo o kazni od godinu ili više dana zatvora i zahtjev za dvostruki kriminalitet)? |
|
Odgovor: a) Sankcije koje predviđa Kazneni zakon za kaznena djela propisana u skladu s Konvencijom mogu se smatrati učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim. Konkretno propisane kazne zatvora za kaznena djela propisana sukladno Konvenciji prethodno su navedene uz odgovarajuće članke Konvencije (v. čl. 33. – 40.), a sve su teže od godine dana zatvora što je kazna koja može dovesti do izručenja. Iako je i za to djelo propisana kazna oduzimanja slobode koja može dovesti do izručenja, kazna za spolni odnošaj bez pristanka (kako za osnovni oblik djela iz čl. 152. KZ-a, tako i za teški oblik iz čl. 154. st. 1. KZ-a) može se smatrati preblagom (i u drugom slučaju neosnovano blažom u odnosu na čl. 154. st. 2. KZ-a, o čemu je već bilo riječi supra, uz čl. 36. Konvencije). Određene sigurnosne mjere također mogu biti prikladne sankcije za počinitelje ovih kaznenih djela. To su prije svega obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa internetu i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora (čl. 68. – 71., 73. – 76. KZ-a). |
 |
| b. Postoje li mjere za nadzor i praćenje osuđenih lica? Navedite osnovu, tko je za to nadležan itd. |
|
Odgovor: Kaznenim zakonom Republike Hrvatske implementiran je i st. 2. t. 1. ovog članka Konvencije koji predviđa nekoliko načina praćenja ili nadzora osuđenih osoba. Tijekom sankcija koje se izvršavaju dok je osuđenik na slobodi (rad za opće dobro i uvjetna osuda) kao i tijekom uvjetnog otpusta, moguće je odrediti posebne obveze ako sud ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (čl. 62. KZ-a). Osobito su relevantne sljedeće posebne obveze: točka 4. – liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela; točka 5. – liječenje ili nastavak liječenja od ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici; točka 6. – sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim ili kod fizičkih osoba ovlaštenih za provedbu psihosocijalnog tretmana; točka 7. – zabrana posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog kaznenog djela; točka 8. – zabrana približavanja žrtvi ili nekim drugim osobama; točka 9. – napuštanje doma na određeno vrijeme ako je riječ o djelima obiteljskog nasilja; točka 10. – zabrana druženja s određenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da počini kazneno djelo, zabrana zapošljavanja, podučavanja ili smještaja tih osoba; točka 11. – zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili neke druge osobe; točka 12. – zabrana napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana; točka 15. – redovito javljanje nadležnom tijelu za probaciju, centru za socijalnu skrb, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu; točka 16. – i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo. Uz uvjetnu osudu, rad za opće dobro i uvjetni otpust, osuđeniku se može odrediti i zaštitni nadzor (čl. 64. KZ-a), a zaštitni nadzor može se po punom izvršenju kazne zatvora izreći i kao svojevrsna sigurnosna mjera sui generis (čl. 76. KZ-a). Nadalje, kada je riječ o pojavnim oblicima nasilja u obitelji koja ne predstavljaju kazneno djelo već prekršaj (npr. psihičko nasilje u obitelji) Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su novčane kazne do 50.000,00 kn ili kazna zatvora do 90 dana (više supra, tekst uz čl. 33. Konvencije). Osim tih kazni propisan je i niz zaštitnih mjera koje mogu trajati do dvije godine i to zabrane približavanja žrtvi, zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, kao i obveznog psihosocijalnog tretmana, obveznog liječenja od ovisnosti te oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (čl. 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). |
| b. Postoje li mjere za nadzor i praćenje osuđenih lica? Navedite osnovu, tko je za to nadležan itd. |
|
Odgovor: Kaznenim zakonom Republike Hrvatske implementiran je i st. 2. t. 1. ovog članka Konvencije koji predviđa nekoliko načina praćenja ili nadzora osuđenih osoba. Tijekom sankcija koje se izvršavaju dok je osuđenik na slobodi (rad za opće dobro i uvjetna osuda) kao i tijekom uvjetnog otpusta, moguće je odrediti posebne obveze ako sud ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (čl. 62. KZ-a). Osobito su relevantne sljedeće posebne obveze: točka 4. – liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela; točka 5. – liječenje ili nastavak liječenja od ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici; točka 6. – sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim ili kod fizičkih osoba ovlaštenih za provedbu psihosocijalnog tretmana; točka 7. – zabrana posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog kaznenog djela; točka 8. – zabrana približavanja žrtvi ili nekim drugim osobama; točka 9. – napuštanje doma na određeno vrijeme ako je riječ o djelima obiteljskog nasilja; točka 10. – zabrana druženja s određenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da počini kazneno djelo, zabrana zapošljavanja, podučavanja ili smještaja tih osoba; točka 11. – zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili neke druge osobe; točka 12. – zabrana napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana; točka 15. – redovito javljanje nadležnom tijelu za probaciju, centru za socijalnu skrb, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu; točka 16. – i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo. Uz uvjetnu osudu, rad za opće dobro i uvjetni otpust, osuđeniku se može odrediti i zaštitni nadzor (čl. 64. KZ-a), a zaštitni nadzor može se po punom izvršenju kazne zatvora izreći i kao svojevrsna sigurnosna mjera sui generis (čl. 76. KZ-a). Nadalje, kada je riječ o pojavnim oblicima nasilja u obitelji koja ne predstavljaju kazneno djelo već prekršaj (npr. psihičko nasilje u obitelji) Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su novčane kazne do 50.000,00 kn ili kazna zatvora do 90 dana (više supra, tekst uz čl. 33. Konvencije). Osim tih kazni propisan je i niz zaštitnih mjera koje mogu trajati do dvije godine i to zabrane približavanja žrtvi, zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, kao i obveznog psihosocijalnog tretmana, obveznog liječenja od ovisnosti te oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (čl. 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). |
|
|
| c. Postoje li odredbe koje daju za pravo odgovornom tijelu da utječe na odnos počinitelja i žrtve, uključujući i lišenje roditeljskih prava, u procesu procjene situacije nasilja prema ženama, a osobito nasilja u obitelji? Da li je sigurnost žrtve neophodni dio procesa procjene i, ako jest, je li utemeljen na određenom pravnom dokumentu ili je diskrecijsko pravo odgovorne institucije/osobe? Navedite uvjete. |
|
Odgovor: U odnosu na t. 2. st. 2. ovog članka Konvencije, Obiteljski zakon u čl. 114. predviđa mogućnost oduzimanja roditeljskih prava u slučaju nasilnih kaznenih djela u obitelji. (Vidi tekst uz čl. 31. Konvencije.)
Članak 170. Sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Posebne pretpostavke za određivanje mjere Članak 171. Osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb: 1. ako je napustio dijete 2. ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji 3. na temelju izvješća centra za socijalnu skrb da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud 4. na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj i 5. na temelju pravomoćne presude kojom je roditelj osuđen za neko od sljedećih kaznenih djela počinjenih na štetu svog djeteta: – kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), osim kaznenih djela: povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209., oduzimanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 210., promjene obiteljskog stanja iz članka 211. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11) – kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), - kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), - kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), osim kaznenih djela: dvobračnosti iz članka 167., omogućavanja sklapanja nedozvoljenog braka iz članka 168., omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170., povrede dužnosti i uzdržavanja iz članka 172., promjene obiteljskog stanja iz članka 175. i povrede privatnosti djeteta iz članka 178. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11 i 144/12) 6. ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta. |
| c. Postoje li odredbe koje daju za pravo odgovornom tijelu da utječe na odnos počinitelja i žrtve, uključujući i lišenje roditeljskih prava, u procesu procjene situacije nasilja prema ženama, a osobito nasilja u obitelji? Da li je sigurnost žrtve neophodni dio procesa procjene i, ako jest, je li utemeljen na određenom pravnom dokumentu ili je diskrecijsko pravo odgovorne institucije/osobe? Navedite uvjete. |
|
Odgovor: U odnosu na t. 2. st. 2. ovog članka Konvencije, Obiteljski zakon u čl. 114. predviđa mogućnost oduzimanja roditeljskih prava u slučaju nasilnih kaznenih djela u obitelji. (Vidi tekst uz čl. 31. Konvencije.)
Članak 170. Sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Posebne pretpostavke za određivanje mjere Članak 171. Osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb: 1. ako je napustio dijete 2. ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji 3. na temelju izvješća centra za socijalnu skrb da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud 4. na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj i 5. na temelju pravomoćne presude kojom je roditelj osuđen za neko od sljedećih kaznenih djela počinjenih na štetu svog djeteta: – kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), osim kaznenih djela: povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209., oduzimanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 210., promjene obiteljskog stanja iz članka 211. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11) – kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), - kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), - kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), osim kaznenih djela: dvobračnosti iz članka 167., omogućavanja sklapanja nedozvoljenog braka iz članka 168., omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170., povrede dužnosti i uzdržavanja iz članka 172., promjene obiteljskog stanja iz članka 175. i povrede privatnosti djeteta iz članka 178. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11 i 144/12) 6. ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
