Obiteljsko nasilje definirano je čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao prekršaj:

ÄŒlanak 4.

Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira na to je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeÄ‘anje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na

drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili

preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili

ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje)

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeÄ‘ivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrbi o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

Obiteljsko nasilje definirano je čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao prekršaj:

ÄŒlanak 4.

Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira na to je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeÄ‘anje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na

drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili

preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili

ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje)

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeÄ‘ivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrbi o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

Definicija iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje sve oblike nasilja kao i Konvencija (tjelesno, psihičko, spolno, ekonomsko) ali nije rodno osjetljiva i ne definira nasilje u obitelji kao kršenje ljudskih prava niti kao diskriminaciju nad ženama. Diskriminacija na temelju spola propisana je Zakonom o ravnopravnosti spolova u čl. 6., meÄ‘utim ona ne govori o nasilju nego o nenasilnoj diskriminaciji:

ÄŒlanak 6.

(1) Diskriminacija na temelju spola (u daljnjem tekstu: diskriminacija) označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, graÄ‘anskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, graÄ‘anskom i svakom drugom području života.

TakoÄ‘er treba istaknuti da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje obiteljsko nasilje kao prekršaj, a ne

kazneno djelo. Stoga nasilje o kojem govori Konvencija a koje uključuje patnju žena, prijetnje, prisilu ili namjerno

oduzimanje slobode nije obuhvaćeno ovim Zakonom.

Do donošenja novog Kaznenog zakona iz 2011. godine i njegova stupanja na snagu 2013. godine i Kaznenog

zakona iz 1997. godine, Kazneni zakon sadržavao je definiciju kaznenog djela obiteljskog nasilja u čl. 215.a (nasilničko ponašanje u obitelji). ÄŒlanak se odnosio na nasilje, zlostavljanje ili drsko ponašanje koje drugog člana ili članice obitelji dovode u ponižavajući položaj. ProvoÄ‘enje Zakona u praksi bilo je nedosljedno, što je u kombinaciji s nedostatnim pratećim mehanizmima zaštite žrtava dovelo do usmjeravanja Zakona u prekršajnu regulativu čime je stvoren temelj za lošu sudsku praksu i povrede ljudskih prava žrtava.

Novim Kaznenim zakonom6 uvedeni su zaštitni mehanizmi koji su nedostajali prethodnom Zakonu, ali je obrisan

članak 215.a. Zbog toga cijeli niz nasilnih radnji više ne ulazi u domenu Kaznenog zakona, nego se rješava na

prekršajnim sudovima. Novi Kazneni zakon odustao je od inkriminiranja obiteljskog nasilja kao samostalnog

kaznenog djela te umjesto toga sadrži kaznena djela prijetnje, prisile, oduzimanje slobode, tjelesnih ozljeda i druga kaznena djela, koja u slučaju počinjenja u obitelji propisuje kao teži, kvalifikatorni oblik (vidi infra tekst uz čl. 33.–36. Konvencije). MeÄ‘utim, ova djela ne pokrivaju psihičko i ekonomsko nasilje nad ženama ili u obitelji. Kako bi se otklonila pravna praznina koja je time nastala, Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže inkriminiranje psihičkog nasilja u obitelji kao zasebnog kaznenog djela (vidi infra tekst uz čl. 33.).

Osnovna posljedica prestanka postojanja samostalnog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji je institucionalno banaliziranje nasilnih obiteljskih situacija koje ostavljaju neizbrisive posljedice na žrtvu i druge članove obitelji koji su često izravno ili neizravno izloženi nasilju.

Nužno je ponovno uspostaviti kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji s preciznijim odreÄ‘enjem kaznenog djela. Hrvatski zakoni vežu pojam obitelji i bliskih osoba ili uz brak, izvanbračnu zajednicu, srodstvo, tazbinu, odnosno zajedničko kućanstvo. Dakle ni u jednom od zakona nije pokriven odnos izmeÄ‘u partnera koji nisu imali zajedničko prebivalište ili njihov zajednički život ne ispunjava zahtjeve za postojanje izvanbračne zajednice (odnos mladić –djevojka, ljubavnici i sl.). Stoga u oba zakona pojmom obitelji, odnosno bliskih osoba, treba obuhvatiti i osobe (žrtve partnerskog nasilja) koje nikada nisu živjele sa svojim zlostavljačima, ali jesu ili su bile s njima u intimnoj vezi.

Odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Kaznenog zakona ne definiraju pojam obitelji, odnosno bliskih

osoba sukladno čl. 3.b. Konvencije. Prema Konvenciji pojam obitelji obuhvaća obitelj ili kućanstvo ili izmeÄ‘u bivših

ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome imaju li počinitelj/počiniteljica i žrtva ili su

imali isto prebivalište. Hrvatski zakoni vežu pojam obitelji i bliskih osoba ili uz brak, izvanbračnu zajednicu,

srodstvo, tazbinu, donosno zajedničko kućanstvo. Dakle ni u jednom od ova dva zakona nije pokriven odnos

izmeÄ‘u partnera koji nisu imali zajedničko prebivalište ili njihov zajednički život ne ispunjava zahtjeve za postojanje izvanbračne zajednice (odnos mladić – djevojka, ljubavnici i sl.). Stoga u oba zakona pojmom obitelji odnosno bliskih osoba treba obuhvatiti i osobe (žrtve partnerskog nasilja) koje nikada nisu živjele sa svojim zlostavljačima,

ali jesu ili su bile s njima u intimnoj vezi.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji

ÄŒlanak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona obitelj čine:

– žena i muškarac u braku, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih

– žena i muškarac u izvanbračnoj zajednici, djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca

– srodnici po krvi u ravnoj lozi bez ograničenja

– srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s trećim stupnjem

– srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem u bračnoj i izvanbračnoj zajednici

– osobe koje imaju zajedničku djecu

– skrbnik i štićenik

– udomitelj, korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihovih obitelji dok takav odnos traje.

(2) U smislu ovoga Zakona obitelj čine i žena i muškarac koji su živjeli zajedno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici,

djeca svakog od njih i njihova zajednička djeca, ukoliko su nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice povod

sukoba bili bivši bračni ili izvanbračni odnosi.

Kazneni zakon

Značenje izraza u ovom Zakonu (članovi obitelji, bliske osobe, izvanbračni drug, istospolni partner).

ÄŒlanak 87.

(8) Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug ili istospolni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog

od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do

zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(9) Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug ili istospolni partner i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(10) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(11) Istospolni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Narodne novine, broj 56/2015 od 22. svibnja 2015. godine u paletu kaznenih djela ponovno je uvršteno kazneno djelo nasilja u obitelji.

Nasilje u obitelji

ÄŒlanak 179.a

Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu

sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno

djelo, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

ÄŒlanak 6. – Rodno osjetljive politike

Stranke će uključiti rodne perspektive u provedbu i procjenu učinka odredaba ove Konvencije te promicati učinkovitu provedbu politika ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena.

U Republici Hrvatskoj Konvencija nije ratificirana, međutim neke odredbe ipak su implementirane. Primjerice, u

Kaznenom zakonu u obrazloženju na više mjesta poziva se upravo na ovu Konvenciju.

Žrtva je definirana u Zakonu o kaznenom postupku kao: ÄŒl. 202. st. 2. t. 10. Žrtva kaznenog djela osoba je koja zbog počinjenja kaznenog djela trpi fizičke i duševne posljedice,

imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

Ne postoji posebna definicija žrtve nasilja nad ženama ili obiteljskog nasilja, iako žrtva kaznenih djela protiv spolne slobode, kaznenih djela za koja je propisana kazna viša od pet godina zatvora i žrtva dijete imaju posebna prava u kaznenom postupku (v. infra tekst uz čl. 56. st. 1. t. d.).

Žrtva je definirana u Zakonu o kaznenom postupku kao: ÄŒl. 202. st. 2. t. 10. Žrtva kaznenog djela osoba je koja zbog počinjenja kaznenog djela trpi fizičke i duševne posljedice,

imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

Ne postoji posebna definicija žrtve nasilja nad ženama ili obiteljskog nasilja, iako žrtva kaznenih djela protiv spolne slobode, kaznenih djela za koja je propisana kazna viša od pet godina zatvora i žrtva dijete imaju posebna prava u kaznenom postupku (v. infra tekst uz čl. 56. st. 1. t. d.).
 

U nacrtu Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz srpnja 2015. g. uvedene su novine:

definiran je pojam žrtve, propisana su prava žrtve te je promijenjena definicija nasilja u obitelji “prvenstveno imajući u vidu da je nužno osigurati da ne bude preklapanja izmeÄ‘u prekršaja propisanih ovim zakonom, s jedne, i kaznenog djela nasilja u obitelji i drugih kaznenih djela počinjenih na štetu bliske osobe propisanih Kaznenim zakonom, s druge strane, a sve kako ne bi došlo do povrede načela ne bis in idem”. Time su u nacrt Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ugraÄ‘ene odredbe Direktive o pravu žrtava i implementirane odredbe Konvencije (posebno članka 56. koji govori o mjerama zaštite).

Nacrt Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi:

ÄŒlanak 8.

(1) Članovi obitelji u smislu ovog Zakona su: bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(2) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera ili

neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(3) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme

ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(4) Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

(5) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(6) Žrtva nasilja u obitelji je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

(7) Osoba od povjerenja je zakonski zastupnik ili druga punoljetna osoba po izboru žrtve nasilja u obitelji, osim ako je predložena ili pozvana u svojstvu svjedoka.

 

ÄŒlanak 10.

Nasilje u obitelji je:

1. tjelesno nasilje

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. spolno uznemiravanje

5. ekonomsko nasilje.

ÄŒlanak 6.

(1) Žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:

1) pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji

2) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji

3) pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

4) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka

5) pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje

6) pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su odreÄ‘ene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuÄ‘enika s izdržavanja kazne zatvora

7) pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost osoba iz članka 8. stavaka 1. i 2. ovog Zakona te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom

8) pravo na opunomoćenika u postupku

9) pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom njezine prijave i o ishodu postupka

10) pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u

postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka

11) pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola

12) pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, kada su za to osigurani uvjeti

13) pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu

14) pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom

napuštanja zajedničkog kućanstva

15) druga prava propisana Zakonom o kaznenom postupku osim onih prava koja se odnose isključivo na žrtve

kaznenih djela.

(2) Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji dužna su već pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o svim pravima koja ima sukladno odredbama ovog Zakona te Zakona o kaznenom postupku.

(3) Nadležna tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela.

(4) U slučaju kada je potrebno ispitati dijete žrtvu nasilja u obitelji, nadležna tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su dijete žrtvu ispitati uz smislenu primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku o posebnom načinu ispitivanja djece.

(5) Ako je dijete žrtva nasilja u obitelji, a interesi djeteta su u suprotnosti s interesima roditelja nadležno tijelo će

pozvati nadležno tijelo socijalne skrbi radi imenovanja posebnog skrbnika.

Poseban skrbnik ovlašten je davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je ovlaštena žrtva. Iznimno, dijete žrtva nasilja u obitelji koje je navršilo 16 godina može samo davati izjave i poduzimati radnje u postupku.

Riječ je o zakonu koji još nije stupio na snagu, tako da njime nije promijenjen pravni okvir. Predložene izmjene

Zakon približavaju standardu Konvencije, osim u dijelu u kojem doseg Zakona nije protegnut na osobe u intimnoj

ili emotivnoj vezi, sve s obzirom na specifičnu prirodu rodno uvjetovanog nasilja do kojeg dolazi u partnerskim

odnosima koji nužno ne moraju biti bračni ili izvanbračni ili povezani zajedničkim djetetom.

ÄŒlanak 4. – Temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere za promicanje i zaštitu prava svih, a osobito žena, na

život bez nasilja u javnoj i u privatnoj sferi.

2. Stranke osuđuju sve oblike diskriminacije žena i poduzimaju, bez odgode, potrebne zakonodavne i druge mjere

kako bi je spriječile, a osobito:

– uvrštenjem u svoje nacionalne ustave ili drugo odgovarajuće zakonodavstvo načelo ravnopravnosti žena i muškaraca te osiguravanje praktičnog ostvarenja tog načela

– zabranom diskriminacije žena, uključujući i primjenu sankcija, kad je to primjereno

– ukidanjem zakona i praksi koji diskriminiraju žene.

3. Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije

po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno

ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni

identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status.

4. Posebne mjere koje su potrebne za sprječavanje i zaštitu žena od rodno utemeljenog nasilja neće se smatrati

diskriminacijom u smislu ove Konvencije.

Republika Hrvatska je donijela niz zakonodavnih i drugih mjera za promicanje prava žena, sprječavanje njihova

diskriminiranja i nasilja nad njima. Zakonodavni okvir usavršio se u prevenciji i kažnjavanju diskriminacije te nasilja, meÄ‘utim, ostao je rodno neosjetljiv. Primjerice, Zakon o suzbijanju diskriminacije osim u uvodnoj odredbi u kojoj utvrÄ‘uje da je spol i rodni identitet jedan od temelja diskriminacije koji se zabranjuje, ne govori posebno o ženama.

Hrvatski sabor je takoÄ‘er donio Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. godine, a Vlada Republike Hrvatske Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine, 3. veljače 2011.

1213

Načelo zabrane diskriminacije uneseno je i u druge zakone. Tako se, primjerice, Zakon o državnim službenicima

primjenjuje tako da se kandidatima i kandidatkinjama za zaposlenje u državnim tijelima ne smiju postavljati pitanja

o obiteljskim prilikama, braku, broju djece i sl., zatim Zakon o radu7 posebno ističe vezu spolnog uznemiravanja i

zabrane diskriminacije.

ÄŒlanak 5. – Obveze države i dužna pažnja

1. Stranke će se suzdržati od sudjelovanja u bilo kojem djelu nasilja nad ženama i osigurat će da državne vlasti,

dužnosnici/dužnosnice, tijela, institucije i ostali subjekti koji postupaju u ime države djeluju u skladu s ovom

obvezom.

2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere kako bi djelovale uz dužnu pažnju u sprječavanju,

istraživanju, kažnjavanju i osiguravanju naknade štete za sva djela nasilja obuhvaćena područjem primjene ove

Konvencije koja su počinili nedržavni subjekti.

Primjena je nasilja od strane državnih tijela zabranjena, osim iznimno kada policija smije primijeniti silu, odnosno

sredstva prisile sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Nezakonita upotreba sile predstavlja kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u glavi Kaznenih djela protiv službene dužnosti, kao i druga kaznena djela prema Kaznenom zakonu.

Pozitivnu obvezu Republika Hrvatska izvršava propisivanjem kaznenih djela u Kaznenom zakonu koja uključuju

nasilje prema ženama. U odnosu na djelovanje uz dužnu pažnju u slučajevima nasilja prema ženama, takav postupak propisan je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i

Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da sva nadležna tijela koja poduzimaju radnje vezane uz nasilje u obitelji postupaju hitno te da su svi postupci pokrenuti prema tom Zakonu hitni (čl. 5.). TakoÄ‘er obvezuju na voÄ‘enje brige o potrebama žrtve i osiguranje pristupa informacijama o pravima i odgovarajućim službama (čl. 6.).

Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji je donio Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike

Hrvatske, obvezuje sva tijela koja dolaze u kontakt sa žrtvama tih djela (policija, pravosudna tijela, centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, medicinski djelatnici) na osiguravanje pravodobne, suosjećajne skrbi za žrtve, uvoÄ‘enje standardiziranog postupka prema njima, osiguravanje kvalitetne medicinske zaštite za žrtve seksualnog nasilja te poduzimanje hitnih mjera i radnji radi zaštite života i zdravlja žrtve i progona počinitelja. Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske zadužen je za koordinaciju i praćenje provedbe Protokola te podnosi izvješÄ‡a Vladi Republike Hrvatske. Resorna ministarstva obvezuju se da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola.

Nacrt Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji je donijelo Ministarstvo socijalne

politike i mladih Vlade Republike Hrvatske još 2012., propisuje iste takve obveze za navedena tijela u slučaju nasilja u obitelji. Resorna ministarstva obvezuju se da poduzmu sve potrebne mjere radi dosljedne primjene Protokola.

Da poduzete mjere i usvojeni zakonodavni okvir nije dovoljno učinkovit, u praksi pokazuje i činjenica da je dosad

Republika Hrvatska osuđena u pet predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava: zbog povrede pozitivne

obveze zaštite života žena od obiteljskog nasilja (Tomašić i A.), zbog povrede zaštite fizičkog integriteta i privatnosti (Janković), jer država nije ispunila pozitivne obveze u smislu osiguranja prava na poštovanje privatnog života. (A. protiv Hrvatske) zbog neučinkovite istrage u slučaju silovanja (D. J.) te zbog povrede pozitivne obveze na provoÄ‘enje učinkovite i brze istrage te povreda prava na privatni i obiteljski život (M. M. protiv Hrvatske).

Riječ je o sljedećim predmetima:

1. TOMAŠIĆ I DR. protiv Hrvatske, zahtjev br. 46598/06, presuda od 15. siječnja 2009. (konačna 15. travnja

2009.): povreda čl. 2. Konvencije – materijalni aspekt.

2. JANKOVIĆ protiv Hrvatske, zahtjev br. 38478/05, presuda od 5. ožujka 2009. (konačna 14. rujna 2009.): povreda

čl. 8. Konvencije – povreda pozitivne obveze države jer državne vlasti nisu osigurale primjerenu zaštitu od napada

na tjelesni integritet pojedinca i povreda čl. 6. st. 1. Konvencije – povreda prava na suÄ‘enje u razumnom roku u

graÄ‘anskom i ovršnom postupku.

3. A. protiv Hrvatske, zahtjev br. 55164/08, presuda od 14. listopada 2010. (konačna 14. siječnja 2011.): povreda

čl. 8. Konvencije – država nije ispunila pozitivne obveze u smislu osiguranja prava na poštovanje privatnog života.

4. D. J. protiv Hrvatske, zahtjev br. 42418/10, presuda od 24. srpnja 2012. (konačna 24. listopada 2012.): povreda

čl. 3. Konvencije – povreda pozitivne procesne obveze provoÄ‘enja učinkovite istrage navodnog silovanja i povreda

čl. 8. Konvencije – povreda prava na poštovanje privatnoga i obiteljskog života zbog povrede pozitivne procesne

obveze provođenja učinkovite istrage.

5. M. M. protiv Hrvatske, zahtjev br. 10161, presuda od 3. rujna 2015.; povreda čl. 3. Konvencije – povreda pozitivne obveze na provoÄ‘enje učinkovite i brze istrage i čl. 8. Konvencije – povreda prava na privatni i obiteljski život.

5 Kada Konvencija bude ratificirana, prema čl. 141. Ustava Republike Hrvatske, bit će i formalno-pravno izvor prava iznad zakona, koje će valjati

tumačiti u skladu s Konvencijom. S obzirom na to da je Republika Hrvatska potpisala Konvenciju, ona i sada proizvodi neke ograničene pravne učinke.

Naime, u međunarodnom pravu ustaljeno je shvaćanje kako već sam potpis obvezuje državu da se uzdrži od akata kojima bi postupala suprotno cilju

i svrsi ugovora. Imajući sve navedeno u vidu, hrvatski bi sudovi i druga tijela postojeće zakonodavstvo trebali primjenjivati u svjetlu ove Konvencije,

posvećujući posebnu pozornost ženama, no, nažalost, sada u praksi to često nije slučaj. 6 (Narodne novine, broj 125/2011, 144/2012).