|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti |
|
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da se u krivičnim postupcima pokrenutim na osnovu svakog djela nasilja obuhvaćenog Konvencijom, kultura, običaji, religija, tradicija odnosno tzv. čast ne smatraju opravdanjem za takva djela. Tu spadaju posebno tvrdnje da je žrtva prekršila kulturne, vjerske, društvene ili tradicionalne norme odnosno običaje prikladnog ponašanja. 2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da se nijednom licu koje nagovara dijete da učini bilo koje djelo navedeno u stavu 1. ne umanji krivična odgovornost za počinjena djela. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 42 Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti | ||
| Poređenje između država čl. 42 Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti | ||
| PITANJA |
| a. Da li je bilo osnova u krivičnom ili drugim zakonima koji se mogu koristiti za opravdanje nasilja prema ženama kao što je definisano u Konvenciji – na osnovu kulture, religije ili drugih ličnih razloga? |
| Odgovor: Krivični materijalni i procesni zakoni u BiH, posebni entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici, te antidiskriminaciono i zakonodavstvo o rodnoj ravnopravnosti u BiH – kao relevantno zakonodavstvo koje se dotiče djela nasilja nad ženama, te drugih oblika nasilja koji su s prethodnim u vezi – ne sadrži posebne osnove koji se mogu iskoristiti kao opravdanje za vršenje nasilja nad ženama. S te strane, kultura, običaji, religija, tradicija ili bilo koji drugi lični razlog ne smatraju se niti se mogu smatrati zakonski relevantnim opravdanjem za takva djela, koja bi na bilo koji način uticala na krivičnu ili drugu vrstu odgovornosti počinioca nasilja. |
| a. Da li je bilo osnova u krivičnom ili drugim zakonima koji se mogu koristiti za opravdanje nasilja prema ženama kao što je definisano u Konvenciji – na osnovu kulture, religije ili drugih ličnih razloga? |
|
Odgovor: Krivični materijalni i procesni zakoni u BiH, posebni entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici, te antidiskriminaciono i zakonodavstvo o rodnoj ravnopravnosti u BiH – kao relevantno zakonodavstvo koje se dotiče djela nasilja nad ženama, te drugih oblika nasilja koji su s prethodnim u vezi – ne sadrži posebne osnove koji se mogu iskoristiti kao opravdanje za vršenje nasilja nad ženama. S te strane, kultura, običaji, religija, tradicija ili bilo koji drugi lični razlog ne smatraju se niti se mogu smatrati zakonski relevantnim opravdanjem za takva djela, koja bi na bilo koji način uticala na krivičnu ili drugu vrstu odgovornosti počinioca nasilja. Stav 2. člana 42 odnosi se isljučivo na situacije gdje je dijete glavni učinilac djela nasilja i ostalih djela koje Istanbulska konvencija zabranjuje. Domaće zakonodavstvo u nijednom svom dijelu ne umanjuje krivičnu odgovornost licu koje nagovara dijete da učini bilo koje od gore navedenih djela nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ali takođe domaće zakonodavstvo u nijednom svom dijelu ne sadrži konkretne odredbe koje bi se neposredno doticale ove tematike. Važeći krivični zakoni ne poznaju posebno krivično djelo koje bi se doticalo podstrekavanja maloljetne osobe od strane punoljetne osobe na izvršenje nasilja nad ženama ili nasilja u porodici. S druge strane, krivični zakoni poznaju i sadrže zabranu krivičnog djela “podstrekavanja” – u opštem kapacitetu ove radnje, koja svakako može obuhvatiti i gore navedeno podstrekavanje maloljetne osobe na izvršenje nasilja. Krivični zakoni propisuju da osoba koja drugu osobu s umišljajem podstrekava da učini krivično djelo kazniće se kao da je sama izvršila to djelo. Ukoliko krivično djelo na koje se podstrekava ne bude ni pokušano, osoba koja je vršila umišljajno podstrekavanje kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela, ukoliko je podstrekavala na izvršenje krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine (FBiH, BD), odnosno pet godina (RS) ili teža kazna.1 Takođe, Zakoni o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH i RS ne sadrže ovakvu vrstu odredbe. Jedino predmetni zakon na nivou FBiH propisuje da se prema djetetu koje učini radnje nasilja u porodici neće izricati zaštitne mjere, kao vrste posebne mjere koja se primjenjuje radi zaštite žrtve nasilja u porodici.2 Ovu odredbu moguće je tumačiti da je donesena s ciljem zaštite djece i staranja za posebni interes djeteta, u skladu sa čim je onemogućeno izricanje zaštitnih mjera prema maloljetnim licima. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da domaći pravni okvir (iako izričito ne propisuje standarde predviđene članom 42 Konvencije), a uzimajući u obzir gore navedenu normativu, prati standarde koji proizilaze iz člana 42 Konvencije. Ipak, formalno-pravno posmatrajući, pravni i politički dokumenti nisu usklađeni sa članom 42 Konvencije. |
| b. Ukoliko je nasilje prema ženama počinilo dijete, da li je podstrekač krivično odgovoran za takve zločine? Molimo da date komentar. |
| Odgovor: |
| b. Ukoliko je nasilje prema ženama počinilo dijete, da li je podstrekač krivično odgovoran za takve zločine? Molimo da date komentar. |
| Odgovor: |
|
[1] Član 32 KZ FBiH, čl. 32 KZ BD, čl. 24 KZ RS. [2] Član 3 stav 4 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH. |