|
| SRB |
| 2015 |
| Odaberite član Konvencije |
| Član |
| Član 61 - Zabrana proterivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement) |
|
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za poštovanje principa zabrane proterivanja, odnosno vraćanja u skladu sa postojećim obavezama po međunarodnom pravu. 2) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da žrtve nasilja nad ženama, kojima je potrebna zaštita, nezavisno od njihovog statusa ili boravišta, ne budu ni pod kojim uslovima vraćene ni u jednu zemlju u kojoj bi im životi bili ugroženi, odnosno gde bi mogli da budu podvrgnuti mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. |
|
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
||
| Generalna procena čl. 61 Zabrana proterivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement) | ||
| Poređenje između država čl. 61 Zabrana proterivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement) | ||
| PITANJA |
| a. Da li pravni sistem u vašoj zemlji priznaje princip zabrane proterivanja (non-refoulement), odnosno da država neće proterati ili vratiti azilanta ili izbeglicu u bilo koju zemlju gde jeste ili će njihov život ili sloboda biti ugroženi, uključujući i nezabranjivanje pristupa teritoriji zemalja na čijoj se granici nalazi. Navedite kriterijume za princip zabrane proterivanja prema vašem internom pravu. |
| Odgovor: Zakon o azilu1 i Zakon o strancima2 sadrže članove skoro identičnog sadržaja (član 6 Zakona o azilu – non-refoulement – i član 47 Zakona o strancima – Zabrana prinudnog udaljavanja), što znači da nijedno lice (stranac) ne može biti deportovano ili vraćeno na teritoriju gde bi njen/njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove ili njene rase, vere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja.3 Ova odredba se ne primenjuje na lica u odnosu na koja postoji osnovana sumnja da (je) on/ona predstavlja(la) pretnju nacionalnoj bezbednosti ili ko je osuđen za teško krivično delo pravnosnažnom sudskom presudom, zbog čega (bi) on/ona predstavlja(o/-la) opasnost za javni red. |
| a. Da li pravni sistem u vašoj zemlji priznaje princip zabrane proterivanja (non-refoulement), odnosno da država neće proterati ili vratiti azilanta ili izbeglicu u bilo koju zemlju gde jeste ili će njihov život ili sloboda biti ugroženi, uključujući i nezabranjivanje pristupa teritoriji zemalja na čijoj se granici nalazi. Navedite kriterijume za princip zabrane proterivanja prema vašem internom pravu. |
|
Odgovor: Zakon o azilu1 i Zakon o strancima2 sadrže članove skoro identičnog sadržaja (član 6 Zakona o azilu – non-refoulement – i član 47 Zakona o strancima – Zabrana prinudnog udaljavanja), što znači da nijedno lice (stranac) ne može biti deportovano ili vraćeno na teritoriju gde bi njen/njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove ili njene rase, vere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja.3 Ova odredba se ne primenjuje na lica u odnosu na koja postoji osnovana sumnja da (je) on/ona predstavlja(la) pretnju nacionalnoj bezbednosti ili ko je osuđen za teško krivično delo pravnosnažnom sudskom presudom, zbog čega (bi) on/ona predstavlja(o/-la) opasnost za javni red. Od ključnog je značaja što treći stav pomenutih članova propisuje da nijedno lice ne bi trebalo da bude proterano ili protiv svoje volje vraćeno na teritoriju na kojoj postoji rizik od podvrgavanja mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a ovaj član je na taj način u skladu sa članom 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i, uopšteno govoreći, korespondira sa obavezama država u pogledu prinicipa non-refoulement, čije je uporište u međunarodnom pravu ljudskih prava.4 Ustav Republike Srbije propisuje i da stranac može biti proteran samo na osnovu odluke nadležnog organa, u zakonom predviđenom postupku i ako mu je obezbeđeno pravo žalbe, i to samo tamo gde mu/joj ne preti progon zbog njegove/njene rase, pola, vere, nacionalne pripadnosti, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, političkog mišljenja ili gde mu/joj ne preti ozbiljno kršenje prava zajamčenih ovim ustavom (član 39, stav 2). |
| b. Da li su ovim principom obuhvaćene žrtve nasilja prema ženama, uključujući i slučajeve kada bi mogle biti podvrgnute mučenju ili nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju? |
| Odgovor: Žrtve nasilja nad ženama mogu biti obuhvaćene non-refoulement principom ako su ispunjeni uslovi propisani članom 47 Zakona o strancima (Zabrana prinudnog udaljavanja) ili članom 6 Zakona o azilu (non-refoulement). |
| b. Da li su ovim principom obuhvaćene žrtve nasilja prema ženama, uključujući i slučajeve kada bi mogle biti podvrgnute mučenju ili nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju? |
| Odgovor: Žrtve nasilja nad ženama mogu biti obuhvaćene non-refoulement principom ako su ispunjeni uslovi propisani članom 47 Zakona o strancima (Zabrana prinudnog udaljavanja) ili članom 6 Zakona o azilu (non-refoulement). |
|
[1] Službeni glasnik RS, br. 109/2007.
[2] Službeni glasnik RS, br. 97/2008.
[3] U pogledu zaštite izbeglica (tražilaca azila), obaveza poštovanja non-refoulement postoji bez obzira na to da li je u pitanju onemogućavanje prelaza granice za izbeglice, ili njihovo vraćanje pošto su uspeli da pređu granicu, ili čak i njihovo proterivanje nakon toga što im je bio omogućen boravak na teritoriji ili uživanje statusa.
[4] Iako je prinicip non-refoulement nastao u okviru međunarodnog izbegličkog prava, danas ustanovljen u okviru međunarodnog prava ljudskih prava, primenjuje se na udaljenja svih osoba bez obzira na njihov (imigracioni) status. |