|
| SRB |
| 2014 |
| Odaberite član Konvencije |
| Član |
| Član 51 - Procena rizika i upravljanje rizikom |
|
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da svi relevantni organi obave procenu rizika od smrtnosti, ozbiljnosti situacije i rizika od ponavljanja nasilja s ciljem upravljanja rizikom, i ukoliko je neophodno, obezbede koordiniranu zaštitu i podršku. 2) Prilikom obavljanja procene iz stava 1 ovog člana, strane se obavezuju da predvide neophodne zakonodavne ili druge mere za sve faze istrage i primene zaštitnih mera u vezi sa pretpostavkom da počinioci dela nasilja obuhvaćenih ovom Konvencijom poseduju vatreno oružje, odnosno imaju pristup vatrenom oružju. |
|
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
||
| Generalna procena čl. 51 Procena rizika i upravljanje rizikom | ||
| Poređenje između država čl. 51 Procena rizika i upravljanje rizikom | ||
| PITANJA |
| a. Da li se u situaciji nasilja prema ženama obavezno procenjuje rizik? Posebno je važno da li ova procena obuhvata rizik smrtnosti, ozbiljnost nasilja/situacije i rizik od ponovnog nasilja? Da li su nadležni u obavezi da naprave plan upravljanje rizikom od slučaju do slučaja, u skladu sa standardizovanim postupkom i uz uključivanje svih nadležnih organa? Ako je odgovor potvrdan, navedite detaljne informacije. |
| Odgovor: Prema usvojenom Posebnom protokolu o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja nad ženama i u partnerskim odnosima i Posebnom protokolu o postupanju centara za socijalni rad – organa starateljstva – u slučajevima nasilja u porodici i ženama u partnerskim odnosima, obezbeđen je minimum okvira za procenu rizika i koordinisanog delovanja ove dve službe. Međutim, dok je protokol o postupanju policije naveo neke od indikatora rizika nasilja (situacija u kojoj učinilac ima pristup, koristi ili preti upotrebom oružja, prethodna istorija nasilja u porodici i eskalacija nasilja, postojanje sudskih mera zaštite i njihovo nepoštovanje, pretnje ili pokušaj samoubistva, prisiljavanje žrtve na seksualne odnose, prisutnost ili mogućnost povređivanja dece), u Protokolu o postupanju centara za socijalni rad ove indicije se ne navode jasno. |
| a. Da li se u situaciji nasilja prema ženama obavezno procenjuje rizik? Posebno je važno da li ova procena obuhvata rizik smrtnosti, ozbiljnost nasilja/situacije i rizik od ponovnog nasilja? Da li su nadležni u obavezi da naprave plan upravljanje rizikom od slučaju do slučaja, u skladu sa standardizovanim postupkom i uz uključivanje svih nadležnih organa? Ako je odgovor potvrdan, navedite detaljne informacije. |
|
Odgovor: Prema usvojenom Posebnom protokolu o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja nad ženama i u partnerskim odnosima i Posebnom protokolu o postupanju centara za socijalni rad – organa starateljstva – u slučajevima nasilja u porodici i ženama u partnerskim odnosima, obezbeđen je minimum okvira za procenu rizika i koordinisanog delovanja ove dve službe. Međutim, dok je protokol o postupanju policije naveo neke od indikatora rizika nasilja (situacija u kojoj učinilac ima pristup, koristi ili preti upotrebom oružja, prethodna istorija nasilja u porodici i eskalacija nasilja, postojanje sudskih mera zaštite i njihovo nepoštovanje, pretnje ili pokušaj samoubistva, prisiljavanje žrtve na seksualne odnose, prisutnost ili mogućnost povređivanja dece), u Protokolu o postupanju centara za socijalni rad ove indicije se ne navode jasno. Protokol o postupanju policije ne obavezuje policijske službenike da prave individualne planove procene, ali takva obaveza postoji kada je reč o postupanju centara za socijalni rad. Policija je dužna da o svakom slučaju nasilja u porodici obaveštava centre za socijalni rad, dok centri, ostvarujući svoju koordinatorsku ulogu, nemaju obavezu da obaveštavaju policiju o postojanju dela nasilja u porodici, što je načelno u suprotnosti sa obavezom prijavljivanja krivičnog dela. Prema protokolu koji specifičnije definiše postupanje centara za socijalni rad, u ovim slučajevima predviđa se procena prioriteta u postupanju, ali na osnovu opšte određenih okolnosti odnosno kategorijâ kao što su „potreba za podrškom ili osiguranjem bezbednosti žrtve ili deteta indirektne žrtve nasilja u porodici, posebne odlike situacije i težine okolnosti koja ugrožava žrtvu ili dete indirektnu žrtvu i može dovesti do akutnog nasilja, koje se ne može sprečiti, postojanje fizičkih povreda ili pretnji, prethodna saznanja centra za socijalni rad“. Na osnovu ovih okolnosti centri za socijalni rad vrše procene prioriteta, odnosno hitnosti postupanja u konkretnim situacijama, a najkasnije u roku od 15 dana od saznanja ili prijave nasilja u porodici. Centri za socijalni rad u saradnji sa žrtvom sastavljaju plan početne procene u kojem se definišu konkretne aktivnosti i određuju njihovi vremenski okviri. Ipak, čini se da akcije, rizici i indicije nisu dovoljno specifični i ne odgovaraju u potpunosti situacijama nasilja u porodici. Činjenica da koordinirajuća uloga nije jasno definisana, iako se načelno definiše, ukazuje na opasnost od neefikasnih i neusaglašenih akcija različitih sistema (krivičnopravne i porodičnopravne zaštite). Sa početnom procenom moraju biti upoznati korisnik (žrtva nasilja u porodici) u skladu sa sposobnošću da primi potrebne informacije, dok službe ili lica koja su otkrila slučaj ili učestvovala u postupku procene mogu biti upoznati sa rezultatima izvršene procene samo ukoliko to ne ugrožava bezbednost korisnika ili predvidljivu istragu u pretkrivičnom i krivičnom postupku. Treba napomenuti da se u protokolu za postupanje policije u poglavlju 3.7. službenicima MUP-a skreće pažnja na mogućnost „lažnog prijavljivanja dela nasilja u porodici“. Kao indikatori lažnih prijava navedene su karakteristike kakve često odgovaraju situacijama prijave nasilja koje se zaista dogodilo (nepostojanje odbrambenih povreda, netačni detalji o vremenu, mestu i načinu izvršenja dela), pa primena ove odredbe u praksi može voditi nepružanju neophodne zaštite. |
| b. Da li procena rizika uvek sadrži informacije o posedovanju (legalnom ili nelegalnom) ili pristupu vatrenom oružju? Ko može da oduzme oružje i na osnovu čega? U situaciji nasilja prema ženama, da li je moguće oduzeti vatreno oružje (privremeno ili trajno), čak i ako je u legalnom posedu ili ako postoji legalni pristup tom oružju? |
|
Odgovor: Protokol o postupanju policijskih službenika potvrđuje obavezu privremenog ili trajnog oduzimanja oružja, oruđa podobnog za napad ili samopovređivanje ukoliko je pronađeno na mestu događaja, bez obzira na okolnost da li je oružje posedovano legalno ili bez dozvole. Zakon o oružju i municiji1 u kaznenim odredbama (čl. 35) propisuje da će se licu koje, između ostalog, upotrebi oružje na javnome mestu ili na mestu gde se upotrebom oružja može ugroziti bezbednost ljudi i objekata, pored kazne, izreći i zaštitna mera oduzimanja oružja. |
| b. Da li procena rizika uvek sadrži informacije o posedovanju (legalnom ili nelegalnom) ili pristupu vatrenom oružju? Ko može da oduzme oružje i na osnovu čega? U situaciji nasilja prema ženama, da li je moguće oduzeti vatreno oružje (privremeno ili trajno), čak i ako je u legalnom posedu ili ako postoji legalni pristup tom oružju? |
|
Odgovor: Protokol o postupanju policijskih službenika potvrđuje obavezu privremenog ili trajnog oduzimanja oružja, oruđa podobnog za napad ili samopovređivanje ukoliko je pronađeno na mestu događaja, bez obzira na okolnost da li je oružje posedovano legalno ili bez dozvole. Zakon o oružju i municiji1 u kaznenim odredbama (čl. 35) propisuje da će se licu koje, između ostalog, upotrebi oružje na javnome mestu ili na mestu gde se upotrebom oružja može ugroziti bezbednost ljudi i objekata, pored kazne, izreći i zaštitna mera oduzimanja oružja. Prema Zakoniku o krivičnom postupku,2 predmeti čije oduzimanje je po Krivičnom zakoniku neophodno radi zaštite interesa opšte bezbednosti ili razloga morala, oduzeće se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi oglašava krivim ili rešenjem o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja. |
|
[1] Zakon o oružju i municiji, Službeni glasnik RS, br. 9/1992, 53/1993, 67/1993, 48/1994, 44/1998, 39/2003, 85/2005, 101/2005, 27/2011. [2] Zakonik o krivičnom postupku, Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014. |