![]() |
SRB |
2014 |
Odaberite član Konvencije |
Član |
Član 27 - Prijavljivanje |
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne mere i ohrabre svakog svedoka počinjenog krivičnog dela nasilja obuhvaćenog ovom konvencijom ili lice, koje ima opravdane razloge da sumnja da je takvo delo počinjeno, odnosno da se mogu očekivati dalja dela nasilja, da tako nešto prijavi nadležnim organizacijama ili organima vlasti. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
Generalna procena čl. 27 Prijavljivanje |
Poređenje između država čl. 27 Prijavljivanje |
PITANJA |
a. Da li postoje posebne mere, pravila ili propisi za podsticanje onih koji su: (a) svedoci samog čina nasilja nad ženama / i u porodici i/ili (b) imaju opravdane razloge da sumnjaju da je nasilje nad ženama / u porodici počinjeno? Kome mogu da prijave. Postoje li slučajevi gde su pojedinci dužni da prijave nasilje nad ženama / u porodici? Navedite. Da li je moguće anonimno prijavljivanje? Moraju li osobe da budu svedoci slučaja nasilja ili mogu da ga prijave na osnovu dobijene indirektne informacije/dokaza? Može li se desiti da osoba koja prijavi nasilje nad ženama / u porodici trpi negativne posledice prijavljivanja ili da se protiv nje podnosi žalba ili pokreće postupak? |
Odgovor: Prema Zakoniku o krivičnom postupku1 podnošenjem krivične prijave državni i drugi organi, pravna i fizička lica prijavljuju krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti, o kojima su obaveštena ili za njih saznaju na drugi način, pod uslovima predviđenim zakonom i drugim propisom, a podnosilac krivične prijave navešće dokaze koji su mu poznati. |
a. Da li postoje posebne mere, pravila ili propisi za podsticanje onih koji su: (a) svedoci samog čina nasilja nad ženama / i u porodici i/ili (b) imaju opravdane razloge da sumnjaju da je nasilje nad ženama / u porodici počinjeno? Kome mogu da prijave. Postoje li slučajevi gde su pojedinci dužni da prijave nasilje nad ženama / u porodici? Navedite. Da li je moguće anonimno prijavljivanje? Moraju li osobe da budu svedoci slučaja nasilja ili mogu da ga prijave na osnovu dobijene indirektne informacije/dokaza? Može li se desiti da osoba koja prijavi nasilje nad ženama / u porodici trpi negativne posledice prijavljivanja ili da se protiv nje podnosi žalba ili pokreće postupak? |
Odgovor: Prema Zakoniku o krivičnom postupku1 podnošenjem krivične prijave državni i drugi organi, pravna i fizička lica prijavljuju krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti, o kojima su obaveštena ili za njih saznaju na drugi način, pod uslovima predviđenim zakonom i drugim propisom, a podnosilac krivične prijave navešće dokaze koji su mu poznati. Krivična prijava se podnosi nadležnom javnom tužiocu, pismeno, usmeno ili drugim sredstvom. Ako se podnosi usmeno, o njoj će se sastaviti zapisnik i podnosilac će se upozoriti na posledice lažnog prijavljivanja. Ako je prijava saopštena telefonom, sačiniće se službena beleška, a ako je podnesena elektronskom poštom, sačuvaće se i odštampati. U slučaju da je krivična prijava podnesena policiji, nenadležnom javnom tužiocu ili sudu, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom javnom tužiocu. Neprijavljivanje pripremanja izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći pet godina zatvora ili teža kazna predviđeno je Krivičnim zakonikom2 kao krivično delo, za šta je zaprećena novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine (što se odnosi i na teže oblike krivičnog dela nasilja u porodici). Sa druge strane, lažno prijavljivanje krivičnog dela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti predviđeno je kao krivično delo, ukoliko podnosilac prijave zna da prijavljeno lice nije učinilac tog dela odnosno da to delo nije učinjeno. Prema Opštem protokolu o postupanju i saradnji ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima, prepoznavanje nasilja može biti rezultat prijave od strane žrtve bilo kojoj ustanovi u sistemu zaštite, ili uočavanja fizičkih, psihičkih ili drugih tragova i manifestacija nasilja od strane bilo kojeg službenog ili stručnog lica ili od strane trećeg lica koje nasilje prijavljuje ustanovi. Pravo je i dužnost svakoga da prijavi nasilje u porodici. Lice koje ima saznanja o izvršenom krivičnom delu nasilja u porodici dužno je da podnese krivičnu prijavu nadležnim institucijama i organima. Nasilje nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima prijavljuje se policiji i javnom tužilaštvu, u skladu sa zakonom. Prema Posebnom protokolu o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima, policija može na različite načine doći do saznanja da je izvršeno nasilje u porodici, uključujući prijavu od anonimnog lica (putem telefona ili pisanim putem). Dalje, Protokolom je predviđeno da korisni svedoci nisu samo očevici konkretnog događaja, već i sve osobe koje znaju da je žrtva pretpela nasilje, maltretiranje, praćenje, da je dobijala preteće pozive, zatim osobe koje su čule zvuke, videle žrtvu neposredno posle događaja, videle mesto događaja posle samog incidenta, pružale pomoć žrtvi i deci neposredno nakon događaja. |
[1] Zakonik o krivičnom postupku, Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014. [2] Krivični zakonik, Službeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012 i 104/2013. |