Autonomni ženski centar ne veruje da se sistemska rešenja za složen problem kakvo je nasilje prema ženama i nasilje u porodici donose za dva dana. Ipak, odlučile smo da, zbog svih žena koje su svakodnevno izložene nasilju, učestvujemo na sastanku sa ministrima i premijerom tehničke Vlade i da iznesemo svoje stavove o načinima unapređenja propisa i profesionalne prakse. Autonomni ženski centar insistira na tome da je, u cilju zaštite od nasilja u partnerskim odnosima i nasilja u porodici, neophodno da se uspostavi koordinacija i saradnja svih institucija zaduženih za postupanje u ovim slučajevima. Da zakonska regulativa, iako manjkava, omogućava zaštitu žrtava, ali da je primena zakona neujednačena i podložna različitim tumačenjima. Da su država i državne institucije odgovorne da istraže svaki slučaj u kome je došlo do propusta, da o rezultatima tih istraga obaveste javnost, da se uputi javno izvinjenje žrtvama i njihovim bližnjima, nadoknadi šteta koja je nastala nečinjenjem zaštite, i da profesionalci koji su napravili propust snose ličnu i profesionalnu odgovornost. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici na kome radi Ministarstvo pravde mogao bi da bude put ka tome. Autonomni ženski centar smatra da je neophodno preduzeti sledeće mere za unapređenje trenutnog stanja u zaštiti žena i drugih žrtava nasilja u porodičnom kontekstu: - da se pristupi izmenama postojećih zakona u skladu sa odredbama Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, koja je ratifikovana 31. oktobra 2013.g; - da se uvedu hitne mere zaštite kao policijsko ovlašćenje; - da se uvede obaveza procene rizika od ponavljanja nasilja i teškog povređivanja, kroz primenu standardne liste rizika od strane policije, tužilaštva i centra za socijalni rad, kao i obaveza razmene ovih podataka u roku od 24 sata; - da se ustanovi obavezna saradnja i koordinacija svih institucija kojom rukovodi javni tužilac, u svim opštinama u Srbiji, tako da žrtva bude u sedištu intervencija svih nadležnih službi; |
- da se obezbedi izrada individualnog sigurnosnog plana u svim slučajevima u kojima postoji visok rizik od ponavljanja nasilja i teškog povređivanja, u čijoj izradi bi koordinirano učestvovale policija, tužilaštvo i centri za socijalni rad u saradnji sa žrtvom nasilja; - da se propiše obavezna specijalizacija profesionalaca koji će biti zaduženi za saradnju i koordinaciju i bazična edukacija o nasilju za sve koji postupaju u zaštiti; - da se uvede „linija rada“ u policiji; - da se u svakom slučaju razvoda braka i poveravanja maloletne dece uvede obavezno ispitivanje postojanja aktuelnog ili prethodnog nasilja, i procena rizika o pojavi ili eskaliranju nasilja zbog razdvajanja partnera; - da se tužiocima zabrani primena instituta odlaganja krivičnog gonjenja uplatom određenog iznosa u humanitarne svrhe kod ovih krivičnih dela; - da se uvede jedinstvena i centralna elektronska evidencija o svim slučajevima nasilja prema ženama i nasilja u porodici; - da se uspostavi sistem za utvrđivanje individualne odgovornosti profesionalaca za nečinjenje zaštite; - krivično delo nasilje u porodici ne sme da se briše, ili da prvi stav ovog dela postane prekršaj, jer bi to dovelo do smanjenja nivoa dostignutih prava žrtava, što je nedopustivo; - da se donese Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji omogućava delotvoran i dostupan pristup pravdi za sve žrtve nasilja; - da se izmeni Zakon o oružju u skladu sa preporukama Pokrajinskog programa za zaštitu žena od nasilja u porodici i partnerskim odnosima i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja; - da, nakon isteka javnog poziva za dobrovoljnu predaju ilegalnog oružja, MUP preduzme mere za otkrivanje i pronalaženje takvog oružja. Autonomni ženski centar godinama dostavlja predloge i inicijative nadležnim Ministarstvima o svim navedenim prioritetima i čini ih javno dostupnim, ali nije bilo političke volje za ozbiljan pristup ovom problemu. Naglasile bismo da sistem mora da bude efikasan i odgovoran i ne sme da zavisi od jednog čoveka. |
Autonomni ženski centar ne veruje da se sistemska rešenja za složen problem kakvo je nasilje prema ženama i nasilje u porodici donose za dva dana. Ipak, odlučile smo da, zbog svih žena koje su svakodnevno izložene nasilju, učestvujemo na sastanku sa ministrima i premijerom tehničke Vlade i da iznesemo svoje stavove o načinima unapređenja propisa i profesionalne prakse. Autonomni ženski centar insistira na tome da je, u cilju zaštite od nasilja u partnerskim odnosima i nasilja u porodici, neophodno da se uspostavi koordinacija i saradnja svih institucija zaduženih za postupanje u ovim slučajevima. Da zakonska regulativa, iako manjkava, omogućava zaštitu žrtava, ali da je primena zakona neujednačena i podložna različitim tumačenjima. Da su država i državne institucije odgovorne da istraže svaki slučaj u kome je došlo do propusta, da o rezultatima tih istraga obaveste javnost, da se uputi javno izvinjenje žrtvama i njihovim bližnjima, nadoknadi šteta koja je nastala nečinjenjem zaštite, i da profesionalci koji su napravili propust snose ličnu i profesionalnu odgovornost. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici na kome radi Ministarstvo pravde mogao bi da bude put ka tome. Autonomni ženski centar smatra da je neophodno preduzeti sledeće mere za unapređenje trenutnog stanja u zaštiti žena i drugih žrtava nasilja u porodičnom kontekstu: - da se pristupi izmenama postojećih zakona u skladu sa odredbama Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, koja je ratifikovana 31. oktobra 2013.g; - da se uvedu hitne mere zaštite kao policijsko ovlašćenje; - da se uvede obaveza procene rizika od ponavljanja nasilja i teškog povređivanja, kroz primenu standardne liste rizika od strane policije, tužilaštva i centra za socijalni rad, kao i obaveza razmene ovih podataka u roku od 24 sata; - da se ustanovi obavezna saradnja i koordinacija svih institucija kojom rukovodi javni tužilac, u svim opštinama u Srbiji, tako da žrtva bude u sedištu intervencija svih nadležnih službi; - da se obezbedi izrada individualnog sigurnosnog plana u svim slučajevima u kojima postoji visok rizik od ponavljanja nasilja i teškog povređivanja, u čijoj izradi bi koordinirano učestvovale policija, tužilaštvo i centri za socijalni rad u saradnji sa žrtvom nasilja; - da se propiše obavezna specijalizacija profesionalaca koji će biti zaduženi za saradnju i koordinaciju i bazična edukacija o nasilju za sve koji postupaju u zaštiti; - da se uvede „linija rada“ u policiji; - da se u svakom slučaju razvoda braka i poveravanja maloletne dece uvede obavezno ispitivanje postojanja aktuelnog ili prethodnog nasilja, i procena rizika o pojavi ili eskaliranju nasilja zbog razdvajanja partnera; - da se tužiocima zabrani primena instituta odlaganja krivičnog gonjenja uplatom određenog iznosa u humanitarne svrhe kod ovih krivičnih dela; - da se uvede jedinstvena i centralna elektronska evidencija o svim slučajevima nasilja prema ženama i nasilja u porodici; - da se uspostavi sistem za utvrđivanje individualne odgovornosti profesionalaca za nečinjenje zaštite; - krivično delo nasilje u porodici ne sme da se briše, ili da prvi stav ovog dela postane prekršaj, jer bi to dovelo do smanjenja nivoa dostignutih prava žrtava, što je nedopustivo; - da se donese Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji omogućava delotvoran i dostupan pristup pravdi za sve žrtve nasilja; - da se izmeni Zakon o oružju u skladu sa preporukama Pokrajinskog programa za zaštitu žena od nasilja u porodici i partnerskim odnosima i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja; - da, nakon isteka javnog poziva za dobrovoljnu predaju ilegalnog oružja, MUP preduzme mere za otkrivanje i pronalaženje takvog oružja. Autonomni ženski centar godinama dostavlja predloge i inicijative nadležnim Ministarstvima o svim navedenim prioritetima i čini ih javno dostupnim, ali nije bilo političke volje za ozbiljan pristup ovom problemu. Naglasile bismo da sistem mora da bude efikasan i odgovoran i ne sme da zavisi od jednog čoveka. |