|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2015 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 9 - Nevladine organizacije i civilno druÅ¡tvo |
| Stranke će prepoznati, poticati i podržavati, na svim razinama, rad odgovarajućih nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti uÄinkovitu suradnju s tim organizacijama. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 9 Nevladine organizacije i civilno druÅ¡tvo | ||
| Usporedba između država čl. 9 Nevladine organizacije i civilno druÅ¡tvo | ||
| PITANJA |
| a. Postoji li zakon koji regulira rad nevladinih organizacija ili civilnog društva? Kakav je status NVO-a? Postoje li zakoni ili podzakonski akti koji reguliraju rad NVO-a na sprjeÄavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i u obitelji? Jesu li NVO-i priznati u okviru državnog, regionalnog ili lokalnog zakonodavnog okvira kao aktivni pružatelji usluga, nositelji javnih kampanja, ili drugih vrsta aktivnih subjekata u ovom podruÄju (na primjer, imaju ulogu praćenja ili izvještavanja itd.)? Navedite zakone i uloge vezane za NVO-e. |
| Odgovor: U Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine Vlade Republike Hrvatske od 3. veljaÄe 2011., organizacije civilnog društva navode se kao sunositelji cijelog niza mjera predviÄ‘enih za provoÄ‘enje ovog dokumenta u podruÄju prevencije, psihosocijalnog tretmana poÄinitelja nasilja u obitelji, izobrazbe struÄnjaka koji rade na podruÄju zaštite od nasilja u obitelji, zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji, meÄ‘uresorne suradnje te senzibiliziranja javnosti s problemom nasilja u obitelji. |
 |
| a. Postoji li zakon koji regulira rad nevladinih organizacija ili civilnog društva? Kakav je status NVO-a? Postoje li zakoni ili podzakonski akti koji reguliraju rad NVO-a na sprjeÄavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i u obitelji? Jesu li NVO-i priznati u okviru državnog, regionalnog ili lokalnog zakonodavnog okvira kao aktivni pružatelji usluga, nositelji javnih kampanja, ili drugih vrsta aktivnih subjekata u ovom podruÄju (na primjer, imaju ulogu praćenja ili izvještavanja itd.)? Navedite zakone i uloge vezane za NVO-e. |
|
Odgovor: U Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine Vlade Republike Hrvatske od 3. veljaÄe 2011., organizacije civilnog društva navode se kao sunositelji cijelog niza mjera predviÄ‘enih za provoÄ‘enje ovog dokumenta u podruÄju prevencije, psihosocijalnog tretmana poÄinitelja nasilja u obitelji, izobrazbe struÄnjaka koji rade na podruÄju zaštite od nasilja u obitelji, zbrinjavanja i potpore žrtvama nasilja u obitelji, meÄ‘uresorne suradnje te senzibiliziranja javnosti s problemom nasilja u obitelji. Potrebno je poticati i podržavati rad nevladinih ženskih organizacija aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te poboljšati uÄinkovitu suradnju s tim organizacijama. U Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje 2011. – 2015. (NN 88/11) organizacije civilnog društva navode se kao jedni od nositelja mjera koje se tiÄu nasilja nad ženama: 5.1. Ukloniti sve oblike nasilja nad ženama te unaprijediti položaj i zaštitu prava žena žrtava svih oblika nasilja 5.1.2. Uskladit će se broj potrebnih SOS telefona, savjetovališta, skloništa i drugih izvaninstitucionalnih servisa za žene žrtve svih oblika nasilja s obzirom na broj stanovnika u Republici Hrvatskoj, sukladno Preporuci (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama Älanicama o zaštiti žena od nasilja. Nositelji: Nadležna tijela državne uprave sukladno zakonski propisanom djelokrugu rada, jedinice lokalne i podruÄne (regionalne) samouprave, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2015. 5.1.3. Donijet će se novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima 2012. – 2014., pratiti njegova primjena te će se Vladi Republike Hrvatske redovito dostavljati izvješÄ‡a o njegovoj provedbi. Nositelji: Ured za ljudska prava, nadležna tijela državne uprave sukladno zakonski propisanom djelokrugu rada, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2012. 5.1.4. Donijet će se i distribuirati Protokol o postupanju u sluÄaju seksualnog nasilja svim relevantnim ustanovama, ukljuÄivši osnovne i srednje škole, uz praćenje njegove primjene. Nositelji: Ured za ravnopravnost spolova, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, županijska/ lokalna povjerenstva za ravnopravnost spolova, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2015. 5.1.5. Provest će se istraživanje o rasprostranjenosti svih oblika nasilja nad ženama, ukljuÄujući tradicionalne štetne prakse, u svrhu planiranja i provedbe aktivnosti s ciljem suzbijanja nasilja nad ženama i unaprjeÄ‘enja njihova položaja. Nositelji: Ured za ravnopravnost spolova, Ured za nacionalne manjine, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2012. 5.1.7. Odredbama zakona, pravilnika i drugih akata koji reguliraju podruÄje športa, šport će se uÄiniti sigurnim za žene i djevojke od svih oblika nasilja, ukljuÄujući seksualno nasilje, te će se s tim u vezi educirati športaši i športašice, a poÄinitelji snositi adekvatne sankcije od strane svojih športskih organizacija i športskih saveza. Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Nacionalno vijeće za šport, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, športski savezi i klubovi. Rok provedbe: 2011. – 2015. 5.2. Unaprijediti sustav voÄ‘enja statistiÄkih podataka, meÄ‘usektorsku suradnju i koordinaciju nadležnih državnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva u rješavanju problema nasilja nad ženama na nacionalnoj i na lokalnoj razini te osigurati kontinuiranu edukaciju nadležnih tijela 5.2.1. Unaprijedit će se sustav voÄ‘enja statistiÄkih podataka (uz uvoÄ‘enje kontinuiranog statistiÄkog praćenja odnosa žrtve i poÄinitelja nasilja) i sustavno analitiÄki pratiti sluÄajeve svih oblika nasilja nad ženama, izuzev obiteljskog nasilja, te unaprijediti razmjenu podataka i suradnju policije, zdravstvenih ustanova, sudova, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i organizacija civilnog društva koje pružaju pomoć i podršku žrtvama nasilja. Nositelji: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo pravosuÄ‘a, Državni zavod za statistiku, sudovi, zdravstvene ustanove, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2015. 5.2.2. Provodit će se sustavna edukacija sudstva, općinskih i županijskih državnih odvjetništava, zdravstvenih djelatnika i djelatnica, djelatnika i djelatnica odgojno-obrazovnih ustanova, obiteljskih centara i policijskih uprava, socijalnih radnika i radnica te struÄnjaka i struÄnjakinja s podruÄja zaštite mentalnog zdravlja, radi unaprjeÄ‘enja pružanja pravne zaštite i pomoći žrtvama nasilja, posebice žrtvama seksualnog nasilja, kao i žrtvama diskriminacije na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja. Nositelji: Pravosudna akademija, Policijska akademija, Ministarstvo obitelji, branitelja i meÄ‘ugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo unutarnjih poslova, Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i javne ustanove u okviru svog zakonom propisanog djelokruga rada, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2015. 5.3. Osvijestiti širu javnost o pojavi, problemima i naÄinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja 5.3.1. Organizirat će se i provoditi kampanje i druge aktivnosti, radionice, predavanja, tribine, okrugli stolovi o problemu rodno uvjetovanog nasilja, ukljuÄujući trgovanje ljudima i prostituciju kao i nasilje nad LGBT osobama, te tiskati, distribuirati publikacije i edukativne materijale o svim oblicima nasilja nad ženama radi informiranja i podizanja javne svijesti o pojavi, problemima i naÄinima suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja. Nositelji: Ured za ljudska prava, Ured za ravnopravnost spolova, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i meÄ‘ugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova, Pravosudna akademija, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, jedinice lokalne i podruÄne (regionalne) samouprave, županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova, obiteljski centri, nezavisni struÄnjaci i struÄnjakinje koji djeluju na podruÄju suzbijanja nasilja nad ženama, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Rok provedbe: 2011. – 2015. UnatoÄ Äinjenici da Republika Hrvatska kroz Nacionalnu strategiju poznaje važnost rada nevladinih organizacija u borbi protiv nasilja nad ženama, obveza poticanja i podržavanja rada nevladinih organizacija se ocjenjuje zabrinjavajućom jer nedostatno i neredovito financiranje nesumnjivo dovodi do uništavanja rada autonomnih skloništa i savjetovališta. Sredstva za rad se godinama doznaÄuju neredovito i u iznosu koji je svake godine sve manji i nije dostatan. Ženska skloništa su institucije koje služe ženama žrtvama nasilja, te obavljaju važnu socijalnu ulogu i ulogu u zaštiti ljudskih prava. Kao takva, ženska skloništa trebaju biti u rangu s drugim servisima koje država pruža u cilju osiguranja prava na život, prava na zaštitu od neÄovjeÄnog ponašanja, prava na osobni i obiteljski život, te zaštitu od diskriminacije. Ženska skloništa voÄ‘ena od NVO proteklih su desetljeća prikupila veliku koliÄinu struÄnog znanja i praktiÄnog iskustva u podršci ženama žrtvama partnerskog i drugog obiteljskog nasilja. „Ovaj oblik pružanja usluga ženama, pokazao se uÄinkovit........jer su ženske nevladine organizacije fleksibilnije od javnih tijela u organizaciji sistema podrške na terenu. Uz navedeno, žrtve su više voljne obratiti se za pomoć nevladninim organizacijama nego državnim tijelima.“ (Put iz nasilja, Birgit Appelt, Verena Kaselitz, Rosa Logar)
Neredovito financiranje iznosima koji nisu dovoljni niti za funkcioniranje skloništa i savjetovališta u minimalnom opsegu, ozbiljno ugrožava rad sa ženama koje su proživjele partnersko ili druge oblike obiteljskog nasilja. Svake godine radnice skloništa i savjetovališta svoje vrijeme i kapacitete iscrpljuju pitanjima financiranja i opstanka. Svake godine, kroz ugovore sa Ministarstvom, županijama i gradovima, nastoje se nevladinim organizacijama nametnuti klauzule kojima se dodatno guši njihova autonomija. Svake godine pritisak tijela državne vlasti novim klauzulama, dogaÄ‘a se u ožujku/travnju, za financiranje koje je trebalo poÄeti u sijeÄnju. Ako je jedna od ugovornih strana Republika Hrvatska, putem tijela izvršne vlasti, tada postaje jasno da je ugovorno financiranje kakvo je danas na snazi neprihvatljivo iz aspekta pozitivnih obveza Republike Hrvatske.
Potrebno je implementirati konvenciju na naÄin da se redovitim i dostatnim financiranjem potiÄe i podržava rad nevladinih organizacija koja vode skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja. |
 |
| b. U principu, je li NVO zajednica aktivna u ovom podruÄju? Možete li navesti broj organizacija koje se bave pitanjima nasilja prema ženama i u obitelji, vrstu djelatnosti (pružatelji usluga, monitoring, fokus na istraživanju i/ili politikama itd.), broj korisnika itd.? Postoje li državne, regionalne i lokalne mreže ovih nevladinih organizacija? Koja je njihova uloga? SuraÄ‘uju li NVO-i s državnim/drugim akterima na zaštiti, sprjeÄavanju, gonjenju, kažnjavanju, i/ili lakšoj restituciji tih žrtava? Ako postoje, navedite aspekt njihovog rada? Ako postoje koordinacija i suradnja izmeÄ‘u NVO-a i državnih tijela, je li institucionalizirana u okviru zakona ili politika, ili su više neformalne prirode? Navedite. |
| Odgovor: U Hrvatskoj djeluju nevladine organizacije koje pružaju razliÄite servise za pomoć ženama koje su preživjele razliÄite oblike nasilja i provode aktivnosti vezane za prevenciju i suzbijanje nasilja protiv žena. Nevladine organizacije pružaju: |
|
| b. U principu, je li NVO zajednica aktivna u ovom podruÄju? Možete li navesti broj organizacija koje se bave pitanjima nasilja prema ženama i u obitelji, vrstu djelatnosti (pružatelji usluga, monitoring, fokus na istraživanju i/ili politikama itd.), broj korisnika itd.? Postoje li državne, regionalne i lokalne mreže ovih nevladinih organizacija? Koja je njihova uloga? SuraÄ‘uju li NVO-i s državnim/drugim akterima na zaštiti, sprjeÄavanju, gonjenju, kažnjavanju, i/ili lakšoj restituciji tih žrtava? Ako postoje, navedite aspekt njihovog rada? Ako postoje koordinacija i suradnja izmeÄ‘u NVO-a i državnih tijela, je li institucionalizirana u okviru zakona ili politika, ili su više neformalne prirode? Navedite. |
| Odgovor: U Hrvatskoj djeluju nevladine organizacije koje pružaju razliÄite servise za pomoć ženama koje su preživjele razliÄite oblike nasilja i provode aktivnosti vezane za prevenciju i suzbijanje nasilja protiv žena. Nevladine organizacije pružaju: − smještaj organiziran za žene koje su preživjele nasilje u obitelji − savjetovališta za žene koje su preživjele razliÄite oblike nasilje (obiteljsko nasilje, seksualno nasilje, ratno nasilje, uznemiravanje na poslu) − SOS linije za žene koje su preživjele razliÄite oblike nasilja ili su njihova prava kršena na bilo kojoj drugoj osnovi. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
