|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2015 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere za usvajanje i provedbu učinkovitih, sveobuhvatnih i koordiniranih politika na području cijele države koje obuhvaćaju sve mjere značajne za sprječavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije te osiguravaju potpuni odgovor na nasilje nad ženama. 2. Stranke će osigurati da politike iz stavka 1. stavljaju prava žrtve u središte svih mjera i da se provode učinkovitom suradnjom svih nadležnih tijela, institucija i organizacija. 3. Mjere poduzete u skladu s ovim člankom uključivat će, kad je to primjereno, sve relevantne subjekte, kao što su vladina tijela, nacionalne, regionalne i lokalne parlamente i tijela, nacionalne institucije za ljudska prava i organizacije civilnog društva. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 7 Sveobuhvatne i koordinirane politike | ||
| Usporedba između država čl. 7 Sveobuhvatne i koordinirane politike | ||
| PITANJA |
| a. Postoje li zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcijski planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definiraju uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Jesu li ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Tko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Tko i na koji način prati primjenu ovih standarda? |
|
Odgovor: Nacrtom Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, koji su podzakonski akti, propisan je postupak i obveze za pojedina državna tijela koja dolaze u kontakt sa žrtvama tih djela (policija, pravosudna tijela, centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, medicinski djelatnici). |
| a. Postoje li zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcijski planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definiraju uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u obitelji? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Jesu li ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Tko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Tko i na koji način prati primjenu ovih standarda? |
|
Odgovor: Nacrtom Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, koji su podzakonski akti, propisan je postupak i obveze za pojedina državna tijela koja dolaze u kontakt sa žrtvama tih djela (policija, pravosudna tijela, centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove, medicinski djelatnici). |
 |
| b. Postoje li zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcijski planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definiraju međusektorsku, i/ili međuvladinu suradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u obitelji? Što je cilj uspostavljanja ovih mjera/usvajanja ovih procedura? Molimo navedite definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite tko sudjeluje u ovom integriranom pristupu, kao što je definirano u relevantnim dokumentima. Molimo dajte pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi s aspektima suradnje i komunikacije. Jesu li to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Tko je odgovoran za zajedničke napore i za realiziranu komunikaciju i suradnju? Molimo dajte definiciju, ako je moguće. Zahtijevaju li ove politike zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Je li potrebno izvještavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Je li Tijelo za koordinaciju osnovano da nadgleda integrirani odgovor na nasilje nad ženama i u obitelji? Kakav mandat ima Tijelo za koordinaciju? Kakve mjere može poduzeti Tijelo za koordinaciju u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i suradnje? |
| Odgovor: U Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine Vlade Republike Hrvatske od 3. veljače 2011. utvrđeno je da postoji nedovoljan protok informacija između tijela nadležnih za postupanje u slučajevima nasilja u obitelji, organizacija civilnog društva i ostalih koji pružaju pomoć i potporu žrtvama nasilja u obitelji. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti međuresornoj suradnji kako bi se osigurala cjelovita i učinkovita pomoć i zaštita žrtava nasilja u obitelji. |
 |
| b. Postoje li zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcijski planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definiraju međusektorsku, i/ili međuvladinu suradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u obitelji? Što je cilj uspostavljanja ovih mjera/usvajanja ovih procedura? Molimo navedite definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite tko sudjeluje u ovom integriranom pristupu, kao što je definirano u relevantnim dokumentima. Molimo dajte pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi s aspektima suradnje i komunikacije. Jesu li to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Tko je odgovoran za zajedničke napore i za realiziranu komunikaciju i suradnju? Molimo dajte definiciju, ako je moguće. Zahtijevaju li ove politike zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Je li potrebno izvještavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Je li Tijelo za koordinaciju osnovano da nadgleda integrirani odgovor na nasilje nad ženama i u obitelji? Kakav mandat ima Tijelo za koordinaciju? Kakve mjere može poduzeti Tijelo za koordinaciju u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i suradnje? |
|
Odgovor: U Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine Vlade Republike Hrvatske od 3. veljače 2011. utvrđeno je da postoji nedovoljan protok informacija između tijela nadležnih za postupanje u slučajevima nasilja u obitelji, organizacija civilnog društva i ostalih koji pružaju pomoć i potporu žrtvama nasilja u obitelji. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti međuresornoj suradnji kako bi se osigurala cjelovita i učinkovita pomoć i zaštita žrtava nasilja u obitelji. U cilju unaprjeđenja međuresorne suradnje i razmjene informacija i iskustava vezanih uz nasilje u obitelji u Nacionalnoj strategiji predviđaju se sljedeće mjere: I. Osigurati sustavnu komunikaciju i prenošenje najnovijih informacija iz područja obiteljskog nasilja prema zdravstvenim radnicima; Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Aktivnosti: 1. izraditi objedinjenu listu koordinatora po ustanovama u sustavu zdravstva 2. kontinuirano razmjenjivati informacije s koordinatorima II. Unaprjeđenje međuresorne suradnje u području zaštite žrtava nasilja u obitelji; Nositelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Aktivnosti: 1. održavati sastanke predstavnika svih sustava uključenih u zaštitu žrtava nasilja u obitelji (dva do tri puta na godinu) radi razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse 2. osigurati kontinuiranu međusobnu razmjenu relevantnih podataka o postupanjima u slučajevima nasilja u obitelji. Nacionalna politika za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2015. godine, Hrvatski sabor, govori o međunarodnoj suradnji odnosno o uključivanju tijela Republike Hrvatske u rad međunarodnih organizacija i tijela koje se bave ravnopravnošću spolova. Nacrt Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. također sadržava obvezu svih nadležnih tijela da uspostave suradnju i razmjenu podataka. Relevantne odredbe glase: Provedba mjera Nacionalne strategije kao i provedba ovog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji pretpostavlja što žurniju uspostavu suradnje nadležnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji (odgojno-obrazovne ustanove, domovi za skrb o djeci, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, policija, pravosudna tijela, državna odvjetništva, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacije civilnog društva). Obveze nadležnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja u obitelji te pružanju pomoći i zaštite osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji jesu: 1. Uspostaviti suradnju i razmjenu podataka s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno koordinatorima za ravnopravnost spolova u uredima državne uprave, povjerenstvima za ravnopravnost spolova u županijama i organizacijama civilnog društva, ustanovama i vjerskim institucijama radi razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse. 2. U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave održavati redovite sastanke predstavnika nadležnih tijela, odnosno koordinatora za ravnopravnost spolova u uredima državne uprave, povjerenstvima za ravnopravnost spolova u županijama i predstavnika organizacija civilnog društva, ustanova i vjerskih institucija vezano uz problematiku pojedinačnih slučajeva nasilja u obitelji i o postignućima u rješavanju problema obiteljskog nasilja. 4. Uspostaviti suradnju s drugim čimbenicima koji bi u konkretnom slučaju mogli pomoći, primjerice, s organizacijama civilnog društva, vjerskim zajednicama, obiteljskim savjetovalištima te stručnjacima koji se bave problematikom nasilja u obitelji. Potrebno je provoditi propisane mjere koje se odnose na međuresornu suradnju svih relevantnih subjekata kako bi se osigurala cjelovita i učinkovita pomoć i zaštita žrtava nasilja u obitelji. Također, nužno je dalje jačati međuresornu suradnju sukladno predviđenim mjerama nacionalnih strategija i navedenim protokolima. |
|
|
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definiranih usvojenim zakonima i politikama? Jesu li ovi usvojeni zakoni i regulirane politike Koordinacijskog tijela orijentirani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identificirate specifične ciljeve i zadatke kao što su definirani u relevantnim dokumentima ili mjerama kako biste objasnili svoje analize/komentare. |
| Odgovor: Prema Nacrtu Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. i u slučaju zaprimanja (na bilo koji način i od bilo koga) dojave o nasilju ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji, službena (stručna) osoba dužna je poduzeti niz detaljno opisanih mjera koje u središtu imaju prava žrtve, o kojima više infra uz čl. 50. Konvencije). Protokol navodi i niz mjera kojima se nastoji osigurati učinkovita suradnja svih nadležnih tijela, institucija i organizacija: 3.5. Ukoliko je potrebno prikupiti obavijesti od djeteta, zatražit će se dolazak socijalnog radnika. Ukoliko nije moguće osigurati prisustvo roditelja ili zakonskog zastupnika ili ukoliko su interesi djeteta u suprotnosti s interesima roditelja ili zakonskog zastupnika. 3.6. Ukoliko žrtva nasilja traži smještaj u sklonište ili dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji, od nadležnog centra za socijalnu skrb zatražit će se poduzimanje mjera potrebnih da se žrtvu odmah smjesti u odgovarajuće sklonište. 3.7. Ukoliko je potrebno žurno zbrinuti žrtvu obiteljskog nasilja, posebno dijete, ili obaviti obavijesni razgovor s djetetom, odmah zatražiti dolazak i intervenciju stručnog djelatnika centra za socijalnu skrb radi zbrinjavanja i zaštite dobrobiti djeteta, vodeći računa da boravak u policijskoj postaji bude što kraći. 4. Izraditi i najkasnije u roku od 12 sati telefaksom uputiti pisane obavijesti centru za socijalnu skrb o poduzetom i utvrđenom u svrhu poduzimanja socijalno-intervencijskih mjera ili mjera obiteljsko-pravne zaštite. 5. Unositi podatke o prekršaju, počinitelju i oštećenim osobama, njihovom srodničkom odnosu, predloženim zaštitnim mjerama te izvršenim zaštitnim mjerama stavljenim u djelokrug policije, te mjerama opreza u postojeću evidenciju prekršaja nasilničkog ponašanja u obitelji. 6. U cilju osiguranja pravodobnog, zakonitog i cjelovitog postupanja, ostvarenja međuresorne suradnje tijekom postupanja te postizanja i zaštite uvjeta potrebnih za pravilan odgoj i svekoliki razvitak djece, ostvarenja načela ravnopravnosti spolova, rad sustava policije na zaštiti od nasilja u obitelji koordiniraju, usmjeravaju i prate specijalizirani policijski službenici za mladež. 9. U slučaju da je nasilje u obitelji počinjeno od strane osobe liječene od alkoholizma ili drugih ovisnosti i/ili osobe s duševnim smetnjama, o tome bez odgode izvijestiti nadležnu zdravstvenu ustanovu i nadležni centar za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera i aktivnosti iz područja njihove nadležnosti. Vidljivo je da je riječ o detaljnom propisu koji jasno propisuje obveze policije u slučaju nasilja u obitelji prema žrtvi i prema počinitelju i to s obzirom na njihova obilježja. |
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definiranih usvojenim zakonima i politikama? Jesu li ovi usvojeni zakoni i regulirane politike Koordinacijskog tijela orijentirani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identificirate specifične ciljeve i zadatke kao što su definirani u relevantnim dokumentima ili mjerama kako biste objasnili svoje analize/komentare. |
| Odgovor: Prema Nacrtu Prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. i u slučaju zaprimanja (na bilo koji način i od bilo koga) dojave o nasilju ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilo kojem obliku ili modalitetu nasilja u obitelji, službena (stručna) osoba dužna je poduzeti niz detaljno opisanih mjera koje u središtu imaju prava žrtve, o kojima više infra uz čl. 50. Konvencije). Protokol navodi i niz mjera kojima se nastoji osigurati učinkovita suradnja svih nadležnih tijela, institucija i organizacija: 3.5. Ukoliko je potrebno prikupiti obavijesti od djeteta, zatražit će se dolazak socijalnog radnika. Ukoliko nije moguće osigurati prisustvo roditelja ili zakonskog zastupnika ili ukoliko su interesi djeteta u suprotnosti s interesima roditelja ili zakonskog zastupnika. 3.6. Ukoliko žrtva nasilja traži smještaj u sklonište ili dom za djecu i odrasle osobe žrtve nasilja u obitelji, od nadležnog centra za socijalnu skrb zatražit će se poduzimanje mjera potrebnih da se žrtvu odmah smjesti u odgovarajuće sklonište. 3.7. Ukoliko je potrebno žurno zbrinuti žrtvu obiteljskog nasilja, posebno dijete, ili obaviti obavijesni razgovor s djetetom, odmah zatražiti dolazak i intervenciju stručnog djelatnika centra za socijalnu skrb radi zbrinjavanja i zaštite dobrobiti djeteta, vodeći računa da boravak u policijskoj postaji bude što kraći. 4. Izraditi i najkasnije u roku od 12 sati telefaksom uputiti pisane obavijesti centru za socijalnu skrb o poduzetom i utvrđenom u svrhu poduzimanja socijalno-intervencijskih mjera ili mjera obiteljsko-pravne zaštite. 5. Unositi podatke o prekršaju, počinitelju i oštećenim osobama, njihovom srodničkom odnosu, predloženim zaštitnim mjerama te izvršenim zaštitnim mjerama stavljenim u djelokrug policije, te mjerama opreza u postojeću evidenciju prekršaja nasilničkog ponašanja u obitelji. 6. U cilju osiguranja pravodobnog, zakonitog i cjelovitog postupanja, ostvarenja međuresorne suradnje tijekom postupanja te postizanja i zaštite uvjeta potrebnih za pravilan odgoj i svekoliki razvitak djece, ostvarenja načela ravnopravnosti spolova, rad sustava policije na zaštiti od nasilja u obitelji koordiniraju, usmjeravaju i prate specijalizirani policijski službenici za mladež. 9. U slučaju da je nasilje u obitelji počinjeno od strane osobe liječene od alkoholizma ili drugih ovisnosti i/ili osobe s duševnim smetnjama, o tome bez odgode izvijestiti nadležnu zdravstvenu ustanovu i nadležni centar za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera i aktivnosti iz područja njihove nadležnosti. Vidljivo je da je riječ o detaljnom propisu koji jasno propisuje obveze policije u slučaju nasilja u obitelji prema žrtvi i prema počinitelju i to s obzirom na njihova obilježja. |
|
|
| d. Postoje li obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li navesti institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identificirane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrirani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u obitelji? Navedite tko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili provođenju tih dokumenata? Jesu li NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili provođenju tih dokumenata? |
| Odgovor: Riječ je o podzakonskom aktu koji je izrađen, ali nije usvojen i instruktivne je naravi. U njemu je propisano da provedbu osigurava operativno dežurstvo nadležne policijske postaje. Potrebno je istaknuti i da Protokol iz 2008. koji je sad na snazi nije usklađen s novim promjenama u zakonodavstvu jer su od dana donošenja tog Protokola stupili na snagu novi Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o socijalnoj skrbi, Prekršajni zakon te Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Prema Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja temeljna policija činit će samo ono što ne trpi odgodu kao što je zaštita života i zdravlja žrtve (uklanjanje neposredne opasnosti, pružanje prve pomoći i organiziranje hitne liječničke pomoći), prikupljanje početnih obavijesti o događaju, osiguranje mjesta događaja, tragova i ostalo. Za vođenje kriminalističkog istraživanja i postupanje u slučajevima seksualnog nasilja ovlašten je stručno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje, a koji djeluje na području određene policijske uprave (broj takvih službenika/službenica ovisi o kategoriji policijske uprave/policijske postaje). U slučajevima seksualnog nasilja kada su oštećeni djeca ili maloljetnici/maloljetnice za postupanje i vođenje kriminalističkog istraživanja, sukladno Zakonu o sudovima za mladež, ovlašteni su specijalizirani policijski službenici/službenice za mladež. Postupanje policijskog službenika/službenice za seksualno nasilje detaljno je izloženo infra uz čl. 50. Konvencije, a ovdje valja posebno istaknuti mjere kojima se nastoji osigurati učinkovita suradnja svih nadležnih tijela, institucija i organizacija: a) Odmah o događaju izvijestiti stručno osposobljenog policijskog službenika/službenicu za seksualno nasilje koji će se uključiti što prije u provođenje izvida i preuzeti daljnje postupanje i koordinaciju. f) O prikupljenim obavijestima odmah će obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika/odvjetnicu radi daljnje koordinacije u postupanju. 1.1.3. Značajke obavijesnog razgovora sa žrtvom d) Ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/stručnjakinje (dob, nedovoljni duševni razvitak, gluhonijemost, nepoznavanje hrvatskog jezika i slično). e) Dopustiti da razgovoru prisustvuje osoba u koju žrtva ima povjerenja i u čijoj se nazočnosti osjeća sigurno – ako ne ometa tijek obavijesnog razgovora. f) Omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalističke obrade. Obveze nadležnih tijela i institucija su i: 2. Koordinatori/koordinatorice za ravnopravnost spolova u uredima državne uprave u županijama dužni su uspostaviti suradnju s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog društva koje programski djeluju radi zaštite žrtava seksualnog nasilja i afirmacije njihovih prava zbog razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse. |
| d. Postoje li obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li navesti institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identificirane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrirani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u obitelji? Navedite tko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili provođenju tih dokumenata? Jesu li NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili provođenju tih dokumenata? |
| Odgovor: Riječ je o podzakonskom aktu koji je izrađen, ali nije usvojen i instruktivne je naravi. U njemu je propisano da provedbu osigurava operativno dežurstvo nadležne policijske postaje. Potrebno je istaknuti i da Protokol iz 2008. koji je sad na snazi nije usklađen s novim promjenama u zakonodavstvu jer su od dana donošenja tog Protokola stupili na snagu novi Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o socijalnoj skrbi, Prekršajni zakon te Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Prema Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja temeljna policija činit će samo ono što ne trpi odgodu kao što je zaštita života i zdravlja žrtve (uklanjanje neposredne opasnosti, pružanje prve pomoći i organiziranje hitne liječničke pomoći), prikupljanje početnih obavijesti o događaju, osiguranje mjesta događaja, tragova i ostalo. Za vođenje kriminalističkog istraživanja i postupanje u slučajevima seksualnog nasilja ovlašten je stručno osposobljen policijski službenik/službenica za seksualno nasilje, a koji djeluje na području određene policijske uprave (broj takvih službenika/službenica ovisi o kategoriji policijske uprave/policijske postaje). U slučajevima seksualnog nasilja kada su oštećeni djeca ili maloljetnici/maloljetnice za postupanje i vođenje kriminalističkog istraživanja, sukladno Zakonu o sudovima za mladež, ovlašteni su specijalizirani policijski službenici/službenice za mladež. Postupanje policijskog službenika/službenice za seksualno nasilje detaljno je izloženo infra uz čl. 50. Konvencije, a ovdje valja posebno istaknuti mjere kojima se nastoji osigurati učinkovita suradnja svih nadležnih tijela, institucija i organizacija: a) Odmah o događaju izvijestiti stručno osposobljenog policijskog službenika/službenicu za seksualno nasilje koji će se uključiti što prije u provođenje izvida i preuzeti daljnje postupanje i koordinaciju. f) O prikupljenim obavijestima odmah će obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika/odvjetnicu radi daljnje koordinacije u postupanju. 1.1.3. Značajke obavijesnog razgovora sa žrtvom d) Ovisno o specifičnim potrebama žrtve, zatražiti pomoć specijaliziranog stručnjaka/stručnjakinje (dob, nedovoljni duševni razvitak, gluhonijemost, nepoznavanje hrvatskog jezika i slično). e) Dopustiti da razgovoru prisustvuje osoba u koju žrtva ima povjerenja i u čijoj se nazočnosti osjeća sigurno – ako ne ometa tijek obavijesnog razgovora. f) Omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalističke obrade. Obveze nadležnih tijela i institucija su i: 2. Koordinatori/koordinatorice za ravnopravnost spolova u uredima državne uprave u županijama dužni su uspostaviti suradnju s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog društva koje programski djeluju radi zaštite žrtava seksualnog nasilja i afirmacije njihovih prava zbog razmjene iskustava i stvaranja dobre prakse. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
