![]() |
HR |
2016 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 61 - Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba |
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi poštovale naÄelo zabrane protjerivanja i vraćanja osoba u skladu s postojećim obvezama prema meÄ‘unarodnom pravu. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve nasilja nad ženama, kojima je potrebna zaštita, bez obzira na njihov status ili prebivalište, neće biti vraćene ni pod kojim okolnostima u bilo koju zemlju u kojoj bi im mogao biti ugrožen život ili u kojoj bi mogle biti podvrgnute muÄenju ili neÄovjeÄnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. |
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
Opća procjena čl. 61 Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba |
Usporedba između država čl. 61 Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba |
PITANJA |
a. Priznaje li pravni sustav u vašoj zemlji princip zabrane protjerivanja (non-refoulement), odnosno da država neće protjerati ili vratiti azilanta ili izbjeglicu u bilo koju zemlju gdje jest ili će njihov život ili sloboda biti ugroženi, ukljuÄujući i nezabranjivanje pristupa teritoriju zemalja na Äijoj se granici nalazi. Navedite kriterije za princip zabrane protjerivanja prema vašem internom pravu. |
Odgovor: U svrhu reguliranja migracijskih kretanja u Republici Hrvatskoj, Vlada Republike Hrvatske usvojila je Migracijsku politiku Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2015. godine. u skladu sa ZajedniÄkim osnovnim principima za integracijske politike u Europskoj uniji Vijeća Europske unije iz 2004. godine. Cilj integracijske politike sastoji se u osiguravanju odreÄ‘enih prava strancima od strane države koji se primarno odnose na pravo na rad, odgovarajući smještaj odnosno stanovanje, obrazovanje, sigurnost i sva ostala pripadajuća prava. |
a. Priznaje li pravni sustav u vašoj zemlji princip zabrane protjerivanja (non-refoulement), odnosno da država neće protjerati ili vratiti azilanta ili izbjeglicu u bilo koju zemlju gdje jest ili će njihov život ili sloboda biti ugroženi, ukljuÄujući i nezabranjivanje pristupa teritoriju zemalja na Äijoj se granici nalazi. Navedite kriterije za princip zabrane protjerivanja prema vašem internom pravu. |
Odgovor: U svrhu reguliranja migracijskih kretanja u Republici Hrvatskoj, Vlada Republike Hrvatske usvojila je Migracijsku politiku Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2015. godine. u skladu sa ZajedniÄkim osnovnim principima za integracijske politike u Europskoj uniji Vijeća Europske unije iz 2004. godine. Cilj integracijske politike sastoji se u osiguravanju odreÄ‘enih prava strancima od strane države koji se primarno odnose na pravo na rad, odgovarajući smještaj odnosno stanovanje, obrazovanje, sigurnost i sva ostala pripadajuća prava. Radi osiguravanja uÄinkovite provedbe integracije stranaca, s posebnim naglaskom na ranjive skupine stranaca poput tražitelja azila, azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, Migracijska politika u poglavlju 5. Integracijska politika predviÄ‘a osnivanje meÄ‘uresornog tijela pod nazivom Stalno povjerenstvo za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo, s imenovanim predstavnicima/predstavnicama nadležnih državnih tijela. TakoÄ‘er, u okviru rada Stalnog povjerenstva predviÄ‘eno je osnivanje Radne skupine Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo, Äija je obveza operativna provedba planiranih zadaća i izvještavanje Stalnog povjerenstva o tijeku provedbe planiranih aktivnosti. Navedena Radna skupina zadužena je za izradu Akcijskog plana za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava u podruÄju integracije stranaca za razdoblje od 2013. do 2015. godine. Republika Hrvatska je kao država Älanica Europske unije ukljuÄena i u rad mreže Nacionalnih kontakt-toÄaka o integraciji preko Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske kao nacionalne kontakt-toÄke. Sva nadležna tijela državne uprave, Äiji su predstavnici/predstavnice Älanovi/Älanice Stalnog povjerenstva, dužna su u suradnji s tijelima lokalne i podruÄne (regionalne) samouprave te organizacijama civilnoga društva osigurati odgovarajući normativni okvir u podruÄju migracija i integracije stranaca u hrvatsko društvo, kao i njegovu uÄinkovitu i dosljednu provedbu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Usto je važno istaknuti i aktivnosti dvaju tijela – Koordinacije za azil koju vodi i koordinira Hrvatski pravni centar (HPC), a koja okuplja nadležna tijela državne uprave, sva ministarstva ukljuÄena u sustav, predstavnike UNHCR-a, predstavnike organizacija civilnog društva i akademske zajednice koji se kvartalno okupljaju s ciljem informiranja i diskutiranja o najvažnijim novostima u sustavu azila u Republici Hrvatskoj. Koordinacija za integraciju, koju vodi Centar za mirovne studije (CMS), okuplja desetak nevladinih organizacija nekoliko puta na godinu s ciljem dogovora i provoÄ‘enja aktivnosti vezanih za integraciju izbjeglica i stranaca u hrvatskom društvu. |
b. Jesu li ovim principom obuhvaćene žrtve nasilja prema ženama, ukljuÄujući i sluÄajeve kada bi mogle biti podvrgnute muÄenju ili neÄovjeÄnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju? |
Odgovor: Zakonom o meÄ‘unarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) zabrana prislinog udaljenja ili vraćanja („non refoulement”) definirana je kao jedno od naÄela na kojim se temelji postupanje po ZMPZ-u (druga dva naÄela su naÄelo cjelovitosti obitelji (Älanak 9.) te naÄelo najboljeg interesa djeteta (Älanak 10.)). Dosadašnji pojam „stranac” koji se koristio u Älanku 3. Zakona o azilu, zamijenjen je pojmovima „državljanin treće zemlje” odnosno „osoba bez državljanstva”. No, u bitnome su spomenute odredbe ostale nepromijenjene. |
b. Jesu li ovim principom obuhvaćene žrtve nasilja prema ženama, ukljuÄujući i sluÄajeve kada bi mogle biti podvrgnute muÄenju ili neÄovjeÄnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju? |
Odgovor: Zakonom o meÄ‘unarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) zabrana prislinog udaljenja ili vraćanja („non refoulement”) definirana je kao jedno od naÄela na kojim se temelji postupanje po ZMPZ-u (druga dva naÄela su naÄelo cjelovitosti obitelji (Älanak 9.) te naÄelo najboljeg interesa djeteta (Älanak 10.)). Dosadašnji pojam „stranac” koji se koristio u Älanku 3. Zakona o azilu, zamijenjen je pojmovima „državljanin treće zemlje” odnosno „osoba bez državljanstva”. No, u bitnome su spomenute odredbe ostale nepromijenjene. Zakon o meÄ‘unarodnoj i privremenoj zaštiti NaÄelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«) ÄŒlanak 6. (1) Zabranjeno je prisilno udaljiti ili na bilo koji naÄin vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju: − u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti odreÄ‘enoj društvenoj skupini ili zbog politiÄkog mišljenja ili − u kojoj bi mogla biti podvrgnuta muÄenju, neÄovjeÄnom ili ponižavajućem postupanju ili − koja bi ju mogla izruÄiti drugoj zemlji, Äime bi se narušilo naÄelo iz podstavka 1. i 2. ovoga stavka. (2) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, koja ispunjava uvjete za odobrenje meÄ‘unarodne zaštite ili joj je meÄ‘unarodna zaštita odobrena, može se prisilno udaljiti ili vratiti u zemlju u kojoj ne bi bilo narušeno naÄelo iz stavka 1. ovoga Älanka, ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuÄ‘ena za teško kazneno djelo radi kojeg predstavlja opasnost za javni poredak. |