|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2015 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 56 - Mjere zaštite |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi zaštitile prava i interese žrtava, uključujući i njihove posebne potrebe kao svjedoka/svjedokinja, u svim stadijima istrage i sudskog postupka, a osobito: a. osiguravajući njihovu zaštitu kao i zaštitu njihovih obitelji i svjedoka/svjedokinja, od zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije b. osiguravajući obaviještenost žrtava, barem u slučajevima kad žrtve i obitelj mogu biti u opasnosti, o bijegu ili privremenom, odnosno konačnom puštanju počinitelja/počiniteljice na slobodu c. obavještavajući ih, u skladu s uvjetima predviđenim unutarnjim pravom, o njihovim pravima i uslugama koje su im na raspolaganju te o razvoju događaja u povodu njihove pritužbe, optužbe, o općem tijeku istrage ili postupka i o njihovoj ulozi u tome, kao i o ishodu njihova slučaja d. omogućujući žrtvama, na način koji je u skladu s postupovnim pravilima unutarnjeg prava, da budu saslušane, da podnesu dokaze i iskažu svoje stavove, potrebe i probleme, izravno ili preko posrednika, te da oni budu razmotreni e. osiguravajući žrtvama odgovarajuće usluge potpore kako bi njihova prava i interesi bili pravilno predstavljeni i uzeti u obzir 31 Ured za podršku svjedocima i žrtvama http://zrtveisvjedoci.pravosudje.hr/Default.aspx?sec=128 f. osiguravajući mogućnost usvajanja mjera za zaštitu privatnosti i ugleda žrtve g. osiguravajući da se, kad god je moguće, izbjegne kontakt između žrtava i počinitelja/počiniteljica u prostorijama suda i prostorijama tijela za provedbu zakona h. osiguravajući žrtvama neovisne i kompetentne tumače kad su žrtve stranke u postupku ili kad podnose dokaze i. omogućujući žrtvama da svjedoče, u skladu s pravilima predviđenim njihovim unutarnjim pravom, bez osobne nazočnosti u sudnici ili barem bez nazočnosti navodnog/navodne počinitelja/ počiniteljice, uporabom odgovarajućih komunikacijskih tehnologija ondje gdje one postoje. 2. Djetetu žrtvi i djetetu svjedoku nasilja nad ženama i nasilja u obitelji osigurat će se, kad je primjereno, posebne mjere zaštite, uzimajući u obzir najbolje interese djeteta. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 56 Mjere zaštite | ||
| Usporedba između država čl. 56 Mjere zaštite | ||
| PITANJA |
| a. Postoje li programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala sigurnost žrtve? Mogu li se drugi svjedoci ili članovi obitelji prijaviti za mjere zaštite? Mogu li se ove mjere primjeniti na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Također, molimo, navedite uvjete koji moraju biti ispunjeni kako bi se mjere odobrile, tko ima pravo tražiti zaštitu (može li i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedoka i slične klauzule), tko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu trajati itd. Molimo navedite, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo navedite informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je. |
| Odgovor: Republika Hrvatska ima širok raspon zakonodavnih i institucionalnih mjera za zaštitu žrtava kaznenih djela i svjedoka u kaznenom postupku. Mjere će biti izložene prema pojedinim točkama st. 1. čl. 56. Konvencije. |
 |
| a. Postoje li programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala sigurnost žrtve? Mogu li se drugi svjedoci ili članovi obitelji prijaviti za mjere zaštite? Mogu li se ove mjere primjeniti na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Također, molimo, navedite uvjete koji moraju biti ispunjeni kako bi se mjere odobrile, tko ima pravo tražiti zaštitu (može li i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedoka i slične klauzule), tko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu trajati itd. Molimo navedite, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo navedite informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je. |
|
Odgovor: Republika Hrvatska ima širok raspon zakonodavnih i institucionalnih mjera za zaštitu žrtava kaznenih djela i svjedoka u kaznenom postupku. Mjere će biti izložene prema pojedinim točkama st. 1. čl. 56. Konvencije. a. Zakon o kaznenom postupku sadržava brojne mjere kojima se osigurava zaštita svjedoka od zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije. Riječ je o mjerama koje se osiguravaju tzv. zaštićenom svjedoku koje se sastoje od anonimnog davanja iskaza, svjedočenja videovezom bez prisutnosti okrivljenika, te druge mjere za poseban način sudjelovanja svjedoka u postupku. Riječ je o odredbama čl. 294. do 298. ZKP-a. Također, postoji i poseban Zakon o zaštiti svjedoka koji uređuje uvjete i postupke za pružanje zaštite i pomoći ugroženima i njima bliskim osobama, koje su izložene ozbiljnijoj opasnosti za život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim postupcima za kaznena djela predviđena u ovom Zakonu preko njihova uključivanja u program zaštite (čl. 1.). Mjere zaštite ugroženih osoba koje omogućava ovaj Zakon jesu: 1. tjelesna i tehnička zaštita, 2. premještanje, 3. mjere prikrivanja identiteta i vlasništva, 4. promjena identiteta. (1) Kad postoji vjerojatnost da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega (ugroženi svjedok), on može uskratiti iznošenje podataka iz članka 288. stavka 2. ovog Zakona, davanje odgovora na pojedina pitanja ili davanje iskaza u cjelini, dok se ne osigura zaštita svjedoka. (2) Zaštita svjedoka iz stavka 1. ovog članka sastoji se od posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku i mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka. Tijelo koje sudjeluje u postupku dužno je postupati s posebnim obzirom glede zaštite svjedoka. (3) Posebni način ispitivanja i sudjelovanja ugroženog svjedoka u postupku uređuju se ovim Zakonom, a može se primijeniti i prije pokretanja istrage. (4) Zaštita svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka uređuje se i provodi prema posebnom zakonu. (1) Čim sazna za vjerojatnost postojanja okolnosti iz članka 294. stavka 1. ovog Zakona državni odvjetnik će predložiti sucu istrage posebni način sudjelovanja u postupku i posebni način ispitivanja svjedoka. Prijedlog, uz prethodno obavještavanje svjedoka, državni odvjetnik podnosi sucu istrage u zapečaćenom omotu s naznakom “ugroženi svjedok – tajna”, a predaje ga osobno ili putem istražitelja. (2) U prijedlogu će državni odvjetnik označiti posebni način sudjelovanja u postupku (pozivanje svjedoka, pristup na ročište i drugo) i posebni način ispitivanja svjedoka koje predlaže te navesti razloge za to. (3) Prijedlog iz stavka 1. ovog članka državni odvjetnik može podnijeti sucu istrage i prije podizanja optužnice. Ako okrivljenik predloži ispitivanje ugroženog svjedoka, državni odvjetnik može podnijeti odgovarajući prijedlog sucu istrage, a ako se ne složi s prijedlogom zatražit će odluku suca istrage. (4) Sudac istrage odlučuje o prijedlogu državnog odvjetnika rješenjem u roku od dvanaest sati od primitka prijedloga. Protiv rješenja suca istrage kojim odbija prijedlog iz stavka 1. ovog članka, državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od dvanaest sati. O žalbi odlučuje vijeće u roku od dvadeset četiri sata. (5) Ako sudac istrage prihvati prijedlog državnog odvjetnika, odredit će rješenjem: 1) pseudonim ugroženog svjedoka 2) posebni način sudjelovanja u postupku (pozivanje, pristup sudu i slično) 3) posebni način ispitivanja. (6) Protiv rješenja suca istrage žalba nije dopuštena. (7) Podatke o ugroženom svjedoku koji će se ispitati i sudjelovati u postupku na poseban način, sudac istrage će zapečatiti u posebni omot i predati na čuvanje državnom odvjetniku. To će zabilježiti u spisu koristeći pseudonim svjedoka. Osobe koje u bilo kojem svojstvu saznaju podatke o ugroženom svjedoku dužne su ih čuvati kao tajnu. Tijelo koje vodi radnju osobno je odgovorno za zaštitu tajnosti podataka. (8) Zapečaćeni omot s podacima ugroženog svjedoka može iznimno zatražiti od državnog odvjetnika i otvoriti samo sudac istrage, predsjednik vijeća radi provjere istovjetnosti te drugostupanjski sud kad odlučuje o žalbi protiv presude. Na omotu će se zabilježiti da je otvoren i navesti imena osoba koje su upoznate s njegovim sadržajem. Nakon toga, omot će se ponovo zapečatiti i vratiti državnom odvjetniku. (9) Nakon što je donio rješenje o posebnom načinu sudjelovanja u postupku i posebnom načinu ispitivanja, sudac istrage određuje dokazno ročište i provodi ispitivanje ugroženog svjedoka. Kod pozivanja, pristupa ugroženog svjedoka na ročište, boravka i odlaska s ročišta, sudac istrage i državni odvjetnik mogu naložiti policiji poduzimanje mjera zaštite svjedoka. (1) Ako se posebni način ispitivanja ugroženog svjedoka odnosi samo na prikrivanje podataka, ispitivanje će se provesti pod pseudonimom bez navođenja ostalih podataka iz članka 288. stavak 2. ovog Zakona. U ostalom dijelu, ispitivanje ugroženog svjedoka provest će se prema općim odredbama ovog Zakona o ispitivanju svjedoka. (2) Nakon završenog ispitivanja ugroženi svjedok će potpisati zapisnik pseudonimom. (1) Ako se posebni način ispitivanja i sudjelovanja ugroženog svjedoka u postupku odnosi osim na prikrivanje podataka iz članka 288. stavka 2. ovog Zakona i na prikrivanje izgleda svjedoka, ispitivanje će se obaviti posredstvom audio-video uređaja. Audio-video uređajem rukuje stručna osoba. Lik svjedoka i glas će se tijekom ispitivanja izmijeniti. Svjedok će se tijekom ispitivanja nalaziti u prostoriji koja je prostorno odvojena od prostorije u kojoj se nalaze sudac istrage i druge osobe koje su prisutne ispitivanju. Ispitivanje će se provesti prema članku 292. stavka 3. ovog Zakona. (2) Sudac istrage može odrediti da se ispitivanje ugroženog svjedoka snimi uređajem za audio- video ili audio snimanje. Odluku o snimanju i načinu provedbe snimanja sudac istrage će donijeti vodeći posebno računa o zaštiti svjedoka. U tom slučaju sudac istrage ne vodi zapisnik. Snimka će se prepisati u roku od tri dana. (3) Ugroženi svjedok prije početka ispitivanja, osim upozorenja i pouka iz članka 288. stavka 3. i članka 289. stavka 1. i 2. ovog Zakona mora biti upozoren prema članku 87. stavku 3. ovog Zakona. (4) Kad se ispitivanje ugroženog svjedoka snima, sudac istrage koji provodi ispitivanje navest će u zapisniku rješenje iz članka 295. stavka 4. ovog Zakona, a zatim će postupiti prema članku 87. stavka 5. ovog Zakona posebno vodeći računa o zaštiti svjedoka. (5) Kad se ispitivanje ugroženog svjedoka snima, o ispitivanju se izrađuju dvije snimke, od kojih će se jedna odmah zapečatiti i predati sucu istrage na čuvanje. Tu snimku potpisuju sudac istrage, ugroženi svjedok pseudonimom i stručna osoba koja je provela snimanje. Druga snimka se predaje državnom odvjetniku. Državni odvjetnik će izraditi prijepis snimke u roku od petnaest dana i uložiti ga u spis. Osuđujuća presuda ne može biti utemeljena isključivo na iskazu svjedoka pribavljenog prema članku 286. stavcima 2. do 4. ovog Zakona te na iskazu ugroženog svjedoka. Iako Zakon o kaznenom postupku propisuje brojne mjere kojima se osigurava zaštita svjedoka od zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije, ne postoji generalna obveza u smislu čl. 56. st. 1. t. b. Konvencije u našem pravu koja se odnosi na osiguravanje obaviještenosti žrtava. Stoga je u tom pravcu potrebno izvršiti dopunu Zakona. |
 |
| b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informirale o oslobađanju počinitelja kao što je definirano u članaku 56, točka b. Ako takve mjere postoje, molimo navedite koje je tijelo za to nadležano i na koji način je žrtva informirana. Takođe, navedite i pravnu osnovu za ove mjere. |
| Odgovor: Zakon o kaznenom postupku propisuje u čl. 153. st. 2. da se prije ukidanja istražnog zatvora na temelju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela (članka 123. stavak 1. točka 3. ovog Zakona), obavijestit će se putem policije žrtva kaznenog djela. Također, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji propisuje da se prije puštanja počinitelja nasilja u obitelji koji se kao osoba s duševnim smetnjama ili osoba liječena od alkoholizma i drugih ovisnosti nalazio na liječenju, zdravstvene ustanove o tome moraju obavijestiti centar za socijalnu skrbi koji o istom mora obavijestiti žrtvu (d) Zdravstvene ustanove, t. 8.). |
| b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informirale o oslobađanju počinitelja kao što je definirano u članaku 56, točka b. Ako takve mjere postoje, molimo navedite koje je tijelo za to nadležano i na koji način je žrtva informirana. Takođe, navedite i pravnu osnovu za ove mjere. |
| Odgovor: Zakon o kaznenom postupku propisuje u čl. 153. st. 2. da se prije ukidanja istražnog zatvora na temelju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela (članka 123. stavak 1. točka 3. ovog Zakona), obavijestit će se putem policije žrtva kaznenog djela. Također, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji propisuje da se prije puštanja počinitelja nasilja u obitelji koji se kao osoba s duševnim smetnjama ili osoba liječena od alkoholizma i drugih ovisnosti nalazio na liječenju, zdravstvene ustanove o tome moraju obavijestiti centar za socijalnu skrbi koji o istom mora obavijestiti žrtvu (d) Zdravstvene ustanove, t. 8.). |
|
|
| c. Prema relevantnim zakonima, je li žrtva strana u kaznenom postupku? Može li žrtva podnijeti dokaze i utjecati na postupak? Postoji li relevantno tijelo čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardiziranim procedurama, da „informira žrtve, pod uvjetima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opći napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koje je to tijelo, koju vrstu informacija žrtva mora dobiti i odgovarajući postupak. |
|
Odgovor: Tijela kaznenog postupka, kao i policija i istražitelj su dužni žrtvu i oštećenika upoznati s njihovim pravima u postupku sukladno Zakonu o kaznenom postupku i pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti o njihovim pravima (čl. 16. st. 3.). Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu o njezinim pravima (čl. 43. st. 4. ZKP-a). Žrtva i oštećenik u kaznenom postupku imaju pravo postaviti zahtjev državnom odvjetništvu za davanjem obavijesti o poduzetim radnjama dva mjeseca od kaznene prijave (čl. 206.a ZKP-a). Državni odvjetnik je dužan izvijestiti oštećenika u roku od osam dana o odbacivanju kaznene prijave te o razlozima za to uz pouku da može sam nastaviti kazneni progon u roku od osam dana od primitka obavijesti (čl. 206. st. 3. ZKP-a). Oštećenik se može tijekom istrage obratiti pritužbom višem državnom odvjetniku zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage (čl. 229. st. 3. ZKP-a). Oštećenik može tijekom prethodnog postupka zbog nepostupanja suda u rokovima propisanima zakonom podnijeti pritužbu predsjedniku suda, koji će odrediti novi rok za poduzimanje radnje koji ne može biti duži od zakonskog (čl. 347. st. 1. ZKP-a). Oštećenik može podnijeti pritužbu predsjedniku suda i zbog nepoduzimanja radnji suca istrage koje dovodi do odugovlačenja postupka (čl. 347. st. 2. ZKP-a). Oštećenik ima pravo biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka (čl. 47. st. 1. t. 14. ZKP-a). Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavlja se oštećeniku ako ima pravo na žalbu (čl. 458. st. 5. ZKP-a), a oštećenik ima pravo na žalbu po svim žalbenim osnovama ako je preuzeo kazneni progon od državnog odvjetnika, ili ako je državni odvjetnik od njega preuzeo kazneni progon kao od oštećenika kao tužitelja, a uvijek ima pravo na žalbu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i na odluku o troškovima postupka. (1) Žrtva i oštećenik imaju u kaznenom postupku prava u skladu s ovim Zakonom. (2) Policija, istražitelj, državno odvjetništvo i sud postupaju s posebnim obzirom prema žrtvi kaznenog djela. (3) Tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su žrtvu i oštećenika upoznati s njihovim pravima u postupku sukladno ovom Zakonu i pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti o njihovim pravima. (1) Žrtva kaznenog djela ima sukladno ovom Zakonu: 1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom 2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik 3) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave (članak 206.a) i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku (članak 206.b) 4) druga prava propisana zakonom. (2) U skladu s posebnim propisima, žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina, ako trpi teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja iskaza u kaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva. (3) Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna. (4) Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu: 1) o pravima iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka te članka 44. i 45. ovog Zakona 2) o pravima koja ima kao oštećenik. (5) U zapisnik će se unijeti dana obavijest i izjava žrtve želi li sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika. (1) Nakon ispitivanja prijave i provjere u Informacijskom sustavu Državnog odvjetništva državni odvjetnik odbacit će prijavu obrazloženim rješenjem ako iz same prijave proistječe: 1) da prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti 2) da je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem, ili je već pravomoćno presuđeno ili postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon 3) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju 4) ako nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno djelo 5) ako podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije vjerodostojna. (2) Protiv rješenja državnog odvjetnika o odbacivanju kaznene prijave žalba nije dopuštena. (3) Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom (članak 206.c, 206.d i 206.e), državni odvjetnik će o odbacivanju prijave te o razlozima za to izvijestiti uz pouku iz članka 55. ovog Zakona oštećenika u roku od osam dana. O odbacivanju prijave izvijestit će podnositelja te osobu protiv koje je prijava podnesena, ako to ona zahtijeva. (1) Žrtva i oštećenik imaju pravo po proteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu. Državni odvjetnik će ih obavijestiti o poduzetim radnjama u primjerenom roku, a najkasnije trideset dana od zaprimljenog zahtjeva, osim kada bi time ugrozio učinkovitost postupka. O uskrati davanja obavijesti dužan je izvijestiti žrtvu i oštećenika koja je tu obavijest zahtijevala. (2) Ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika ili oni nisu zadovoljni danom obaviješću ili poduzetim radnjama, imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku. (3) Viši državni odvjetnik provjerit će navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana, naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je postupanjem nižeg državnog odvjetnika došlo do povrede prava podnositelja pritužbe, o tome će ga obavijestiti uz točno navođenje prava koje je povrijeđeno. (4) Obavijest o poduzetim radnjama iz stavka 1. ovog članka žrtva i oštećenik mogu ponovo zatražiti po proteku šest mjeseci od prethodno zatražene obavijesti o poduzetim radnjama, osim ako su se višem državnom odvjetniku obratili pritužbom iz članka 206.b stavak 2. ovog Zakona. (5) Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavit će se tužitelju, optuženiku i njegovu branitelju, oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. (6) Oštećeniku koji nema pravo na žalbu, pisana presuda dostavit će se u slučaju iz članka 56. stavka 2. ovog Zakona s uputom o pravu na traženje povrata u prijašnje stanje. Pravomoćna presuda dostavit će se oštećeniku ako on to zahtijeva. (1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. (2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude. (3) Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika. (4) Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. |
| c. Prema relevantnim zakonima, je li žrtva strana u kaznenom postupku? Može li žrtva podnijeti dokaze i utjecati na postupak? Postoji li relevantno tijelo čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardiziranim procedurama, da „informira žrtve, pod uvjetima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opći napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koje je to tijelo, koju vrstu informacija žrtva mora dobiti i odgovarajući postupak. |
|
Odgovor: Tijela kaznenog postupka, kao i policija i istražitelj su dužni žrtvu i oštećenika upoznati s njihovim pravima u postupku sukladno Zakonu o kaznenom postupku i pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti o njihovim pravima (čl. 16. st. 3.). Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu o njezinim pravima (čl. 43. st. 4. ZKP-a). Žrtva i oštećenik u kaznenom postupku imaju pravo postaviti zahtjev državnom odvjetništvu za davanjem obavijesti o poduzetim radnjama dva mjeseca od kaznene prijave (čl. 206.a ZKP-a). Državni odvjetnik je dužan izvijestiti oštećenika u roku od osam dana o odbacivanju kaznene prijave te o razlozima za to uz pouku da može sam nastaviti kazneni progon u roku od osam dana od primitka obavijesti (čl. 206. st. 3. ZKP-a). Oštećenik se može tijekom istrage obratiti pritužbom višem državnom odvjetniku zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage (čl. 229. st. 3. ZKP-a). Oštećenik može tijekom prethodnog postupka zbog nepostupanja suda u rokovima propisanima zakonom podnijeti pritužbu predsjedniku suda, koji će odrediti novi rok za poduzimanje radnje koji ne može biti duži od zakonskog (čl. 347. st. 1. ZKP-a). Oštećenik može podnijeti pritužbu predsjedniku suda i zbog nepoduzimanja radnji suca istrage koje dovodi do odugovlačenja postupka (čl. 347. st. 2. ZKP-a). Oštećenik ima pravo biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka (čl. 47. st. 1. t. 14. ZKP-a). Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavlja se oštećeniku ako ima pravo na žalbu (čl. 458. st. 5. ZKP-a), a oštećenik ima pravo na žalbu po svim žalbenim osnovama ako je preuzeo kazneni progon od državnog odvjetnika, ili ako je državni odvjetnik od njega preuzeo kazneni progon kao od oštećenika kao tužitelja, a uvijek ima pravo na žalbu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i na odluku o troškovima postupka. (1) Žrtva i oštećenik imaju u kaznenom postupku prava u skladu s ovim Zakonom. (2) Policija, istražitelj, državno odvjetništvo i sud postupaju s posebnim obzirom prema žrtvi kaznenog djela. (3) Tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su žrtvu i oštećenika upoznati s njihovim pravima u postupku sukladno ovom Zakonu i pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti o njihovim pravima. (1) Žrtva kaznenog djela ima sukladno ovom Zakonu: 1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom 2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik 3) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave (članak 206.a) i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku (članak 206.b) 4) druga prava propisana zakonom. (2) U skladu s posebnim propisima, žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina, ako trpi teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja iskaza u kaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva. (3) Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna. (4) Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu: 1) o pravima iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka te članka 44. i 45. ovog Zakona 2) o pravima koja ima kao oštećenik. (5) U zapisnik će se unijeti dana obavijest i izjava žrtve želi li sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika. (1) Nakon ispitivanja prijave i provjere u Informacijskom sustavu Državnog odvjetništva državni odvjetnik odbacit će prijavu obrazloženim rješenjem ako iz same prijave proistječe: 1) da prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti 2) da je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem, ili je već pravomoćno presuđeno ili postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon 3) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju 4) ako nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno djelo 5) ako podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije vjerodostojna. (2) Protiv rješenja državnog odvjetnika o odbacivanju kaznene prijave žalba nije dopuštena. (3) Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom (članak 206.c, 206.d i 206.e), državni odvjetnik će o odbacivanju prijave te o razlozima za to izvijestiti uz pouku iz članka 55. ovog Zakona oštećenika u roku od osam dana. O odbacivanju prijave izvijestit će podnositelja te osobu protiv koje je prijava podnesena, ako to ona zahtijeva. (1) Žrtva i oštećenik imaju pravo po proteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu. Državni odvjetnik će ih obavijestiti o poduzetim radnjama u primjerenom roku, a najkasnije trideset dana od zaprimljenog zahtjeva, osim kada bi time ugrozio učinkovitost postupka. O uskrati davanja obavijesti dužan je izvijestiti žrtvu i oštećenika koja je tu obavijest zahtijevala. (2) Ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika ili oni nisu zadovoljni danom obaviješću ili poduzetim radnjama, imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku. (3) Viši državni odvjetnik provjerit će navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana, naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je postupanjem nižeg državnog odvjetnika došlo do povrede prava podnositelja pritužbe, o tome će ga obavijestiti uz točno navođenje prava koje je povrijeđeno. (4) Obavijest o poduzetim radnjama iz stavka 1. ovog članka žrtva i oštećenik mogu ponovo zatražiti po proteku šest mjeseci od prethodno zatražene obavijesti o poduzetim radnjama, osim ako su se višem državnom odvjetniku obratili pritužbom iz članka 206.b stavak 2. ovog Zakona. (5) Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavit će se tužitelju, optuženiku i njegovu branitelju, oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. (6) Oštećeniku koji nema pravo na žalbu, pisana presuda dostavit će se u slučaju iz članka 56. stavka 2. ovog Zakona s uputom o pravu na traženje povrata u prijašnje stanje. Pravomoćna presuda dostavit će se oštećeniku ako on to zahtijeva. (1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. (2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude. (3) Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika. (4) Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. |
|
|
| d. Imajući u vidu obaveze definirane u točkama d–i, molimo vas dajte informacije o onim obavezama koje garantira interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama osigura pristup informacijama, pravima i procedurama, i tko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo dostavite informacije o sljedećem: je li prevođenje besplatno, može li se ročište odvijati bez prisustva počinitelja (ako može, tko to zahtjeva i kakve dodatne uvjete treba ispuniti, ako ih uopće ima), može li ročište ili cijelo suđenje biti zatvoreno za javnost, je li suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jest, navedite. |
| Odgovor: d. Zakon o kaznenom postupku daje pravo svakoj žrtvi da sudjeluje u kaznenom postupku kao oštećenik (čl. 43. st. 1. t. 2. ZKP-a). Oštećenik u kaznenom postupku ima sva aktivna procesna prava koja mu omogućuju sudjelovanje u kaznenom postupku, na dokaznom ročištu, prisustvovanje raspravi i sudjelovanje u dokaznom postupku, ispitivanje okrivljenika, svjedoka i vještaka, iznošenje završnog govora, podnošenje žalbe (čl. 47. ZKP-a). Oštećenik ima pravo da ga u postupku zastupa opunomoćenik kao i pravo podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku (čl. 47. st. 1. t. 3. i 2. ZKP-a). On može i preuzeti kazneni progon ukoliko državni odvjetnik odustane. |
|
| d. Imajući u vidu obaveze definirane u točkama d–i, molimo vas dajte informacije o onim obavezama koje garantira interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama osigura pristup informacijama, pravima i procedurama, i tko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo dostavite informacije o sljedećem: je li prevođenje besplatno, može li se ročište odvijati bez prisustva počinitelja (ako može, tko to zahtjeva i kakve dodatne uvjete treba ispuniti, ako ih uopće ima), može li ročište ili cijelo suđenje biti zatvoreno za javnost, je li suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jest, navedite. |
|
Odgovor: d. Zakon o kaznenom postupku daje pravo svakoj žrtvi da sudjeluje u kaznenom postupku kao oštećenik (čl. 43. st. 1. t. 2. ZKP-a). Oštećenik u kaznenom postupku ima sva aktivna procesna prava koja mu omogućuju sudjelovanje u kaznenom postupku, na dokaznom ročištu, prisustvovanje raspravi i sudjelovanje u dokaznom postupku, ispitivanje okrivljenika, svjedoka i vještaka, iznošenje završnog govora, podnošenje žalbe (čl. 47. ZKP-a). Oštećenik ima pravo da ga u postupku zastupa opunomoćenik kao i pravo podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku (čl. 47. st. 1. t. 3. i 2. ZKP-a). On može i preuzeti kazneni progon ukoliko državni odvjetnik odustane. Oštećenik ili žrtva će u pravilu biti ispitani tijekom postupka kao svjedoci, međutim oni nemaju pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao svjedoci, već će svjedočiti samo ako ih predloži jedna od stranaka u kaznenom postupku ili sud. Zakon o kaznenom postupku (1) U kaznenom postupku oštećenik ima, u skladu s ovim Zakonom, pravo: 1) služiti se vlastitim jezikom uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih i na pomoć tumača ako ne razumije ili se ne služi hrvatskim jezikom odnosno prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako se radi o gluhom ili gluhoslijepom oštećeniku 2) podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja 3) na opunomoćenika 4) upozoravati na činjenice i predlagati dokaze 5) prisustvovati dokaznom ročištu 6) prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku, te iznijeti završni govor 7) izvršiti uvid u spis predmeta sukladno članku 184. stavku 2. ovog Zakona 8) zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave (članak 206.a) i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku (članak 206.b) 9) podnijeti žalbu 10) podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona 11) biti obaviješten o odbacivanju kaznene prijave ili odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona 12) preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika 13) zatražiti povrat u prijašnje stanje 14) biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka. (2) Državno odvjetništvo i sud dužni su prije i tijekom kaznenog postupka u svakom stadiju postupka ispitati postoji li mogućnost da okrivljenik oštećeniku popravi štetu uzrokovanu kaznenim djelom. (3) Državni odvjetnik i sud dužni su posebno upozoriti oštećenika na prava iz stavka 1. točke 1., 2., 4., 6., 7. i 8. ovog članka. Zakonom se propisuju upozorenja oštećeniku u odnosu na prava iz stavka 1. točke 3., 5., 9., 11. i 12. ovog članka. Institucionalna potpora žrtvama osigurana je u okviru javnog sektora – Ministarstva pravosuđa i sudova, kao i u okviru nevladinog sektora – nevladine organizacije koje se bave zaštitom pojedinih vrsta žrtava. Od 1. svibnja 2008. godine u Ministarstvu pravosuđa započeli su s radom odjeli za organiziranje i pružanje podrške svjedocima i žrtvama kao rezultat zajedničkog pilot-projekta Ministarstva pravosuđa i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. Osnovne zadaće odjela su: – pružanje emocionalne potpore svjedocima/oštećenicima prije, tijekom i nakon sudskog postupka – pružanje praktičnih informacija svjedocima, oštećenicima i članovima njihovih obitelji – standardizacija postupaka/postupanja s oštećenicima i svjedocima – odabir, edukacija i koordinacija rada volontera koji pružaju potporu. Potpora se pruža svjedocima i oštećenicima prije, tijekom i nakon dolaska na sud. Već od trenutka primanja poziva svjedok/oštećenik može se obratiti službenicima ureda telefonski ili osobno. Po dolasku na sud službenici odjela i volonteri pričekat će oštećenika/svjedoka na ulazu u zgradu suda. Smjestit će ga u zasebnu čekaonicu koja je namijenjena isključivo njima gdje će im dati odgovore na sva pitanja vezana uz osnove sudskog postupka te objasniti što ih sve čeka u sudnici. U slučaju da svjedok/oštećenik izrazi potrebu, službenik/volonter otpratit će ga i provesti vrijeme s njim u sudnici. Kada svjedok/oštećenik završi s davanjem iskaza, službenik odjela, prema potrebi, može ga informirati gdje može potražiti stručnu pomoć – psihološko savjetovanje ili sl. Službenici za potporu kao i volonteri ne daju pravne savjete, niti provode psihološko savjetovanje ili psihoterapiju te ne razgovaraju o sadržaju iskaza svjedoka ili oštećenika. Osim pri Ministarstvu pravosuđa, i na županijskim sudovima osnovani su uredi za podršku žrtvama i svjedocima. Trenutačno u Hrvatskoj djeluje sedam ureda za podršku žrtvama i svjedocima. Uredi pružaju emotivnu potporu i praktične informacije svjedocima koji svjedoče u sudskim postupcima. Prva četiri ureda otvorena su pri županijskim sudovima u Osijeku, Vukovaru, Zadru i Zagrebu 2008./2009. godine. Dana 1. siječnja 2011. godine, s radom su započela nova tri ureda u Rijeci, Sisku i Splitu. Uredi su dio administracije suda i odgovaraju za svoj rad predsjedniku suda. Od 2008. godine do danas, ovih sedam ureda pružilo je potporu i savjetovanje za gotovo 6.000 svjedoka. Potpora i informacije koje se pružaju svjedocima i žrtvama besplatne su, a sve što je izrečeno ostaje povjerljivo. U uredima rade mali stručni timovi kojima pomaže više od sto posebno educiranih volontera. Osim na županijskim sudovima, uredi pružaju potporu općinskim i prekršajnim sudovima, primjerice, u slučajevima obiteljskog nasilja. Prema Zakonu o kaznenom postupku žrtva kaznenog djela ima pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom (čl. 43. st. 1. t. 1. ZKP-a). U praksi su primjećeni ponavljajući slučajevi neosiguravanja obaviješenosti žrtava o ishodima kaznenih postupaka i o odbijanju davanja takvih informacija od strane državnog odvjetništva; slučajevi neobavještavanja žrtava o izrečenim mjerama opreza koje bi ih trebale štiti, kao i slučajevi nepostupanja i nepoduzimanja mjera zaštite kada osuđenici za vrijeme izvršavanja zatvorske kazne dobivaju pogodnosti češćih dodira s vanjskim svijetom. Vrijema boravka „na slobodi“ osuđenici znaju koristiti za upućivanje novih prijetnji žrtvama kaznenih djela, a policija ne postupa po zaprimljenim dojavama ozbiljnih prijetnji s obrazloženjem da je ponašanje osuđenika u nadležnosti uprave za zatvorski sustav. Na taj način policija žrtvi kaznenog djela na teret stavlja da obavještava suca izvršenja ili upravu za zatvorski sustav kako bi nadležna tijela imala informacije koje mogu utjecati na zaštitu žrtve jer bi sigurno dovele do ukidanja pogodnosti osuđeniku koji izlaske iz zatvora koristi za vršenje novih kaznenih djela. Nije razumno niti opravdano očekivati da će žrtva kaznenog djela biti upućena i sama istraživati i obavještavati kaznionice o ponašanju osuđenika koji zlorabi pogodnosti i čini kaznena djela. Jednako tako nije razumno tražiti od žrtava da nakon prijave ozbiljnih prijetnje osuđenika na broj 192 dodatno moraju prijavljivati prijetnju kao da je već nisu prijavili. Potrebno je poduzeti hitne mjere radi uspostavljanja Konvencijskih standarda zaštite žrtve u slučajevima kada osuđenici boravak izvan zatvora koriste za novo zastrašivanje žrtve i nova kaznena djela na način da policija po zaprimljenoj dojavi odmah obavijesti državno odvjetništvo radi sumnje na počinjenje kaznenog djela, te da policija odmah i bez odlaganja obavijesti kaznionicu u kojoj osuđenik izvršava zatvorsku kaznu kako bi mu se ukinule pogodnosti izlaska iz zatvora. |
|
|
| e. Moraju li djeca svjedočiti protiv počinitelja ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uvjete. Postoje li posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korištenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)? |
| Odgovor: Zakon o kaznenom postupku sadrži mjere koje osiguravaju zaštitu privatnosti i ugleda žrtve. Sud će uvijek isključiti javnost s rasprave radi zaštite osobnog ili obiteljskog života žrtve i oštećenika (čl. 388. st. 2. t. 4. ZKP-a), a iz istog razloga državni odvjetnik može odrediti da je istraga tajna (čl. 231. st. 2. ZKP-a). Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela trgovanja ljudima ima brojna prava kojima može zaštititi svoju privatnost i ugled. Prema čl. 45. Zakona o kaznenom postupku ova vrsta žrtvi ima pravo zahtijevati da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola, da se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja, uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve, zahtijevati da bude ispitana preko audio-video uređaja, na tajnost osobnih podataka, zahtijevati isključenje javnosti s rasprave. Prema čl. 44. istog Zakona dijete kao žrtva ima pravo na pratnju osobe od povjerenja tijekom sudjelovanja u radnjama, tajnost osobnih podataka te isključenje javnosti. |
|
| e. Moraju li djeca svjedočiti protiv počinitelja ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uvjete. Postoje li posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korištenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)? |
|
Odgovor: Zakon o kaznenom postupku sadrži mjere koje osiguravaju zaštitu privatnosti i ugleda žrtve. Sud će uvijek isključiti javnost s rasprave radi zaštite osobnog ili obiteljskog života žrtve i oštećenika (čl. 388. st. 2. t. 4. ZKP-a), a iz istog razloga državni odvjetnik može odrediti da je istraga tajna (čl. 231. st. 2. ZKP-a). Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela trgovanja ljudima ima brojna prava kojima može zaštititi svoju privatnost i ugled. Prema čl. 45. Zakona o kaznenom postupku ova vrsta žrtvi ima pravo zahtijevati da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola, da se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja, uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve, zahtijevati da bude ispitana preko audio-video uređaja, na tajnost osobnih podataka, zahtijevati isključenje javnosti s rasprave. Prema čl. 44. istog Zakona dijete kao žrtva ima pravo na pratnju osobe od povjerenja tijekom sudjelovanja u radnjama, tajnost osobnih podataka te isključenje javnosti. (1) Dijete kao žrtva kaznenog djela ima, osim prava koje ima žrtva iz članka 43. i drugih odredaba ovog Zakona, pravo na: 1) opunomoćenika na teret proračunskih sredstava 2) pratnju osobe od povjerenja prilikom sudjelovanja u radnjama 3) tajnost osobnih podataka 4) isključenje javnosti. (2) Sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju prema djetetu kao žrtvi kaznenog djela, postupati posebno obzirno imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta. (3) Ako nije poznata dob žrtve, pretpostavit će se da se radi o djetetu ako postoji vjerojatnost da žrtva nije navršila osamnaest godina života. (1) Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela trgovanja ljudima ima uz prava iz članka 43. i 44. ovog Zakona pravo: 1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava 2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola 3) da se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja 4) uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve 5) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja prema članku 292. stavku 4. ovog Zakona 6) na tajnost osobnih podataka 7) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave. (2) Prije prvog ispitivanja sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju žrtvu kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka, upozoriti na njezina prava iz ovog članka. (1) Istraga je nejavna. (2) Tijelo koje vodi istragu može rješenjem odrediti tajnost cijele ili dijela istrage iz razloga navedenih u članku 388. ovog Zakona ako bi javno objavljivanje podataka iz istrage štetilo probicima postupka. Tijelo koje poduzima radnju upozorit će osobe koje sudjeluju u takvoj istrazi da je odavanje tajne kazneno djelo. Sve osobe koje saznaju sadržaj postupovne radnje koja je provedena tijekom takve istrage dužne su kao tajnu čuvati činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznale. (1) Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio: 1) radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina 2) na zahtjev žrtve iz članka 45. ovog Zakona, tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka. (2) Od otvaranja zasjedanja pa do završetka rasprave vijeće može u svako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio ako je to potrebno radi: 1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske 2) zaštite tajne, kojoj bi štetila javna rasprava 3) zaštite javnog reda i mira 4) zaštite osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve, oštećenika ili drugog sudionika u postupku. g. Odredbe Zakona o kaznenom postupku kao i pravila postupanja tijela za potporu žrtvama osiguravaju da se, kad je god to moguće, izbjegne kontakt između žrtava i počinitelja u prostorijama suda i drugih pravosudnih tijela. Tako žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima i ako je kazneno djelo počinjeno u obitelji ima pravo zahtijevati da bude ispitana preko audio-video uređaja (čl. 45. st. 1. t. 5., čl. 292. st. 4. ZKP-a). Ispitivanje ovih osoba videovezom provest će se tako da im stranke mogu postavljati pitanja bez prisutnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi, a ispitivanje će se prema potrebi snimiti uređajem za audio-video snimanje (čl. 292. st. 3. ZKP-a). Također, službenici koji rade u Ministarstvu pravosuđa ili sudovima na poslovima potpore žrtvama pobrinut će se da žrtvu smjeste u posebnu prostoriju namijenjenu samo za nju, gdje neće sresti počinitelja. Potpora i pomoć svjedocima i žrtvama pruža se u odjelima na županijskim sudovima u Zagrebu, Vukovaru, Osijeku, Zadru, Splitu, Sisku ili Rijeci te na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Svrha je ureda olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu. Odjeli pružaju praktične informacije o kaznenim postupcima i pružaju emocionalnu potporu. Iako odredbe Zakona o kaznenom postupku omogućavaju da se izbjegne kontakt između žrtava i počinitelja tako što žrtva kaznenog djela ima pravo zahtijevati da bude ispitana preko audio-video uređaja, u praksi se, nažalost, to često ne poštuje, posebice u onim slučajevima gdje nema službi za podršku. Stoga je nužno širenje mreže za potporu žrtvama i izvan sudova pri kojima trenutačno djeluju uredi za podršku svjedocima i žrtvama. (3) Svjedoci koji se zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta ne mogu odazvati pozivu, mogu se ispitati u svojem stanu ili drugom prostoru u kojemu borave. Te svjedoke se može ispitati putem audio-video uređaja kojima rukuje stručna osoba. Ako to zahtijeva stanje svjedoka, ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez prisutnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Ispitivanje će se prema potrebi snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. (4) Na način određen u stavku 3. ovog članka, na njezin zahtjev, provest će se ispitivanje kao svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, kaznenog djela trgovanja ljudima ili ako je kazneno djelo počinjeno u obitelji. Takav svjedok može se samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim. h. Žrtva i oštećenik imaju pravo u postupku služiti se svojim jezikom i na pomoć tumača ako ne razumije ili se ne služi hrvatskim jezikom, odnosno prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako je riječ o gluhom ili gluhoslijepom oštećeniku (čl. 47. st. 1. t. 1. ZKP-a). Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. O pravu na usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba poučit će se prije prvog ispitivanja (čl. 8. ZKP-a). Troškovi tumača isplaćuju se iz sredstava tijela koje vodi postupak, a naplaćuju poslije od osoba koje su ih dužne naknaditi prema odredbama ovog Zakona. Naknada se nikada ne vrši od oštećenika ili žrtve, u slučaju kada je riječ o kaznenom progonu po službenoj dužnosti. Zakon o kaznenom postupku (3) Stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. U zapisniku će se zabilježiti da je dana pouka i izjava sudionika. O pravu na usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba će se poučiti prije prvog ispitivanja. (1) U kaznenom postupku oštećenik ima, u skladu s ovim Zakonom, pravo: 1) služiti se vlastitim jezikom uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih i na pomoć tumača ako ne razumije ili se ne služi hrvatskim jezikom odnosno prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako se radi o gluhom ili gluhoslijepom oštećeniku. i. Vidi tekst gore pod g. Odredba st. 2. ovog članka Konvencije ustanovljuje obvezu pružanja posebne zaštite djetetu žrtvi i djetetu svjedoku te je također implementirana u hrvatsko pravo. Dijete žrtva kaznenog djela ima dodatna prava propisana čl. 44. Zakona o kaznenom postupku, a propisan je i poseban način ispitivanja djeteta u čl. 292. istog Zakona. (1) Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta koje nije navršilo četrnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojima rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranke mogu postavljati pitanja djetetu – svjedoku prema odobrenju suca istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način. (2) Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta s navršenih četrnaest, a nenavršenih osamnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Pri ispitivanju djeteta osobito ako je oštećeno kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje djeteta. Prema okolnostima, posebno vodeći računa o zaštiti djeteta, može se provesti na način propisan u stavku 1. ovog članka. |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
