|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2016 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 55 - Postupci ex parte i ex officio |
|
1. Stranke će osigurati da istrage ili progon kaznenih djela, utvrđenih u skladu s člancima 35., 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, ne smiju ovisiti u potpunosti o prijavi ili pritužbi koju je podnijela žrtva, ako je kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomično na njihovu državnom području, te da se postupak može nastaviti čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili pritužbu. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale, u skladu s uvjetima predviđenim njihovim unutarnjim pravom, mogućnost da vladine i nevladine organizacije te savjetnici/savjetnice za nasilje u obitelji pomognu i/ili pruže potporu žrtvama, na njihov zahtjev, tijekom istraga i sudskih postupaka vezanih uz kaznena djela utvrđena u skladu s ovom Konvencijom. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 55 Postupci ex parte i ex officio | ||
| Usporedba između država čl. 55 Postupci ex parte i ex officio | ||
| PITANJA |
| a. U skladu s relevantnim zakonima, mogu li se sva djela iz članaka 52, stavka 1, goniti po službenoj dužnosti? Je li moguće nastaviti gonjenje po službenoj dužnosti za kaznena djela navedena u člancima 35–39 u slučajevima kada žrtva odbije sudjelovati u suđenju ili povuče tužbu? Ako postoje raspoloživi podaci, molimo navedete informacije o broju slučajeva u kojima je javni tužitelj odustao od optužbe u toku istrage i/ili sudskog postupka? Ako je moguće, molimo, navedite razloge, uključujući povlačenje žrtve. |
|
Odgovor: Ovaj članak je implementiran u hrvatsko zakonodavstvo. Kazneni zakon iz 2011. osigurao je da se sva kaznena djela kojima se implementiraju članci 35. – 39. ove Konvencije progone po službenoj dužnosti, dapače kada je riječ o počinjenju tih djela prema bliskoj osobi, onda neće biti riječi o osnovnom obliku tog djela, već kvalifikatornom za koji je propisana teža kazna. Samo se osnovni oblik tjelesne ozljede iz čl. 117 Kaznenog zakona goni po privatnoj tužbi, ali kazneni se postupak i za to djelo pokreće po službenoj dužnosti ako je ono počinjeno prema bliskoj osobi. |
 |
| a. U skladu s relevantnim zakonima, mogu li se sva djela iz članaka 52, stavka 1, goniti po službenoj dužnosti? Je li moguće nastaviti gonjenje po službenoj dužnosti za kaznena djela navedena u člancima 35–39 u slučajevima kada žrtva odbije sudjelovati u suđenju ili povuče tužbu? Ako postoje raspoloživi podaci, molimo navedete informacije o broju slučajeva u kojima je javni tužitelj odustao od optužbe u toku istrage i/ili sudskog postupka? Ako je moguće, molimo, navedite razloge, uključujući povlačenje žrtve. |
|
Odgovor: Ovaj članak je implementiran u hrvatsko zakonodavstvo. Kazneni zakon iz 2011. osigurao je da se sva kaznena djela kojima se implementiraju članci 35. – 39. ove Konvencije progone po službenoj dužnosti, dapače kada je riječ o počinjenju tih djela prema bliskoj osobi, onda neće biti riječi o osnovnom obliku tog djela, već kvalifikatornom za koji je propisana teža kazna. Samo se osnovni oblik tjelesne ozljede iz čl. 117 Kaznenog zakona goni po privatnoj tužbi, ali kazneni se postupak i za to djelo pokreće po službenoj dužnosti ako je ono počinjeno prema bliskoj osobi. Konvencija u čl. 55. st. 1. također obvezuje da države nastave s postupkom i kada žrtva povuče svoj iskaz ili prijavu. Ova obveza je implementirana novelom Zakona o kaznenom postupku iz 2013. godine. Naime, Zakon o kaznenom postupku prije novele iz 2013. u čl. 431. st. 2. propisivao je da se zapisnici o prijašnjem ispitivanju osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja ne smiju pročitati ako te osobe nisu uopće pozvane na raspravu ili su na raspravi izjavile da neće svjedočiti. Dakle bez obzira na to što je svjedok u istrazi bio upozoren na svoje pravo uskrate iskaza te je otklonio blagodat i dao svoj iskaz, takav valjani i zakonit dokaz izdvajao se iz spisa predmeta i čuvao odvojeno. Ovo zakonsko rješenje bitno je narušavalo učinkovitost kaznenih postupaka, osobito u slučajevima kaznenih djela unutar obitelji. Ono je na štetu javnog interesa za kazneni progon i kažnjavanje počinitelja kaznenih djela davalo pretjeranu slobodu svjedocima da disponiraju svojim iskazima. Kada svjedok da u istrazi svoj iskaz uz sva procesna upozorenja, nema opravdanog razloga da pravni sustav, javni interes kaznenog progona i kažnjavanje počinitelja trpe zbog promjene stajališta privilegiranog svjedoka, najčešće oštećenice, koje je često uvjetovano željom za zaštitom optuženika zbog obiteljskih ili srodničkih veza. U praksi je bilo poznato da ova odredba zbog odbijanja svjedoka da iskazuju na raspravi često dovodi do odluke državnog odvjetništva da odustane od kaznenog progona.30 Prema nekim podacima državno odvjetništvo u jednoj trećini slučajeva odustaje od kaznenog progona zbog povlačenja iskaza svjedoka. Također, s obzirom na veliki broj osuda Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava zbog neučinkovite istrage, kao i osudi zbog propusta prevencije nasilja u obitelji, ovo je minimalni zakonodavni zahvat koji je bilo nužno provesti u cilju jačanja učinkovitosti kaznenog postupka. Stoga je novelom Zakona o kaznenom postupku iz 2013. propisano da se iskaz propisno upozorenog svjedoka koji je oslobođen obveze svjedočenja, dan tijekom prethodnog postupka, najčešće istrage, može poslije koristiti za donošenje presude i ako taj svjedok na raspravi ne želi iskazivati. Riječ je o sljedećim kategorijama osoba: osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici, srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, posvojenik i posvojitelj okrivljenika (čl. 285. st. 1. t. 1.-3. ZKP-a). Prema čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku tijelo koje vodi postupak dužno je osobe oslobođene obveze svjedočenja, prije njihova ispitivanja ili čim dozna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti te će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Zakon o kaznenom postupku je propisao i dodatno procesno osiguranje koje omogućava korištenje ovog iskaza na raspravi. Temeljno pravilo je da se svjedoci tijekom istrage ispituju samo od strane državnog odvjetnika, bez prisutnosti obrane i suda, što je protivno načelu kontradiktornosti i pravima obrane okrivljenika, i dovodi do nemogućnosti temeljenja presude na takvom iskazu. Stoga je propisao obvezu ispitivanja svjedoka koji je oslobođen dužnosti svjedočenja, a riječ je o bliskoj osobi, na dokaznom ročištu ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati (čl. 236. st. 1. t. 2. ZKP-a). Dokazno ročište se provodi pred sucem istrage, a na njega se poziva državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj, oštećenik i druge osobe (čl. 237. st. 1. t. 2. ZKP-a). Zakon o kaznenom postupku Članak 285. (1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 1) osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici 2) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno 3) posvojenik i posvojitelj okrivljenika. (3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točke 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik. (4) Dijete koje s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ne može se ispitati kao svjedok, ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, rođaka ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokaz. Članak 235. (1) Dokazno ročište provodi sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika, oštećenika kao tužitelja ili okrivljenika. (2) Na dokaznom ročištu mogu se provesti dokazne radnje iz članka 236. ovog Zakona. Članak 236. (1) Dokazno ročište će se provesti ako: 1) je potrebno ispitati svjedoka iz članka 292. i 293. ovog Zakona 2) je potrebno ispitati svjedoka iz članka 285. stavka 1. točke 1. do 3. ovog Zakona, ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati 3) svjedok neće moći biti ispitan na raspravi 4) je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitost iskaza 5) se drugi dokaz neće moći kasnije izvesti. |
 |
| b. Što se tiče članaka 35 (fizičko nasilje), je li vaša zemlja stavila rezervu na promjene postupaka po službenoj dužnosti za prekršaje? Ako je odgovor potvrdan, navedite postupak. |
| Odgovor: |
| b. Što se tiče članaka 35 (fizičko nasilje), je li vaša zemlja stavila rezervu na promjene postupaka po službenoj dužnosti za prekršaje? Ako je odgovor potvrdan, navedite postupak. |
| Odgovor: |
|
|
| c. Je li predstavnicima organizacija i službi koje podržavaju žrtve dozvoljeno pomoganje i podržavanje žrtve (s izuzetkom pružanja pravne pomoći) tijekom istrage i sudskog postupka? Je li to stvar pravnih garancija ili diskrecijskog prava suca/ nadležnog tijela? Navedite osnove/uvjete za to. |
|
Odgovor: Stavak 2. ovog članka Konvencije također je implementiran u hrvatsko zakonodavstvo. Potpora žrtvama organizirana je kao javni servis na dvije razine – na razini Ministarstva pravosuđa i na razini županijskih sudova. Osim toga, brojne nevladine organizacije pružaju pomoć žrtvama pojedinih vrsta kaznenih djela. Odjeli za organiziranje i pružanje potpore svjedocima i žrtvama Ministarstva pravosuđa usko surađuju s nevladinim organizacijama za zaštitu žrtava i na njihovoj mrežnoj stranici31 kao i u svakom uredu nalazi se popis nevladinih organizacija za pružanje pomoći žrtvama. Prema Nacrtu prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. godine žrtvu se upoznaje o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, potporu i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji te joj se uručuje pisana obavijest s navedenim adresama i brojevima telefona organizacija, odnosno ustanova koje se bave potporom i zaštitom žrtava nasilja na području gdje žrtva prebiva ili boravi (Obveze nadležnih tijela: a) policija, t. 3.4.). Prema Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja policija tijekom obavijesnog razgovora sa žrtvom treba omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalističke obrade (t. 1.1.3. f)). |
| c. Je li predstavnicima organizacija i službi koje podržavaju žrtve dozvoljeno pomoganje i podržavanje žrtve (s izuzetkom pružanja pravne pomoći) tijekom istrage i sudskog postupka? Je li to stvar pravnih garancija ili diskrecijskog prava suca/ nadležnog tijela? Navedite osnove/uvjete za to. |
|
Odgovor: Stavak 2. ovog članka Konvencije također je implementiran u hrvatsko zakonodavstvo. Potpora žrtvama organizirana je kao javni servis na dvije razine – na razini Ministarstva pravosuđa i na razini županijskih sudova. Osim toga, brojne nevladine organizacije pružaju pomoć žrtvama pojedinih vrsta kaznenih djela. Odjeli za organiziranje i pružanje potpore svjedocima i žrtvama Ministarstva pravosuđa usko surađuju s nevladinim organizacijama za zaštitu žrtava i na njihovoj mrežnoj stranici31 kao i u svakom uredu nalazi se popis nevladinih organizacija za pružanje pomoći žrtvama. Prema Nacrtu prijedloga izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji iz 2012. godine žrtvu se upoznaje o adresaru ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, potporu i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji te joj se uručuje pisana obavijest s navedenim adresama i brojevima telefona organizacija, odnosno ustanova koje se bave potporom i zaštitom žrtava nasilja na području gdje žrtva prebiva ili boravi (Obveze nadležnih tijela: a) policija, t. 3.4.). Prema Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja policija tijekom obavijesnog razgovora sa žrtvom treba omogućiti predstavnicima organizacija civilnog društva kontakt sa žrtvom u svezi s pružanjem dodatne potpore žrtvi ako je žrtva s tim suglasna ili to zahtijeva, ovisno o tijeku kriminalističke obrade (t. 1.1.3. f)). |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
