|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2016 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 53 - Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da su odgovarajući nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti dostupni žrtvama svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti iz stavka 1.: − budu dostupni za neposrednu zaštitu i bez nepotrebnih financijskih ili administrativnih opterećenja za žrtvu − budu doneseni na određeno razdoblje ili do promjene ili ukidanja − kad je potrebno, budu izdani na ex parte osnovi koja ima izravan učinak − budu dostupni neovisno o drugim pravnim postupcima ili dodatno uz druge pravne postupke − mogu biti uvedeni u kasnijim pravnim postupcima. 3. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da povrede naloga o zabrani pristupa ili naloga o zaštiti, koji su doneseni u skladu sa stavkom 1., budu podložne kaznenim ili drugim zakonskim sankcijama koje su učinkovite, razmjerne i odvraćaju od počinjenja djela. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 53 Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti | ||
| Usporedba između država čl. 53 Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti | ||
| PITANJA |
| a. Postoje li mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi s mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama dobiti zabranu pristupa ili zaštitu? Navedite osnovu. Tko može odlučiti o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, kaznenom itd.)? Tko može pokrenuti postupak – samo žrtva ili takođe treća osoba? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako se zabrana može odobriti u različitim postupcima, postoji li međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu biti poduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.). |
| Odgovor: Konvencija zahtijeva da države ugovornice osiguraju učinkovite naloge za zabranu pristupa ili/i zaštitu žrtve. One se mogu smatrati komplementarne kratkoročnim hitnim nalozima za udaljavanje. Konvencija prepušta državama da odluče hoće li ove mjere biti osigurane u okviru građanskog, kaznenog ili upravnog prava. Ove mjere trebaju imati brzi učinak i moraju biti dostupne bez dugog sudskog postupka, bez financijskog opterećenja za žrtvu (st. 2. t. 1.). U pojedinim slučajevima, mjere se trebaju izricati ex parte s neposrednim učinkom, što znači da sud ili drugo nadležno tijelo treba imati ovlasti da izda privremenu mjeru zabrane pristupa ili zaštite samo na temelju zahtjeva jedne strane (st. 2. t. 3). |
 |
| a. Postoje li mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi s mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama dobiti zabranu pristupa ili zaštitu? Navedite osnovu. Tko može odlučiti o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, kaznenom itd.)? Tko može pokrenuti postupak – samo žrtva ili takođe treća osoba? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako se zabrana može odobriti u različitim postupcima, postoji li međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu biti poduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.). |
|
Odgovor: Konvencija zahtijeva da države ugovornice osiguraju učinkovite naloge za zabranu pristupa ili/i zaštitu žrtve. One se mogu smatrati komplementarne kratkoročnim hitnim nalozima za udaljavanje. Konvencija prepušta državama da odluče hoće li ove mjere biti osigurane u okviru građanskog, kaznenog ili upravnog prava. Ove mjere trebaju imati brzi učinak i moraju biti dostupne bez dugog sudskog postupka, bez financijskog opterećenja za žrtvu (st. 2. t. 1.). U pojedinim slučajevima, mjere se trebaju izricati ex parte s neposrednim učinkom, što znači da sud ili drugo nadležno tijelo treba imati ovlasti da izda privremenu mjeru zabrane pristupa ili zaštite samo na temelju zahtjeva jedne strane (st. 2. t. 3). Žrtvama treba biti osigurana mogućnost da na njihov zahtjev budu određeni ovi nalozi bez obzira na to hoće li odlučiti da pokrenu bilo koji drugi pravni postupak. Primjerice, istraživanje je pokazalo, da gdje postoje ovakvi nalozi veliki broj žrtava koje zatraže ove naloge nisu spremne podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja. Stoga zahtjev za nalog o zabrani pristupa i zaštiti ne smije biti ovisan o pokretanju postupka protiv istog počinitelja ili postupka za razvod braka, ali on niti ne isključuje da se u nacionalnom pravu propiše da se nakon primitka zahtjeva za ove naloge, može pokrenuti kazneni postupak. Također, činjenica da se protiv počinitelja vodi kazneni ili građanski postupak u odnosu na iste činjenice ne smije spriječiti da se odrede ovi nalozi (st. 2. t. 4., t. 273. Explanatory Reporta). Nadalje, ovi nalozi ne mogu biti određeni za žrtvu i počinitelja istodobno. Također, države trebaju zabraniti u svojim nacionalnim zakonodavstvima pojam provokativnog ponašanja u odnosu na pravo na zahtijevanje ovih naloga. Ovi koncepti dopuštaju nasilno ponašanje koje ima za cilj diskreditiranje žrtve i trebaju biti uklonjeni iz zakonodavstva o obiteljskom nasilju (t. 276. Explanatory Reporta). Trebalo bi implementirati politike koje nalažu nadležnim tijelima, a posebno policiji, identificiranje primarnog agresora u slučajevima nasilja u obitelji kako bi se izbjeglo kontinuirano uhićenje žrtava partnerskog nasilja kada djeluju u nužnoj obrani. Kako je već navedeno, hrvatsko prekršajno i kazneno zakonodavstvo sadrži naloge o zabrani pristupa i naloge o zaštiti žrtve. Ipak, treba istaknuti da se i nalozi koji se mogu protumačiti kao zaštita žrtve svode na zabranu pristupa, uznemiravanja ili uhođenja. Tako prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, sud može nad počiniteljem nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, primijeniti sljedeće zaštitne mjere: zabrana približavanja žrtvi nasilja u obitelji, zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju (čl. 11. st. 2.). Prema Prekršajnom zakonu i Zakonu o kaznenom postupku sud može izreći mjeru opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom (čl. 130. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona i čl. 98. st. 2. t.4. i 5. ZKP-a). Prema Zakonu o kaznenom postupku, sud može izreći i mjeru zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe (čl. 98. st. 2. t. 9. ZKP-a). Međutim, samo Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji omogućava da žrtva zatraži izricanje ove mjere (čl. 18. st. 2., čl. 19. st. 2.), dok u svim drugim slučajevima mjere određuje sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja, dakle policije ili državnog odvjetnika. U Hrvatskoj ne postoji mogućnost da žrtva u kaznenom postupku zatraži od suda navedene naloge niti u ex parte postupku izvan prekršajnog postupka. Stoga je potrebno osigurati žrtvama mjere civilne zaštite, pravno sredstvo žrtvi da zatraži hitnu ex parte zaštitnu mjeru, izvan prekršajnog i kaznenog postupka. Žrtvama je potrebno osigurati mjere civilne zaštite, pravno sredstvo žrtvi da zatraži hitnu ex parte zaštitnu mjeru, izvan prekršajnog i kaznenog postupka. Također je potrebno istaknuti da u hrvatskoj praksi postoji pojam provokativnog ponašanja te da istraživanja pokazuju da postoji raširena praksa izricanja mjera počinitelju i žrtvi, što je pogubno za suzbijanje nasilja u obitelji i zaštitu žrtava. Tako su rezultati istraživanja objavljenog u publikaciji Implementacija hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje iz 2012. pokazali da je praksa dvostrukog uhićenja, u kojima se žrtva uhićuje zajedno s počiniteljem, široko rasprostranjena u Hrvatskoj.1 Potrebno je poduzeti mjere kojima će se dokinuti široko rasprostranjena praksa dvostrukog uhićenja u kojima se žrtva uhićuje zajedno s počiniteljem. |
 |
| b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Postoji li neki rok ili pravilo hitnosti koje je definirano u pravnom okviru, kako bi se osigurala hitna zaštita? Postoje li financijski troškovi koje treba snositi žrtva ili treća osoba za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva se vrsta dokaza mora podnijeti kako bi se ispunili zakonski uvjeti? Koliko dugo može trajati postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdan nalog, koliko dugo može trajati zabrana? |
| Odgovor: Isto tako, kako je već navedeno vezano uz prethodni članak Konvencije, samo u prekršajnom postupku prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Prekršajnom zakonu moguće je izreći ove mjere u hitnom postupku. Prekršajni zakon omogućuje da policija privremeno a najdulje do osam dana naredbom odredi mjere opreza prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja (čl. 130. st. 6.). Također, sud je dužan prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji o prijedlogu za određivanje mjere odlučiti odmah bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga (čl. 19. st. 3.). Takav prijedlog mogu podnijeti osobe izložene nasilju ili ovlašteni tužitelj uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih članova obitelji (čl. 19. st. 2.). Ovakvi hitni postupci za izricanje mjere ne postoje u kaznenom postupku. Relevantni članci već su izloženi supra, v. tekst uz čl. 50. Konvencije. |
| b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Postoji li neki rok ili pravilo hitnosti koje je definirano u pravnom okviru, kako bi se osigurala hitna zaštita? Postoje li financijski troškovi koje treba snositi žrtva ili treća osoba za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva se vrsta dokaza mora podnijeti kako bi se ispunili zakonski uvjeti? Koliko dugo može trajati postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdan nalog, koliko dugo može trajati zabrana? |
| Odgovor: Isto tako, kako je već navedeno vezano uz prethodni članak Konvencije, samo u prekršajnom postupku prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Prekršajnom zakonu moguće je izreći ove mjere u hitnom postupku. Prekršajni zakon omogućuje da policija privremeno a najdulje do osam dana naredbom odredi mjere opreza prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja (čl. 130. st. 6.). Također, sud je dužan prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji o prijedlogu za određivanje mjere odlučiti odmah bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga (čl. 19. st. 3.). Takav prijedlog mogu podnijeti osobe izložene nasilju ili ovlašteni tužitelj uz prethodnu suglasnost žrtve radi otklanjanja izravne životne ugroženosti te osobe ili drugih članova obitelji (čl. 19. st. 2.). Ovakvi hitni postupci za izricanje mjere ne postoje u kaznenom postupku. Relevantni članci već su izloženi supra, v. tekst uz čl. 50. Konvencije. |
|
|
| c. Može li se zabrana pristupa izdati bez prisustva počinitelja? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete koje treba ispuniti. Da li osoba protiv kojeg je izdan nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, tko predstavlja drugostupanjsko tijelo? Molimo opišete postupak žalbe (nadležno tijelo, vremenski okvir itd.). |
| Odgovor: |
| c. Može li se zabrana pristupa izdati bez prisustva počinitelja? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete koje treba ispuniti. Da li osoba protiv kojeg je izdan nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, tko predstavlja drugostupanjsko tijelo? Molimo opišete postupak žalbe (nadležno tijelo, vremenski okvir itd.). |
| Odgovor: |
|
|
| d. Moraju li mjere zaštite biti dio nekog drugog postupka (razvod, kazneni postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti neovisno? |
| Odgovor: |
| d. Moraju li mjere zaštite biti dio nekog drugog postupka (razvod, kazneni postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti neovisno? |
| Odgovor: |
|
|
| e. Je li kršenje zabrane prilaska predmet kaznenih ili drugih sankcija? |
| Odgovor: |
| e. Je li kršenje zabrane prilaska predmet kaznenih ili drugih sankcija? |
| Odgovor: |
|
|
| f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj naloga zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u posljednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju naloga protiv osumnjičenih počiniteljia ženskog odnosno muškog spola. Pruža li zakonodavstvo osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja tijela o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tijela? |
| Odgovor: |
| f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj naloga zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u posljednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju naloga protiv osumnjičenih počiniteljia ženskog odnosno muškog spola. Pruža li zakonodavstvo osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja tijela o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tijela? |
| Odgovor: |
|
|
|
[1] Implementacija hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje, The Advocates for Human Rights, Autonomna ženska kuća Zagreb, Bulgarian Gender Research Foundation, Zagreb, 2012., str. 8, 30.-31. (http:// www.azkz.net/dokumenti/58aecd1b7d0b0ffc5ff321d34a3406e1.pdf) |
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
