|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2016 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 48 - Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi zabranile obvezne alternativne postupke rješavanja sporova, uključujući medijaciju i mirenje, u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da će se, ako se naloži plaćanje novčane kazne, s dužnom pažnjom uzeti u obzir mogućnost počinitelja/ počiniteljice da podmiri svoje financijske obveze prema žrtvi. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 48 Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje | ||
| Usporedba između država čl. 48 Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje | ||
| PITANJA |
| a. Pruža li pravni okvir, i građanski i/ili kazneni osnovu za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve slučajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete. Je li proces alternativnog rješavanja sporova obavezan korak u slučajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
| Odgovor: Iz obrazloženja uz čl. 48. st. 1. Konvencije proizlazi da Konvencija zahtijeva generalno izbjegavanje ovakvih oblika rješavanja obiteljskog nasilja. Konvencija upozorava da primjena alternativnih oblika rješavanja sukoba, medijacije ili mirenja ima negativne učinke na slučajeve nasilja koji su predmet Konvencije. Ukazuje da žrtve ovakvog nasilja nikada ne mogu biti u alternativnim postupcima rješavanja sukoba ravnopravne s počiniteljem. Priroda je ovih kaznenih djela da je žrtva uvijek ostavljena s osjećajem srama, bespomoćnosti i ranjivosti, dok počinitelj dobiva osjećaj moći i dominacije. U cilju izbjegavanja re-privatizacije obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama te omogućavanja žrtvama da traže pravdu, odgovornost je države da osigura pristup kontradiktornom sudskom postupku pred neutralnim sucem (t. 252. Explanatory reporta). |
 |
| a. Pruža li pravni okvir, i građanski i/ili kazneni osnovu za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve slučajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete. Je li proces alternativnog rješavanja sporova obavezan korak u slučajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
|
Odgovor: Iz obrazloženja uz čl. 48. st. 1. Konvencije proizlazi da Konvencija zahtijeva generalno izbjegavanje ovakvih oblika rješavanja obiteljskog nasilja. Konvencija upozorava da primjena alternativnih oblika rješavanja sukoba, medijacije ili mirenja ima negativne učinke na slučajeve nasilja koji su predmet Konvencije. Ukazuje da žrtve ovakvog nasilja nikada ne mogu biti u alternativnim postupcima rješavanja sukoba ravnopravne s počiniteljem. Priroda je ovih kaznenih djela da je žrtva uvijek ostavljena s osjećajem srama, bespomoćnosti i ranjivosti, dok počinitelj dobiva osjećaj moći i dominacije. U cilju izbjegavanja re-privatizacije obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama te omogućavanja žrtvama da traže pravdu, odgovornost je države da osigura pristup kontradiktornom sudskom postupku pred neutralnim sucem (t. 252. Explanatory reporta). Uzimajući u obzir navedeno, potrebno je propisati obvezu poduzimanja kaznenog progona u predmetima obiteljskog nasilja kada na to ukazuje rezultat istrage te isključiti da se za nasilna kaznena djela provodi mirenje, sporazumijevanje i odustanak od kaznenog progona primjenom načela svrhovitosti. Republika Hrvatska je tijekom prošle godine provela niz zakonodavnih izmjena kojima je udovoljila zahtjevima iz ovog članka. 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, 148/13) brisao je čl. 62. Zakona o državnom odvjetništvu koji je propisivao mogućnost mirenja u slučaju počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji ili među bliskom osobama. Obrisani članak glasio je: Članak 62. (1) U odlučivanju o kaznenoj prijavi za kazneno djelo s elementima nasilja između rođaka ili drugih bliskih osoba za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina državni odvjetnik može odbaciti kaznenu prijavu ako smatra da pokretanje kaznenog postupka ne bi bilo svrhovito s obzirom na narav kaznenog djela, okolnosti u kojima je počinjeno, osobna svojstva počinitelja i oštećenika te stupanj njihove životne povezanosti. (2) Radi utvrđivanja tih okolnosti državni odvjetnik može prijavitelja, žrtvu i osumnjičenika pozvati na ročište. Na ročištu može pokušati njihovo mirenje, uz pomoć stručnih suradnika u državnom odvjetništvu i savjetnika nadležnog centra za socijalnu skrb. Pokušaj mirenja može se do podizanja optužnice pred općinskim sudom povjeriti i ustanovi socijalne skrbi, uz upozorenje na dužnost čuvanja tajnosti podataka koje je ustanova prikupila. U nalogu o povjeravanju državni odvjetnik navest će rok u kojem se pokušaj mirenja mora provesti odnosno u kojem ga ustanova mora izvijestiti o ishodu mirenja. 2. U Republici Hrvatskoj dopušteno je sporazumijevanje (nagodba) između državnog odvjetnika i branitelja za sva kaznena djela u zakonskim okvirima kazne. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz prosinca 2013. (Narodne novine 145/2013) bitno je ograničio ovlast stranaka da disponiraju kaznenim progonom i optužbom kada je riječ o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. U tim slučajevima zahtijeva se suglasnost žrtve za sporazumijevanje, odnosno njezinih srodnika. Nova zakonska odredba čl. 360. st. 6. ZKP-a glasi: (6) Ako se radi o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, državni odvjetnik mora pribaviti suglasnost žrtve za sporazumijevanje. Ako je žrtva umrla ili je nesposobna dati suglasnost, suglasnost će se zatražiti od osoba iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona. U međuvremenu je promijenjena odredba Obiteljskog zakona zbog stupanja na snagu zakona objavljenog u NN 103/15, sukladno kojoj centar za socijalnu skrb žrtvu nasilja može uputiti u medijaciju sa počiniteljem nasilja ovisno o procjeni stručnog tima. Time žrtva nasilja ovisi o nečijoj subjektivnoj procjeni koja može biti pogrešna, koja može žrtvu dovesti u stanje ugroženosti i nepotrebno odužiti postupak donošenja nužnih sudskih odluka, a da protiv takvog postupanja stručnog tima ili obiteljskog medijatora, žrtva nema mehanizma zaštite. Svako protivljenje pogrešnoj procjeni centra protumačit će se kao nesuradnja, a nesuradnja za sobom vuče ozbiljne posljedice koje propisuje Obiteljski zakon. Obiteljski zakon 74/14 gotovo istovjetnog teksta, imao je ispravniju odredbu prema kojoj se medijacija ne provodi „u slučajevima tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja“, da bi u spornoj verziji zakona iz 2015.g. žrtvi nasilja bila oduzeta autonomija odlučivanja o medijaciji. Oduzimanje prava žrtvi nasilja da ne sudjeluje u postupku mirenja i njezino upućivanje u alternativne postupke i medijaciju u potpunom je neskladu sa svrhom medijacije kao i s konvencijskim pravom koje obvezuje RH.
Neprovođenje obiteljske medijacije Članak 332. (1) Obiteljska medijacija se ne provodi: 1. u slučajevima kada prema procjeni stručnog tima centra za socijalnu skrb ili obiteljskog medijatora zbog obiteljskog nasilja nije moguće ravnopravno sudjelovanje bračnih drugova u postupku medijacije 2. ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć 3. ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje i 4. ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na ostale članove obitelji koji sudjeluju u postupku medijacije.
Preporuka: poptrebno je promijeniti čl. 332. Obiteljskog zakona NN 103/15 koji pitanje iz Konvencije regulira ispod konvencijskog standarda i i koji time ugrožava prava i sigurnost žrtve ili djece i to na način da se medijacija nikada ne provodi u slučaju izjave žrtve temeljem koje se može zaključiti da je preživjela nasilje. Prekršajni zakon Ovlašteni tužitelj Članak 109.c 1) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona može ne pokrenuti prekršajni postupak iako postoji sumnja da je počinjen prekršaj ako je počinitelj preuzeo obvezu u određenom roku: 1. podvrgavanja odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti 2. podvrgavanja psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz pristanak počinitelja i žrtve na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja tretmana. |
 |
| b. Molimo pružite informacije o statusu žrtava tijekom alternativnog rješavanja sporova: tko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu dobiti itd. Ako žrtva odbije alternativno rješenje spora, postoje li posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
| Odgovor: |
| b. Molimo pružite informacije o statusu žrtava tijekom alternativnog rješavanja sporova: tko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu dobiti itd. Ako žrtva odbije alternativno rješenje spora, postoje li posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
| Odgovor: |
|
|
| c. Prije nego što sud odluči o novčanoj kazni, hoće li će se uzeti u obzir utjecaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Je li to pravno obvezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo navedite informacije o naknadi: tko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
| c. Prije nego što sud odluči o novčanoj kazni, hoće li će se uzeti u obzir utjecaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Je li to pravno obvezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo navedite informacije o naknadi: tko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
