![]() |
HR |
2015 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 45 - Sankcije i druge mjere |
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da su kaznena djela propisana u skladu s ovom Konvencijom kažnjiva učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama, uzimajući u obzir njihovu težinu. Te sankcije obuhvaćaju, kad je to primjereno, kazne koje uključuju oduzimanje slobode koje može dovesti do izručenja. 2. Stranke mogu poduzeti druge mjere u vezi s počiniteljima/počiniteljicama, kao što su: − praćenje ili nadzor osuđenih osoba − oduzimanje roditeljskih prava, ako se najbolji interes djeteta, što može uključivati sigurnost žrtve, ne može zajamčiti na neki drugi način. |
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
Opća procjena čl. 45 Sankcije i druge mjere |
Usporedba između država čl. 45 Sankcije i druge mjere |
PITANJA |
a. Molimo pružite informacije o propisanim i stvarnim sankcijama za svaki od kaznenih djela u okviru Konvencije. Molimo dajte komentar na propisanu i stvarnu kaznenu politiku u vezi s kriterijima djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana. Ispunjavaju li propisane sankcije kriterije za izručenje počinitelja (Konvencija o ekstradiciji broj 24 prati pravilo o kazni od godinu ili više dana zatvora i zahtjev za dvostruki kriminalitet)? |
Odgovor: Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 56/15) došlo je do znatnih promjena u pogledu sigurnosnih mjera, dijelom na temelju prijedloga koje je upućivala Autonomna ženska kuća Zagreb. Sigurnosna mjera zabrane približavanja preimenovana je u sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja. Dodan je i članak 65a kojim je za sve sigurnosne mjere propisano da teku od izvršnosti presude. |
a. Molimo pružite informacije o propisanim i stvarnim sankcijama za svaki od kaznenih djela u okviru Konvencije. Molimo dajte komentar na propisanu i stvarnu kaznenu politiku u vezi s kriterijima djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana. Ispunjavaju li propisane sankcije kriterije za izručenje počinitelja (Konvencija o ekstradiciji broj 24 prati pravilo o kazni od godinu ili više dana zatvora i zahtjev za dvostruki kriminalitet)? |
Odgovor: Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 56/15) došlo je do znatnih promjena u pogledu sigurnosnih mjera, dijelom na temelju prijedloga koje je upućivala Autonomna ženska kuća Zagreb. Sigurnosna mjera zabrane približavanja preimenovana je u sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja. Dodan je i članak 65a kojim je za sve sigurnosne mjere propisano da teku od izvršnosti presude. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana sada se može izreći i kada je okrivljeniku određen rad za opće dobro te u slučaju primjene uvjetne osude, u kojim slučajevima može trajati do prestanka izvršenja rada za opće dobro odnosno proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Osim toga, za sve sigurnosne mjere postoji obveza suda da o presudi kojim su mjere izrečene uz uvjetnu kaznu, novčanu kaznu ili rad za opće dobro obavijesti nadležni ured za probaciju. Sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja se sada može izreći počinitelju bilo kojeg kaznenog djela propisanog Kaznenim zakonom (a ne kao ranije samo u slučajevima kaznenog djela protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta, drugog kaznenog djela nasilja ili napada na slobodu osobe ili neovlaštenog posjedovanja, proizvodnje i trgovanja drogama i tvarima zabranjenim u športu), ako postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovno počiniti kazneno djelo. U odnosu na posebne obveze uvedena je novina da se sve obveze izvršava ured za probaciju uz pomoć policije ili uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju sukladno posebnom zakonu i i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. Mjere koje se provode uz stručnu pomoć nadležnog ureda za probaciju su: t. 4. liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, t. 5. odvikavanje od ovisnosti o alkoholu, drogama ili drugih vrsta ovisnosti u terapijskoj zajednici uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, t. 10. ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Posebne obveze iz stavka 2. sud će primijeniti ako ocijeni da je njihova primjena korisna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela Nadalje, kada je riječ o pojavnim oblicima nasilja u obitelji koja ne predstavljaju kazneno djelo već prekršaj (npr. psihičko nasilje u obitelji) Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su novčane kazne do 50.000,00 kn ili kazna zatvora do 90 dana (više supra, tekst uz čl. 33. Konvencije). . |
b. Postoje li mjere za nadzor i praćenje osuđenih lica? Navedite osnovu, tko je za to nadležan itd. |
Odgovor: Kaznenim zakonom Republike Hrvatske implementiran je i st. 2. t. 1. ovog članka Konvencije koji predviđa nekoliko načina praćenja ili nadzora osuđenih osoba. Tijekom sankcija koje se izvršavaju dok je osuđenik na slobodi (rad za opće dobro i uvjetna osuda) kao i tijekom uvjetnog otpusta, moguće je odrediti posebne obveze ako sud ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (čl. 62. KZ-a). |
b. Postoje li mjere za nadzor i praćenje osuđenih lica? Navedite osnovu, tko je za to nadležan itd. |
Odgovor: Kaznenim zakonom Republike Hrvatske implementiran je i st. 2. t. 1. ovog članka Konvencije koji predviđa nekoliko načina praćenja ili nadzora osuđenih osoba. Tijekom sankcija koje se izvršavaju dok je osuđenik na slobodi (rad za opće dobro i uvjetna osuda) kao i tijekom uvjetnog otpusta, moguće je odrediti posebne obveze ako sud ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela (čl. 62. KZ-a). Osobito su relevantne sljedeće posebne obveze: točka 4. – liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela; točka 5. – liječenje ili nastavak liječenja od ovisnosti o alkoholu, drogama ili druge vrste ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanje u terapijskoj zajednici; točka 6. – sudjelovanje ili nastavak sudjelovanja u postupku psihosocijalnog tretmana u zdravstvenim ustanovama ili u pravnim ili kod fizičkih osoba ovlaštenih za provedbu psihosocijalnog tretmana; točka 7. – zabrana posjećivanja određenih mjesta, objekata i događaja, koji mogu biti prilika ili poticaj za počinjenje novog kaznenog djela; točka 8. – zabrana približavanja žrtvi ili nekim drugim osobama; točka 9. – napuštanje doma na određeno vrijeme ako je riječ o djelima obiteljskog nasilja; točka 10. – zabrana druženja s određenom osobom ili grupom osoba koje bi ga mogle navesti da počini kazneno djelo, zabrana zapošljavanja, podučavanja ili smještaja tih osoba; točka 11. – zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili neke druge osobe; točka 12. – zabrana napuštanja doma u određenom razdoblju tijekom dana; točka 15. – redovito javljanje nadležnom tijelu za probaciju, centru za socijalnu skrb, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu; točka 16. – i druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo. Uz uvjetnu osudu, rad za opće dobro i uvjetni otpust, osuđeniku se može odrediti i zaštitni nadzor (čl. 64. KZ-a), a zaštitni nadzor može se po punom izvršenju kazne zatvora izreći i kao svojevrsna sigurnosna mjera sui generis (čl. 76. KZ-a). Nadalje, kada je riječ o pojavnim oblicima nasilja u obitelji koja ne predstavljaju kazneno djelo već prekršaj (npr. psihičko nasilje u obitelji) Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su novčane kazne do 50.000,00 kn ili kazna zatvora do 90 dana (više supra, tekst uz čl. 33. Konvencije). Osim tih kazni propisan je i niz zaštitnih mjera koje mogu trajati do dvije godine i to zabrane približavanja žrtvi, zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, kao i obveznog psihosocijalnog tretmana, obveznog liječenja od ovisnosti te oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (čl. 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). |
c. Postoje li odredbe koje daju za pravo odgovornom tijelu da utječe na odnos počinitelja i žrtve, uključujući i lišenje roditeljskih prava, u procesu procjene situacije nasilja prema ženama, a osobito nasilja u obitelji? Da li je sigurnost žrtve neophodni dio procesa procjene i, ako jest, je li utemeljen na određenom pravnom dokumentu ili je diskrecijsko pravo odgovorne institucije/osobe? Navedite uvjete. |
Odgovor: Novi Obiteljski zakon (NN 103715) stupio je na snagu dana 1. studenog 2015.g. Odredbe novog Obiteljskog zakona koje uređuju postupak lišenja prava na roditeljsku skrb ostale su nepromijenjene, izuzev što je su u čl. 171. st. 1. 5. al. 2. dodana dva dodatna kaznena djela (promjene obiteljskog stanja iz članka 175. i povrede privatnosti djeteta iz članka 178. Kaznenog zakoan (NN br. 125711, 144/12, 56/15), a u skladu s Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 8. svibnja 2015.g. |
c. Postoje li odredbe koje daju za pravo odgovornom tijelu da utječe na odnos počinitelja i žrtve, uključujući i lišenje roditeljskih prava, u procesu procjene situacije nasilja prema ženama, a osobito nasilja u obitelji? Da li je sigurnost žrtve neophodni dio procesa procjene i, ako jest, je li utemeljen na određenom pravnom dokumentu ili je diskrecijsko pravo odgovorne institucije/osobe? Navedite uvjete. |
Odgovor: Novi Obiteljski zakon (NN 103715) stupio je na snagu dana 1. studenog 2015.g. Odredbe novog Obiteljskog zakona koje uređuju postupak lišenja prava na roditeljsku skrb ostale su nepromijenjene, izuzev što je su u čl. 171. st. 1. 5. al. 2. dodana dva dodatna kaznena djela (promjene obiteljskog stanja iz članka 175. i povrede privatnosti djeteta iz članka 178. Kaznenog zakoan (NN br. 125711, 144/12, 56/15), a u skladu s Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 8. svibnja 2015.g. O Obiteljskom zakonu više supra: čl. 31. Konvencije Iako propisuje postupak lišenja roditeljske skrbi i stvara pravni okvir, standard zaštite je ispod Konvencijskog jer se u postupku oduzimanja roditeljskih prava, pa čak niti u postupcima određivanja nadzora nad kontaktima sa djetetom, nikada u procjenu ne uključuje sigurnost žrtve ako se dobrobit djeteta na može zajamčiti na drugi način. Dobrobit djeteta sudska i druga praksa gleda posve odvojeno od pitanja procjene sigurnosti žrtve i ne izriče adekvatne i potrebne mjere zaštite koje prate i žrtvu i dijete (ako se sigurnost ne može zajamčiti na drugi način) niti oduzima roditeljsko pravo prema standardima Konvencije. |