Član 29 - Građanske tužbe i pravna sredstva
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obveze države i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Financijski resursi
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Tijelo za koordinaciju
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Usavršavanje stručnih osoba
Član 16 - Preventivna intervencija i terapijski programi
Član 18 - Opće obveze
Član 19 - Informacije
Član 20 - Opće usluge potpore
Član 21 - Pomoć u pojedinačnim/skupnim pritužbama
Član 22 - Specijalizirane usluge potpore
Član 23 - Skloništa
Član 24 - Telefonske linije za pomoć
Član 25 - Potpora žrtvama seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje od strane stručnih osoba
Član 29 - Građanske tužbe i pravna sredstva
Član 30 - Naknada štete
Član 31 - Skrb o djeci, pravo na viđanje djece i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prisilnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Uhođenje
Član 35 - Tjelesno nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prisilni brak
Član 38 - Sakaćenje ženskih spolnih organa
Član 39 - Prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje ili poticanje te pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za kaznena djela, uključujući i kaznena djela počinjena u ime takozvane “časti”
Član 43 - Primjenjivost kaznenih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i druge mjere
Član 46 - Otegotne okolnosti
Član 47 - Presude koje je donijela druga stranka
Član 48 - Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje
Član 49 - Opće obveze
Član 50 - Trenutačni odgovor, sprječavanje i zaštita
Član 51 - Procjena opasnosti i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitni nalozi za udaljavanje
Član 53 - Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastara
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Zahtjevi za azil utemeljeni na rodu
Član 61 - Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba
 
Član 29 - Građanske tužbe i pravna sredstva
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obveze države i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Financijski resursi
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Tijelo za koordinaciju
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Usavršavanje stručnih osoba
Član 16 - Preventivna intervencija i terapijski programi
Član 18 - Opće obveze
Član 19 - Informacije
Član 20 - Opće usluge potpore
Član 21 - Pomoć u pojedinačnim/skupnim pritužbama
Član 22 - Specijalizirane usluge potpore
Član 23 - Skloništa
Član 24 - Telefonske linije za pomoć
Član 25 - Potpora žrtvama seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje od strane stručnih osoba
Član 29 - Građanske tužbe i pravna sredstva
Član 30 - Naknada štete
Član 31 - Skrb o djeci, pravo na viđanje djece i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prisilnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Uhođenje
Član 35 - Tjelesno nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prisilni brak
Član 38 - Sakaćenje ženskih spolnih organa
Član 39 - Prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje ili poticanje te pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za kaznena djela, uključujući i kaznena djela počinjena u ime takozvane “časti”
Član 43 - Primjenjivost kaznenih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i druge mjere
Član 46 - Otegotne okolnosti
Član 47 - Presude koje je donijela druga stranka
Član 48 - Zabrana obveznih alternativnih postupaka rješavanja sporova ili kažnjavanje
Član 49 - Opće obveze
Član 50 - Trenutačni odgovor, sprječavanje i zaštita
Član 51 - Procjena opasnosti i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitni nalozi za udaljavanje
Član 53 - Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastara
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Zahtjevi za azil utemeljeni na rodu
Član 61 - Zabrana protjerivanja ili vraćanja osoba
 
Član 29 - Građanske tužbe i pravna sredstva
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi žrtvama osigurale odgovarajuća građanskopravna sredstva protiv počinitelja/počiniteljice.

2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere da žrtvama osiguraju, u skladu s općim načelima međunarodnog prava, odgovarajuća građanskopravna sredstva protiv državnih vlasti koje nisu izvršile svoju dužnost poduzimanja potrebnih preventivnih ili zaštitnih mjera u okviru svojih ovlasti.
 
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom)
1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni)
2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu
3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu
4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE
Opća procjena čl. 29 Građanske tužbe i pravna sredstva
Usporedba između država čl. 29 Građanske tužbe i pravna sredstva
PITANJA
 
a. Koju vrstu građanskih tužbi može inicirati žrtva protiv počinitelja? Imaju li ove tužbe cilj zaštiti žrtve od daljeg nasilja, ili nadoknadu štetu, ili imaju neku drugu svrhu? Molimo precizirajte mjere koje treba poduzeti za pokretanje i okončanje postupka. Molimo vas odgovorite tko prikuplja i dostavlja dokaze, tko plaća sudske takse, stručna mišljenja, moraju li obje strane biti prisutne na svakom suđenju, tko može pomoći tokom postupka itd. Može li se parnica pokrenuti od treće osobe i/ili po službenoj dužnosti? Ako postoji parnica po službenoj dužnosti, je li suglasnost žrtve vrsta uvjet za pokretanje postupka? Navedite takođe i sud nadležan da odlučuje o tim pitanjima (specijalizirani obiteljski sud, građanski sud itd.). U slučaju smrti, imaju li potomci žrtava pravo podnijeti tužbu za građansku parnicu?
Odgovor: Žrtva odnosno oštećenik može u okviru kaznenog postupka postaviti imovinskopravni zahtjev. Ako ga sud ne riješi u kaznenom postupku, uputit će oštećenika da ga može ostvariti u parnici. Prema Zakonu o obveznim odnosima moguće je podnošenje građanske tužbe za naknadu imovinske i neimovinske štete. Tužba u građanskoj parnici odnosi se samo na naknadu štete, a ne na zaštitu od daljnjeg nasilja. Tužitelj prikuplja sve dokaze i snosi njihove troškove, a u slučaju dobivenog spora, tuženik je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka. Ne postoji mogućnost pokretanja parničnog postupka ex officio. Parnični postupak se pokreće pred redovitim sudom. Ne postoje specijalizirani (obiteljski) sudovi za građanske sporove zbog nasilja u obitelji.
PLUS
a. Koju vrstu građanskih tužbi može inicirati žrtva protiv počinitelja? Imaju li ove tužbe cilj zaštiti žrtve od daljeg nasilja, ili nadoknadu štetu, ili imaju neku drugu svrhu? Molimo precizirajte mjere koje treba poduzeti za pokretanje i okončanje postupka. Molimo vas odgovorite tko prikuplja i dostavlja dokaze, tko plaća sudske takse, stručna mišljenja, moraju li obje strane biti prisutne na svakom suđenju, tko može pomoći tokom postupka itd. Može li se parnica pokrenuti od treće osobe i/ili po službenoj dužnosti? Ako postoji parnica po službenoj dužnosti, je li suglasnost žrtve vrsta uvjet za pokretanje postupka? Navedite takođe i sud nadležan da odlučuje o tim pitanjima (specijalizirani obiteljski sud, građanski sud itd.). U slučaju smrti, imaju li potomci žrtava pravo podnijeti tužbu za građansku parnicu?
Odgovor: Žrtva odnosno oštećenik može u okviru kaznenog postupka postaviti imovinskopravni zahtjev. Ako ga sud ne riješi u kaznenom postupku, uputit će oštećenika da ga može ostvariti u parnici. Prema Zakonu o obveznim odnosima moguće je podnošenje građanske tužbe za naknadu imovinske i neimovinske štete. Tužba u građanskoj parnici odnosi se samo na naknadu štete, a ne na zaštitu od daljnjeg nasilja. Tužitelj prikuplja sve dokaze i snosi njihove troškove, a u slučaju dobivenog spora, tuženik je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka. Ne postoji mogućnost pokretanja parničnog postupka ex officio. Parnični postupak se pokreće pred redovitim sudom. Ne postoje specijalizirani (obiteljski) sudovi za građanske sporove zbog nasilja u obitelji.


MINUS
b. Ako postoji poseban postupak za diskriminaciju, je li primjenjiv na slučajeve nasilja prema ženama? Molimo, objasnite položaj žrtve: tko pokreće postupak, prirodu postupka, odluke tijela (povjerenik, sudovi i slične institucije).
Odgovor: Republika Hrvatska ima Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se odnosi i na oblike nasilja nad ženama sukladno Konvenciji kao što su diskriminacija na osnovi spola i rodnog identiteta (čl. 1.), diskriminacija uznemiravanjem ili spolnim uznemiravanjem koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje (čl. 3.). Ovaj zakon predviđa i posebni postupak za zaštitu od diskriminacije na području rada i zapošljavanja koji se smatraju sporovima iz radnih odnosa (čl. 16. st. 2.). Zakon predviđa i posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije u čl. 17. koji glasi:
(1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije)
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije)
3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete)
4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. O navedenim zahtjevima odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku.
Za sporove u vezi s diskriminacijom stvarno je nadležan redoviti, općinski sud. Zakon preuzima iz europskog prava (Direktiva 90/80/EZ-a o teretu dokazivanja) institut prebacivanja tereta dokazivanja ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije (čl. 20.). U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Ova se odredba ne primjenjuje u prekršajnom i kaznenom postupku.
b. Ako postoji poseban postupak za diskriminaciju, je li primjenjiv na slučajeve nasilja prema ženama? Molimo, objasnite položaj žrtve: tko pokreće postupak, prirodu postupka, odluke tijela (povjerenik, sudovi i slične institucije).
Odgovor: Republika Hrvatska ima Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se odnosi i na oblike nasilja nad ženama sukladno Konvenciji kao što su diskriminacija na osnovi spola i rodnog identiteta (čl. 1.), diskriminacija uznemiravanjem ili spolnim uznemiravanjem koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje (čl. 3.). Ovaj zakon predviđa i posebni postupak za zaštitu od diskriminacije na području rada i zapošljavanja koji se smatraju sporovima iz radnih odnosa (čl. 16. st. 2.). Zakon predviđa i posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije u čl. 17. koji glasi:
(1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije)
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije)
3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete)
4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. O navedenim zahtjevima odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku.
Za sporove u vezi s diskriminacijom stvarno je nadležan redoviti, općinski sud. Zakon preuzima iz europskog prava (Direktiva 90/80/EZ-a o teretu dokazivanja) institut prebacivanja tereta dokazivanja ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije (čl. 20.). U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Ova se odredba ne primjenjuje u prekršajnom i kaznenom postupku.
MINUS
c. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvama/trećoj osobi, uključujući i ovlaštenika po službenoj dužnosti u postupku protiv počinitelja?
Odgovor: Zakon o suzbijanju diskriminacije daje mogućnost sudjelovanja trećih osoba u postupku (čl. 21.). Kao umješač na strani tužitelja diskriminacije može se pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku, ali samo uz pristanak tužitelja. Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču. Zakon predviđa i Udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije navodeći da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti (čl. 24.). U postupcima prema ovom Zakonu uvijek je dopuštena revizija, izvanredni pravni lijek protiv drugostupanjske presude prema Zakonu o parničnom postupku o kojem odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. 
c. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvama/trećoj osobi, uključujući i ovlaštenika po službenoj dužnosti u postupku protiv počinitelja?
Odgovor: Zakon o suzbijanju diskriminacije daje mogućnost sudjelovanja trećih osoba u postupku (čl. 21.). Kao umješač na strani tužitelja diskriminacije može se pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku, ali samo uz pristanak tužitelja. Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču. Zakon predviđa i Udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije navodeći da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti (čl. 24.). U postupcima prema ovom Zakonu uvijek je dopuštena revizija, izvanredni pravni lijek protiv drugostupanjske presude prema Zakonu o parničnom postupku o kojem odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. 
MINUS
d. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvi/trećoj osobi u slučaju kada državna tijela nisu uspjela poduzeti neophodne preventivne i/ili zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti? Kakvi uvjeti moraju biti ispunjeni za pokretanje ovog postupka (gruba nepažnja, zloupotreba moći itd.)?
Odgovor: U Republici Hrvatskoj ne postoje posebne zakonodavne ili druge mjere protiv državnih vlasti koje nisu poduzele potrebne preventivne i zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti. Do odštete žrtvama povrede pozitivnih obveza države sukladno čl. 2., 3. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dolazi samo u povodu presude Europskog suda za ljudska prava. Niti u slučaju donošenja takve presude, Republika Hrvatska ne poduzima nikakve daljnje mjere prema državnim službenicima koji su skrivili povredu konvencijske pozitivne obveze kao što su edukativne, financijske, stegovne i druge. Potrebno je da Republika Hrvatska uspostavi posebne zakonodavne, edukativne, financijske, stegovne i druge mjere protiv državnih vlasti koje nisu poduzele potrebne preventivne i zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti.
PLUS
d. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvi/trećoj osobi u slučaju kada državna tijela nisu uspjela poduzeti neophodne preventivne i/ili zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti? Kakvi uvjeti moraju biti ispunjeni za pokretanje ovog postupka (gruba nepažnja, zloupotreba moći itd.)?
Odgovor: U Republici Hrvatskoj ne postoje posebne zakonodavne ili druge mjere protiv državnih vlasti koje nisu poduzele potrebne preventivne i zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti. Do odštete žrtvama povrede pozitivnih obveza države sukladno čl. 2., 3. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dolazi samo u povodu presude Europskog suda za ljudska prava. Niti u slučaju donošenja takve presude, Republika Hrvatska ne poduzima nikakve daljnje mjere prema državnim službenicima koji su skrivili povredu konvencijske pozitivne obveze kao što su edukativne, financijske, stegovne i druge. Potrebno je da Republika Hrvatska uspostavi posebne zakonodavne, edukativne, financijske, stegovne i druge mjere protiv državnih vlasti koje nisu poduzele potrebne preventivne i zaštitne mjere u okviru svojih ovlasti.

 

Prema postojećem pravnom okviru,  nakon presuda Europskog suda za ljudska prava, poslove nadzora  nad pravilnim i zakonitim obavljanjem poslova suda vrši Ministarstvo pravosuđa.

Zakon o sudovima u poglavlju VIII  uređuje poslove nadzora nad pravilnim i zakonitim radom sudova koje obavljaju pravosudni inspektori Ministarstva pravosuđa. Primjenom odredbe čl. 81. St.3. Zakona o sudovima, prijedlog za provedbu izvanrednog nadzora može dati predsjednik Vrhovnog suda RH i predsjednik Državnog sudbenog vijeća, a određuje ga ministar pravosuđa rješenjem.  

Primjenom odredbe čl. 105. st.1. Zakona o sudovima,  Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. 

Temeljem odredbe čl. 105. st. 2. Zakona o sudovima, Republika Hrvatska može od sudaca zbog čijeg je rada došlo do povreda ljudskih prava  zatražiti povrat isplaćene naknade  ako je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Zakon o sudovima (Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15 i 82/15)


VIII. PRAVOSUDNA INSPEKCIJA

Članak 80.

(1) Poslove nadzora nad pravilnim i zakonitim obavljanjem poslova sudske uprave u sudovima obavljaju pravosudni inspektori Ministarstva pravosuđa.
(2) Poslove pravosudnog inspektora mogu obavljati osobe koje ispunjavaju uvjete za suca županijskog suda.
(3) Nadzor nad obavljanjem poslova sudske uprave iz članka 29. točaka 3., 4., 10., 11., 12. i 13. ovog Zakona mogu obavljati i službenici Ministarstva pravosuđa koji ispunjavaju uvjete za višeg stručnog savjetnika ili višeg upravnog savjetnika.

Članak 81.

(1) Inspekcijski nadzor provodi se u skladu s godišnjim planom nadzora, kojeg na prijedlog čelnika pravosudne inspekcije donosi ministar pravosuđa do kraja kalendarske godine za iduću godinu (redoviti inspekcijski nadzor).
(2) U godišnjem planu nadzora navest će se i sudovi u kojima je prema rezultatima nadzora provedenog tijekom kalendarske godine u idućoj kalendarskoj godini potrebno ponoviti nadzor (kontrolni inspekcijski nadzor).
(3) Prijedlog za provedbu izvanrednog inspekcijskog nadzora mogu dati predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjednik neposredno višeg suda i predsjednik Državnog sudbenog vijeća, a odredit će ga ministar pravosuđa rješenjem.

Članak 82.

Inspekcijski nadzor provodi se kao:
1. neposredan inspekcijski nadzor, izravnim uvidom u dokumentaciju, podatke, uvjete i način rada nadziranog suda,
2. posredan inspekcijski nadzor, uvidom u dostavljenu dokumentaciju i podatke nadziranog suda.


Članak 83.

(1) Rješenje o provedbi neposrednog inspekcijskog nadzora dostavit će se nadziranom sudu, najkasnije dan prije početka nadzora.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, neposredan inspekcijski nadzor može biti proveden i bez prethodne dostave rješenja, u slučaju postojanja razloga za hitno postupanje.
(3) Predsjednik nadziranog suda dužan je omogućiti nesmetanu provedbu inspekcijskog nadzora, što uključuje osiguranje radnog prostora za provedbu nadzora, korištenje tehničkih pomagala, dokumentacije i podataka koji su predmet nadzora.
(4) U provedbi nadzora od predsjednika suda i drugog sudskog osoblja prema potrebi se mogu uzimati izjave.


Članak 84.

(1) O provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru sastavlja se zapisnik koji mora sadržavati podatke o utvrđenim činjenicama, mjerama koje se predlažu poduzeti radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti, mjerama koje se predlažu poduzeti radi povećanja učinkovitosti u djelovanju suda te rokove za poduzimanje mjera.

(2) Zapisnik može sadržavati prijedlog ministru pravosuđa da iz osnova predviđenih u odredbama Zakona o Državnom sudbenom vijeću podnese prijedlog za razrješenje predsjednika nadziranog suda.
(3) Zapisnik o inspekcijskom nadzoru dostavlja se predsjedniku suda. Predsjednik nadziranog suda dužan je pisano se očitovati na zapisnik, najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja.
(4) Zapisnik o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru i očitovanje predsjednika nadziranog suda dostavit će se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjedniku neposredno višeg suda i Državnom sudbenom vijeću.
(5) Predsjednik suda dužan je otkloniti utvrđene nepravilnosti u radu sudske uprave u rokovima utvrđenim u zapisniku o provedenom nadzoru. O poduzetim mjerama predsjednik suda dužan je pisanim putem obavijestiti predsjednika neposredno višeg suda, predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i Državno sudbeno vijeće.

 

Odgovornost za štetu

Članak 105.

(1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.
(2) Republika Hrvatska zatražit će od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
(3) Republika Hrvatska tražit će od suca povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca.
(4) Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku u smislu stavka 3. ovog članka dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka iz stavka 3. ovoga članka.

 

MINUS
CZR UBL NSRP Drutvo SOS telefon AC Sigurna enska kuca WAVE EWL
AKZ CGI Porec Domine Delfin Udruga Brod
Savet Evrope
 
CZR UBL NSRP Drutvo SOS telefon AC Sigurna enska kuca WAVE EWL AKZ CGI Porec Domine Delfin Udruga Brod Savet Evrope
 
Kampanju podržavaju:
EU    Ured za udruge RH
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge.
Kampanju podržavaju:
EU    Ured za udruge RH
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge.