|
|
CG | ||
|
| CG |
| 2015 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike |
|
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere za usvajanje i primenu djelotvornih, sveobuhvatnih i koordiniranih državnih politika, koje obuhvataju sve relevantne mjere za spriječavanje i borbu protiv svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom Konvencijom i nude holistički odgovor na nasilje nad ženama. 2. Članice će obezbjediti da politike koje se navode u stavu 1 stave prava žrtve u središte svih mjera i da se primjenjuju kroz djelotvornu saradnju svih nadležnih organa, institucija i organizacija. 3. Mjere koje se preduzimaju u skladu sa ovim članom uključice, prema potrebi, sve nadležne aktere, kao što su: državni organi, nacionalne, regionalne i lokalne skupštine i uprave, državne institucije za zaštitu ljudskih prava i organizacije civilnog društva. |
|
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE |
||
| Poređenje između država čl. 7 Sveobuhvatne i koordinirane politike | ||
| PITANJA |
| a. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Da li su ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Ko i na koji način prati primenu ovih standarda? |
| Odgovor: |
| a. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Da li su ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Ko i na koji način prati primenu ovih standarda? |
| Odgovor: |
 |
| b. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu međusektorsku, i/ili međuvladinu saradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Šta je cilj uspostavljanja ovih mjera / usvajanja ovih procedura? Molimo vas da navedete definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite ko učestvuje u ovom integrisanom pristupu, kao što je definisano u relevantnim dokumentima. Molimo vas da date pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi sa aspektima saradnje i komunikacije. Da li su to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za zajedničke napore i za realizovanu komunikaciju i saradnju? Molimo da date definiciju, ako je moguće. Da li ove politike zahtevaju zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Da li je potrebno izveštavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Da li je Koordinaciono tijelo osnovano da nadgleda integrisani odgovor na nasilje nad ženama i u porodici? Kakav mandat ima Koordinaciono tijelo? Kakve mjere može da preduzme Koordinaciono tijelo u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i saradnje? |
| Odgovor: |
| b. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu međusektorsku, i/ili međuvladinu saradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Šta je cilj uspostavljanja ovih mjera / usvajanja ovih procedura? Molimo vas da navedete definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite ko učestvuje u ovom integrisanom pristupu, kao što je definisano u relevantnim dokumentima. Molimo vas da date pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi sa aspektima saradnje i komunikacije. Da li su to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za zajedničke napore i za realizovanu komunikaciju i saradnju? Molimo da date definiciju, ako je moguće. Da li ove politike zahtevaju zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Da li je potrebno izveštavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Da li je Koordinaciono tijelo osnovano da nadgleda integrisani odgovor na nasilje nad ženama i u porodici? Kakav mandat ima Koordinaciono tijelo? Kakve mjere može da preduzme Koordinaciono tijelo u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i saradnje? |
| Odgovor: |
|
|
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definisanih usvojenim zakonima i politikama? Da li su ovi usvojeni zakoni i regulisane politike Koordinacionog tela orijentisani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identifikujete specifične ciljeve i zadatke kao što su definisani u relevantnim dokumentima ili mjerama da biste objasnili svoje analize/komentare. |
| Odgovor: |
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definisanih usvojenim zakonima i politikama? Da li su ovi usvojeni zakoni i regulisane politike Koordinacionog tela orijentisani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identifikujete specifične ciljeve i zadatke kao što su definisani u relevantnim dokumentima ili mjerama da biste objasnili svoje analize/komentare. |
| Odgovor: |
|
|
| d. Da li postoje obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li da navedete institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identifikovane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrisani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Navedite ko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? Da li su NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? |
| Odgovor: Nekoliko pravno obavezujućih regulativa propisuje obaveze institucije u postupcima prevencije, zaštite, pomoći i podrške žrtavama nasilja. Prije svega, Zakon o rodnoj ravnopravnosti propisuje da je obaveza nadležnih organa i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja da primjenjuju principe rodne ravnopravnosti, a naročito princip rodno balansirane zastupljenosti prilikom izbora i imenovanja na određene funkcije, obrazovanja radnih tijela i utvrđivanja sastava zvaničnih delegacija. Osim toga, čl. 11 Zakona se obavezuju opština, glavni grad i prestonica da, u okviru svojih nadležnosti, podstiču i ostvaruju rodnu ravnopravnost, odnosno preduzimaju mjere i aktivnosti od značaja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. |
 |
| d. Da li postoje obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li da navedete institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identifikovane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrisani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Navedite ko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? Da li su NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? |
|
Odgovor: Nekoliko pravno obavezujućih regulativa propisuje obaveze institucije u postupcima prevencije, zaštite, pomoći i podrške žrtavama nasilja. Prije svega, Zakon o rodnoj ravnopravnosti propisuje da je obaveza nadležnih organa i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja da primjenjuju principe rodne ravnopravnosti, a naročito princip rodno balansirane zastupljenosti prilikom izbora i imenovanja na određene funkcije, obrazovanja radnih tijela i utvrđivanja sastava zvaničnih delegacija. Osim toga, čl. 11 Zakona se obavezuju opština, glavni grad i prestonica da, u okviru svojih nadležnosti, podstiču i ostvaruju rodnu ravnopravnost, odnosno preduzimaju mjere i aktivnosti od značaja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Istovremeno, Zakon o zabrani diskriminacije razrađuje nadležnosti i ovlašćenja Zaštitnika/ce ljudskih prava i sloboda kod diskriminatorskih postupanja, kao što je to gore pomenuto. Zaštitnik/ca, između ostalog, postupa po pritužbama zbog diskriminatorskog postupanja organa, privrednog društva, drugog pravnog lica, preduzetnika i fizičkog lica, i preduzima mjere i radnje za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminisanog lica, ako nije pokrenut sudski postupak, pokreće postupak za zaštitu od diskriminacije pred sudom ili se u tom postupku pojavi kao umješač/ica kad stranka učini vjerovatnim, a Zaštitnik/ca procijeni da je postupanjem tuženog izvršena diskriminacija po istom osnovu prema grupi lica sa istim ličnim svojstvima, upozorava javnost na pojavu težih oblika diskriminacije, prikuplja i analizira podatke o slučajevima diskriminacije, podnosi Skupštini Crne Gore, u okviru godišnjeg izvještaja, poseban dio izvještaja o sprovedenim aktivnostima na zaštiti od diskriminacije i promociji jednakosti. U pogledu uloge suda u postupcima sudske zaštite, koju predviđa Zakon o zabrani diskriminacije, primjenjuju se, pored posebnih odredbi ovog Zakona, i opšta pravila parničnog postupka. Dodatno, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici definiše uloge i odgovornosti institucija u postupku asistencije žrtvama nasilja u porodici. Članom 5 ovog Zakona propisano je da su potpunu i koordiniranu zaštitu žrtvi dužni da pruže Policija, Organ za prekršaje, Državno tužilaštvo, Centar za socijalni rad ili druga ustanova socijalne i dječje zaštite, zdravstvena ustanova, kao i drugi organ i ustanova koji se bave zaštitom. Pored upućivanja na organe i ustanove koji su nadležni da pruže zaštitu žrtvama nasilja u porodici, propisana je i obaveza njihovog zajedničkog i koordiniranog djelovanja. Tako primjera radi, čl. 11 predviđa da Centar za socijalni rad obrazuje stručni tim od predstavnika te ustanove, organa i službi lokalne uprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka koji se bave pitanjima porodice, radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom. Prepoznajući potrebu hitne intervencije kada je u pitanju zaštita žrtavai nasilja, propisana je u čl. 6 predmetnog Zakona dužnost hitnog postupanje organa sa akcentom na interesu i dobrobiti žrtve, naročito ako je žrtva dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice koje nije sposobno da se o sebi stara.. Osim toga, u čl. 10 Zakona se nalaže policiji, da bez odlaganja preduzme radnje i mjere u cilju zaštite žrtve, u skladu sa ovim Zakonom i zakonima kojima se uređuju rad i ovlašćenja policije, prekršajni postupak, krivični postupak i zaštita svjedoka. Takođe, Centar za socijalni rad, odnosno druga ustanova socijalne i dječje zaštite, zdravstvena ustanova, kao i drugi organ i ustanova koji se bave zaštitom dužni su da, bez odlaganja, pruže zaštitu i pomoć žrtvi u skladu sa svojim nadležnostima. Osim hitnošću postupanja, ovaj Zakon i drugim odredbama potvrđuje opredjeljenje da potrebe i prava žrtava smjesti u fokus postupanja svih relevantnih institucija. Tako je, Centar za socijalni rad dužan da obrazuje stručni tim od predstavnika te ustanove, organa i službi jedinice lokalne samouprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka koji se bave pitanjima porodice i nasilja u porodici, radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom. Plan pomoći žrtvi sadrži mjere koje je potrebno preduzeti u skladu sa zakonima kojima se uređuje socijalna i dječija zaštita, a ako je žrtva dijete, plan pomoći žrtvi sadrži i mjere za zaštitu djeteta u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi i propisima kojima se uređuje zaštita prava djece. Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici detaljno se propisuje sadržaj individualnog plana zaštite. Iskustvo klijentkinja ženskih nevladinih organizacija pokazuje da centri za socijalni rad ne poštuju obavezu izrade ovog plana, odnosno ni u jednom slučaju žrtve nasilja koje su se obraćale nevladinim organizacijama1, nisu bile upoznate sa postojanjem takvog plana, niti ih je nadležni centar za socijalni rad uključio u njegovu izradu, u skladu sa obavezom propisanom Protokolom. . Pored toga, potvđeno je pravo na besplatnu pravnu pomoć2, zatim obaveza pratnje žrtve od strane policijskog službenika u stan ili drugi prostor za stanovanje prilikom uzimanja ličnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu,kao i radi obezbjeđenja privremenog smještaja i zbrinjavanja žrtve. Pratnja izostaje samo ako se žrtva tome izričito protivi. Dodatno je priznata žrtvi mogućnost izbora povjerljivog lica, odnosno lica koje će prisustvovati svim postupcima i radnjama u vezi sa zaštitom od nasilja. Pratnju “povjerljivog lica” uglavnom obezbjedjuju nevladine organizacije koje se bave zaštitom žrtava nasilja, a raspoloživi podaci u vezi sa primjenom ovog instituta prikazani su u dijelu analize koji se odnosi na član 9 - udruženje gradjana i civilno društvo. Član 18 Zakona o zaštiti od nasilja, predviđa da se zaštita ostvaruje u skladu sa Strategijom zaštite od nasilja u porodici, koja sadrži: - ocjenu stanja i identifikovanje ključnih problema u socijalnoj i drugoj zaštiti, - ciljeve i mjere za unaprjeđenje socijalne i druge zaštite, a naročito u pogledu: podizanja nivoa svijesti građana o problemu nasilja i formiranja stavova o neprihvatljivosti nasilja; razvoja programa za prevenciju nasilja; podrške porodici u prevenciji nasilja; daljeg razvoja normativnog okvira u oblasti zaštite; jačanja saradnje organa, ustanova, organizacija i drugih pravnih i fizičkih lica koja se bave zaštitom; sticanja novih znanja i vještina svih koji se bave zaštitom; unaprjeđenja sistema za prikupljanje i analizu podataka i izvještavanja o slučajevima nasilja. Strategija, donijeta za period 2011-2015, definiše kao jedan od ciljeva razvitak multidisciplinarnog modela postupanja u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i ostvarenje saradnje svih subjekata u zaštiti žrtve porodičnog nasilja i ujedno aktivnosti u tom pravcu. Predviđena je, između ostalog, izrada i usvajanje protokola o međusektorskoj saradnji u radu na prevenciji i zaštiti žrtava porodičnog nasilja sa rokom do kraja 2011. godine, što je i urađeno. Kao što je gore pomenuto, Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici se definišu uloge i obaveze svih nadležnih organa, te sve relevantne adrese u lancu međusobne komunikacije, i samim tim se uređuje zajednički rad svih sistema u toku sprovođenja zakona i konvencija. Ministarstvo unutrašnjih poslova je, tek tri godine nakon usvajanja Zakona usvojilo dva obavezujuća pravilnika bez kojih nije moguće sprovesti nove mjere zaštite žrtava: Pravilnik o bližem sadržaju i izgledu obrasca naređenja o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje3 i Pravilnik o bližem načinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrana približavanja i zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve3 Ovim pravilnicima se dodatno razrađuju dužnosti aktera sistema sprečavanja i zaštite od nasilja u porodici, o čemu će biti više riječi u okviru analize čl. 50 (pitanje b). Praksa nevladinih organizacija koje se bave zaštitom od nasilja pokazuje nedovoljnu primjenu navedenih pravilnika.4 Ministarstvo rada i socijalnog staranja 2013. godine je donijelo i obavezujući Pravilnik o bližem sprovođenju zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, čime se uređuju uloge i obaveze pojedinačnih subjekata u pogledu implementacije zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. Pravilnik je samo formalan dokument jer „sprovođenje psihosocijalnog tretmana još uvijek nije obezbijeđeno i neophodno je u što kraćem roku edukovati stručnjake koji će sprovoditi tretman i započeti sa njegovom primjenom“. Još uvijek ne postoji definisan model, vrsta i trajanje tretmana. U domenu krivičnopravne zaštite, Zakonikom o krivičnom postupku posebno su propisane obaveze sudova, državnog tužilaštva i policije u procesuiranju krivičnih djela, kao i obaveze koje se tiču saradnje i koordinacije ovih organa. Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2013-2017, kao temeljni dokument za postizanje rodne ravnopravnosti, predviđa područja djelovanja za vremenski period od četiri godine. U svakom području je određen strateški cilj, ciljevi, kao i mjere koje treba preduzeti. Određeni su i nosioci aktivnosti, partneri, vremenski okvir, indikatori, podnošenje izvještaja i potrebna finansijska sredstva za primjenu. Prepoznato je, između ostalog, i rodno zasnovano nasilje, kao područje u okviru kojeg je potrebno preduzeti mjere i aktivnosti u cilju suzbijanja svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici i unapređenja položaja i zaštita prava žrtava svih oblika nasilja. |
|
|
|
[1] Informacija je dobijena od žena žrtava nasilja koje su se u proteklih 5 godina obraćale nevladinim organizacijama Sigurna ženska kuća, Centar za ženska prava i SOS Telefon za žene i djecu žrtve nasija Nikšić. [2] Važeći Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći propisuje pravo na besplatnu pravnu pomoć samo za žrtve krivičnog djela nasilje u porodici. U toku su izmjene i dopune ovog zakona. [3] Sl. List Crne Gore, br. 50/2013. [4] Izvor „Analiza primjene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na teritoriji opštine Nikšić“, NVO NEPSIS i NVO SOS telfon Nikšić, septembar 2014. |
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora. | ||
