A tolerišem nasilje nad ženama.
A tolerišem nasilje nad ženama.
Član 56 - Mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 56 - Mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 56 - Mjere zaštite
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere zaštite prava i interesa žrtava, uključujući njihove posebne potrebe kao svjedoka, u svim fazama istrage i sudskog postupka, posebno:
a. obezbjeđujući im zaštitu, kao i zaštitu za njihove porodice i svjedoke od zastrašivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije;
b. obezbjeđujući obaviještenost žrtava, barem u slučajevima kada žrtve i njihove porodice mogu biti u opasnosti, o bjekstvu učinioca odnosno privremenom ili trajnom puštanju na slobodu;
v. obavještavajući žrtve, pod uslovima u skladu sa međunarodnim pravom, o njihovim pravima i raspoloživim uslugama, o ishodu njihove žalbe, prijave, o opštem napretku istrage odnosno postupka i o njihovoj ulozi u prethodnom, kao i o ishodu njihovog slučaja;
g. omogućavajući žrtvama, da u skladu sa proceduralnim pravilima međunarodnog prava, budu saslušane, pruže dokaze i predstave svoje stanovište, potrebe i brige, neposredno odnosno preko posrednika, i da one budu uzete u razmatranje;
d. obezbjeđujući žrtvama odgovarajuće usluge podrške tako da njihova prava i interesi budu propisno predstavljeni i uzeti u obzir; đ. obezbjeđujući usvajanje mjera za zaštitu privatnosti i ugleda žrtve;
e. obezbjeđujući da se gdje god je moguće izbjegne susret žrtava i učinilaca u prostorijama suda i organa unutrašnjih poslova; ž. obezbjeđujući žrtvama nezavisne i stručne prevodioce kada su žrtve stranke u postupku odnosno kada iznose dokaze;
z. omogućavajući žrtvama da svjedoče, u skladu sa pravilima njihovog nacionalnog zakonodavstva, u sudnici bez vlastitog prisustva ili barem bez prisustva optuženog, naročito korišćenjem odgovarajućih komunikacionih tehnologija, tamo gdje su dostupne.

2. Dijete žrtva i dijete svjedok nasilja nad ženama i nasilja u porodici treba da dobije, prema potrebi, posebne mjere zaštite koje su u najboljem interesu djeteta.
 
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom)
1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni)
2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju
3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni
4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE
Opšta procjena čl. 56 Mjere zaštite
Poređenje između država čl. 56 Mjere zaštite
PITANJA
 
a. Da li postoje programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala bezbjednost žrtve? Mogu li drugi svjedoci ili članovi porodice da se prijave za mjere zaštite? Mogu li ove mjere da se primjene na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Takođe, molimo vas, navedite uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se mjere odobrile, ko ima prava da traži zaštitu (da li može i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedok a i slične klauzule), ko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu da traju itd. Molimo vas da navedete, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo vas da navedete informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je.
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku daje mogućnost zaštite svjedoka, odnosno oštećenog lica od zastrašivanja. Naime, ako postoji osnovana bojazan da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedina pitanja sebe, svog bračnog druga, bliskog srodnika ili njemu blisko lice izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu većeg obima, svjedok može uskratiti iznošenje ličnih podataka, davanje odgovora na pojedina pitanja ili davanje iskaza u cjelini, dok se ne obezbijedi njegova zaštita. Zaštita se sastoji u posebnom načinu učestvovanja i saslušanja svjedoka, odnosno oštećenog lica, sa čim je sud dužan da ih upozori.
PLUS
a. Da li postoje programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala bezbjednost žrtve? Mogu li drugi svjedoci ili članovi porodice da se prijave za mjere zaštite? Mogu li ove mjere da se primjene na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Takođe, molimo vas, navedite uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se mjere odobrile, ko ima prava da traži zaštitu (da li može i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedok a i slične klauzule), ko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu da traju itd. Molimo vas da navedete, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo vas da navedete informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je.
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku daje mogućnost zaštite svjedoka, odnosno oštećenog lica od zastrašivanja. Naime, ako postoji osnovana bojazan da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedina pitanja sebe, svog bračnog druga, bliskog srodnika ili njemu blisko lice izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu većeg obima, svjedok može uskratiti iznošenje ličnih podataka, davanje odgovora na pojedina pitanja ili davanje iskaza u cjelini, dok se ne obezbijedi njegova zaštita. Zaštita se sastoji u posebnom načinu učestvovanja i saslušanja svjedoka, odnosno oštećenog lica, sa čim je sud dužan da ih upozori. Poseban način učestvovanja i saslušanja svjedoka u krivičnom postupku je: saslušanje svjedoka pod pseudonimom, saslušanje uz pomoć tehničkih uređaja (zaštitni zid, uređaji za promjenu glasa, uređaji za prenos slike i zvuka) i slično1. Mjere zaštite isključivo su usmjerene prema svjedocima i oštećenim licima, a ne i članovima/icama njihove porodice.

Rješenje o posebnom načinu učestvovanja i saslušanja zaštićenog svjedoka u istrazi donosi sudija za istragu, na predlog svjedoka, okrivljenog, branioca ili državnog tužioca, a na glavnom pretresu vijeće. Predlog mora da bude obrazložen. Prije donošenja rješenja sudija za istragu će ocijeniti da li je iskaz svjedoka od takvog značaja da mu se odredi status zaštićenog svjedoka. Radi utvrđivanja tih činjenica sudija za istragu može da odredi ročište na koje će pozvati državnog tužioca i svjedoka.

Dodatno, posebnim zakonom2 uređeno je pružanje zaštite i pomoći svjedoku van suda kada postoji osnovana bojazan da bi davanjem iskaza, u cilju dokazivanja krivičnog djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna, bio izložen stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu većeg obima, a druge mjere zaštite nijesu dovoljne. Zaštita i pomoć, može se, na zahtjev svjedoka, pružiti i njemu bliskom licu. Mjere kojima se obezbjeđuje zaštita svjedoka, odnosno njemu bliskog lica su fizička zaštita ličnosti i imovine, privremeno ili trajno preseljenje iz mjesta njegovog prebivališta ili boravišta u drugo mjesto, prikrivanje identiteta i podataka o vlasništvu i promjena identiteta. Odluku o primjeni, prekidu, prestanku ili produženju primjene programa zaštite donosi Komisija za primjenu programa zaštite svjedoka na zahtjev Vrhovnog državnog tužioca. Vrhovnom državnom tužiocu inicijativu za podnošenje zahtjeva za primjenu programa zaštite mogu podnijeti: svjedok, nadležni državni tužilac, sudija koji postupa u predmetu, direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i rukovodilac Uprave kriminalističke policije.

U svim sudovima koji postupaju u krivičnim predmetima ustanovljena je Služba za pružanje podrške oštećenima/svjedocima u predmetima trgovine ljudima, trgovine djecom radi usvojenja i nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.

Na prostoru Crne Gore nema dostupnih podataka o odobrenim programima zaštite svjedoka.
MINUS
b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informisale o oslobađanju učinioca kao što je definisano u članu 56, tačka b. Ako takve mjere postoje, molimo vas da navedete koji je organ za to nadležan i na koji način je žrtva informisana. Takođe, navedite i pravni osnov za ove mjere.
Odgovor: Krivično zakonodavstvo Crne Gore ne sadrži obavezu informisanja, tj. pravo žrtve da zna kada je učinilac pušten na slobodu (ukoliko je izdržavao kaznu zatvora), niti da učestvuje ili bude obaviještena o ishodu u postupku o uslovnom otpustu.
b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informisale o oslobađanju učinioca kao što je definisano u članu 56, tačka b. Ako takve mjere postoje, molimo vas da navedete koji je organ za to nadležan i na koji način je žrtva informisana. Takođe, navedite i pravni osnov za ove mjere.
Odgovor: Krivično zakonodavstvo Crne Gore ne sadrži obavezu informisanja, tj. pravo žrtve da zna kada je učinilac pušten na slobodu (ukoliko je izdržavao kaznu zatvora), niti da učestvuje ili bude obaviještena o ishodu u postupku o uslovnom otpustu.
MINUS
c. Prema relevantnim zakonima, da li je žrtva strana u krivičnom postupku? Može li žrtva da podnese dokaze i da utiče na postupak? Da li postoji relevantni organ čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardizovanim procedurama, da „obavjesti žrtve, pod uslovima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opšti napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koji je to organ, koju vrstu informacija žrtva mora da dobije i odgovarajući postupak.
Odgovor: Oštećenоm licu, iako nije formalno priznata uloga stranke, pripada pravo da u toku istrage ukaže na sve činjenice i da predlaže dokaze koji su od važnosti za krivičnu stvar i njegov imovinskopravni zahtjev. Na glavnom pretresu oštećeno lice i privatni tužilac imaju pravo da predlažu dokaze, postavljaju pitanja optuženom, svjedocima i vještacima, da iznose primjedbe i objašnjenja u pogledu njihovih iskaza i da daju druge izjave i predloge. Oštećeno lice, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac imaju pravo da razmatraju spise i razgledaju predmete koji služe kao dokaz.
PLUS
c. Prema relevantnim zakonima, da li je žrtva strana u krivičnom postupku? Može li žrtva da podnese dokaze i da utiče na postupak? Da li postoji relevantni organ čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardizovanim procedurama, da „obavjesti žrtve, pod uslovima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opšti napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koji je to organ, koju vrstu informacija žrtva mora da dobije i odgovarajući postupak.
Odgovor: Oštećenоm licu, iako nije formalno priznata uloga stranke, pripada pravo da u toku istrage ukaže na sve činjenice i da predlaže dokaze koji su od važnosti za krivičnu stvar i njegov imovinskopravni zahtjev. Na glavnom pretresu oštećeno lice i privatni tužilac imaju pravo da predlažu dokaze, postavljaju pitanja optuženom, svjedocima i vještacima, da iznose primjedbe i objašnjenja u pogledu njihovih iskaza i da daju druge izjave i predloge. Oštećeno lice, oštećeni kao tužilac i privatni tužilac imaju pravo da razmatraju spise i razgledaju predmete koji služe kao dokaz. Državni tužilac i predsjednik vijeća upoznaće oštećenog i privatnog tužioca sa ovim pravima. Oštećeno lice ima pravo da bude obaviješteno o odbacivanju krivične prijave i odustanku državnog tužioca od krivičnog gonjenja, poučeno o mogućnosti da zastupa optužbu i preuzme krivično gonjenje. Predlog Zakona o izmjenama i dopunama zakonika o krivičnom postupku predviđa čak mogućnost da oštećeni ili podnosilac krivične prijave kad nema oštećenog ili je oštećeni nepoznat neposredno višem državnom tužilaštvu podnesu pritužbu kojom zahtijevaju preispitivanje rješenja o odbacivanju krivične prijave.

Oštećeno lice prilikom saslušanja ima pravo i da bude upozoreno da ne mora svjedočiti, u zakonom propisanim slučajevima. Oštećenom/oj se dostavlja presuda ukoliko ima pravo žalbe na istu, dok će mu/joj se pravosnažna presuda dostaviti na njegov/njen zahtjev.
MINUS
d. Imajući u vidu obaveze definisane u tačkama d–i, molimo vas da date informacije o onim obavezama koje garantuje interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama obezbjedi pristup informacijama, pravima i procedurama, i ko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo vas da dostavite informacije o sljedećem: da li je prevođenje besplatno, može li ročište da se odvija bez prisustva učinioca (ako može, ko to zahteva i kakve dodatne uslove treba ispuniti, ako ih uopšte ima), može li ročište ili cijelo suđenje da bude zatvoreno za javnost, da li je suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jeste, navedite.
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku propisuje koje osobe mogu odbiti da svjedoče. Bračni drug okrivljenog i lice sa kojim okrivljeni živi u vanbračnoj zajednici; srodnici okrivljenog po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji zaključno do trećeg stepena, kao i srodnici po tazbini zaključno do drugog stepena usvojenik i usvojilac okrivljenog su oslobođeni dužnosti svjedočenja. Međutim, oslobađanje od dužnosti svjedočenja ne odnosi se na lica koja su pozvana da svjedoče u postupku za krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i rodoskrvnjenje, kad je oštećeno maloljetno lice.
PLUS
d. Imajući u vidu obaveze definisane u tačkama d–i, molimo vas da date informacije o onim obavezama koje garantuje interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama obezbjedi pristup informacijama, pravima i procedurama, i ko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo vas da dostavite informacije o sljedećem: da li je prevođenje besplatno, može li ročište da se odvija bez prisustva učinioca (ako može, ko to zahteva i kakve dodatne uslove treba ispuniti, ako ih uopšte ima), može li ročište ili cijelo suđenje da bude zatvoreno za javnost, da li je suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jeste, navedite.
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku propisuje koje osobe mogu odbiti da svjedoče. Bračni drug okrivljenog i lice sa kojim okrivljeni živi u vanbračnoj zajednici; srodnici okrivljenog po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji zaključno do trećeg stepena, kao i srodnici po tazbini zaključno do drugog stepena usvojenik i usvojilac okrivljenog su oslobođeni dužnosti svjedočenja. Međutim, oslobađanje od dužnosti svjedočenja ne odnosi se na lica koja su pozvana da svjedoče u postupku za krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i rodoskrvnjenje, kad je oštećeno maloljetno lice. Ovo odstupanje od oslobođenja od dužnosti svjedočenja bi bilo preporučljivo proširiti i na oštećena lica koja nisu maloljetnici. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da za predmetna krivična djela učinjena prema članovima porodice ili srodnicima, koji su i prema sada važećem Zakonu oslobođeni dužnosti svjedočenja, često jedini dokaz u postupku budu upravo iskazi tih oštećenih. Praksa je pokazala da se zbog oslobođenja od dužnosti svjedočenja odbacuju krivične prijave i obustavljaju krivični postupci, što dovodi do nekažnjavanja učinilaca vrlo ozbiljnih krivičnih djela prema članovima porodice.

Oštećeni koji je žrtva krivičnog djela protiv polne slobode, kao i dijete koje se saslušava kao svjedok ima pravo da svjedoči u odvojenoj prostoriji pred sudijom i zapisničarem, a tužilac, okrivljeni i branilac da gledaju prenos iz druge prostorije, uz mogućnost da postavljaju pitanja svjedoku, o čemu ih je sud dužan poučiti, što se zapisnički konstatuje. Sud može odlučiti da se oštećeni koji je žrtva diskriminacije sasluša na isti način. Vijeće može, izuzetno, odlučiti da se optuženi privremeno udalji iz sudnice, ako saoptuženi ili svjedok odbija da daje iskaz u njegovom prisustvu ili ako okolnosti ukazuju da u njegovom prisustvu neće govoriti istinu.

Poseban način učešća u postupku je predviđen za svjedoke kojima je odobren status zaštićenog svjedoka, o čemu je već bilo riječi naprijed.

Ukoliko žrtva ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, biće ispitana preko tumača, tj. prevodioca. Zakon predviđa da stranke, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da u postupku upotrebljavaju svoj jezik ili jezik koji razumiju, a ako se postupak ne vodi na jeziku nekog od tih lica, obezbijediće se prevođenje iskaza, isprava i drugog pisanog dokaznog materijala. Prevođenje pada na teret budžetskih troškova.

Okrivljeni može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenim, ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Takođe, svjedoci se mogu suočiti kada se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.

Sud je dužan zaštiti svjedoka i svakog drugog učesnika u postupku od vrijeđanja, prijetnji i napada. Sud, od otvaranja zasijedanja do završetka glavnog pretresa može, u svako doba, po službenoj dužnosti ili po predlogu stranaka, ali uvijek po njihovom saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to potrebno, između ostalog, radi zaštite interesa maloljetnog lica ili zaštite ličnog ili porodičnog života okrivljenog ili oštećenog. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke u postupku, branioca, oštećeno lice, te eventualno zakonske zastupnike i punomoćnike.

Na druga pitanja je već dat odgovor u analizi prethodnih članova Konvencije.
MINUS
e. Moraju li djeca da svjedoče protiv učinioca ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uslove. Da li postoje posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korišćenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)?
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku izričito predviđa da maloljetno lice koje, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobno da shvati značaj prava da ne mora da svjedoči, ne može biti saslušan kao svjedok. Prilikom saslušanja maloljetnog lica, naročito ako je ono oštećeno krivičnim djelom, postupiće se obazrivo da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnog lica. Ako je to potrebno, saslušanje maloljetnog lica obaviće se uz pomoć psihologa ili drugog stručnog lica.
PLUS
e. Moraju li djeca da svjedoče protiv učinioca ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uslove. Da li postoje posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korišćenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)?
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku izričito predviđa da maloljetno lice koje, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobno da shvati značaj prava da ne mora da svjedoči, ne može biti saslušan kao svjedok. Prilikom saslušanja maloljetnog lica, naročito ako je ono oštećeno krivičnim djelom, postupiće se obazrivo da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnog lica. Ako je to potrebno, saslušanje maloljetnog lica obaviće se uz pomoć psihologa ili drugog stručnog lica. Ako maloljetno lice prisustvuje glavnom pretresu kao svjedok ili oštećeni, udaljiće se iz sudnice čim njegovo prisustvo nije više potrebno. Takođe, vijeće može odlučiti da se za vrijeme njegovog saslušanja isključi javnost. Pored opštih odredaba Zakonika o krivičnom postupku, posebna pravila o svjedočenju maloljetnih lica predviđa Zakon o postupanju prema maloljetnicma u krivičnom postupku. Prema ovom Zakonu, radnje, po pravilu, preduzimaju lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava djeteta i o pravilima postupanja sa maloljetnim učiniocima krivičnih djela i maloljetnim licima kao učesnicima u krivičnom postupku, vodeći računa o uzrastu, ličnim svojstvima, obrazovanju i prilikama u kojima živi maloljetno lice. Zakon izričito isključuje mogućnost suočavanja sa okrivljenim maloljetnog lica koje nije navršilo 14 godina života (dijete) koje je oštećeno krivičnim djelom ili se saslušava kao svjedok. Dodatno se zabranjuje suočavanje sa okrivljenim maloljetnog lica starijeg od 14 godina života, koje se usljed prirode krivičnog dela, posljedica ili drugih okolnosti nalazi u posebno teškom psihičkom stanju.

Maloljetno oštećeno lice ispituje se od strane državnog tužioca i sudije istog pola kao maloljetno lice, u posebnoj prostoriji opremljenoj tehničkim uređajima za audiovizuelno snimanje. Izuzetno, maloljetno lice može se ponovo saslušati ako za to postoje opravdani razlozi. Saslušanje se sprovodi u prisustvu zakonskog zastupnika maloljetnog lica i, po pravilu, uz pomoć stručnih lica, ako to nije protivno interesima postupka ili maloljetnog lica. Saslušanje maloljetnog lica koje nije navršilo 14 godina života (dijete), kao oštećenog ili svjedoka u postupku, obavezno se sprovodi uz pomoć stručnog lica. Kad prepoznavanje osumnjičenog ili okrivljenog vrši maloljetno lice, organ koji vodi krivični postupak će postupati posebno obazrivo, a takvo prepoznavanje će se u svim fazama postupka vršiti na način koji u potpunosti onemogućava da osumnjičeni, odnosno okrivljeni vidi maloljetno lice.

Pored gore izloženih opštih odredaba primjenjivih u svakom slučaju kada su uključena maloljetna lica, Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici sadrži uptustva za postupanje sa maloljetnim licima u slučajevima nasilja u porodici. Prije svega, od djeteta iskaz može uzeti samo za to obučeni policajac/policajka u civilnoj odjeći uz prisustvo povjerljivog lica koga dijete samo izabere, pri čemu prilikom uzimanja iskaza od djeteta mora biti prisutan psiholog/psihološkinja. Na identičan način je regulisano uzimanje iskaza od strane pravosudnih organa. Policija je dužna da obezbijedi posebnu prostoriju u kojoj niko neće ometati ili prekidati razgovor, a koja je opremljena odgovarajućim namještajem, posterima, igračkama. Potrebno je djetetu omogućiti uslove koji dozvoljavaju korišćenje različitih načina izražavanja (odgovarajuće igračke, boje, papir, plastelin ...). Prepoznata je potreba sprječavanja mogućnosti sekundarne viktimizacije djeteta u toku sprovođenja mjera zaštite, te se u tom smislu preporučuje ograničenje broja intervuja sa djetetom – na najviše dva, i korišćenje uvijek kada je to moguće, savremenih tehničkih pomagala za uzimanje iskaza (dvostrana ogledala i audio i video tehnike radi snimanja iskaza djeteta i njihovog kasnijeg korišćenja na sudu kako bi se izbjeglo izlaganje djeteta novim traumatskim iskustvima.)

Protokol nalaže da pravosudni organi uvijek kada je to moguće uzmu iskaz od djeteta, posebno djeteta ispod navršenih četrnaest godina života, van prostorija pravosudnih organa, u za njega prirodnom ambijentu. Sud i tužilaštvo su dužni da onemoguće kontakt djeteta – žrtve nasilja kao davaoca iskaza i učinioca porodičnog nasilja, te je potrebno obezbijediti posebnu prostoriju u kojoj će se dijete ośjećati bezbjedno. Uzimanje iskaza od djeteta mora biti prilagođeno njegovom uzrastu i njegovim ličnim svojstvima – rječnik mora biti prilagođen djetetovom uzrastu da bi ga ono pravilno razumjelo, kao i boja glasa, tako da ga sve vrijeme ovlašćeno lice odmjerenim glasom istovremeno smiruje i ohrabruje da objasni događaj ili događaje koji su se desili a koji su po dijete izrazito traumatični. Tužilac, sudija ili stručno lice istovremeno treba da obrate pažnju na ponašanje djeteta (izraz lica, pokrete tijela, uznemirenost, da li pokazuje strah) i da tok uzimanja iskaza prilagode sagledanim reakcijama. Uzimanje iskaza od djeteta započinje se opštim pitanjima, uz obavezno pitanje da li je razumjelo pitanje, a potom mu se postavljaju pitanja u vezi s konkretnim činjenicama. Protokolom se ponavlja da nije dozvoljeno suočavanje djeteta – žrtve porodičnog nasilja i učinioca nasilja. Ako prepoznavanje učinioca porodičnog nasilja vrši dijete žrtva, tužilaštvo i sud će postupti posebno obazrivo i na način koji u potpunosti onemogićava da učinilac nasilja vidi dijete.

Informacija o sprovođenju Strategije zaštite od nasilja u porodici za 2013. godinu navodi da je početkom novembra 2013. godine, u okviru projekta “Pravda za djecu”, obezbijeđena oprema za audio vizuelno saslušanje u devet kancelarija Osnovnih i Viših tužilaštava u Crnoj Gori, koje se koriste za potrebe saslušanja maloljetnih lica, bilo kao žrtava, svjedoka ili izvršioca krivičnog djela. Saslušanje vodi jedno lice (psiholog ili psihijatar), dok je tužilac u drugoj prostoriji i putem pomenute tehnike prati saslušanje, a pomoću mikrofona postavlja pitanja psihologu koji koristi slušalice u komunikaciji sa tužiocem. Psiholog po potrebi preformuliše pitanje na način koji je razumljiv za djete, ali vodeći računa da se dobije tražena informacija. Na ovaj naĉin onemogućeno je da dijete vidi i čuje tokom saslušanja bilo koje, osim stručno lice koje može biti psiholog, psihijatar, pedagog ili socijalni radnik u zavisnosti od traume i stanja djeteta, te potreba postupka. Ovako uzet iskaz žrtve djeteta se audiovizelno snima i služi kao dokaz u krivičnom postupku, kako bi se spriječilo ponovno saslušanje žrtve i suočenje osumnjičenog i žrtve.

Ipak, Izvještaj Zaštitnika za ljudska prava i slobode za 2014. godinu upućuje na to da se u praksi ne poštuju u potpunosti preporučeni standardi koji upućuju na neophodnost obezbjeđivanja najviših standarda u okviru maloljetničkog pravosuđa, a posebno kada su u pitanju djeca svjedoci ili oštećeni. Istraživanje je pokazalo, naime, da mnoga Osnovna državna tužilaštva ne koriste izdvojene prostorije i instaliranu tehničku opremu za audio-video snimanje, iako imaju adekvatne prostorne i tehničke kapacitete za rad i postupanje sa/prema maloljetnicima, dok u pojedinim tužilaštvima tehnička oprema još uvijek nije instalirana. Rezultati istraživanja su takođe pokazali da ni jedan centar/odjeljenje bezbjednosti nema neophodne prostorne uslove i daleko je od preporučenih standarda kada je u pitanju rad i postupanje sa/prema djeci/maloljetnicima. Službenici koji su specijalizovani za rad i postupanje sa/prema maloljetnicima ovaj dio posla obavljaju u službenim prostorijama (kancelarijama) u kojima nerijetko borave i drugi službenici. Ni jedan centar/odjeljenje bezbijednosti ne posjeduje izdvojenu prostoriju, koja je opremljena u skladu sa potrebama, kako mlađih tako i starijih maloljetnika.

Na osnovu gore izloženog, izvodi se zaključak da crnogorski pravni okvir nije u potupnosti usklađen sa čl. 56 Konvencije. Iako postoje mjere zaštite upravljene prema svjedocima, iste nisu automatski primjenjive za sve svjedoka, već su predmet odobrenja postupajućih organa. Mišljenja smo da je žrtvama nasilja u porodici, seksualnog i partnerskog nasilja potrebno ex lege obebjediti poseban status u okviru krivičnog postupka, sa pravom na korišćenje informacionih i komunikacionih tehnologija prilikom davanja iskaza, bez prisustva stranaka i drugih učesnika u postupku u prostoriji, pravo da je sasluša i postupak vodi sudija kao i državni tužilac istog pola, psihološku pomoć, fizička zaštita i sl.

Preporuka je i da se u praksi koriste kao i da se nadograde postojeći kapaciteti kada su djeca, odnosno maloljetnici uključeni kao žrtve, odnosno svjedoci krivičnog djela.
MINUS
[1] Čl. 121 Zakonika o krivičnom postupku.
[2] Zakon o zaštiti svjedoka (Službeni list RCG, br. 65/2004 i 31/2014).
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL
Centar za enska prava SOS telefon Nikic
Savet Evrope
 
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL Centar za enska prava SOS telefon Nikic Savet Evrope
 
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.