A tolerišem nasilje nad ženama.
A tolerišem nasilje nad ženama.
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da odgovarajuće mjere zabrane prilaska odnosno zaštite budu na raspolaganju žrtvama svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da mjere zabrane prilaska odnosno zaštite koje se navode u stavu 1:
- budu dostupne za neposrednu zaštitu i bez nepotrebnih finansijskih ili administrativnih opterećenja za žrtvu; - se donose na određeni period odnosno dok se ne izmijene odnosno ukinu;
- tamo gde je neophodno, izdaju se na ex parte osnovi sa neposrednim dejstvom; - budu dostupne bez obzira na druge sudske postupke ili uz njih;
- mogu da se uvedu u kasnije sudske postupke.

3. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da kršenja zabrane prilaska odnosno mjere zaštite izrečene u skladu sa stavom 1 budu predmet sankcija koje su djelotvorne, srazmjerne i koje odvraćaju od vršenja krivičnih djela.
 
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom)
1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni)
2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju
3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni
4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE
Opšta procjena čl. 53 Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Poređenje između država čl. 53 Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
PITANJA
 
a. Da li postoje mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi sa mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama da dobiju zabranu prilaska ili zaštitu? Navedite osnov. Ko može da odlučuje o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, krivičnom itd.)? Ko može da pokrene postupak – samo žrtva ili takođe treće lice? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako zabrana može da se odobri u različitim postupcima, da li postoji međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu da budu preduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.).
Odgovor: Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika u julu 2013. godine, uvedene su nove mjere bezbjednosti: zabrana približavanja (član 77a) i udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje (član 77b). Naime, ove mjere bezbjednosti su upravljene na to da otklone opasnost od ponovnog vršenja određenih krivičnih djela zabranom učiniocu da se približava žrtvi krivičnog djela, odnosno određenom mjestu, ili pak njegovim udaljenjem iz stana. Uvođenjem ovih mjera bezbjednosti, Krivični zakonik je djelimično usklađen sa Konvencijom.
PLUS
a. Da li postoje mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi sa mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama da dobiju zabranu prilaska ili zaštitu? Navedite osnov. Ko može da odlučuje o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, krivičnom itd.)? Ko može da pokrene postupak – samo žrtva ili takođe treće lice? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako zabrana može da se odobri u različitim postupcima, da li postoji međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu da budu preduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.).
Odgovor: Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika u julu 2013. godine, uvedene su nove mjere bezbjednosti: zabrana približavanja (član 77a) i udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje (član 77b). Naime, ove mjere bezbjednosti su upravljene na to da otklone opasnost od ponovnog vršenja određenih krivičnih djela zabranom učiniocu da se približava žrtvi krivičnog djela, odnosno određenom mjestu, ili pak njegovim udaljenjem iz stana. Uvođenjem ovih mjera bezbjednosti, Krivični zakonik je djelimično usklađen sa Konvencijom.

Međutim,suprotno prekršajnoj regulativi, krivično zakonodavstvo nije uredilo hitne mjere zaštite u slučaju krivičnog djela nasilja u porodici. Neophodno je i u okviru krivičnopravne zaštite obezbijediti pravo na hitne mjere zaštite prije pravosnažnosti odluke, za žrtve nasilja koje zahtijevaju zaštitu bez odlaganja.

Kao što je već gore izloženo, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa zaštitne mjere, koje uključuju i mogućnost da nasilnik napusti porodičnu kuću/stan, bez obzira na to ko je vlasnik istog. Mjera udaljenja iz stana može se izreći učiniocu nasilja koji sa žrtvom živi u stanu ili drugom prostoru za stanovanje, bez obzira na to ko je vlasnik stana ili drugog prostora za stanovanje, ako postoji opasnost da će učinilac ponoviti nasilje. Ako postoji opasnost da će učinilac ponoviti nasilje, ili ako bi prisustvo učinioca u blizini žrtve kod žrtve stvorilo visok stepen duševne patnje, koja žrtvi onemogućava normalne psihičke akvitnosti, izreći će se mjera zabrane približavanja. Zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve može se izreći učiniocu nasilja ako postoji opasnost da će se nasilje ponoviti.

Zakonom je definisano da zahtjev za određivanje zaštitne mjere mogu podnijeti žrtva ili njen zastupnik, centar za socijalni rad, odnosno druga ustanova socijalne i dječje zaštite, policija ili državni tužilac. Zaštitnu mjeru organ za prekršaje može odrediti i po službenoj dužnosti. Zaštitne mjere se mogu izreći uz kaznu ili kao samostalna sankcija.


Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici se omogućava izdavanje hitnog naloga ili mjere/a za zaštitu, bilo od strane policije ili prekršajnog organa po prijavi žrtve porodičnog nasilja, kako je to izloženo u okviru analize člana 52.

Zakonom je data mogućnost da i organ za prekršaje prije pokretanja i u toku postupka izrekne zaštitnu mjeru, najkasnije u roku od 48 časova od časa prijema zahtjeva, ukoliko ocijeni da je neophodno da se žrtva bez odlaganja zaštiti. U tom slučaju, organ za prekršaje može zatražiti od centra za socijalni rad ili druge ustanove socijalne i dječje zaštite da mu pruži pomoć u pribavljanju potrebnih dokaza i da iznese svoje mišljenje o svrsishodnosti tražene zaštitne mjere. Ako je zahtjev podnesen prije pokretanja postupka, a podnosilac tog zahtjeva u roku od pet dana ne podnese zahtjev za pokretanje postupka, organ za prekršaje će ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru. Organ za prekršaje je dužan da podnosioca zahtjeva upozori na posljedice propuštanja podnošenja zahtjeva.

Protiv rješenja o određivanju zaštitne mjere može se izjaviti žalba u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje drugostepeni organ u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja o određivanju zaštitne mjere.1

Iskustvo ženskih nevladinih organizacija pokazuje da područni organi za prekršaj neujednačeno postupaju kada su u pitanju “hitne” zaštitne mjere. Naime, dok pojedini područni organi za prekršaj udovoljavaju zahtjevima za izricanje ”hitnih” zaštitnih mjera, drugi a priori odbacuju mogućnost izricanja “hitnih” zaštitnih mjera.

Karakteristična je i mogućnost izvršenja odluke o prekršaju i prije njene pravosnažnosti, u skladu sa čl. 229, st. 1, tač. 2 Zakona o prekršajima, ukoliko je okrivljenom izrečena kazna zatvora za prekršaj iz oblasti nasilja u porodici, a postoji osnovana sumnja da će prekršaj ponoviti ili ako to interesi bezbjednosti posebno zahtijevaju.

Iako Zakon omogućava žrtvi da i sama podnese zahtjev za izricanje zaštitne/ ih mjere/a, mali broj žrtava zna za ovu zakonsku pogodnost. U praksi se stiče utisak da se organi za prekršaje pretjerano oslanjaju na zakonske odredbe koje omogućavaju učešće drugih institucija u pribavljanju dokaza, te se zapostavlja izjava žrtve koja bi trebalo da bude dovoljna da bi se izrekla zaštitna mjera. Sa druge strane, iskustvo klijentkinja ženskih nevladinih organizacija pokazuje da razmjena informacija i dokaza među institucijama sistema nije razvijena u dovoljnoj mjeri.

Rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri organ za prekršaje je dužan da dostavi centru za socijalni rad na čijoj teritoriji žrtva i učinilac nasilja imaju prebivalište ili boravište. Nadalje, Zakon propisuje da se predviđa da se odluka o izricanju zaštitne mjere saopštava nadležnom centru za socijalni rad.
MINUS
b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Da li postoji neki rok ili pravilo hitnosti koje je definisano u pravnom okviru, kako bi se obezbjedila hitna zaštita? Postoje li finansijski troškovi koje treba da snosi žrtva ili treće lice za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva vrsta dokaza mora da se podnese kako bi se ispunili zakonski uslovi? Koliko dugo može da traje postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdat nalog, koliko dugo može da traje zabrana?
Odgovor: Ako ocijeni da je neophodno da se žrtva bez odlaganja zaštiti, organ za prekršaje može prije pokretanja i u toku postupka izreći zaštitnu mjeru, najkasnije u roku od 48 časova od časa prijema zahtjeva. Ako je zahtjev podnesen prije pokretanja postupka, a podnosilac tog zahtjeva u roku od pet dana ne podnese zahtjev za pokretanje postupka, organ za prekršaje će ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru.
PLUS
b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Da li postoji neki rok ili pravilo hitnosti koje je definisano u pravnom okviru, kako bi se obezbjedila hitna zaštita? Postoje li finansijski troškovi koje treba da snosi žrtva ili treće lice za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva vrsta dokaza mora da se podnese kako bi se ispunili zakonski uslovi? Koliko dugo može da traje postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdat nalog, koliko dugo može da traje zabrana?
Odgovor: Ako ocijeni da je neophodno da se žrtva bez odlaganja zaštiti, organ za prekršaje može prije pokretanja i u toku postupka izreći zaštitnu mjeru, najkasnije u roku od 48 časova od časa prijema zahtjeva. Ako je zahtjev podnesen prije pokretanja postupka, a podnosilac tog zahtjeva u roku od pet dana ne podnese zahtjev za pokretanje postupka, organ za prekršaje će ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru.

Zaštitna mjera izrečena prije i u toku postupka može trajati dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mjera određena, a najduže do okončanja postupka. Prije okončanja postupka organ za prekršaje može zaštitnu mjeru izrečenu prije i u toku postupka zamijeniti drugom zaštitnom mjerom. Minimalno trajanje redovnih zaštitnih mjera je 30 dana, a maksimalno 6 mjeseci za mjeru udaljenja iz stana odnosno, odnosno do godinu dana za zabranu približavanja i zabranu uhođenja i uznemiravanja.

Vrsta dokaza za izricanje zaštitnih mjera nije uređena, već postupajući organ po svom slobodnom uvjerenju cijeni svaki dokaz koji ukazuje na to da postoji opasnost od ponavljanja nasilja.

Analognom primjenom Zakonika o krivičnom postupku, troškovi postupka padaju na teret okrivljenog ako bude oglašen krivim, a u suprotnom na teret budžetskih sredstava.
MINUS
c. Može li zabrana pristupa da se izda bez prisustva učinioca? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove koje treba ispuniti. Da li lice protiv kojeg je izdat nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, ko predstavlja drugostepeni organ? Molimo vas da opišete postupak žalbe (nadležni organ, vremenski okvir itd.).
Odgovor: Zakoni u okviru prekršajne zaštite ne uređuju izričito izdavanje zaštitnih mjera u odsustvu učionioca. Ipak, tumačenjem odredaba čl. 182 Zakona o prekršajima koje regulišu donošenje odluke u odsustvu okrivljenog, izvodi se zaključak da je moguće izricanje zaštitnih mjera u odsustvu okrivljenog. Naime, ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, sud će, uz prisustvo podnosioca zahtjeva, a na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog.
PLUS
c. Može li zabrana pristupa da se izda bez prisustva učinioca? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove koje treba ispuniti. Da li lice protiv kojeg je izdat nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, ko predstavlja drugostepeni organ? Molimo vas da opišete postupak žalbe (nadležni organ, vremenski okvir itd.).
Odgovor: Zakoni u okviru prekršajne zaštite ne uređuju izričito izdavanje zaštitnih mjera u odsustvu učionioca. Ipak, tumačenjem odredaba čl. 182 Zakona o prekršajima koje regulišu donošenje odluke u odsustvu okrivljenog, izvodi se zaključak da je moguće izricanje zaštitnih mjera u odsustvu okrivljenog. Naime, ako na pretres, koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, sud će, uz prisustvo podnosioca zahtjeva, a na osnovu predloženih ili dostavljenih dokaza, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog. Ako se ipak nije u dovoljnoj mjeri moglo utvrditi činjenično stanje za donošenje odluke, ili je podnosilac precizirao zahtjev na pretresu, zakazaće se novi pretres, a prisustvo okrivljenog će se obezbijediti izdavanjem naredbe za dovođenje. Okrivljenom se ne može izreći kazna zatvora u njegovom odsustvu.

U okviru krivičnog postupka, optuženom se može suditi u odsustvu samo ako je u bjekstvu ili na drugi način nije dostižan državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan. Rješenje o suđenju u odsustvu optuženog donosi vijeće na predlog državnog tužioca. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.2

Shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici protiv rješenja o određivanju zaštitne mjere može se izjaviti žalba u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje drugostepeni organ u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja o određivanju zaštitne mjere.

Takođe, odluka suda kojom se izriče mjera bezbjednosti u okviru krivičnopravne zaštite se može pobijati žalbom, koja, međutim, odlaže njeno izvršenje.
MINUS
d. Da li mjere zaštite moraju biti dio nekog drugog postupka (razvod, krivični postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti nezavisno?
Odgovor: Postupak u kojem se odlučuje o mjerama zaštite od nasilja u porodici se vodi isključivo kao samostalan prekršajni postupak za zaštitu od nasilja u porodici u kojem se može tražiti izricanje jedne ili više mjera zaštite. Mjere zaštite se mogu izreći uz kaznu ili kao samostalne sankcije.

Što se tiče mjera u oblasti krivičnopravne zaštite, one su dio krivičnog postupka i mogu se izreći uz kaznu zatvora ili novčanu kaznu.
d. Da li mjere zaštite moraju biti dio nekog drugog postupka (razvod, krivični postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti nezavisno?
Odgovor: Postupak u kojem se odlučuje o mjerama zaštite od nasilja u porodici se vodi isključivo kao samostalan prekršajni postupak za zaštitu od nasilja u porodici u kojem se može tražiti izricanje jedne ili više mjera zaštite. Mjere zaštite se mogu izreći uz kaznu ili kao samostalne sankcije.

Što se tiče mjera u oblasti krivičnopravne zaštite, one su dio krivičnog postupka i mogu se izreći uz kaznu zatvora ili novčanu kaznu.
MINUS
e. Da li je kršenje zabrane prilaska predmet krivičnih ili drugih sankcija?
Odgovor: Nepostupanje po naredbi policijskog službenika o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje prekšajno je sankcionisano i  kažnjivo novčanom kaznom od najmanje 800 eura ili kaznom zatvora od najmanje četrdeset dana.3 Sa druge strane, nepoštovanje  mjera zaštite od nasilja u porodici je sankcionisano Krivičnim zakonikom kao oblik krivičnog djela nasilje u porodici, sa novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.4
PLUS
e. Da li je kršenje zabrane prilaska predmet krivičnih ili drugih sankcija?
Odgovor: Nepostupanje po naredbi policijskog službenika o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje prekšajno je sankcionisano i  kažnjivo novčanom kaznom od najmanje 800 eura ili kaznom zatvora od najmanje četrdeset dana.3 Sa druge strane, nepoštovanje  mjera zaštite od nasilja u porodici je sankcionisano Krivičnim zakonikom kao oblik krivičnog djela nasilje u porodici, sa novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.4

Nepoštovanje  zabrane određene mjerom bezbjednosti izrečenom pravosnažnom sudskom odlukom ili nepridržavanje izrečene mjere bezbjednosti je, takođe, kažnjivo novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.5

Ovakvo rješenje je u skladu sa Konvencijom.
MINUS
f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju mjera protiv osumnjičenih učinilaca ženskog odnosno muškog pola. Da li zakonodavstvo pruža osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja organa o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tjela?
Odgovor: Statistički podaci o broju mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslenje dvije godine i ostali raspoloživi podaci u vezi sa istim prikazani su u dijelu analize koji se odnosi na član 11 - prikupljanje podataka i istraživanje, kao i u dijelu analize koji se odnosi na član 52.
PLUS
f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju mjera protiv osumnjičenih učinilaca ženskog odnosno muškog pola. Da li zakonodavstvo pruža osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja organa o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tjela?
Odgovor: Statistički podaci o broju mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslenje dvije godine i ostali raspoloživi podaci u vezi sa istim prikazani su u dijelu analize koji se odnosi na član 11 - prikupljanje podataka i istraživanje, kao i u dijelu analize koji se odnosi na član 52.

Za potrebe ove studije Sigurna ženska kuća je poslala zahtjev za slobodan pristup informacijama svim osnovnim sudovima (15) za dostavljanje svih pravosnažnih presuda donesenih u periodu od 01.01.2013.godine do 31.12.2014.godine, a koje se tiču krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, odnosno kršenja zaštitnih mjera. Pošto odgovor na zahtjev nije poslao Osnovni sud u Podgorici pred kojim se vodi najveći boj predmeta, ne može se izvesti generalni zaključak o visini kazne i samom postupku. Pred 14 osnovnih sudova koji su dostavili tražene informacije vođeno je ukupno 3 postupka za krivično djelo iz člana 220, stav 5 Krivičnog zakonika.6 Donesene presude su osuđujuće i to dvije uslovne osude na godinu dana, odnosno godinu dana i šest mjeseci, pod prijetnjom kaznom zatvora, i jedna izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi u trajanju ne dužem od 3 godine. Dvije osobe su bile muškog pola i to bivši bračni partneri oštećenih, i jedna ženskog pola, majka i sestra ostećenih lica.

Sigurna ženska kuća je poslala zahtjev za slobodan pristup informacijama svim organima za prekršaje u Crnoj Gori (17 organa za prekršaje)7 i prema dobijenim podacima za period od 01.01.2013. do 31.12.2014. godine nije doneseno ni jedno rješenje koje se odnosi na odgovornost za nepostupanje učinioca nasilja po naredbi policije za udaljenje ili zabranu vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje. Kao što je već rečeno, čl. 38 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici je propisano da će se novčanom kaznom od najmanje 800 eura ili kaznom zatvora od najmanje četrdeset dana kazniti za prekršaj učinilac nasilja ako ne postupi po naredbi policijskog službenika o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje.

Potrebno je obezbijediti redovan nadzor nad izvršenjem uslovnih osuda i zaštitnih mjera i u slučajevima nepoštovanja hitno pokrenuti postupak za opoziv uslovne osude odnosno krivični postupak za nepoštovanje zaštitnih mjera.
MINUS
[1] Čl. 30 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
[2] Čl. 324 Zakonika o krivičnom postupku.
[3] Čl. 38 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
[4] Čl. 220, st. 5 Krivičnog zakonika.
[5] Čl. 395a Krivičnog zakonika.
[6] Ko prekrši mjere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud ili drugi državni organ odredio na osnovu zakona, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci
[7] Na zahtjev o slobodnom pristupu informacijama je odgovorilo 14 organa za prekršaje, a odgovor nismo dobili od područnog organa za prekršaje opština: Herceg Novi, Rožaje i Bijelo Polje.
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL
Centar za enska prava SOS telefon Nikic
Savet Evrope
 
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL Centar za enska prava SOS telefon Nikic Savet Evrope
 
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.