CG |
2014 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja |
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere za osnivanje i podršku programa, koji imaju za cilj da počinioci nasilja u porodici nauče i usvoje nenasilno ponašanje u međuljudskim odnosima u pogledu sprječavanja daljeg nasilja i izmjene obrazaca nasilnog ponašanja. 2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere za osnivanje i podršku programa za rad sa učiniocima, posebno seksualnim prestupnicima, koji imaju za cilj sprječavanje ponavljanja krivičnog djela. 3. Prilikom preduzimanja mjera iz st. 1 i 2 članice će obezbjediti da bezbjednost, podrška za žrtve i njihova ljudska prava budu od primarnog značaja i da, prema potrebi, osnivanje i sprovođenje tih programa bude u bliskoj saradnji sa specijalizovanim službama za podršku žrtvama. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE |
Poređenje između država čl. 16 Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja |
PITANJA |
a. Da li u vašoj zemlji postoje programi za učinioce nasilja prema ženama i u porodici? Kada su počeli? Ko vodi ove programe? Da li je program akreditovan, a ako jeste, navedite ko ga akredituje. Da li se ovi programi prate i/ili procjenjuju i ko to radi? Navedite elemente. Ko finansira ove programe? Koliko je učinilaca nasilja učestvovalo u ovim programima? Koliko dugo programi traju? Ko su treneri (u odnosu na profesiju, traženo iskustvo, da li prolaze specifične treninge kao uslov, da li su oni muškog ili ženskog pola)? |
Odgovor: |
a. Da li u vašoj zemlji postoje programi za učinioce nasilja prema ženama i u porodici? Kada su počeli? Ko vodi ove programe? Da li je program akreditovan, a ako jeste, navedite ko ga akredituje. Da li se ovi programi prate i/ili procjenjuju i ko to radi? Navedite elemente. Ko finansira ove programe? Koliko je učinilaca nasilja učestvovalo u ovim programima? Koliko dugo programi traju? Ko su treneri (u odnosu na profesiju, traženo iskustvo, da li prolaze specifične treninge kao uslov, da li su oni muškog ili ženskog pola)? |
Odgovor: |
b. Podstiče li program učinioce da preuzmu odgovornost za svoje postupke i da preispitaju svoje stavove prema ženama? Koji se teorijski/konceptualni okvir o nasilju prema ženama i u porodici koristi u ovom programu? Da li se nasilju prema ženama i u porodici prilazi iz perspektive rodne nejednakosti i da li je ona eksplicitno priznata kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije? Da li se program bavi širokim opsegom posljedica po žrtve, porodicu, posebno djecu, i društvo uopšte? |
Odgovor: |
b. Podstiče li program učinioce da preuzmu odgovornost za svoje postupke i da preispitaju svoje stavove prema ženama? Koji se teorijski/konceptualni okvir o nasilju prema ženama i u porodici koristi u ovom programu? Da li se nasilju prema ženama i u porodici prilazi iz perspektive rodne nejednakosti i da li je ona eksplicitno priznata kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije? Da li se program bavi širokim opsegom posljedica po žrtve, porodicu, posebno djecu, i društvo uopšte? |
Odgovor: |
c. Da li profesionalci/treneri koji kreiraju/vode program sarađuju sa službama za podršku ženama, organima unutrašnjih poslova, pravosuđem, službama koje prate uslovni otpust i službama za zaštitu dece kako bi se osigurala bezbjednost žrtve i djece? Ako je odgovor potvrdan, objasnite način saradnje (redovne konsultacije, priprema sastanaka, ad hoc događaji, itd). Da li se koordinacija dešava prije, poslije ili tokom programa? |
Odgovor: |
c. Da li profesionalci/treneri koji kreiraju/vode program sarađuju sa službama za podršku ženama, organima unutrašnjih poslova, pravosuđem, službama koje prate uslovni otpust i službama za zaštitu dece kako bi se osigurala bezbjednost žrtve i djece? Ako je odgovor potvrdan, objasnite način saradnje (redovne konsultacije, priprema sastanaka, ad hoc događaji, itd). Da li se koordinacija dešava prije, poslije ili tokom programa? |
Odgovor: |
d. Da li je učešće u programu dobrovoljno ili je na zahtev suda ili drugog organa? Pre nego što učinilac počne sa programom, da li neko od nadležnih organa ili organizacije unaprijed daje procjenu o bezbjednosti i sigurnosti žrtve? Ako je odgovor potvrdan, ko daje procjenu i na osnovu kojih kriterijuma? |
Odgovor: |
d. Da li je učešće u programu dobrovoljno ili je na zahtev suda ili drugog organa? Pre nego što učinilac počne sa programom, da li neko od nadležnih organa ili organizacije unaprijed daje procjenu o bezbjednosti i sigurnosti žrtve? Ako je odgovor potvrdan, ko daje procjenu i na osnovu kojih kriterijuma? |
Odgovor: |
e. Ko prati učinioce pošto završe sa programom? Ako ih neko prati, objasnite kako i koji su razlozi/ osnovi za praćenje učinioca (sudska odluka, zakon itd.). Navedite jesu li učinioci dužni da se javljaju nekome, da učestvuju u drugim tipovima programa itd.? Molim vas, objasnite. Kako se prikupljaju informacije o ponašanju učinioca posle završenog programa? Da li se žrtva konsultuje povodom toga? Ukoliko je odgovor potvrdan, molimo vas, objasnite ko stupa u kontakt sa žrtvom i kako. |
Odgovor: |
e. Ko prati učinioce pošto završe sa programom? Ako ih neko prati, objasnite kako i koji su razlozi/ osnovi za praćenje učinioca (sudska odluka, zakon itd.). Navedite jesu li učinioci dužni da se javljaju nekome, da učestvuju u drugim tipovima programa itd.? Molim vas, objasnite. Kako se prikupljaju informacije o ponašanju učinioca posle završenog programa? Da li se žrtva konsultuje povodom toga? Ukoliko je odgovor potvrdan, molimo vas, objasnite ko stupa u kontakt sa žrtvom i kako. |
Odgovor: |
f. Da li je program dio kazne za izvršeno djelo nasilja prema ženama i u porodici? Da li je moguće učestvovati u programu prije presude (u toku istrage ili suđenja, na primer)? Da li se potencijalni učinioci mogu uključiti u program prije izricanja presude? |
Odgovor: U okviru Zakona o zaštiti od nasilja u porodici jedna od 5 zaštitnih mjera jeObavezni psihosocijalni tretman nasilnika. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je 2013. donijelo Pravilnik o bližem načinu sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tremana, ali informacije o njegovom usvajanju nema ni jedan od subjekata koji rade na rješavanju problema nasilja u porodici.1 Značajno je istaći da iako je Ministarstvo rada i socijalnog staranja donijelo Pravilnik njegova implementacija je u najvećoj mjeri obaveza zdravstvenih ustanova koje su pod ingerencijom Ministarstva zdravlja. |
f. Da li je program dio kazne za izvršeno djelo nasilja prema ženama i u porodici? Da li je moguće učestvovati u programu prije presude (u toku istrage ili suđenja, na primer)? Da li se potencijalni učinioci mogu uključiti u program prije izricanja presude? |
Odgovor: U okviru Zakona o zaštiti od nasilja u porodici jedna od 5 zaštitnih mjera jeObavezni psihosocijalni tretman nasilnika. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je 2013. donijelo Pravilnik o bližem načinu sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tremana, ali informacije o njegovom usvajanju nema ni jedan od subjekata koji rade na rješavanju problema nasilja u porodici.1 Značajno je istaći da iako je Ministarstvo rada i socijalnog staranja donijelo Pravilnik njegova implementacija je u najvećoj mjeri obaveza zdravstvenih ustanova koje su pod ingerencijom Ministarstva zdravlja. Pravilnikom je propisano mjesto sprovođenja zaštitne mjere i sastav stručnog tima, ali konkretni programi psihosocijlanog tretmana za počinioce nasilja nijesu izvodljivi jer u Pravilniku ne postoji metodologija, vrste i trajanja i model tretmana. Kroz istraživanje „Nauči, odluči, nasilje isključi“2 identifikovano je slabo razumijevanje i nedovoljna komunikacija među državnim organima, kao i nedostatak razlikovanja zavisničkog i nasilničkog tretmana3 što rezultira neprimjenjivanjem ove zaštitne mjere iako je prošlo pet godina od usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a dvije od usvajanja potrebnog Pravilnika. Konstatovan je i nedostatak kapaciteta i nepovezanost javnih institucija da adekvatno počnu da sprovode ovu mjeru. Pravilnik predviđa da se edukovani stručni tim za sprovođenje psihosocijalnog tretmana formira od strane nadležnog organa zdravstvene ustanove i da taj tim čine stručnjaci iz oblasti psihijatrije, psiholog, socijalni radnik i medicinska sestra. Kroz istraživanje je utvrđeno da ni u jednom Domu zdravlja u Crnoj Gori nije formiran ovaj tim, a institucije i organizacije koje se bave pitanjima porodičnog nasilja nijesu imale saznanje da je Sud ili organ za prekršaje nekada izrekao ovu zaštitnu mjeru.4 Sa druge strane, intervjuisani iz Centra bezbijednosti u Nikšiću iz dosadašnjeg rada i iskustva ističe kako postoji velika potreba za izricanjem te mjere. Važno je istaći da kada bi se sprovodila ova mjera, žrtve bi svakako dobile kvalitetniju i sveobuhvatniju zaštitu, a opterećenjezdravstvenog, socijalnog, pravosudnog, kazneno-popravnog sistema bi bio smanjen uz istovremeno potpunije ostvarivanje ljudskih prava. Preporuke iz, već citiranog istraživanja, jedinog koje je do sada u Crnoj Gori tretiralo navedenu problematiku su: - imenovanje i edukacija odgovornih osoba u lokalnim zdravstvenim ustanovama, - edukacija osoblja u ostalim relevantnim institucijama (socijalne službe, sudovi, policija), - uspostavljanje načina i obrazaca izvještavanja koje Dom zdravlja i CSR trebaju podnositi pravosudnim organima - odrediti modalitet, metodologiju i dužinu trajanja tretmana na način da bude usklađeno sa potrebama i kapacitetima javnih institucija |
g. Da li postoje statistički podaci o stopi povrata učinilaca koji su prošli program? Mogu li učinioci koji ponove krivično djelo da se uključe u program prvi put i/ili ponovo (pošto su završili program i ponovo počinili nasilje prema ženama ili u porodici)? |
Odgovor: |
g. Da li postoje statistički podaci o stopi povrata učinilaca koji su prošli program? Mogu li učinioci koji ponove krivično djelo da se uključe u program prvi put i/ili ponovo (pošto su završili program i ponovo počinili nasilje prema ženama ili u porodici)? |
Odgovor: |
h. Da li postoje podaci o učiniocima koji su se uključili u program i podaci o onima koji završe program (starost, zanimanje, vrsta nasilja, prethodne presude, radni status, socijalno poreklo itd.)? |
Odgovor: Pitanja pod g i h nisu primjenjiva. |
h. Da li postoje podaci o učiniocima koji su se uključili u program i podaci o onima koji završe program (starost, zanimanje, vrsta nasilja, prethodne presude, radni status, socijalno poreklo itd.)? |
Odgovor: Pitanja pod g i h nisu primjenjiva. |
[1] Analiza primjene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na teritoriji opštine Nikšić, NVO NEPSIS i NVO SOS telefon Nikšić, septembar 2014., vidjeti na http://www.sosnk.org/category/publikacije/izvjestaji/ [2] Analiza primjene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na teritoriji opštine Nikšić, NVO NEPSIS i NVO SOS telefon Nikšić, septembar 2014., vidjeti na http://www.sosnk.org/category/publikacije/izvjestaji/ [3] Analiza primjene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja na teritoriji opštine Nikšić, NVO NEPSIS i NVO SOS telefon Nikšić, septembar 2014., vidjeti na: http://www.sosnk.org/category/publikacije/izvjestaji/ [4] U istraživanju koje su sproveli NVO Nepsis iz Nikšića u saradnji sa SOS telefonom Nikšić Centar za mentalno zdravlje Nikšić u okviru projekta Zagovaranje sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za počinioce nasilja“ anketirane su institucije iz opštine Nikšić koje se bave pitanjima porodičnog nasilja, Institucije su pokazale da postoji velika potreba za sprovođenjem ovakvog tretmana. |