Član 56 - Mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 56 - Mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 56 - Mjere zaštite
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere zaštite prava i interesa žrtava, uključujući njihove posebne potrebe kao svjedoka, u svim fazama istrage i sudskog postupka, posebno:
a. osiguravajući im zaštitu, kao i zaštitu za njihove porodice i svjedoke, od zastrašivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije;
b. osiguravajući obaviještenost žrtava, barem u slučajevima kada žrtve i njihove porodice mogu biti u opasnosti, o bjekstvu učinioca odnosno privremenom odnosno trajnom puštanju na slobodu;
c. obavještavajući žrtve, pod uslovima u skladu sa međunarodnim pravom, o njihovim pravima i raspoloživim uslugama, o ishodu njihove žalbe, prijave, o opštem napretku istrage odnosno postupka i o njihovoj ulozi u prethodnom, kao i o ishodu njihovog slučaja;
d. omogućavajući žrtvama, da u skladu s proceduralnim pravilima međunarodnog prava, budu saslušane, pruže dokaze i iznesu svoje stanovište, potrebe i brige, neposredno odnosno preko posrednika, i da one budu uzete u razmatranje;
e. osiguravajući žrtvama odgovarajuće usluge podrške tako da njihova prava i interesi budu propisno predstavljeni i uzeti u obzir;
f. osiguravajući usvajanje mjera za zaštitu privatnosti i ugleda žrtve;
g. osiguravajući da se gdje god je moguće izbjegne susret žrtava i učinilaca u prostorijama suda i organa unutrašnjih poslova;
h. osiguravajući žrtvama nezavisne i stručne prevodioce kada su žrtve stranke u postupku odnosno kada iznose dokaze;
i. omogućujući žrtvama da svjedoče, u skladu s pravilima njihovog nacionalnog zakonodavstva, u sudnici bez prisustva odnosno barem bez prisustva optuženog, naročito korišćenjem odgovarajućih komunikacionih tehnologija, tamo gdje su dostupne.

2. Dijete žrtva i dijete svjedok nasilja nad ženama i nasilja u porodici treba da dobije, prema potrebi, posebne mjere zaštite koje su u najboljem interesu djeteta.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 56 Mjere zaštite
Poređenje između država čl. 56 Mjere zaštite
PITANJA
 
a. Da li postoje programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala bezbjednost žrtve? Mogu li drugi svjedoci ili članovi porodice da se prijave za mjere zaštite? Mogu li ove mjere da se primjene na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Takođe, molimo vas, navedite uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se mjere odobrile, ko ima prava da traži zaštitu (da li može i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedok a i slične klauzule), ko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu da traju itd. Molimo vas da navedete, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo vas da navedete informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je.
Odgovor: Zakonodavstvo u BiH predviđa i reguliše posebne mjere zaštite žrtava svjedoka krivičnih djela. Na nivou entiteta i Brčko Distrikta usvojeni su posebni zakoni, identične sadržine, koji se dotiču zaštite svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka u krivičnom postupku, te propisivanja postupka saslušanja zaštićenog svjedoka1.
PLUS
a. Da li postoje programi zaštite svjedoka i/ili druge posebne mjere zaštite uvedene kako bi se osigurala bezbjednost žrtve? Mogu li drugi svjedoci ili članovi porodice da se prijave za mjere zaštite? Mogu li ove mjere da se primjene na sve oblike nasilja prema ženama ili na samo neke? Navedite razloge. Takođe, molimo vas, navedite uslove koji moraju biti ispunjeni da bi se mjere odobrile, ko ima prava da traži zaštitu (da li može i po službenoj dužnosti), kakve su mjere na raspolaganju (zaštita identiteta, posebne proceduralne garancije za svjedok a i slične klauzule), ko ima prava na posebna mjere, koliko dugo mogu da traju itd. Molimo vas da navedete, ako je moguće, broj slučajeva odobrenih programa zaštite svjedok a u poslednje dvije godine. Isto tako, ako je moguće, molimo vas da navedete informacije o žrtvama nasilja prema ženama kojima je odobrena ova vrsta zaštite i koliko ih je.
Odgovor: Zakonodavstvo u BiH predviđa i reguliše posebne mjere zaštite žrtava svjedoka krivičnih djela. Na nivou entiteta i Brčko Distrikta usvojeni su posebni zakoni, identične sadržine, koji se dotiču zaštite svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka u krivičnom postupku, te propisivanja postupka saslušanja zaštićenog svjedoka1. Mjere se primjenjuju u okviru krivičnog postupka, koji se može voditi povodom bilo kojeg djela koje je zakonom propisano kao krivično djelo, te koje potencijalno može biti i djelo nasilja u porodici ili neko drugo krivično djelo nasilja nad ženama (npr. silovanje). Mjere zaštite koje zakoni predviđaju isključivo su usmjerene prema različitim kategorijama svjedoka, a ne i članovima/icama njihove porodice. Takođe, a u pogledu sadržaja zakonskih tekstova i usklađenosti istih sa jezikom konvencije, korisno je napomenuti da predmetni zakoni ne navode da žrtve određenog krivičnog djela u isto vrijeme mogu biti i svjedoci prema kojima je propisana primjena mjera zaštite, iako po prirodi stvari ova kvalifikacija stoji.
Prema predmetnim zakonima, svjedok pod prijetnjom “je svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje”2. S druge strane, ugroženi svjedok “je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik”3. Zakoni regulišu niz proceduralnih mjera zaštite koji se primjenjuju prema ovim licima, po službenoj dužnosti od strane odgovornih aktera u postupku, odnosno organa suda i tužilaštva. Svjedok pod prijetnjom i ugroženi svjedok imaju pravo na pravnu pomoć, te pravo na osiguranje psihološke, socijalne i stručne pomoći od strane organa socijalne zaštite, od momenta podizanja optužnice, te prilikom ispitivanja ili saslušanja u krivičnom postupku. Zakoni propisuju da sud može kontrolisati način ispitivanja ugroženog svjedoka, a u cilju zaštite svjedoka od uznemiravanja i zbunjivanja, te da u opravdanim slučajevima svjedok može svjedočiti putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka (u kom slučaju stranke i branilac mogu postavljati pitanja, a da nisu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom).
Sud takođe može narediti udaljavanje optuženog iz sudnice, kada postoji opravdana bojazan da će prisustvo optuženog uticati na sposobnost svjedoka da tačno svjedoči. Zakoni predviđaju izuzetke od direktnog izvođenja dokaza, te omogućavaju da se kao dokazi na glavnom pretresu koriste zapisnici o iskazu svjedoka pod prijetnjom dati u istrazi. Dodatno se predviđa mogućnost, da na osnovu prijedoga tužioca sud odredi da neki ili svi lični podaci svjedoka ostanu povjerljivi nakon podizanja optužnice (s ciljem zaštite identiteta svjedoka), te da se u tom smjeru ograniči pravo optuženog i njegovog branioca da pregledaju spise i dokumentaciju predmeta. Konačno, u cilju zaštite i osiguranja anonimnosti svjedoka pod prijetnjom ili ugroženog svjedoka, sud može dozvoliti svjedoku da svjedoči iza paravana ili da koristi elektronski uređaj za promjenu glasa i/ili slike svjedoka. Sud takođe može odlučiti da lični podaci svjedoka ostanu povjerljivi u trajanju za koje se odredi da je potrebno, a najviše 30 godina nakon što odluka postane pravosnažna. Svi podaci u vezi mjera zaštite svjedoka su povjerljive prirode i predstavljaju službenu tajnu, čije neovlašćeno otkrivanje predstavlja krivično djelo.
Ovi zakoni takođe sadrže odredbe koje se dotiču posebnih pravila u vezi postupka saslušanja zaštićenog svjedoka, kao izuzetne mjere u okviru krivičnog postupka. Saslušanju zaštićenog svjedoka pribjegava se u izuzetnim okolnostima kada postoji očigledna opasnost za ličnu sigurnost svjedoka ili njegove porodice, koju nije moguće umanjiti nakon što je svjedok dao iskaz, ili je vjerovatno da će se opasnost povećati zbog davanja iskaza. Prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka ovlašćen je da podnese: sud, tužilac, ili osumnjičeni/optuženi ili njegov branilac. Zakoni propisuju da se identitet zaštićenog svjedoka neće otkriti nikome osim sudu, odnosno članovima/cama sudskog vijeća koje saslušava svjedoka, da se svjedok lično pojavljuje pred vijećem isključivo na saslušanju kao zaštićeni svjedok, te da svjedok nije u obavezi odgovarati na pitanja koja ukazuju na identitet svjedoka ili identitet članova njegove/njene porodice.
U pogledu dostupnosti kvantitativnih i kvalitativnih podataka koji bi rasvjetlili eventualnu primjenu posebnih mjera zaštite svjedoka u kontekstu krivičnih djela nasilja nad ženama ili nasilja u porodici, na prostoru BiH nema dostupnih izvora podataka ove vrste, kao ni posebnih istraživačkih studija koje su se bavile ovom temom.
MINUS
b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informisale o oslobađanju učinioca kao što je definisano u članu 56, tačka b. Ako takve mjere postoje, molimo vas da navedete koji je organ za to nadležan i na koji način je žrtva informisana. Takođe, navedite i pravni osnov za ove mjere.
Odgovor: Zakonodavstvo u BiH ne sadrži generalne odredbe koje se dotiču propisivanja obaveze da se žrtvama krivičnih djela uopšteno ili žrtvama krivičnih djela koje se mogu dovesti u vezu sa rodno zasnovanim nasiljem, odnosno nasiljem nad ženama pruži ova vrsta informacije od strane nadležnog organa, a u vezi sa vođenjem krivičnog postupka protiv počinioca nasilja ili izvršenjem krivične sankcije osuđenog počinioca. Takođe analizirani protokoli o pružanju zaštite od nasilja u porodici (na lokalnim nivoima i opšti protokol ovog tipa u RS) ne sadrže odredbu koja bi predviđala ovu obavezu.
b. Da li postoje zakonske i druge mjere kojima bi se žrtve informisale o oslobađanju učinioca kao što je definisano u članu 56, tačka b. Ako takve mjere postoje, molimo vas da navedete koji je organ za to nadležan i na koji način je žrtva informisana. Takođe, navedite i pravni osnov za ove mjere.
Odgovor: Zakonodavstvo u BiH ne sadrži generalne odredbe koje se dotiču propisivanja obaveze da se žrtvama krivičnih djela uopšteno ili žrtvama krivičnih djela koje se mogu dovesti u vezu sa rodno zasnovanim nasiljem, odnosno nasiljem nad ženama pruži ova vrsta informacije od strane nadležnog organa, a u vezi sa vođenjem krivičnog postupka protiv počinioca nasilja ili izvršenjem krivične sankcije osuđenog počinioca. Takođe analizirani protokoli o pružanju zaštite od nasilja u porodici (na lokalnim nivoima i opšti protokol ovog tipa u RS) ne sadrže odredbu koja bi predviđala ovu obavezu.
MINUS
c. Prema relevantnim zakonima, da li je žrtva strana u krivičnom postupku? Može li žrtva da podnese dokaze i da utiče na postupak? Da li postoji relevantni organ čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardizovanim procedurama, da „obavjesti žrtve, pod uslovima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opšti napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koji je to organ, koju vrstu informacija žrtva mora da dobije i odgovarajući postupak.
Odgovor: U skladu sa zakonima o krivičnom postupku u BiH, žrtva, u smislu oštećenog lica, nije stranka u krivičnom postupku. Oštećena osoba je određena kao osoba kojoj je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povređeno ili ugroženo. Stranke u krivičnom postupku su isključivo tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi i osuđeni4. Predmetni zakoni propisuju da je tužilac dužan obavijestiti oštećenu i podnosioca/teljicu krivične prijave o donošenju naredbe o provođenju istrage i o razlozima za to, u roku od tri dana.
PLUS
c. Prema relevantnim zakonima, da li je žrtva strana u krivičnom postupku? Može li žrtva da podnese dokaze i da utiče na postupak? Da li postoji relevantni organ čija je odgovornost, u skladu sa zakonskim okvirom i standardizovanim procedurama, da „obavjesti žrtve, pod uslovima predviđenim internim zakonom, o njihovim pravima i uslugama na raspolaganju, da prate svoje žalbe, tužbe, opšti napredak istrage ili postupka, kao i njihovu ulogu u njima, kao i ishod njihovog slučaja“. Ako je odgovor potvrdan, navedite koji je to organ, koju vrstu informacija žrtva mora da dobije i odgovarajući postupak.
Odgovor: U skladu sa zakonima o krivičnom postupku u BiH, žrtva, u smislu oštećenog lica, nije stranka u krivičnom postupku. Oštećena osoba je određena kao osoba kojoj je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povređeno ili ugroženo. Stranke u krivičnom postupku su isključivo tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi i osuđeni4. Predmetni zakoni propisuju da je tužilac dužan obavijestiti oštećenu i podnosioca/teljicu krivične prijave o donošenju naredbe o provođenju istrage i o razlozima za to, u roku od tri dana. Dato je pravo oštećenoj i podnosiocu/teljici prijave da podnesu pritužbu u roku od osam dana uredu tužioca.
Oštećena strana, u okviru krivičnog postupka, još ima prava u vezi imovinskopravnog zahtjeva. Povodom toga, oštećena koja se saslušava kao svjedok, pitaće se želi li u krivičnom postupku ostvariti imovinskopravni zahtjev. U presudi kojom se optuženi oglašava krivim sud može oštećenoj dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili djelomično, te je za ostatak uputiti na parnični postupak. Ukoliko podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud je u obavezi da oštećenu uputi na ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u parničnom postupku. Ukoliko sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi kazneni postupak, uputit će oštećenu da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. Takođe, u slučaju sklapanja sporazuma o priznanju krivice optuženog sa tužilaštvom koji je upućen sudu; sud je u obavezi da provjeri, prilikom prihvatanja istog, da li je oštećenoj pružena mogućnost pred tužiocem da se izjasni o imovinskopravnom zahtjevu. Konačno, krivičnoprocesno zakonodavstvo tretira oštećenu i kao jednog od zakonski ovlaštenih subjekata na izjavljivanje žalbe na presudu suda, ali u ogrančenom kapacitetu u odnosu na stranke u postupku i branitelja. Oštećena može pobijati presudu isključivo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
U vezi dostavljanja sudskih odluka, sud dostavlja ovjeren prepis presude oštećenoj, koja sadrži pouku o pravu na žalbu. S druge strane, oštećena osoba nije izričito prepoznata kao subjekt kojoj sud dostavlja presudu kojom se izdaje kazneni nalog, za razliku od optuženog, njegovog branioca i tužioca koji su izričito navedeni u zakonu5.
U vezi usklađenosti sa preostalim tačkama (od d-i) prvog stava, sljedeće vrijedi:
Zakoni o krivičnom postupku u BiH propisuju koje osobe mogu odbiti da svjedoče. Bračni i vanbračni partneri osumnjičenog, odnosno optuženog, roditelji i djeca, usvojenik ili usvojilac mogu odbiti svjedočenje. Organi koji vode postupak dužni su ova lica upozoriti da ne moraju svjedočiti. Predviđena je mogućnost saslušanja svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a s obzirom na životnu dob, fizičko i psihičko stanje svjedoka i druge opravdane interese. U ovom slučaju stranke u postupku i branilac postavljaju pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Ukoliko je svjedok maloljetno lice, po potrebi, saslušanje se može obaviti uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe.
Zakoni predviđaju kada je svjedok gluv ili nijem da se saslušanje vrši preko tumača, dok s druge strane zakoni ne sadrže relevantne odredbe koje bi se doticale mogućnosti da se svjedoku omoguće besplatne usluge prevodica ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja, što je standard predviđen konvencijom. Sud je dužan zaštiti svjedoka od vrijeđanja, prijetnji i napada. Sud može isključiti javnost za cijeli glavni pretres ili jedan njegov dio, između ostalog i iz razloga zaštite privatnog ili intimnog života oštećene ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke u postupku, branioca, oštećenu, te eventualno zakonske zastupnike i punomoćnike. Zakoni propisuju da se svjedoci saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. Mogućnost suočenja svjedoka predviđena je u slučajevima kada se iskazi svjedoka ne slažu u pogledu važnih činjenica predmeta. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
Takođe, entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici sadrže regulativu od značaja u ovom dijelu evropskih standarda, tačnije odredbe koje se dotiču procedura izricanja zaštitnih mjera prema počiniocu nasilja. Zakon u Federaciji FBiH propisuje da rješenje o izricanju zaštitne mjere nadležni sud bez odlaganja treba i žrtvi nasilja u porodici, pored osobe kojoj je izrečena zaštitna mjera, podnosioca zahtjeva, te organa nadležnog za izvršenje izrečene zaštitne mjere6. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na nivou RS ne propisuje da je sud obavezan dostaviti rješenje o izrečenoj zaštitnoj mjeri žrtvi nasilja, već samo organu ili ustanovi nadležnoj za provođenje izvršenja mjere7. S druge strane, zakon na nivou RS, za razliku od istoimenog zakona u FBiH, izričito propisuje zabranu javnog objavljivanja informacija o žrtvi ili učiniocu nasilja u porodici na osnovu koje se može prepoznati žrtva ili član porodice žrtve, osim ako je punoljetna žrtva sa tim izričito saglasna8. Prema ovome, predmetni zakon u RS sadrži mjeru za zaštitu privatnosti i ugleda žrtve i u okviru sudskog postupka koji nadležni sud vodi u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
MINUS
d. Imajući u vidu obaveze definisane u tačkama d–i, molimo vas da date informacije o onim obavezama koje garantuje interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama obezbjedi pristup informacijama, pravima i procedurama, i ko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo vas da dostavite informacije o sljedećem: da li je prevođenje besplatno, može li ročište da se odvija bez prisustva učinioca (ako može, ko to zahteva i kakve dodatne uslove treba ispuniti, ako ih uopšte ima), može li ročište ili cijelo suđenje da bude zatvoreno za javnost, da li je suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jeste, navedite.
Odgovor:
d. Imajući u vidu obaveze definisane u tačkama d–i, molimo vas da date informacije o onim obavezama koje garantuje interni pravni okvir, navodeći čija je odgovornost da se žrtvama obezbjedi pristup informacijama, pravima i procedurama, i ko snosi moguće posljedice u slučajevima nepružanja relevantnih informacija, ili usluga propisanih internim pravom. Molimo vas da dostavite informacije o sljedećem: da li je prevođenje besplatno, može li ročište da se odvija bez prisustva učinioca (ako može, ko to zahteva i kakve dodatne uslove treba ispuniti, ako ih uopšte ima), može li ročište ili cijelo suđenje da bude zatvoreno za javnost, da li je suočavanje obavezno u nekim slučajevima i, ako jeste, navedite.
Odgovor:
MINUS
e. Moraju li djeca da svjedoče protiv učinioca ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uslove. Da li postoje posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korišćenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)?
Odgovor: Prema zakonima o krivičnom postupku jedino dijete osumnjičenog, odnosno optuženog može odbiti svjedočenje, te je sud u obavezi upozoriti dijete osumnjičenog, odnosno optuženog da ne mora svjedočiti protiv roditelja9. U svim drugim slučajevima, nema zakonske prepreke, odnosno izuzetka koji bi onemogućio djetetu da svjedoči u krivičnim djelima u vezi nasilja nad ženama ili nasilja u porodici.
PLUS
e. Moraju li djeca da svjedoče protiv učinioca ili postoje izuzeci koje podržava interno pravo? Navedite uslove. Da li postoje posebne zakonske mjere koje štite djecu kao žrtve i/ili svjedoke (specijalne proceduralne garancije, kao što su zabrana suočavanja, korišćenja tehničke opreme za svjedočenja, i posebna podrška od strane stručnjaka za prava djeteta itd.)?
Odgovor: Prema zakonima o krivičnom postupku jedino dijete osumnjičenog, odnosno optuženog može odbiti svjedočenje, te je sud u obavezi upozoriti dijete osumnjičenog, odnosno optuženog da ne mora svjedočiti protiv roditelja9. U svim drugim slučajevima, nema zakonske prepreke, odnosno izuzetka koji bi onemogućio djetetu da svjedoči u krivičnim djelima u vezi nasilja nad ženama ili nasilja u porodici.
U Republici Srpskoj na snazi je Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku10. S druge strane, u Federaciji BiH istoimeni zakonski tekst pripremljen je u formi prijedloga, te se, u skladu sa stanjem u momentu pisanja studije, nalazi u zakonodavnoj proceduri usvajanja. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku na nivou RS uspostavlja posebne mjere zaštite djece koja su oštećena krivičnim djelom, te djece-svjedoka krivičnih djela koja su počinjena na štetu djeteta. Zakon propisuje da je krivični postupak za krivična djela učinjena na štetu djeteta hitne prirode, te da se pri provođenju procesnih radnji posebno obazrivo treba odnositi prema djetetu ili maloljetniku na čiju štetu je učinjeno krivično djelo i djetetu-svjedoku krivičnog djela ove vrste, a kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na djetetov budući život, vaspitanje i razvoj, iz čega proizilazi da je zakonodavac bio svjestan potrebe zaštite najboljeg ineteresa djeteta.
Dalje, predmetni zakon određuje da se saslušanje djeteta ili maloljetnika po pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica, te da se saslušanje može provesti najviše dva puta. Tužilac ili ovlašćeno službeno lice saslušava svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a bez prisustva tužioca ili ovlašćenog službenog lica u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Takođe, dijete se može saslušati u svom stanu ili drugom prostoru u kome boravi ili u centru za socijalni rad. Sud saslušava dijete ili maloljetnika kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom tako da sud, stranke u postupku i branilac mogu postavljati pitanja (sva pitanja postavljaju se posredstvom suda), a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom11. Zakon propisuje zabranu suočenja sa osumnjičenim, odnosno optuženim za djete-svjedoka koje je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovano okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine posebno osjetljivim12. U pogledu prepoznavanja osumnjičenog, odnosno optuženog koje vrši maloljetno lice koje je oštećeno krivičnim djelom ili je očevidac djela, isto se u svim fazama postupka vrši se na način koji u potpunosti onemogućava da osumnjičeni, odnosno optuženi, vidi maloljetno lice13.
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti djelomično (odnosno u velikoj mjeri, iako ne u potpunosti), usklađeni sa članom 56 Konvencije.
MINUS
[1] Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/03), Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 48/03), Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD (“Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br. 10/03, 8/07, 19/07), Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BiH (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03, 21/03, 61/04, 55/05).
[2] Čl. 3 Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH, čl. 3 Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS, čl. 3 Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD.
[3] Id.
[4] Čl. 21 ZKP FBiH, čl. 20 ZKP RS, čl. 20 ZKP BD.
[5] Čl. 355 ZKP FBiH, čl. 362 ZKP RS, čl. 339 ZKP BD.
[6] Čl. 22 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.
[7] Čl. 32 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[8] Čl. 22 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[9] Čl. 97 ZKP FBiH, čl. 148 ZKP RS, čl. 83 ZKP BD.
[10] Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 13/10).
[11] Čl. 186 Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS.
[12] Čl. 187, ibid.
[13] Čl. 188, ibid
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.