Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da odgovarajuće mjere zabrane prilaska odnosno zaštite budu na raspolaganju žrtvama svih vidova nasilja obihvaćenih Konvencijom.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da mjere zabrane prilaska odnosno zaštite koje se navode u stavu 1:
- budu dostupne za neposrednu zaštitu i bez nepotrebnih finansijskih odnosno administrativnih opterećenja za žrtvu;
- se donose na određeni period odnosno dok se ne izmijene odnosno ukinu;
- tamo gdje je neophodno, izdaju se na ex parte osnovi s neposrednim djelovanjem;
- budu dostupne nezavisno od, odnosno uz druge sudske postupke;
- mogu da se uvedu u kasnije sudske postupke.

3. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da kršenja zabrane prilaska odnosno mjere zaštite izrečene u skladu sa stavom 1. budu predmet sankcija koje su djelotvorne, srazmjerne i koje odvraćaju od vršenja krivičnih djela.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 53 Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Poređenje između država čl. 53 Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
PITANJA
 
a. Da li postoje mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi sa mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama da dobiju zabranu prilaska ili zaštitu? Navedite osnov. Ko može da odlučuje o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, krivičnom itd.)? Ko može da pokrene postupak – samo žrtva ili takođe treće lice? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako zabrana može da se odobri u različitim postupcima, da li postoji međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu da budu preduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.).
Odgovor: Zakoni propisuju mogućnost izricanja mjera zabrane prilaska čime je unutrašnje zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini (s izuzetkom Brčko Distrikta) usklađeno sa standardom koji proizilazi iz člana 53 Konvencije.
U Bosni i Hercegovini krivični i zakoni o zaštiti od nasilja u porodici propisuju mogućnost izricanja mjera bezbjednosti i zaštitnih mjera učiniocima krivičnih djela sa elementima nasilja, odnosno, nasilja u porodici.
PLUS
a. Da li postoje mjere na raspolaganju žrtvama nasilja prema ženama u vezi sa mjerama zabrane ili zaštite? Mogu li sve žrtve nasilja prema ženama da dobiju zabranu prilaska ili zaštitu? Navedite osnov. Ko može da odlučuje o zabrani i u kakvom postupku (građanskom, krivičnom itd.)? Ko može da pokrene postupak – samo žrtva ili takođe treće lice? Navedite to, uključujući zahtjeve koje treba ispuniti za pokretanje zabrane. Ako zabrana može da se odobri u različitim postupcima, da li postoji međusobna korelacija (između pristupa informacijama i razmjene dokaza, na primer)? Navedite zakonske izvore i definicije, uključujući i vrstu zaštite / mjere koje mogu da budu preduzete (zabrana kontakta, zabrana ulaska u kuću itd.).
Odgovor: Zakoni propisuju mogućnost izricanja mjera zabrane prilaska čime je unutrašnje zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini (s izuzetkom Brčko Distrikta) usklađeno sa standardom koji proizilazi iz člana 53 Konvencije.
U Bosni i Hercegovini krivični i zakoni o zaštiti od nasilja u porodici propisuju mogućnost izricanja mjera bezbjednosti i zaštitnih mjera učiniocima krivičnih djela sa elementima nasilja, odnosno, nasilja u porodici. Kao posljednji zakon koji je dopunjen u ovom pravcu, u avgustu 2013 godine, za potrebe studije predstavlja se Krivični zakon Republike Srpske1. Ovim zakonom su mjere bezbjednosti propisane kao krivične sankcije, a svrha mjera bezbjednosti, u okviru opšte svrhe krivičnih sankcija, je da se otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši krivična djela2. Izriču se po sprovedenom krivičnom postupku u presudi kojom se učinilac oglašava krivim i izriče kazna. Sud može učiniocu krivičnog djela izreći jednu ili više mjera bezbjednosti kad postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonom3.
Članom 62a propisuje se mjera bezbjednosti zabrana približavanja i komuniciranja sa određenim licem na sljedeći način:
(1) Učiniocu krivičnog djela sa elementima nasilja sud može za određeno vrijeme zabraniti približavanje oštećenom na određenoj udaljenosti, zabraniti pristup u prostor oko mjesta stanovanja ili mjesta rada, odnosno dalju komunikaciju sa oštećenim, ako se opravdano može očekivati da bi dalje vršenje takvih radnji od učinioca krivičnog djela bilo opasno po oštećenog.
(2) Mjerom bezbjednosti iz stava 1. ovog člana može se učiniocu krivičnog djela zabraniti približavanje i komunikacija sa drugim licem, ukoliko bi takvo ponašanje od učinioca predstavljalo psihičko uznemiravanje oštećenog.
(3) Mjera bezbjednosti zabrane približavanja i komunikacije sa određenim licem može se izvršiti, pod uslovima utvrđenim u stavu 1. ovog člana, uz izdržavanje kazne zatvora ili uz rad za opšte dobro na slobodi, ili uz uslovnu osudu.
(4) Mjera iz stava 1. ovog člana traje dok traju razlozi zbog kojih je izrečena, a najduže tri godine, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
(5) Ako učinilac u vrijeme izvršavanja rada za opšte dobro na slobodi, koji mu je izrečen kao zamjena za kaznu zatvora, prekrši zabranu približavanja ili komunikacije iz st. 1. ili 2. ovog člana, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora.
Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske propisana je, u članu 13, mogućnost da se učiniocu nasilja u porodici izreknu hitne mjere zaštite, koje su predstavljene u analizi prethodnog člana Konvencije, te pored hitnih, propisuje i 'redovne' zaštitne mjere, između ostalog i zaštitnu mjeru – zabrana približavanja žrtvi. Ova mjera izriče se učiniocu nasilja ako postoji opasnost da bi ponovo mogao izvršiti nasilje ili ako bi prisustvo učinioca nasilja u porodici u blizini žrtve stvaralo žrtvi visok stepen duševne patnje koja onemogućava normalne psihičke aktivnosti žrtve. U rješenju kojim sud izriče zaštitnu mjeru – zabrana približavanja žrtvi sud će odrediti mjesta ili područja i udaljenost od najmanje 200 metara na kojoj se učinilac nasilja u porodici ne smije približiti žrtvi, a određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od 30 dana niti duže od jedne godine4.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH propisuje, između ostalih, i zaštitnu mjeru zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici5 koja se može izreći licu koje je učinilo nasilje u porodici. U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, nadležni sud će odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se nasilno lice ne smije približiti žrtvi nasilja u porodici. Ova mjera određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine, izuzev ako sud odluči da je duži period u interesu žrtve nasilja, a propis o načinu provođenja mjere donosi federalni ministar unutrašnjih poslova6.
Mjere bezbjednosti propisane Krivičnim zakonom izriču se na način propisan Zakonom o krivičnom postupku, zaštitne mjere propisane Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici RS na način propisan Zakonom o prekršajima Republike Srpske, a u Federaciji Bosne i Hercegovine postupak je propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici7. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH propisuje, u glavi IV, čl. 17—30. postupak izricanja zaštitnih mjera. Zahtjev za izricanje zaštitne mjere, u skladu sa ovim Zakonom, nadležnom sudu podnosi policijska uprava, a izuzetno, zahtjev može podnijeti i tužilaštvo kada za to postoje opravdani razlozi8. Policijska uprava je dužna da za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnese zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu, u roku od 12 časova od saznanja za radnje nasilja propisane ovim Zakonom i da priloži prikupljene dokaze i obavezno izvod iz službene evidencije, ukoliko je to lice bilo prijavljivano za slučajeve nasilja u porodici.
Zahtjev za izricanje zaštitnih mjera se podnosi nadležnom sudu prema mjestu na čijem području žrtva nasilja ima prebivalište ili boravište. Obavezni elementi zahtjeva za izricanje zaštitne mjere su: puni naziv organa koji podnosi zahtjev; broj protokola; mjesto i datum; naziv suda kojem se podnosi zahtjev; zakonski osnov na osnovu kojeg se podnosi zahtjev; osnovni podaci o nasilnom licu za koje se zahtijeva izricanje zaštitne mjere; naziv zaštitne/ih mjere/a koja/e se zahtijevaju od suda da ih izrekne; radnje nasilja za koje postoje osnove sumnje da ih je nasilno lice počinilo; ime i prezime žrtve/ava i srodstvo sa nasilnim licem; obrazloženje; potpis ovlašćenog službenog lica i prilozi uz zahtjev9. Sud će odbaciti zahtjev za izricanje zaštitne mjere i obustaviti postupak kada se utvrdi da: radnje koje su navedene u zahtjevu ne predstavljaju radnje nasilja u porodici utvrđene ovim zakonom; sud nije nadležan za izricanje zaštitne mjere; zahtjev nije podnesen od ovlašćenog organa10.
Zakonima je propisano da žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i da su oslobođene svih troškova postupka, odnosno, nesmetan pristup nadležnom sudu, bez bilo kakvih troškova za žrtve nasilja u porodici11.
Zakonima su propisani rokovi u kojima je sud obavezan postupiti po zahtjevu i donijeti rješenje. U Federaciji BiH nadležni sud dužan je u roku od 12 časova od prijema zahtjeva za izricanje zaštitne mjere, između ostalog i mjere zabrane prilaska, postupiti po zahtjevu i donijeti rješenje. Ukoliko nadležni sud zahtijeva da se nasilno lice izvede pred sud, može to lice pozvati putem nadležne policijske uprave. Prilikom izricanja zaštitne mjere nadležni sud nije ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima radi utvrđivanja činjenica o izvršenju radnji nasilja propisanih ovim zakonom, kao i posljedicama koje su nastupile. Rješenjem o izricanju zaštitne mjere utvrđuje se trajanje zaštitne mjere koja je izrečena nasilnom licu, a koje počinje teći od dana donošenja rješenja12. U Republici Srpskoj je propisana obaveza hitnog postupanja: subjekti zaštite dužni su bez odlaganja obezbijediti hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve prioritet u tim postupcima, a naročito ako je žrtva dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice pod starateljstvom. U slučajevima nasilja u porodici subjekti zaštite13 dužni su da međusobno sarađuju i razmjenjuju potrebne podatke i informacije14.
U pogledu mogućnosti ulaganja žalbe na rješenje suda o izricanju zaštitnih mjera Zakoni propisuju da se protiv rješenja o određivanju zaštitne mjere može izjaviti žalba nadležnom sudu u roku od tri dana u Republici Srpskoj, odnosno pet dana u Federaciji BiH, od dana dostavljanja rješenja, da o žalbi odlučuje nadležni okružni, odnosno drugostepeni sud u roku od tri dana od dana prijema žalbe, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja o određivanju zaštitne mjere15.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, propisuje se da nadležni sud može učiniocu nasilja u porodici izreći rješenjem zaštitne mjere samostalno i bez izricanja novčane kazne, odnosno druge prekršajne sankcije, te da su zaštitne mjere predmet direktnog izvršenja organa nadležnih za njihovo sprovođenje, u skladu sa odredbama ovog zakona16.
MINUS
b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Da li postoji neki rok ili pravilo hitnosti koje je definisano u pravnom okviru, kako bi se obezbjedila hitna zaštita? Postoje li finansijski troškovi koje treba da snosi žrtva ili treće lice za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva vrsta dokaza mora da se podnese kako bi se ispunili zakonski uslovi? Koliko dugo može da traje postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdat nalog, koliko dugo može da traje zabrana?
Odgovor:
b. Koji su rokovi za izdavanje mjera? Da li postoji neki rok ili pravilo hitnosti koje je definisano u pravnom okviru, kako bi se obezbjedila hitna zaštita? Postoje li finansijski troškovi koje treba da snosi žrtva ili treće lice za pokretanje ili vođenje postupka za dobijanje naloga za zaštitu (sudske takse, dokazi, vještačenja itd.)? Kakva vrsta dokaza mora da se podnese kako bi se ispunili zakonski uslovi? Koliko dugo može da traje postupak (jedno ročište ili više)? Kada je izdat nalog, koliko dugo može da traje zabrana?
Odgovor:
MINUS
c. Može li zabrana pristupa da se izda bez prisustva učinioca? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove koje treba ispuniti. Da li lice protiv kojeg je izdat nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, ko predstavlja drugostepeni organ? Molimo vas da opišete postupak žalbe (nadležni organ, vremenski okvir itd.).
Odgovor:
c. Može li zabrana pristupa da se izda bez prisustva učinioca? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove koje treba ispuniti. Da li lice protiv kojeg je izdat nalog za zaštitu ima pravo na žalbu? Ako ima, ko predstavlja drugostepeni organ? Molimo vas da opišete postupak žalbe (nadležni organ, vremenski okvir itd.).
Odgovor:
MINUS
d. Da li mjere zaštite moraju biti dio nekog drugog postupka (razvod, krivični postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti nezavisno?
Odgovor:
d. Da li mjere zaštite moraju biti dio nekog drugog postupka (razvod, krivični postupak, pritvor itd.), ili se zahtjev može podnijeti i odobriti nezavisno?
Odgovor:
MINUS
e. Da li je kršenje zabrane prilaska predmet krivičnih ili drugih sankcija?
Odgovor: Zakonima o zaštiti od nasilja u porodici propisana je obaveza učiniocu da postupi po izrečenoj mjeri i sankcija za nepostupanje. U Republici Srpskoj propisano je da je učinilac nasilja u porodici dužan da postupi u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom kao i da je subjekt zaštite koji u djelokrugu svog rada sazna da učinilac nasilja u porodici ne postupa u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom dužan o tome obavijestiti nadležni sud i centar za socijalni rad17. Ko prekrši hitne mjere zaštite i zaštitne mjere koje mu je sud odredio primjenom ovog zakona, kazniće se u skladu sa odredbama zakona kojim se propisuju krivična djela18.
PLUS
e. Da li je kršenje zabrane prilaska predmet krivičnih ili drugih sankcija?
Odgovor: Zakonima o zaštiti od nasilja u porodici propisana je obaveza učiniocu da postupi po izrečenoj mjeri i sankcija za nepostupanje. U Republici Srpskoj propisano je da je učinilac nasilja u porodici dužan da postupi u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom kao i da je subjekt zaštite koji u djelokrugu svog rada sazna da učinilac nasilja u porodici ne postupa u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom dužan o tome obavijestiti nadležni sud i centar za socijalni rad17. Ko prekrši hitne mjere zaštite i zaštitne mjere koje mu je sud odredio primjenom ovog zakona, kazniće se u skladu sa odredbama zakona kojim se propisuju krivična djela18. Krivičnim zakonom Republike Srpske je propisano da će se novčanom kaznom i zatvorom od tri mjeseca do tri godine kazniti lice koje prekrši mjere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud odredio na osnovu zakona19, što upućuje se da primjenom ove norme može voditi krivični postupak i protiv lica kojem je primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u porodici izrečena zaštitna mjera, a koje ne postupi po odluci suda, određenoj po zakonu. Takođe, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH propisuje da će se novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM kazniti za prekršaj lice koje ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri20, kao i da će organi nadležni za izvršenje izrečene mjere obavijestiti nadležni sud po saznanju da učinilac ne postupa po izrečenoj mjeri21.
MINUS
f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju mjera protiv osumnjičenih učinilaca ženskog odnosno muškog pola. Da li zakonodavstvo pruža osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja organa o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tjela?
Odgovor: U pogledu statističkih podataka izricanju mjera bezbjednosti i zaštitnih mjera, oni nisu u zadovoljavajućoj mjeri dostupni javnosti. Kao što je navedeno u analizi člana 52 Konvencije, jedini dostupan izvor koji može poslužiti kao indikacija postupanja nadležnih organa u ovom pogledu jeste analitička studija “Udruženja žena sudija BiH” koja se bavi upravo analizom stanja u pogledu izricanja zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, prema kojem se od ukupno jedne izrečene zaštitne mjere22 iz 2006. godine došlo do 63 izrečene mjere u 2010, te da je vidljivo povećanje broja podnesenih zahtjeva od policije za izricanjem zaštitnih mjera na godišnjim nivoima, a za područje Federacije BiH23.
PLUS
f. Ukoliko su dostupni statistički podaci, navedite broj mjera zabrane prilaska odnosno zaštite izrečenih u poslednje dvije godine, ako je moguće, specifikujte na godišnjem nivou. Navedite informacije o broju mjera protiv osumnjičenih učinilaca ženskog odnosno muškog pola. Da li zakonodavstvo pruža osnovu za procjenu „provocirajućeg ponašanja“ (na primjer, žrtvin doprinos zločinu) prilikom odlučivanja organa o mjeri zabrane prilaska odnosno zaštite? Ili je to svakako dio prakse – razmatranje nadležnog tjela?
Odgovor: U pogledu statističkih podataka izricanju mjera bezbjednosti i zaštitnih mjera, oni nisu u zadovoljavajućoj mjeri dostupni javnosti. Kao što je navedeno u analizi člana 52 Konvencije, jedini dostupan izvor koji može poslužiti kao indikacija postupanja nadležnih organa u ovom pogledu jeste analitička studija “Udruženja žena sudija BiH” koja se bavi upravo analizom stanja u pogledu izricanja zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, prema kojem se od ukupno jedne izrečene zaštitne mjere22 iz 2006. godine došlo do 63 izrečene mjere u 2010, te da je vidljivo povećanje broja podnesenih zahtjeva od policije za izricanjem zaštitnih mjera na godišnjim nivoima, a za područje Federacije BiH23. U pregledu koji se daje za period od početka 2006. godine do kraja 2009, navedeno je da je za područje FBiH ukupno bilo 15 izrečenih zaštitnih mjera zabrana približavanja žrtvi nasilja24. Izvještaj ne sadrži dalje podatke kvalitativnog tipa u pogledu izrečenih mjera.
Na osnovu gore izloženog, moglo bi se zaključiti da pravni okvir u BiH pruža osnov za ispunjavanje standarda propisanih članom 53 Konvencije.
MINUS
[1] Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13), postupak izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH je u toku i pretpostavka je da, u dijelu mjera bezbjednosti, zakonsko rješenje neće biti bitno različito od dopuna Krivičnog zakona Republike Srpske.
[2] Isto, član 50.
[3] Isto, član 57.
[4] Član 25.
[5] Član 9.
[6] Član 12.
[7] Različito konceptualno tretiranje prirode zaštitnih mjera objašnjeno je u analizi člana 52 Konvencije tako da uz ovaj član neće biti posebno isticani.
[8] Član 17.
[9] Član 18.
[10] Član 23.
[11] Član 10, stav 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, član 5 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH.
[12] Član 19. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH.
[13] Član 9. (1) Zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici dužni su pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: policija), tužilaštvo, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud (u daljem tekstu: subjekti zaštite). (2) Subjekti zaštite dužni su postupati u skladu sa odredbama ovog zakona i pružiti zaštitu, podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici bez obzira na to da li je protiv učinioca pokrenut krivični ili prekršajni postupak.
[14] Član 11.
[15] Član 30. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, čl. 24—30 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH.
[16] Član 23a, stav 2.
[17] Član 31.
[18] Član 43.
[19] Član 208 stav 6.
[20] Član 45.
[21] Član 22a.
[22] Misli se na sve zaštitne mjere predviđene zakonom, a ne samo na zaštitnu mjeru udaljenja iz stana i zabrane vraćanja u isti.
[23] Udruženje žena sudija u BiH, Analiza stvarnog stanja u smislu izricanja ili neizricanja zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine, Udruženje žena sudija u BiH, 2012, str. 14.
[24] Isto.
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.