Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da nadležni organi imaju mandat da izdaju nalog, u situacijama neposredne opasnosti, učiniocu nasilja u porodici da napusti mjesto stanovanja žrtve odnosno ugroženog lica na dovoljan vremenski period i da zabrane učiniocu da uđe u stan odnosno stupi u kontakt sa žrtvom odnosno ugroženim licem.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 52 Hitne mjere zaštite
Poređenje između država čl. 52 Hitne mjere zaštite
PITANJA
 
a. Da li postoje hitne mjere zaštite kakve su definisane u članu 52? Mogu li one da budu izdate u roku od 24 časa od uspostavljanja neposredne opasnosti za žrtvu? Ko odlučuje o tim mjerama? Kakva je procedura (sudska, administrativna i njima slična)? Da li učinilac ima pravo žalbe? Kakvi kriterijumi moraju biti ispunjeni da bi se odobrile hitne mjere? Koje je maksimalno vrijeme za to?
Odgovor: Zakoni na entitetskom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini propisuju mogućnost izricanja hitnih mjera zaštite, čime je, unutrašnje zakonodavstvo u BiH (s izuzetkom Brčko Distrikta) u skladu sa standardom koji proizilazi iz člana 52 konvencije.
Naime, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na nivou RS propisuje mogućnost izricanja dvije različite mjere ovog tipa, koje se razlikuju po prirodi i svrsi.
PLUS
a. Da li postoje hitne mjere zaštite kakve su definisane u članu 52? Mogu li one da budu izdate u roku od 24 časa od uspostavljanja neposredne opasnosti za žrtvu? Ko odlučuje o tim mjerama? Kakva je procedura (sudska, administrativna i njima slična)? Da li učinilac ima pravo žalbe? Kakvi kriterijumi moraju biti ispunjeni da bi se odobrile hitne mjere? Koje je maksimalno vrijeme za to?
Odgovor: Zakoni na entitetskom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini propisuju mogućnost izricanja hitnih mjera zaštite, čime je, unutrašnje zakonodavstvo u BiH (s izuzetkom Brčko Distrikta) u skladu sa standardom koji proizilazi iz člana 52 konvencije.
Naime, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na nivou RS propisuje mogućnost izricanja dvije različite mjere ovog tipa, koje se razlikuju po prirodi i svrsi. Zakon propisuje izricanje hitnih mjera zaštite - udaljenje učinioca nasilja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora i/ili zabrana približavanja i kontaktiranja učiniocu nasilja sa žrtvom nasilja u porodici1. Zakon navodi da se mjere izriču iz razloga otklanjanja neposredne opasnosti po fizički i psihički integritet žrtve, sprečavanja ponavljanja nasilja, te garantovanja bezbjednosti žrtve. Hitne mjere zaštite izriče prekršajno odjeljenje nadležnog osnovnog suda, a mogu se izreći prije pokretanja postupka ili u toku postupka koji se vodi povodom djela nasilja u porodici. Prijedlog sudu za izricanje hitne mjere zaštite podnosi policija, ovlašćeni organ2 ili oštećeno lice. Hitne mjere zaštite se izriču najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud i to u trajanju koje ne može biti duže od 30 dana. Na izrečenu hitnu mjeru zaštite dozvoljeno je ulaganje žalbe u roku od tri dana od dana izricanja mjere, dok sama žalba na odluku suda o izrečenoj hitnoj mjeri zaštite ne odgađa izvršenje mjere. Odluka po žalbi je ponovo hitne prirode, a donosi je vijeće nadležnog osnovnog suda koji je izrekao hitnu mjeru zaštite u roku od 48 časova od prijema žalbe. Učiniocu nasilja u porodici garantuje se, prilikom napuštanja stana, kuće ili drugog prostora za stanovanje, pravo da uzme svoje lične stvari neophodne za svakodnevni život, te propisuje obaveza da preda ključeve od prostora za stanovanje. Sud koji je izrekao mjeru dostavlja rješenje o njenom izricanju nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova na provođenje te ispituje njeno provođenje i opravdanost trajanja u periodu za koji je izrečena3. U slučaju kršenja hitnih mjera zaštite, predviđeno je kažnjavanje u skladu sa odredbama zakona kojim se propisuju krivična djela (novčana kazna i zatvor)4.
Pored hitnih mjera zaštite, a informacije radi, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS predviđa izricanje i zaštitne mjere istog tipa – udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, koja je zakonom propisana kao prekršajna sankcija koju sud izriče počiniocu nasilja koji je izvršio nasilje prema članu/ici porodice sa kojim/om živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru.
S druge strane, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH zauzima drugačiji pristup u odnosu na istoimeni zakon iz RS, s obzirom na to da ne sadrži institut “hitne mjere zaštite”, te ne reguliše “zaštitne mjere” kao vrstu prekršajne sankcije, već upravo kao mjere zaštite žrtve koje se izriču prema počiniocu nasilja u okviru postupka koji se vodi pred nadležnim sudom za prekršaje. Zakon sadrži zaštitnu mjeru – udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabranu vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor5.
Ova mjera izriče se osobi koja je učinila nasilje prema članu porodice sa kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako nadležni sud ocijeni da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere nasilna osoba mogla ponovo učiniti radnje nasilja. Zahtjev za podnošenje mjere podnosi policija, a u izuzetnim slučajevima kada postoje opravdani razlozi i tužilaštvo. Zakon propisuje hitnost u postupanju nadležnih tijela. Policija ima obavezu za svaki prijavljen slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja6. Sud je zatim dužan u roku od 12 sati od prijema zahtjeva za izricanje predmetne zaštitne mjere postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje. Zakon sadrži bitnu odredbu proceduralnog tipa, koja razjašnjava kriterijume kojima se sud treba rukovoditi prilikom izricanja zaštitne mjere, odnosno definiše način izricanja mjere; prema kojoj – sud nije ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima radi utvrđivanja činjenica o izvršenju radnji nasilja i posljedicama koje su nastupile7.
Počinilac je ovlašćen da izjavi žalbu na izrečenu zaštitnu mjeru, dok sama žalba ne odlaže izvršenje rješenja8. Osoba kojoj je izrečena mjera dužna je odmah napustiti stambeni prostor, po potrebi i uz prisustvo policijskog službenika. Nepostupanje počinioca po izrečenoj zaštitnoj mjeri predstavlja osnov za novčano prekršajno kažnjavanje istog9. U pogledu dužine trajanja izrečene mjere, u FBiH predmetna zaštitna mjera traje minimalno od jednog mjeseca do maksimalno dvije godine.
Pored gore navedenih mjera zaštite regulisanih Zakonima o zaštiti od nasilja u porodici; korisno je napomenuti da Zakoni o krivičnom postupku sadrže mogućnost izricanja određenih mjera koje se izriču prema osumnjičenom, odnosno optuženom, a koje proizvode isti ishod kao zaštitne mjere. Iako procedura za njihovo izricanje nije hitne prirode, nesporan je njihov značaj kao mehanizma u okviru krivičnog postupka koji može doprinijeti povećanju sigurnosti žrtve; iako im primarna namjena nije zaštita sigurnosti žrtve, već uspješno vođenje krivičnog postupka. U okviru krivičnog postupka tužioci (i branioci) imaju mogućnost predlaganja sudu izricanja mjera zabrane - zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja i zabrane sastajanja s određenim licima.10 Ove mjere se mogu izricati u predmetima nasilja u porodici, s obzirom na to da se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog na štetu člana/ice porodice. U kontekstu djela nasilja u porodici mjera zabrane mogla bi se odnositi na udaljenje iz zajedničkog stambenog prostora i zabranu vraćanja u taj stambeni prostor. Ove mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude. Sud je u FBiH dužan svaka dva mjeseca, te u RS po diskrecionom ovlašćenju, ispitati potrebu za daljom primjenom izrečene mjere, dok je dužnost organa policije da se stara o izvršenju mjera zabrane.
Statistički podaci u pogledu izricanja svih ovih predmetnih mjera nisu u zadovoljavajućoj mjeri pristupačni javnosti. Ne postoji dostupan izvor podataka koji bi otkrio kvantitativne i/ili kvalitativne detalje u vezi izricanja hitnih mjera zaštite ovog tipa. Sva statistika kojom raspolažu zvanični državni izvještaji ili izvještaji nadležnih državnih organa isključivo ili većinski prikazuje agregirane brojeve svih ukupno izrečenih zaštitnih mjera, a ne ukupne brojeve prema tipu mjere koja je izrečena. Jedini pristupačan izvor koji može poslužiti kao djelimična indikacija postupanja nadležnih organa u ovom pogledu jeste analitička studija “Udruženja žena sudija BiH” koja se bavi analizom stanja u pogledu izricanja zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH11. Izvještaj otkriva da je vidljivo povećanje broja podnesenih zahtjeva policije za izricanjem zaštitnih mjera na godišnjim nivoima, a za područje Federacije BiH12. U pregledu koji se daje za period od početka 2006. godine do kraja 2009, navedeno je da je u FBiH ukupno bilo sedam izrečenih zaštitnih mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrane vraćanja13. Izvještaj ne sadrži dalje podatke kvalitativnog tipa u pogledu izrečenih mjera. Takođe, izvještaji Gender centra FBiH sadrže opšte konstatacije da se ova mjera izriče u praksi, ali bez navođenja specifičnih daljih informacija ili referenci14.
Na osnovu gore navedenog, a u skladu sa činjenicom da konvencija prepušta slobodu državama članicama da odrede proceduru i organ nadležan za izricanje ovih mjera15, možemo zaključiti da pravni okvir u BiH ispunjava obaveze iz člana 52.
MINUS
b. Koliko je hitnih mjera izdato u posljednje dvije godine; navedite, ako je moguće, podatke na godišnjem nivou. Kome je naređeno da napusti kuću (žrtvi ili učiniocu)?
Odgovor:
b. Koliko je hitnih mjera izdato u posljednje dvije godine; navedite, ako je moguće, podatke na godišnjem nivou. Kome je naređeno da napusti kuću (žrtvi ili učiniocu)?
Odgovor:
MINUS
[1] Čl. 13 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[2] Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ne precizira tko predstavlja ovlašćeni organ.
[3] Član 14 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS. Vidi član 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
[4] Član 43 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS. Vidi član 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
[5] Član 11 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.
[6] Član 17—18 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.
[7] Član 19, ibid.
[8] Član 24, ibid.
[9] Član 45, ibid.
[10] Član 140 ZKP FBiH, čl. 185 ZKP RS.
[11] Bitno je napomenuti da se studija dotiče izricanja svih zakonom propisanih zaštitnih mjera u FBiH, a ne samo „hitnih mjera zaštite“ iz člana 52 Istanbulske konvencije.
[12] Udruženje žena sudija u BiH, Analiza stvarnog stanja u smislu izricanja ili neizricanja zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine, Udruženje žena sudija u BiH, 2012, str. 14.
[13] Isto str. 12.
[14] Gender Centar FBiH, Izvještaj o provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH za FBiH u 2008. godini, Gender Centar FBiH, 2009, str. 47.
[15] Vidi paragraf 264 Obrazloženja Istanbulske konvencije.
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.