|
|
BIH | ||
|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne |
|
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi zabranile obavezno alternativno rješavanje sporova, uključujući medijaciju i pomirenje, u odnosu na sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijom. 2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale, ako se odredi novčana kazna, da se povede računa o sposobnosti učinioca da ispuni svoje finansijske obaveze prema žrtvi. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 48 Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne | ||
| Poređenje između država čl. 48 Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne | ||
| PITANJA |
| a. Da li pravni okvir, i građanski i/ili krivični, pruža osnov za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve slučajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove. Da li je proces alternativnog razrješenja sporova obavezan korak u slučajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
| Odgovor: U obrazloženju stava 1. ovog člana Konvencije ukazuje se na negativne posljedice koje obavezno alternativno rješavanje sporova može u imati u slučajevima nasilja obuhvaćenih Konvencijom, posebno ukoliko je učešće u takvim alternativnim metodama razrješenja sporova obavezno i ukoliko zamjenjuje sudske procese po principu saslušanja suprotstavljenih strana. Žrtve nasilja nikada ne mogu da uđu u procese alternativnog razrješenja sporova na istom nivou kao učinioci. |
 |
| a. Da li pravni okvir, i građanski i/ili krivični, pruža osnov za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve slučajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uslove. Da li je proces alternativnog razrješenja sporova obavezan korak u slučajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
|
Odgovor: U obrazloženju stava 1. ovog člana Konvencije ukazuje se na negativne posljedice koje obavezno alternativno rješavanje sporova može u imati u slučajevima nasilja obuhvaćenih Konvencijom, posebno ukoliko je učešće u takvim alternativnim metodama razrješenja sporova obavezno i ukoliko zamjenjuje sudske procese po principu saslušanja suprotstavljenih strana. Žrtve nasilja nikada ne mogu da uđu u procese alternativnog razrješenja sporova na istom nivou kao učinioci. U prirodi je ovih krivičnih djela da žrtve osjećaju sram, bespomoćnost i ugroženost, dok učinilac odiše osjećanjem moći i dominacije. Kako bi se izbjegla reprivatizacija nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kao i da bi se omogućilo žrtvama da zahtijevaju pravdu, država je odgovorna da obezbijedi pristup pravosudnim procesima po principu saslušanja suprotstavljenih strana kojima predsjedava neutralan sudija i koji se sprovode na osnovu važećih nacionalnih zakona. Shodno tome, stavom 1. se od članica zahtijeva da zabrane obavezno učešće u procesima alternativnog razrješenja sporova u odnosu na sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijim, u građanskim i krivičnim postupcima1. U Bosni i Hercegovini je kao dio reforme pravosuđa uvedena medijacija2. Usklađivanjem odredbi procesnih i drugih propisa u BiH koji upućuju na medijaciju, sud u krivičnim postupcima može predložiti oštećenom i optuženom, odnosno braniocu sprovođenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocijeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je upućivanje na medijaciju svrsishodno. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuženi, odnosno branilac i to do završetka glavnog pretresa3. Postupak medijacije, kao što se može iščitavanjem navedenih zakonskih odredbi zaključiti, nije obavezujući u odnosu na žrtve. S druge strane, kao obavezujući u parničnom postupku, porodičnim zakonima4 propisan je postupak mirenja koji prethodi postupku razvoda braka. Porodični zakon Federacije BiH propisuje obavezno posredovanje prije razvoda braka, pri čemu je uloga medijatora da pokuša otkloniti uzroke konflikta između bračnih partnera, informiše ih o posljedicama razvoda te, ukoliko mirenje nije moguće, posreduje u pregovorima o tome sa kim će živjeti maloljetno dijete, odnose djeteta sa drugim roditeljem i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja5. Ovim zakonom je propisano da će sud, ako se tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnese prije okončanja postupka posredovanja, takav podnesak odbaciti6. Propisano je i da će se postupak posredovanja obustaviti, ako se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv da učestvuju u postupku posredovanja, a ne opravdaju svoj izostanak, te da se, izuzetno, postupak neće obustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru. Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud će takav podnesak odbaciti7. Postupak posredovanja se ne sprovodi samo u slučajevima: ako je jednom ili oboma bračnih partnera oduzeta poslovna sposobnost i ako je boravište jednog ili oba bračna partnera nepoznato najmanje šest mjeseci8. Porodični zakon Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH, propisuju, za razliku od Porodičnog zakona FBiH9, isključivu nadležnost organa starateljstva u postupku mirenja10, kao i dodatni razlog za nesprovođenje postupka mirenja činjenica da jedan ili oba bračna partnera žive u inostranstvu11. Ovim zakonima je propisano i da, ako se u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici izmire, zahtjev za ponovni postupak ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o izvršenom mirenju, a ukoliko se ne izmire, mogu podnijeti tužbu, odnosno zajednički prijedlog za razvod braka, sa zapisnikom o neuspjelom pokušaju mirenja, u roku od šest mjeseci od dana prijema zapisnika o ishodu postupka mirenja. Po proteku roka iz prethodnog stava bračni supružnici su dužni pokrenuti novi postupak mirenja12. Za razliku od entitetskih, Porodični zakon Brčko Distrikta BiH ne propisuje obavezu strankama da pokrenu postupak mirenja: ovim zakonom propisano je da će sud, po prijemu tužbe odnosno sporazumnog zahtjeva za razvod braka, ako bračni partneri imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, zatražiti od organa starateljstva da pokuša mirenje bračnih partnera i dostaviti mu primjerak tužbe, odnosno sporazumnog zahtjeva za razvod braka sa svim prilozima13. Na osnovu iznesenog, može se zaključiti da pravni okvir BiH nije usklađen sa članom 48 Konvencije, odnosno, ne zabranjuje posredovanje u slučajevima nasilja obuhvaćenim Konvencijom i može imati negativne posljedice po žrtve nasilja u porodici, uključujući i onemogućavanje pristupa sudu. |
 |
| b. Molimo vas da pružite informacije o statusu žrtava tokom alternativnog razrješenja sporova: ko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu da dobiju itd. Ako žrtva odbije alternativno razrješenje spora, da li postoje posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
| Odgovor: U obrazloženju Konvencije se navodi da je cilj stava 2. ovog člana Konvencije sprečavanje još jedne neželjene posljedice zakonskih mjera po žrtvu. Mnogi učinioci krivičnih djela ustanovljenih ovom Konvencijom članovi su porodice žrtve. Osim toga, često su jedini hranioci porodice i prema tome jedini izvor mogućeg ograničenog/skromnog prihoda porodice. Nalog učiniocu da plati kaznu za posljedicu imaće uticaj na prihode porodice ili na sposobnost plaćanja alimentacije i za rezultat može da ima finansijske poteškoće za žrtvu. Takva mjera, prema tome, može da predstavlja posrednu kaznu za žrtvu. |
|
| b. Molimo vas da pružite informacije o statusu žrtava tokom alternativnog razrješenja sporova: ko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu da dobiju itd. Ako žrtva odbije alternativno razrješenje spora, da li postoje posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
|
Odgovor: U obrazloženju Konvencije se navodi da je cilj stava 2. ovog člana Konvencije sprečavanje još jedne neželjene posljedice zakonskih mjera po žrtvu. Mnogi učinioci krivičnih djela ustanovljenih ovom Konvencijom članovi su porodice žrtve. Osim toga, često su jedini hranioci porodice i prema tome jedini izvor mogućeg ograničenog/skromnog prihoda porodice. Nalog učiniocu da plati kaznu za posljedicu imaće uticaj na prihode porodice ili na sposobnost plaćanja alimentacije i za rezultat može da ima finansijske poteškoće za žrtvu. Takva mjera, prema tome, može da predstavlja posrednu kaznu za žrtvu. Ova odredba stoga zahtijeva od članica da obezbijede da kazne koje učinilac mora platiti ne dovedu posredno žrtve do finansijskih poteškoća. Sva dostupna istraživanja sprovedena u BiH ističu da je kaznena politika neadekvatna14. Novčane kazne izrečene su u 13,5% od ukupnog broja praćenih predmeta. Novčane kazne kretale su se od 200,00 do 4.500,00 KM, ali je većina novčanih kazni bila manja od 1.000,00 KM. Kada je u pitanju kaznena politika u Republici Srpskoj, dostupni podaci potvrđuju da su novčane kazne sankcija koja se najčešće izriče15, a Zakon o zaštiti od nasilja u porodici primjenjuje je kako bi počinioci djela nasilja u porodici bili blaže kažnjeni, umjesto da se koristi za pružanje zaštite žrtvama. Obrazloženja sudova za izricanje novčanih kazni u predmetima nasilja u porodici obično su kratka, ili ih uopšte nema tako da se ne može sa sigurnošću tvrditi da su sudovi pri izricanju novčanih kazni uzeli u obzir eventualne negativne posljedice koje bi izricanje novčane kazne moglo imati po žrtvu. Na osnovu izloženog moglo bi se reći da ni u ovom dijelu standard propisan analiziranim članom Konvencije nije dostignut. U odnosu na naknadu štete žrtvama nasilja u porodici, detaljan pregled pogledati uz član 30. Konvencije. |
|
|
| c. Prije nego što sud odluči o novčanoj kazni, da li će se uzeti u obzir uticaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Da li je to pravno obavezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo vas da navedete informacije o naknadi: ko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
| c. Prije nego što sud odluči o novčanoj kazni, da li će se uzeti u obzir uticaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Da li je to pravno obavezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo vas da navedete informacije o naknadi: ko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
|
|
|
[1] Vidi Obrazloženje, tačka 252. [2] Vodič kroz medijaciju u BiH, Udruženje medijatora BiH, http://goo.gl/tr51yO. [3] ZKP FBiH član 212, ZKP RS član 108. [4] Porodični zakon Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, broj 23/07), Porodični zakon Federacije BiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 35/05 i 41/05), Porodični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/02 i 41/08). [5] Čl. 45—52. [6] Član 52. [7] Član 49. [8] Član 45 Pogledati, kao primjer informisanja stranaka i: http://goo.gl/Zc7N2b. [9] Ovim zakonom je propisano da se zahtjev za posredovanje može podnijeti fizičkom i pravnom licu ovlašćenom za posredovanje (član 45). [10] Član 58 PZRS, član 42 PZBDBiH. [11] Član 63 PZRS, član 47 PZBDBiH. [12] Član 64 PZRS. [13] Član 42 PZRS. [14] Primjera radi: Kaznena odgovornost i sankcioniranje počinitelja nasilja u obitelji, OSCE, 2011, str. 55, 60—62. Dostupno na: http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2012022017152706bos.pdf, Nasilje u porodici – odgovor nadležnih institucija i zaštita žrtava u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. OSCE, 2009, str. 7—8. Dostupno na: http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010092008370731bos.pdf, Praćenje i analiza krivičnih postupaka i sudske prakse u oblasti seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Centar za pravnu pomoć ženama Zenica, 2011. Dostupno na: http://goo.gl/FVuSYi. [15] Gender centar Republike Srpske, Informacija o aktivnostima za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj i inicijativa da 2008. i 2009. godina budu proglašene godinama za borbu protiv nasilja u porodici, 2008, str. 21. |
|
|
|
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
