Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da, prilikom dodjele starateljstva i prava na posjetu djece, slučajevi nasilja obuhvaćeni ovom konvencijom budu uzeti u obzir.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da ostvarivanje svakog prava na posjetu odnosno starateljstvo ne ugrozi prava i sigurnost žrtve odnosno djece.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 31 Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Poređenje između država čl. 31 Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
PITANJA
 
a. Prilikom odlučivanja o privremenom i stalnom staranju i pravu na posjete, da li sudovi uzimaju u obzir slučajeve nasilja koje su djeca mogla da vide ili dožive? Ako je odgovor potvrdan, da li je ovo pitanje prava (poseban uslov u procesu procjene propisan zakonom ili drugim pravnim aktom) ili je to stvar diskrecione sudske odluke / mišljenja višeg suda? Navedite razloge. Ako je regulisano pravnim ili drugim aktom, navedite izvor.
Odgovor: Porodičnim zakonima Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta1 uređuju se postupci dodjele starateljstva.
Odluku s kojim roditeljom će dijete živjeti donosi sud2, odnosno, u slučaju razvoda braka i poništenja braka, roditeljsko pravo vrši onaj roditelj kome je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje3. Roditelj s kojim dijete ne živi u porodičnoj zajednici ima pravo i dužnost održavanja ličnih odnosa sa svojim djetetom4, odnosno dijete, ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, ima pravo da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi, kao i sa bakom i djedom5.
PLUS
a. Prilikom odlučivanja o privremenom i stalnom staranju i pravu na posjete, da li sudovi uzimaju u obzir slučajeve nasilja koje su djeca mogla da vide ili dožive? Ako je odgovor potvrdan, da li je ovo pitanje prava (poseban uslov u procesu procjene propisan zakonom ili drugim pravnim aktom) ili je to stvar diskrecione sudske odluke / mišljenja višeg suda? Navedite razloge. Ako je regulisano pravnim ili drugim aktom, navedite izvor.
Odgovor: Porodičnim zakonima Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta1 uređuju se postupci dodjele starateljstva.
Odluku s kojim roditeljom će dijete živjeti donosi sud2, odnosno, u slučaju razvoda braka i poništenja braka, roditeljsko pravo vrši onaj roditelj kome je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje3. Roditelj s kojim dijete ne živi u porodičnoj zajednici ima pravo i dužnost održavanja ličnih odnosa sa svojim djetetom4, odnosno dijete, ako ne živi sa oba ili sa jednim roditeljem, ima pravo da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi, kao i sa bakom i djedom5.
Za razliku od Porodičnog zakona Republike Srpske koji se ne bavi nasiljem u porodici6, Porodični zakon Federacije BiH i Brčko Distrikta tretiraju pitanje zaštite od nasilja u porodici i propisuju zabranu nasilničkog ponašanja bračnog partnera ili bilo kojeg drugog člana porodice7. S druge strane, pitanja koja se odnose na oduzimanje roditeljskog prava i starateljstvo nad djecom koja su izložena nekom od oblika nasilja regulišu na sličan način. Taksativno su navedena prava djece, a posebno prava djece na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja u porodici. Zakon propisuje šta se smatra zloupotrebom prava: fizičko i psihičko nasilje nad djetetom, seksualno iskorištavanje djeteta, eksploatisanje djeteta prisiljavanjem na pretjeran ili rad neprimjeren uzrastu djeteta, dozvoljavanje ili navođenje djeteta da uživa droge, alkoholna pića ili druge opojne supstance, navođenje na društveno neprihvatljivo ponašanje. Roditelji su dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove potrebe i štititi ga od svih oblika nasilja, povrede, ekonomske eksploatacije i seksualne zloupotrebe od drugih osoba, a istovremeno su dužni i u zavisnosti od uzrasta i zrelosti kontrolirati ponašanje djeteta8. Organ starateljstva je dužan po službenoj dužnosti preduzimati potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta do kojih dođe putem neposrednog saznanja ili obavještenja, a naročito ako se radi o nasilju, zlostavljanju, spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta9.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske propisuje da je dijete žrtva i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu10, iz čega se može zaključiti sud, odnosno organ starateljstva, u postupku donošenja odluke o privremenom ili stalnom starateljstvu i pravima na posjete, ima pravni osnov da uzme u obzir i incidente nasilja kojima su djeca mogla prisustvovati ili kojima su mogla biti pogođena. U dostupnim izvještajima se međutim upozorava da, iako statistički podaci ukazuju na porast nasilja u porodici, oni još uvijek ne odražavaju stvarno stanje na terenu, između ostalog i radi toga što se kao žrtve nasilja evidentiraju samo ona djeca koja su direktne žrtve nasilja i to najčešće fizičkog nasilja, tako da se djeca koja su godinama svjedoci različitih oblika nasilja u porodici ne evidentiraju kao žrtve, te da je zbog prisutnosti nasilja u porodici koje uvijek ugrožava rast i razvoj djeteta, bez obzira da li je dijete direktna žrtva nasilja, vrlo važno prepoznati sve njegove oblike i odgovarajućim mjerama zaštiti dijete11.
Jedna od mjera, a u skladu sa okolnostima slučaja i primjenom standarda najboljeg interesa djeteta, bila bi i ona po kojoj bi se incidenti nasilja uzimali u obzir pri donošenju odluka o privremenom ili stalnom starateljstvu i pravima na posjete. U pogledu usklađenosti sa Konvencijom i namjerom da se propisivanjem analiziranog člana osigura da pravosudni organi ne donose odluke o povjeravanju djeteta i održavanju kontakta ne uzevši u obzir slučajeve nasilja obuhvaćene ovom konvencijom, moglo bi se zaključiti da pravni okvir pruža mogućnost da se ovaj cilj i postigne. Odnosno, da pored drugih odlučujućih činjenica, nasilje nad nenasilnim starateljem isto kao i nad samim djetetom mora biti uzeto u obzir prilikom donošenja odluka o starateljstvu i prava na posjetu odnosno kontakt.
MINUS
b. Da li je ovo pitanje obuhvaćeno standardom „najboljeg interesa djeteta“? Navedite pravno obavezujuće dokumente i dajte objašnjenja o institucijama koje su uključene, uključujući i njihove dužnosti u vezi sa incidentima nasilja. Da li postoje podaci/istraživanja koja pokazuju kako se tumači standard „najboljeg interesa djeteta“ u kontekstu nasilja prema ženama? Navedite ko je radio istraživanje i ključne nalaze.
Odgovor: U obrazloženju ovog člana Konvencije se navodi da za mnoge žrtve i njihovu djecu poštovanje odluke o održavanju ličnih odnosa i kontakata sa učiniocem predstavlja ozbiljno ugrožavanje sigurnosti jer podrazumijeva sretanje s učiniocem. Pitanje garantovanja prava i sigurnosti žrtvama s jedne strane, nasuprot prava učinioca kao roditelja, a posebno u slučajevima nasilja u porodici, s druge strane, jeste veoma kompleksno i potrebno mu je oprezno pristupiti.
PLUS
b. Da li je ovo pitanje obuhvaćeno standardom „najboljeg interesa djeteta“? Navedite pravno obavezujuće dokumente i dajte objašnjenja o institucijama koje su uključene, uključujući i njihove dužnosti u vezi sa incidentima nasilja. Da li postoje podaci/istraživanja koja pokazuju kako se tumači standard „najboljeg interesa djeteta“ u kontekstu nasilja prema ženama? Navedite ko je radio istraživanje i ključne nalaze.
Odgovor: U obrazloženju ovog člana Konvencije se navodi da za mnoge žrtve i njihovu djecu poštovanje odluke o održavanju ličnih odnosa i kontakata sa učiniocem predstavlja ozbiljno ugrožavanje sigurnosti jer podrazumijeva sretanje s učiniocem. Pitanje garantovanja prava i sigurnosti žrtvama s jedne strane, nasuprot prava učinioca kao roditelja, a posebno u slučajevima nasilja u porodici, s druge strane, jeste veoma kompleksno i potrebno mu je oprezno pristupiti.
Porodičnim zakonima propisana je nadležnost centara za socijalni rad, odnosno organa starateljstva, suda i osobe ovlašćene za posredovanje12, a u slučaju da se osim povrede prava radi i o kršenju ljudskih prava i osnovnih sloboda članova porodice i posebno najboljih interesa djeteta, propisano je i učešće Ombudsmena u postupku ukoliko se kršenje uobičajenom procedurom ne može riješiti. Što se tiče obaveza i odgovornosti nadležnih institucija, zakoni propisuju da je organ starateljstva dužan po službenoj dužnosti preduzimati potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta, a na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja. Obavještenje o povredi djetetovih prava, a naročito o nasilju, zlostavljanju, polnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta, dužni su, bez odlaganja, dostaviti organu starateljstva svi organi, organizacije i fizička lica. Sud pred kojim je pokrenut prekršajni ili krivični postupak u vezi sa povredom prava djeteta, dužan je o tome obavijestiti organ starateljstva i sud nadležan za izricanje mjera za zaštitu prava i interesa djeteta, kao i dostaviti im pravomoćnu odluku donesenu u tom postupku. Pomoć organu starateljstva u preduzimanju mjera radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta pružaju organi mjesno nadležnih policijskih uprava. Prije preduzimanja mjera organ starateljstva će o okolnostima važnim za odlučivanje saslušati maloljetno dijete ako je ono u stanju shvatiti o čemu se radi. Mišljenje maloljetnog djeteta posebno će se uvažavati i cijeniti u slučaju preduzimanja mjera kojim se dijete odvaja od roditelja13. Sud, odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje, uzeće u obzir i želje djeteta ako je ono sposobno da ih izrazi i može ispitati dijete i bez prisustva roditelja i drugih lica.
Ako dijete ne živi u zajednici sa oba roditelja, roditelji će se sporazumjeti o načinu održavanja ličnih odnosa s djetetom (posjete i sl.). Ako do takvog sporazuma ne dođe, odluku o tome donosi organ starateljstva. Organ starateljstva može ponovno urediti način održavanja ličnih odnosa roditelja s djecom, ako to zahtijevaju promijenjene prilike. Održavanje ličnih odnosa roditelja s djecom može se ograničiti ili zabraniti samo radi zaštite ličnosti i drugih interesa djece14.
Osnovni izvor informacija u dijelu analize koji se odnosi na pitanje primjene standarda „u najboljem interesu djeteta“ su godišnji izvještaj Ombudsmana za djecu Republike Srpske15, Zaključna zapažanja Komiteta za prava djeteta16 i Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u BiH za period 2005—201117. U Izvještaju Ombudsmana za djecu se navodi da oni koji u praksi primjenjuju najbolji interes djeteta kao pravni standard, često ističu da to što ovaj standard nije precizno i unaprijed određen, predstavlja teškoću u njegovoj primjeni i problem u postupanju: Instituciji Ombudsmana za djecu su se obraćali predstavnici različitih institucija i službi sa pitanjem koji su to kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuje šta je u datoj situaciji najbolji interes djeteta, imaju li oni svoju listu prioriteta, da li je jedan kriterij važniji od drugog i sl.18. U preporukama UN Komiteta za prava djeteta u Bosni i Hercegovini, država se poziva da pojača napore kako bi se osiguralo da načelo najboljeg interesa djeteta bude široko poznato i na odgovaraući način ugrađeno i dosljedno primjenjeno u svim zakonodavnim, administrativnim i sudskim postupcima i svim politikama, programima i projektima relevantnim i sa uticajem za/na djecu, posebno onih lišenih porodičnog okruženja19.
U kontekstu nasilja nad ženama i nasilja u porodici nije bilo moguće pronaći nijedno istraživanje koje pokazuje kako je standard “u najboljem interesu djeteta” interpretiran u kontekstu nasilja nad ženama. Samo se u Godišnjem izvještaju Ombudsmana za djecu Republike Srpske kao poseban problem navodi pitanje uređenja viđanja djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi, ali ne u kontekstu nasilja prema ženama i nasilja u porodici: Kad je doneseno rješenje i kad je ono postalo pravosnažno (konkretno rješenje je doneseno na osnovu utvrđenog da je to najbolji interes djeteta), onda svako neizvršavanje takvog rješenja je protivno najboljem interesu djeteta, zanemarivanje je djeteta i nasilje je nad njim (...) institucija je postupala po prijavama kojima se ukazuje na povrede prava djeteta zbog nemogućnosti kontakta sa roditeljem sa kojim ne živi, ali i sa bliskim srodnicima. Broj žalbi zaprimljenih u Instituciji ukazuje ne samo na prisutnost povrede prava djeteta po ovom osnovu, već i na nove načine borbe onih koji to sprečavaju. Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite u 2011. godini podneseno je 518 zahtjeva za uređenje održavanja ličnih odnosa sa djecom, dok je taj broj u 2010. bio 512. Od ukupnog broja podnesenih zahtjeva u 2011. godini, 292 zahtjeva riješena su sporazumom, a u 176 slučajeva rješenjem centra za socijalni rad. Podaci govore o broju podnesenih zahtjeva i donesenih rješenja, a ne i njihovoj realizaciji. Žalbe primljene u Instituciji najćešće podnose očevi koji se žale da uopšte ne viđaju dijete ili je to viđanje neredovno ili u kraćem vremenskom periodu nego što je to utvrđeno, ili su stalno prisutni novi zahtjevi kao uslov za kontakt sa djetetom. Jedan broj roditelja uopšte ne prijavljuje problem koji ima u vezi sa viđanjem svog djeteta, jer se boji da će cijelu situaciju dodatno pogoršati.
Iz navedenog izvještaja nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi koji su razlozi opredijelili, kako se vidi, majke da dođu u situaciju da budu okrivljene da sprečavaju provođenje odluka o održavanju kontakata sa drugim roditeljom. Iz izvještaja takođe nije moguće zaključiti da li je standard „u najboljem interesu djeteta“ ispitan i iz perspektive svjedočenja prethodnom nasilju u porodici. S druge strane, u istom Izvještaju se ističe da slučajevi neplaćanja alimentacije za dijete, čime se briga za razvoj i odrastanje djeteta prepušta samo roditelju sa kojim dijete živi bez obzira na njegove stvarne mogućnost (...) i neadekvatna reakcija prema roditelju koji po ovom osnovu zanemaruje svoje dijete i vrši nasilje nad njim, u praksi (ne prepoznaje) kao ugrožavanje djeteta na razvoj i odrastanje20.
Nalazi Specijalne izvjestiteljice UN-a o nasilju prema ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, ukazuju da centri za socijalni rad, u slučajevima kada očevi, učinioci nasilja ne dozvoljavaju majkama koje su kao žrtve nasilja pobjegle ostavljajući djecu, da održavaju kontakte sa djecom, da pozivaju očeve učinioce nasilja da mu objasne prava majki, ali da, ukoliko učinilac odbija saradnju, ne preduzimaju nikakve dodatne aktivnosti kako bi pomogli majkama osim što im savjetuju da pokrenu proceduru razvoda braka unutar koje će sud odlučiti o povjeravanju djece. S druge strane, ukoliko je učinilac nasilan prema majci djece, ali ne i prema djeci, smatra se da je sposoban da se brine o djeci i nastojaće se promovisati i olakšati njegovo pravo da održava kontakt sa djecom21.
Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece u Republici Srpskoj22 čija je primjena počela 1. oktobra 2013. godine propisuju se obaveze nadležnih institucija i, između ostalog, navodi se da će, ukoliko se radi o nasilju u porodici koje je počinio roditelj koji ne živi s djetetom, centar za socijalni rad, vrlo obazrivo, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, razmotriti sve okolnosti i procijeniti potrebu donošenja odgovarajuće odluke prema roditelju sa kojim dijete ne živi, npr. ograničiti kontakte i druženja radi zaštite interesa djeteta. O tome će centar obavijestiti roditelja sa kojim dijete živi i, na primjeren i obazriv način, i dijete, te pribaviti njegovo mišljenje i uzeti ga u obzir, u skladu sa djetetovim uzrastom i zrelosti.
U izuzetno hitnim slučajevima, kao što je preduzimanje mjera za otklanjanje neposredne opasnosti za život i zdravlje djeteta, centar za socijalni rad će postupiti po službenoj dužnosti i usmenim rješenjem će izreći odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti, a radi trenutne zaštite sigurnosti djeteta, o čemu će u roku od osam dana donijeti rješenje u pisanom obliku i dostaviti ga strankama. Centar koji je donio usmeno rješenje može narediti njegovo izvršenje. Kako je Protokol stupio na snagu u vrijeme pisanja ove analize, i kako će prvi izvještaj o njegovom sprovođenju biti dostupan tek sljedeće godine, ostaje da se stvarni efekti njegove primjene testiraju u praksi. U svakom slučaju, u cilju približavanja standardima propisanim Konvencijom, može se zaključiti da predstavlja moguću prekretnicu u postupanju u slučajevima nasilja nad djecom, i to ne samo u porodici.
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti djelomično usklađeni sa članom 31 Konvencije.
MINUS
c. Da li postoje posebne mjere koje se uzimaju u obzir i, ako je neophodno, primjenjuju kako bi se osiguralo da prava na posjete i starateljstvo ne ugrožavaju prava i bezbjednost žrtve, kao i prava i bezbjednost djeteta? Navedite uslove. Ko je odgovoran za primjenu ovih mjera (policija, centri za socijalni rad itd.)? Da li postoje dostupni statistički podaci o broju ovih mjera odobrenih u odnosu na broj porodica sa donjetim odlukama o pravu na posjetu / starateljstvu?
Odgovor:
c. Da li postoje posebne mjere koje se uzimaju u obzir i, ako je neophodno, primjenjuju kako bi se osiguralo da prava na posjete i starateljstvo ne ugrožavaju prava i bezbjednost žrtve, kao i prava i bezbjednost djeteta? Navedite uslove. Ko je odgovoran za primjenu ovih mjera (policija, centri za socijalni rad itd.)? Da li postoje dostupni statistički podaci o broju ovih mjera odobrenih u odnosu na broj porodica sa donjetim odlukama o pravu na posjetu / starateljstvu?
Odgovor:
MINUS
d. Pored slučajeva nasilja u porodici, da li su ove posebne mjere bile primjenjene i na druge oblike nasilja (seksualno nasilje, fizičko nasilje, prisilni brakovi itd.)? Ako je odgovor potvrdan, navedite te slučajeve.
Odgovor:
d. Pored slučajeva nasilja u porodici, da li su ove posebne mjere bile primjenjene i na druge oblike nasilja (seksualno nasilje, fizičko nasilje, prisilni brakovi itd.)? Ako je odgovor potvrdan, navedite te slučajeve.
Odgovor:
MINUS
[1] Porodični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 54/02 i 41/08), Porodični zakon Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/05 i 41/05) i Porodični zakon Brčko Distrikta („Službeni glasnik Brčko Distrikta“, br. 23/07).
[2] Porodični zakoni FBiH član 142, stav 2, član 272 stav 2: Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva. Članom 273 propisano je da se radnje u postupcima iz člana 272 ovog zakona preduzimaju hitno. U postupcima iz člana 272 ovog zakona ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe ili zahtjeva u sudu. Prvostepeni sud dužan je donijeti presudu i izraditi pisani otpravak presude najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave. O žalbi protiv odluke donesene u prvostepenom postupku u predmetima iz člana 272 ovog zakona, drugostepeni sud dužan je odlučiti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Članom 90 Porodičnog zakona RS propisano je da će sud, odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje odlučiti, nakon što ispita sve odlučne činjenice, da li će sva djeca biti kod jednog roditelja, ili će neka biti kod majke, a neka kod oca. Vidjeti i čl. 245—287. Porodičnog zakona Brčko Distrikta.
[3] Član 186, stav 3. Porodičnog zakona Republike Srpske.
[4] Član 81, stav 4. Porodičnog zakona RS.
[5] Član 124, stav 2. Porodičnog zakona FBiH,
[6] Priručnik za edukaciju sudija i tužilaca u BiH, Modul Nasilje u porodici, argumentira se da bi se propisivanjem zabrane nasilja u porodici i u Porodičnom zakonu Republike Srpske „isto moglo uzeti u obzir bar kao činjenica prilikom razvoda braka ili u toku brakorazvodne parnice prilikom donošenja odluke o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju maloljetne djece. Naime, odredbom člana 52 stav. 1. Porodičnog zakona kao razlog za razvod braka navedeni su teško i trajno poremećeni bračni odnosi usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv. Smatramo da je bilo opravdano da se u cilju efikasnijeg i bespotrebnog odugovlačenja postupka oko razvoda braka na odgovarajući način kao jedan od razloga za razvod braka uvrsti i nasilje u porodici. Članom 73 Porodičnog zakona je regulisano da organ starateljstva učestvuje u postupku oko donošenja odluke, u bračnom sporu, kome od bračnih supružnika povjeriti zaštitu, vaspitanje i izdržavanje maloljetne djece. Organ starateljstva će u tom pogledu dostaviti prijedlog kome povjeriti zaštitu, vaspitanje i izdržavanje maloljetne djece pri čemu je ovlašćen da u granicama toga prijedloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi. Imajući u vidu izloženo može se zaključiti da organi starateljstva imaju veliku diskrecionu vlast prilikom sačinjavanja prijedloga koji nije ničim konkretnim određen i ograničen a koji u datim slučajevima može zavisiti od pojedinačnih stavova i mišljenja. Određivanjem nasilja u porodici, u Porodičnom zakonu, kao jednog konkretnog ako ne, pod određenim uslovima i odlučujućeg faktora, koji bi uticao na prijedlog organa starateljstva, kome od bračnih supružnika povjeriti zaštitu, vaspitanje i izdržavanje maloljetne djece, izbjegli bi se neosnovani prijedlozi koji u sebi ponekad sadrže pristrasne stavove i mišljenja. Smatramo da je bilo neophodno u Porodični zakon ugraditi odgovarajuće odredbe koje bi protežirale ona lica koja nisu počinioci nasilja u porodici u odnosu na počinioce takvih djela, tj. isto bi se tretiralo kao otežavajuća okolnost za ona lica koja su bila krivično ili prekršajno pravosnažno kažnjavana za djela nasilja u porodici“, str. 40—41. Dostupno na: http://www.coe.ba/pdf/MODUL%20NASILJE%20BR%202.pdf.
[7] Član 4 Porodičnog zakona FBiH, Član 3 Porodičnog zakona BD.
[8] Član 134 Porodičnog zakona FBiH, član 81 Porodičnog zakona Republike Srpske.
[9] Član 150 Porodičnog zakona FBiH,
[10] Član 8.
[11] Godišnji izvještaj o radu Ombudsmena za djecu Republike Srpske za 2011. godinu, str. 39—42, izvještaj dostupan na: http://www.djeca.rs.ba/uploaded/gi2011l.pdf. Ombudsmen za djecu Republike Srpske je i u ostalim izvještajima ukazivao na ovaj problem, tako je i u izvještaju za 2010. godinu navedeno: “Taj odnos prema nasilju u porodici mora se u osnovi mijenjati, što znači da bez obzira da li su nasilni otac ili majka, i bez obzira da li je žrtva nasilja otac ili majka, da li je dijete pretučeno ili nije, ono je uvijek žrtva. Zato je, nažalost, broj djece žrtava nasilja znatno veći i zato je neophodno da sve institucije i službe koje vode postupke u vezi sa nasiljem u porodici, uvijek i na prvo mjesto stave interes djeteta u toj porodici”, str. 42.
[12] Član 5 Porodičnog zakona FBiH, član 13 Porodičnog zakona Republike Srpske.
[13] Član 150 Porodičnog zakona FBiH.
[14] Čl. 92 i 93 Porodičnog zakona Republike Srpske.
[15] Izvještaj dostupan na: http://www.djeca.rs.ba/uploaded/gi2012l.pdf.pdf.
[16] Zaključna razmatranja UN Komiteta o pravima djeteta za 2012. Dostupna na: http://goo.gl/k22oX2.
[17] Alternativni izvještaj o stanju prava djeteta u BiH za period 2005—2011. Dostupan na: http://goo.gl/inqUwT.
[18] Godišnji izvještaj Ombudsmena za djecu za 2012, str. 6. Dostupan na: http://goo.gl/s2CrhJ.
[19] Zaključna razmatranja UN Komiteta o pravima djeteta za 2012, str. 8—9.
[20] Ombudsman za djecu, str. 8.
[21] Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, on her mission to Bosnia and Herzegovina (28 October—6 November 2012), str. 14. Dostupan na: http://goo.gl/NbQYlH.
[22] Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 82/13).
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.