Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere da osiguraju žrtvama odgovarajuće građanske pravne lijekove protiv učinilaca.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere da osiguraju žrtvama, u skladu s opštim principima međunarodnog prava, adekvatne građanske pravne lijekove protiv državnih organa koji nisu ispunili svoju dužnost i preduzeli neophodne preventivne i zaštitne mjere u okviru svojih nadležnosti.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 29 Građanske parnice i pravni lijekovi
Poređenje između država čl. 29 Građanske parnice i pravni lijekovi
PITANJA
 
a. Koju vrstu građanskih tužbi može da inicira žrtva protiv učinioca? Imaju li ove tužbe cilj da zaštite žrtve od daljeg nasilja, ili da nadoknade štetu, ili imaju neku drugu svrhu? Molimo vas da precizirate mjere koje treba preduzeti za pokretanje i okončanje postupka. Molimo vas da odgovorite ko prikuplja i dostavlja dokaze, ko plaća sudske takse, stručna mišljenja, da li obe strane moraju biti prisutne na svakom suđenju, ko može da pomogne u toku postupka itd. Da li se parnica može pokrenuti od trećeg lica i/ili po službenoj dužnosti? Ako postoji parnica po službenoj dužnosti, da li je saglasnost žrtve vrsta uslova za pokretanje postupka? Navedite takođe i sud nadležan da odlučuje o tim pitanjima (specijalizovani porodični sud, građanski sud itd.). U slučaju smrti, imaju li potomci žrtava pravo da podnesu tužbu za građansku parnicu?
Odgovor: Zakoni o parničnom postupku Republike Srpske1, Federacije BiH2 i Brčko Distrikta3, propisuju pravila postupka na osnovu kojih sudovi raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Zakonima o parničnom postupku je propisano da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku, te da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, kao i da se prvostepeni postupak, po pravilu, sastoji od dva ročišta – jednog pripremnog i jednog ročišta za glavnu raspravu.
PLUS
a. Koju vrstu građanskih tužbi može da inicira žrtva protiv učinioca? Imaju li ove tužbe cilj da zaštite žrtve od daljeg nasilja, ili da nadoknade štetu, ili imaju neku drugu svrhu? Molimo vas da precizirate mjere koje treba preduzeti za pokretanje i okončanje postupka. Molimo vas da odgovorite ko prikuplja i dostavlja dokaze, ko plaća sudske takse, stručna mišljenja, da li obe strane moraju biti prisutne na svakom suđenju, ko može da pomogne u toku postupka itd. Da li se parnica može pokrenuti od trećeg lica i/ili po službenoj dužnosti? Ako postoji parnica po službenoj dužnosti, da li je saglasnost žrtve vrsta uslova za pokretanje postupka? Navedite takođe i sud nadležan da odlučuje o tim pitanjima (specijalizovani porodični sud, građanski sud itd.). U slučaju smrti, imaju li potomci žrtava pravo da podnesu tužbu za građansku parnicu?
Odgovor: Zakoni o parničnom postupku Republike Srpske1, Federacije BiH2 i Brčko Distrikta3, propisuju pravila postupka na osnovu kojih sudovi raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Zakonima o parničnom postupku je propisano da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku, te da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, kao i da se prvostepeni postupak, po pravilu, sastoji od dva ročišta – jednog pripremnog i jednog ročišta za glavnu raspravu. U parničnom postupku sud je u pogledu postojnja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Pravni sistem Bosne i Hercegovine propisuje pravo žrtvama na potraživanje naknade štete od učinioca nasilja, i to kako u okviru krivičnog, tako i u okviru građanskog postupka. Programi praćenja sudskih postupaka u Bosni i Hercegovini ukazuju da se odluka o imovinskopravnom zahtjevu u predmetima nasilja u porodici rijetko donosi u krivičnom postupku (o čemu je detaljnija analiza ponuđena u analizi člana 30 Konvencije).
Bračni sporovi se u Bosni i Hercegovini rješavaju posebnim parničnim postupcima. U slučaju razvoda ili poništenja braka3, sud određuje i izdržavanje osobe koja zahtijeva izdržavanje uzimajući u obzir njeno imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba. Imajući u vidu višestruku marginalizaciju žrtava nasilja, ova odredba formalno stvara uslove za ciljan i holistički pristup žrtvi nasilja. U smislu izdržavanja djeteta, organ starateljstva će i bez zahtjeva roditelja za izvršenje odluke o izdržavanju podnijeti sudu prijedlog za izvršenje4 i izricanje mjera osiguranja radi izdržavanja, a radi zaštite interesa djeteta5. Izbjegavanje davanja izdržavanja za osobu na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe je krivično djelo6.
U pogledu prikupljanja i podnošenja dokaza, zakoni o parničnom postupku propisuju da je svaka stranka dužna da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku7. Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjavanja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže8 a vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za ishranu i prenoćište i troškova vještačenja, kao i pravo na razumnu nagradu za izvršeno vještačenje9. Članovima 383—399. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, članovima 117—131. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH i članovima 383—399. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH propisuje se način snošenja troškova parničnog postupka. Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama. Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je da po nalogu suda unaprijed položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza. Kad izvođenje dokaza predlože obe stranke, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože na jednake dijelove. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku koji sud odredi. Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci nadoknadi troškove.
Oslobođanje od plaćanja troškova parničnog postupka propisano je članovima 400—405. ZPP RS, članovima 133—138. ZPP BD, članovima 400—405. ZPP FBiH. Sud će osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove bez štete po nužno izdržavanje svoje i svoje porodice. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.
MINUS
b. Ako postoji poseban postupak za diskriminaciju, da li je primjenjiv na slučajeve nasilja prema ženama? Molimo, objasnite položaj žrtve: ko pokreće postupak, prirodu postupka, odluke organa (povjerenik, sudovi i slične institucije).
Odgovor: Zakon o zabrani diskriminacije11 propisuje da svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminisana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka, odnosno, da su ovlašćena podnijeti tužbu za zaštitu od diskriminacije12. Postupak za ostvarivanje pravne zaštite se pokreće tužbom. Teret dokazivanja u slučajevima diskriminacije je na tuženoj strani13.
PLUS
b. Ako postoji poseban postupak za diskriminaciju, da li je primjenjiv na slučajeve nasilja prema ženama? Molimo, objasnite položaj žrtve: ko pokreće postupak, prirodu postupka, odluke organa (povjerenik, sudovi i slične institucije).
Odgovor: Zakon o zabrani diskriminacije11 propisuje da svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminisana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka, odnosno, da su ovlašćena podnijeti tužbu za zaštitu od diskriminacije12. Postupak za ostvarivanje pravne zaštite se pokreće tužbom. Teret dokazivanja u slučajevima diskriminacije je na tuženoj strani13. Prema dostupnim relevantnim istraživanjima, iako je prema Zakonu teret dokazivanja na počinitelju diskriminacije, uočeno je da osobe koje su žrtve diskriminacije u postupku dokazivanja moraju navesti dovoljno činjenica koje će diskriminaciju učiniti vjerovatnom kako bi onda teret dokazivanja prešao na tuženog, koji mora dokazati da nije počinio diskriminaciju14 kao i da će u slučajevima, između ostalog, seksualnog uznemiravanja koje ovaj zakon prepoznaje kao oblik diskriminacije, žrtvama diskriminacije biti naročito teško predočiti dovoljno uvjerljivih činjenica da je diskriminacija zaista počinjena, jer se u ovakvim slučajevima često radi o djelima koja se događaju bez prisustva svjedoka i najčešće nisu dokumentovana15.
MINUS
c. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvama / trećem licu, uključujući i ovlašćenja po službenoj dužnosti u postupku protiv učinioca?
Odgovor: Zakoni o parničnom postupku propisuju mogućnost ulaganja redovnih i vanrednih pravnih lijekova. Redovni pravni lijek je žalba (protiv presude i protiv rješenja), a vanredni pravni ljekovi su revizija i ponavljanje postupka. Zakoni propisuju postupak odlučivanja po pravnim ljekovima i odluke suda po istima.
PLUS
c. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvama / trećem licu, uključujući i ovlašćenja po službenoj dužnosti u postupku protiv učinioca?
Odgovor: Zakoni o parničnom postupku propisuju mogućnost ulaganja redovnih i vanrednih pravnih lijekova. Redovni pravni lijek je žalba (protiv presude i protiv rješenja), a vanredni pravni ljekovi su revizija i ponavljanje postupka. Zakoni propisuju postupak odlučivanja po pravnim ljekovima i odluke suda po istima.
Protiv presude donijete u prvom stepenu stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju, 30 dana nakon dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. Blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud16. Presuda se može pobijati: 1) zbog povrede odredaba parničnog postupka; 2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare, u kom slučaju stranka može u žalbi iznijeti nove činjenice i predložiti izvođenje novih dokaza koji se tiču tih mana volje17.
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000 konvertibilnih maraka. Izuzetno, nadležni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima18. Revizija se može izjaviti: 1) zbog povrede odredaba parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom; 2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava; 3) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva ako je ta povreda učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja19. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kome se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava20. Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom21.
Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti: 1) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija, koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet; 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom; 3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina; 5) ako je do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili kog trećeg lica; 6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena po istom zahtjevu; 7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka bude pravosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena; 8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način pravosnažno, odnosno konačno riješeno prethodno pitanje na kome je sudska odluka zasnovana; 9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku22. Iz razloga navedenih u t. 1 do 3 ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznijet u ranijem postupku. Zbog okolnosti navedenih u t. 1, 6, 7, 8 i 9, ponavljanje postupka može se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom23.
Zakonima je posebno propisano da, kad Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili osnovnih sloboda zagarantovanih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala, stranka može, u roku od 30 dana (u Republici Srpskoj 90 dana) od konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev Osnovnom sudu za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno, te da je sud dužan poštovati pravno stanovište izraženo u konačnoj presudi Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava i slobode24.
MINUS
d. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvi / trećem licu u slučaju kada državni organi nisu uspjeli da preduzmu neophodne preventivne i/ili zaštitne mjere u okviru svojih ovlašćenja? Kakvi uslovi moraju biti ispunjeni za pokretanje ovog postupka (gruba nepažnja, zloupotreba moći itd.)?
Odgovor: U analizi člana 5 Konvencije (obaveze država i dužna pažnja), Procedure za osiguranje postupanja u skladu sa standardom dužne pažnje, detaljno je analiziran postupak u slučajevima propuštanja preduzimanja nužnih preventivnih i/ili zaštitnih mjera od strane službenih lica.
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti usklađeni sa članom 29 Konvencije.
d. Koji pravni ljekovi su na raspolaganju žrtvi / trećem licu u slučaju kada državni organi nisu uspjeli da preduzmu neophodne preventivne i/ili zaštitne mjere u okviru svojih ovlašćenja? Kakvi uslovi moraju biti ispunjeni za pokretanje ovog postupka (gruba nepažnja, zloupotreba moći itd.)?
Odgovor: U analizi člana 5 Konvencije (obaveze država i dužna pažnja), Procedure za osiguranje postupanja u skladu sa standardom dužne pažnje, detaljno je analiziran postupak u slučajevima propuštanja preduzimanja nužnih preventivnih i/ili zaštitnih mjera od strane službenih lica.
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti usklađeni sa članom 29 Konvencije.
MINUS
[1] Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13).
[2] Zakon o parničnom postupku Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 53/03, 73/05 i 19/06).
[3] Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, br. 8/09 i 52/10).
[4] Parnični postupak za poništenje i razvod braka (bračni spor) pokreće se tužbom, član 52. Porodičnog zakona Republike Srpske, ili zahtjevom za sporazumni razvod braka, član 42 Porodičnog zakona Federacije BiH (vidi član 44—78. Porodičnog zakona Republike Srpske i član 32—52. Porodičnog zakona Federacije BiH.
[5] Član 239 Porodičnog zakona Federacije BiH i član 256 Porodičnog zakona Republike Srpske.
[6] Član 266 Porodičnog zakona Republike Srpske, član 373 Porodičnog zakona Federacije BiH.
[7] Član 223 Krivičnog zakona Federacije BiH, član 210 Krivičnog zakona Republike Srpske, član 219 Krivičnog zakona Brčko Distrikta.
[8] Član 123 ZPP RS, član 236 ZPP BD, član 123 ZPP FBiH.
[9] Član 147 ZPP RS, član 260 ZPP BD, član 147 ZPP FBiH.
[10] Član 160 ZPP RS, član 273 ZPP BD, član 160 ZPP FBiH.
[11] Zakon o zabrani diskriminacije (“Službeni list Bosne i Hercegovine”, br. 59/09).
[12] Član 11 .
[13] Član 15.
[14] Kako se zaštiti od diskriminacije? Primjena Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Prava za sve, Sarajevo, 2010, str. 20. Dostupno na: http://goo.gl/Sdy1Hx
[15] Isto, str. 21.
[16] Član 203 ZPP RS, vidi i član 312 ZPP BD, član 203 ZPP FBiH.
[17] Član 208 ZPP RS (vidi i član 317 ZPP BD, član 208 ZPP FBiH).
[18] Član 237 ZPP RS (vidi i član 346 ZPP BD, član 237 ZPP FBiH).
[19] Član 240 ZPP RS, član 349 ZPP BD, član 240 ZPP FBiH.
[20] Član 241 ZPP RS, član 350 ZPP BD, član 241 ZPP FBiH.
[21] Član 242 ZPP RS (vidi i član 351 ZPP BD, član 242 ZPP FBiH).
[22] Član 255 ZPP RS (vidi i član 363 ZPP BD, član 255 ZPP FBiH).
[23] Član 256 ZPP RS (vidi i član 363 ZPP BD, član 256 ZPP FBiH).
[24] Član 364 ZPP BD (vidi i član 264a ZPP RS).
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.