Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da se prilikom pružanja usluga zaštite i podrške žrtvama vodi računa o pravima i potrebama djece svjedoka svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom.

2. Mjere u skladu s ovim članom uključuju psihosocijalno savjetovanje primjereno uzrastu djece svjedoka svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom, a dužna pažnja poklanja se najboljem interesu djeteta.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 26 Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Poređenje između država čl. 26 Zaštita i podrška za djecu svjedoke
PITANJA
 
a. Da li su pružaoci usluga različitih vrsta zaštite i prevencije dužni po zakonu ili drugim dokumentima da odgovore na potrebe i prava djece kao svjedoka? Da li se djeca koja su bila svjedoci nasilja (vidjela ga i/ili čula), ili bila izložena nasilju u dužem vremenskom periodu, tretiraju kao žrtve takvog nasilja, odnosno da li su im odobrene posebne usluge i podrška, kao što je psihološko savjetovanje? Da li imaju posebna prava unutar i izvan suda (socijalne službe, zdravstvena zaštita, zaštita svjedok a/žrtve, nezavisno zastupanje pred sudom itd.)? Molimo da navedete definiciju, ako je ima, o specijalnom tretmanu ili posebnim mjerama preduzetim u vezi sa djecom kao svjedocima.
Odgovor: Entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici nemaju jednoobrazan pristup povodom propisivanja tretmana koji je djeci zagarantovan u predmetima nasilja u porodici. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS obezbjeđuje okvir po kojem se djeca smatraju žrtvama nasilja, što je u skladu sa standardom Istanbulske konvencije u ovom pogledu. Naime, zakon predviđa da je dijete “žrtva i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu”; te da dijete uživa posebnu pomoć i zaštitu1.
PLUS
a. Da li su pružaoci usluga različitih vrsta zaštite i prevencije dužni po zakonu ili drugim dokumentima da odgovore na potrebe i prava djece kao svjedoka? Da li se djeca koja su bila svjedoci nasilja (vidjela ga i/ili čula), ili bila izložena nasilju u dužem vremenskom periodu, tretiraju kao žrtve takvog nasilja, odnosno da li su im odobrene posebne usluge i podrška, kao što je psihološko savjetovanje? Da li imaju posebna prava unutar i izvan suda (socijalne službe, zdravstvena zaštita, zaštita svjedok a/žrtve, nezavisno zastupanje pred sudom itd.)? Molimo da navedete definiciju, ako je ima, o specijalnom tretmanu ili posebnim mjerama preduzetim u vezi sa djecom kao svjedocima.
Odgovor: Entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici nemaju jednoobrazan pristup povodom propisivanja tretmana koji je djeci zagarantovan u predmetima nasilja u porodici. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS obezbjeđuje okvir po kojem se djeca smatraju žrtvama nasilja, što je u skladu sa standardom Istanbulske konvencije u ovom pogledu. Naime, zakon predviđa da je dijete “žrtva i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu”; te da dijete uživa posebnu pomoć i zaštitu1. Posebna pomoć, obuhvata i pravo na psihosocijalnu pomoć, pored prava i na socijalnu i medicinsku zaštitu2. Zakon nalaže da su subjekti zaštite dužni obezbijediti hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve, a naročito ako je žrtva dijete, prioritet u tim postupcima3. Konačno, obavezuju se svi subjekti zaštite prilikom utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi (kao izričite zakonske obaveze za nadležna tijela na lokalnom nivou vlasti), da ako je žrtva dijete, plan pomoći žrtvi sadrži mjere za zaštitu djeteta u skladu sa Porodičnim zakonom i propisima kojima se uređuje zaštita prava djece4. S druge strane, zakonski ekvivalent na području Federacije BiH ne sadrži posebne odredbe koje se dotiču prava djece u kontekstu nasilja u porodici, sem opšte konstatacije da se zaštitne mjere neće primjenjivati prema djetetu koje počini radnje nasilja5.
U pogledu statusa djeteta kao svjedoka u okviru krivičnog postupka, unutar BiH doneseni su zakoni koji razrađuju detalje i principe postupanja sa djecom koja su svjedoci krivičnih djela uopšteno i djecom svjedocima koja su u isto vrijeme i oštećena krivičnim djelom. Obiman zakonodavni okvir u segmentu tretmana i zaštite djece svjedoka na snazi u BiH, u potpunosti je usklađen sa normativima iz Istanbulske konvencije.
Zakoni o krivičnom postupku unutar BiH djetetu daju status privilegovanog svjedoka, u skladu sa kojim dijete može odbiti da svjedoči ili povući svoj iskaz u bilo kojoj fazi postupka (u vezi sa srodničkim odnosom sa optuženim licem)6. Takođe, ukoliko dijete kao maloljetna osoba nije sposobno shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti, neće se moći saslušati kao svjedok7. U vezi samog saslušanja maloljetne osobe, propisana je obaveza obazrivog postupanja, da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnika/ce, naročito ako je on/ona i oštećen/a krivičnim djelom. Ukoliko je potrebno, saslušanje maloljetnika/ce obavit će se uz pomoć stručne osobe pedagoške ili psihološke struke8. Propisana je i obaveza snimanja saslušanja svjedoka audio-vizuelnim sredstvima u slučajevima kada se radi o osobama koje nisu navršile šesnaest godina života i koje su oštećene krivičnim djelom9. Konačno, sud može isključiti javnost za cijeli glavni pretres ili jedan njegov dio u okviru sudskog postupka, ako je to, između ostalog, u interesu zaštite maloljetnika ili svjedoka10.
Slijedeći navedene opšte postulate propisane Zakonima o krivičnom postupku, na nivoima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta usvojeni su posebni Zakoni o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, dok se na nivou Federacije BiH, u trenutku pisanja analize, predmetni zakon identične sadržine nalazio u formi zakonskog prijedloga u parlamentarnoj proceduri usvajanja. Ovi zakoni, između ostalog, dodatno utvrđuju pravila postupanja prema djeci žrtvama ili svjedocima u okviru krivičnog postupka, za sve organe, ustanove i institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i druge učesnike/ce uključene u krivične procedure, odnosno sadrže odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo. Konkretno, propisuje se da u istražnim radnjama u vezi krivičnih djela koja su izvršena na štetu djece i maloljetnika postupaju tužioci i specijalizovana ovlašćena službena lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica11.
Preduzimanje procesnih radnji vrši se na način da se dužna pažnja poklanja najboljem interesu djeteta, što zakoni formulišu na način da: “posebno obazrivo se odnosi prema djetetu ili maloljetniku na čiju štetu je učinjeno krivično djelo, imajući u vidu njegov uzrast, osobine njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov budući život, vaspitanje i razvoj”12. Propisuje se niz detalja u vezi izvođenja dokaza saslušanjem djece svjedoka i preduzimanja drugih procesnih radnji: od propisivanja maksimalnog broja svjedočenja djeteta svjedoka, obaveznog korišćenja tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka za saslušanje svjedoka, saslušanja koje se po pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica, zabrane suočenja sa osumnjičenim/optuženim ukoliko je svjedok traumatizovan, do prepoznavanja osumnjičenog, odnosno optuženog13.
Dalje, po pitanju zakonske regulative zaštite svjedoka, na nivou države i entiteta doneseni su Zakoni o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka14. Ovi zakoni takođe omogućavaju posebnu zaštitu i odgovarajući procesni tretman djece i maloljetnih lica u krivičnom postupku, s obzirom na to da utvrđuju da se dijete i maloljetno lice smatraju ugroženim svjedocima. Prema ugroženim svjedocima preduzimaju se posebne mjere zaštite, koje mogu uključivati sljedeće: osiguranje psihološke, socijalne i stručne pomoći; promjena redoslijeda saslušanja svjedoka; kontrola načina ispitivanja svjedoka od sudije ili predsjednika vijeća postavljanjem pitanja direktno u ime stranaka i branioca; svjedočenje putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka; udaljavanje optuženog; ograničenja prava na pregled spisa i dokumentacije optuženom i njegovom braniocu; te dodatne mjere za osiguravanje anonimnosti svjedoka.
U okviru organizacije rada sudova u BiH i sistematizacije radnih mjesta predviđeno je radno mjesto “stručni saradnik za podršku svjedocima” za sve sudove, čime se institucionalizuju kapaciteti za pružanje pomoći žrtavama nasilja u porodici, a posebno djece i maloljetnih lica. Ovo bi trebalo doprinijeti i poboljšanju položaja žrtava u krivičnim postupcima pred sudovima u BiH15.
Po pitanju pristupa djeci uslugama iz domena socijalne i zdravstvene zaštite, važeći entitetski zakoni o zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj zaštiti propisuju da djeca imaju pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U pogledu pružanja socijalne zaštite, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti RS i dijete i žrtva nasilja su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, te imaju status korisnika/ca socijalne zaštite16. Prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom FBiH, djeca čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama17 smatraju se korisnicima/ama socijalne zaštite18.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u 2013. godini izdalo je “Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini”, koje regulišu obavezu prijavljivanja slučajeva nasilja nad djecom, te preduzimanja neophodnih radnji od strane nadležnih organa u konkretnim postupcima, a kako bi se zaštitila prava i interesi djeteta. Sve radnje postupajućih organa trebalo bi da se preduzmu u skladu sa načelom najboljeg interesa djeteta. Smjernice navode da u slučaju pokrenutih krivičnih/prekršajnih postupaka protiv počinioca nasilja nad djetetom, nadležne ustanove socijalne zaštite trebalo bi da razmotre jesu li zaštićena prava i interesi djeteta. Ukoliko roditelji nisu u mogućnosti da zaštite prava i interes djeteta potrebno je imenovati posebnog staratelja za potrebe gore navedenih postupaka19.
Na području BiH, do sada nisu provođene posebne studije koje su se bavile temom pristupa institucija (koje su u obavezi pružiti zaštitu licima u slučajevima nasilja u porodici) u tumačenju “najboljeg interesa djeteta” u kontekstu nasilja nad ženama.
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti usklađeni sa članom 26 Konvencije.
MINUS
[1] Član 8 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[2] Id.
[3] Član 11 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[4] Član 21 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[5] Član 3 stav 4. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.
[6] Član 98 ZKP FBiH, član 148 ZKP RS, član 83 ZKP BD (prečišćeni tekst).
[7] Član 147 ZK FBiH, član 96 ZKP RS, član 82 ZKP BD.
[8] Član 100 ZKP FBiH, član 151 ZKP RS, član 86 ZKP BD.
[9] Član 104 ZKP FBiH, član 105 ZKP RS, član 90 ZKP BD.
[10] Član 250 ZKP FBiH, član 251 ZKP RS, član 235 ZKP BD.
[11] Član 185 Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 13/10), član 185 Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Brčko Distrikta BiH (“Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br. 44/11).
[12] Član 186 stav 1. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (RS i BD).
[13] Član 186, ibid.
[14] Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BiH (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03, 21/03, 61/04, 55/05), Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/03), Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 48/03).
[15] Vlada Federacije FBiH, Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013—2017 u FBiH, 2012, str. 29.
[16] Član 17. Zakona o socijalnoj zaštiti RS.
[17] “Dijete, čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama je dijete, čiji roditelji zbog nesređenih obiteljskih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu osiguraju normalne uvjete za pravilan odgoj, fizički i psihički razvoj.”: član 13 stav 4. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom FBiH.
[18] Član 12. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom FBiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/99).
[19] Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u Bosni i Hercegovini, 2013, str. 36. Smjernice dostupne na: http://goo.gl/4EN9LA
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.