|
|
BIH | ||
|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja |
| Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi omogućile otvaranje odgovarajućih, dovoljno velikog broja lako dostupnih kriznih centara za slučajeve silovanja odnosno centara za žrtve seksualnog nasilja koji žrtvama osiguravaju usluge ljekarskog i forenzičkog pregleda, podršku u slučaju traume i savjetovanje. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 25 Podrška za žrtve seksualnog nasilja | ||
| Poređenje između država čl. 25 Podrška za žrtve seksualnog nasilja | ||
| PITANJA |
| a. Da li postoje krizni centri za slučajeve silovanja u vašoj zemlji? Ako je odgovor potvrdan, navedite broj kriznih centara. Koje vrste savjetovanja pružaju? Da li ih vode državni organi ili NVO (molimo, objasnite)? Da li su nezavisni ili su vezani za druge institucije/NVO koje pružaju i druge vrste usluga. Molim vas, objasnite. |
| Odgovor: U Bosni i Hercegovini ne postoje, odnosno, nije bilo moguće pronaći dostupne relevantne informacije o postojanju kriznih centara za žrtve silovanja kao ni kriznih centara za žrtve seksualnog nasilja, na način kako je to članom 25 Konvencije propisano1. Centri za žene koje su preživjele nasilje u porodici su najrasprostranjeniji u Bosni i Hercegovini i ove usluge pruža najveći broj nevladinih organizacija. |
 |
| a. Da li postoje krizni centri za slučajeve silovanja u vašoj zemlji? Ako je odgovor potvrdan, navedite broj kriznih centara. Koje vrste savjetovanja pružaju? Da li ih vode državni organi ili NVO (molimo, objasnite)? Da li su nezavisni ili su vezani za druge institucije/NVO koje pružaju i druge vrste usluga. Molim vas, objasnite. |
|
Odgovor: U Bosni i Hercegovini ne postoje, odnosno, nije bilo moguće pronaći dostupne relevantne informacije o postojanju kriznih centara za žrtve silovanja kao ni kriznih centara za žrtve seksualnog nasilja, na način kako je to članom 25 Konvencije propisano1. Centri za žene koje su preživjele nasilje u porodici su najrasprostranjeniji u Bosni i Hercegovini i ove usluge pruža najveći broj nevladinih organizacija. Međutim, mnoge nevladine organizacije bave se pružanjem pomoći žrtvama svih oblika nasilja, uključujući silovanje, seksualno nasilje i trgovine ljudima. Ipak, ne bi se moglo zaključiti, u poređenju sa nekim drugim vrstama podrške, kao što su sigurne kuće za žrtve nasilja u porodici, da se radi o kriznim centrima na način kako je Konvencijom propisano. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da pravni i politički dokumenti nisu usklađeni sa članom 25 Konvencije. |
 |
| b. Da li oni pružaju psihološko savjetovanje „licem u lice“? Da li rade u formi grupa za podršku? Da li pružaju psihološku podršku tokom suđenja? Mogu li oni da upućuju? Kome upućuju žrtve? |
| Odgovor: |
| b. Da li oni pružaju psihološko savjetovanje „licem u lice“? Da li rade u formi grupa za podršku? Da li pružaju psihološku podršku tokom suđenja? Mogu li oni da upućuju? Kome upućuju žrtve? |
| Odgovor: |
|
|
| c. Da li postoje centri u koji se upućuju žrtve seksualnog nasilja zbog pružanja neposredne medicinske njege, i/ili forenzičke prakse (prikupljanja dokaza) i/ili imaju interventnu ulogu (kao što je dovođenje žrtve u sigurnu kuću)? Molimo vas da objasnite uloge i odgovornosti te navedete broj ovakvih centara u vašoj zemlji. Da li ih vode državni organi ili NVO (molimo, objasnite)? Da li su nezavisni ili su vezani za druge institucije/NVO, koje pružaju i druge vrste usluga. Molimo vas, objasnite. Mogu li da upućuju? Molimo vas, objasnite. |
| Odgovor: |
| c. Da li postoje centri u koji se upućuju žrtve seksualnog nasilja zbog pružanja neposredne medicinske njege, i/ili forenzičke prakse (prikupljanja dokaza) i/ili imaju interventnu ulogu (kao što je dovođenje žrtve u sigurnu kuću)? Molimo vas da objasnite uloge i odgovornosti te navedete broj ovakvih centara u vašoj zemlji. Da li ih vode državni organi ili NVO (molimo, objasnite)? Da li su nezavisni ili su vezani za druge institucije/NVO, koje pružaju i druge vrste usluga. Molimo vas, objasnite. Mogu li da upućuju? Molimo vas, objasnite. |
| Odgovor: |
|
|
| d. Ako žrtvu na forenzičko ispitivanje uputi krizni centar za silovanje ili centar za žrtve seksualnog nasilja, da li bi žrtva ili centar bili u obavezi da nasilje prijave policiji? |
| Odgovor: |
| d. Ako žrtvu na forenzičko ispitivanje uputi krizni centar za silovanje ili centar za žrtve seksualnog nasilja, da li bi žrtva ili centar bili u obavezi da nasilje prijave policiji? |
| Odgovor: |
|
|
| e. Da li su usluge koje pružaju krizni centri za silovanje ili centri za žrtve seksualnog nasilja besplatne? Ko ih finansira? |
| Odgovor: |
| e. Da li su usluge koje pružaju krizni centri za silovanje ili centri za žrtve seksualnog nasilja besplatne? Ko ih finansira? |
| Odgovor: |
|
|
|
[1] Obrazloženje uz član 25. Konvencije: Članice se obavezuju da omoguće otvaranje dostupnih kriznih centara za slučajeve silovanja ili centara za žrtve seksualnog nasilja u dovoljno velikom broju. Važno je naglasiti da je članicama ostavljena alternativa, ali ne i obaveza da otvore oba tipa ovih centara. Krizni centri za slučajeve silovanja mogu postojati u mnogo različitih oblika. Ovi centri obično nude dugoročnu pomoć u vidu savjetovanja uživo, grupne podrške i kontakta sa drugim službama. Takođe podržavaju žrtve kroz sudske postupke omogućavanjem da žene zastupaju žene i drugim vrstama praktične pomoći. S druge strane, centri za žrtve seksualnog nasilja mogu biti specijalizovani za direktnu medicinsku njegu, forenzičku praksu visokog kvaliteta i intervencije u kriznim situacijama. Oni mogu na primjer da budu u okviru bolnice i pružaju ljekarske preglede u slučajevima neposredno nakon seksualnog zlostavljanja i upućuju žrtve u specijalizovane organizacije koje će im pružiti dalje usluge. One takođe mogu biti koncentrisane na neposredno i adekvatno upućivanje žrtava na odgovarajuće specijalizovane organizacije koje bi im pružile neophodnu njegu u skladu sa članom 25. Istraživanja su pokazala da je dobra praksa obavljanje forenzičkih pregleda bez obzira na to da li će slučaj biti prijavljen policiji, kao i uzimanje i čuvanje uzoraka kako bi odluka o tome da li da se prijavi silovanje mogla kasnije da se donese. Zahtjev da se omogući osnivanje takvih centara predstavlja obavezu članicama Konvencije da obezbijede dovoljno veliki broj centara, ali takođe i da budu lako dostupni i da usluge sprovode na odgovarajući način. Finalni izvještaj o aktivnostima Radne grupe Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama uključujući porodično nasilje (EG-TFV (2008)6) preporučuje da jedan takav centar treba da postoji na 200.000 stanovnika, a geografski treba da budu raspoređeni tako da budu pristupačni žrtvama iz ruralnih oblasti podjednako kao i žrtvama iz gradova. Termin „odgovarajući“ treba da obezbijedi da usluge odgovaraju potrebama žrtava. |
|
|
|
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
