Član 23 - Sigurne kuće
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 23 - Sigurne kuće
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 23 - Sigurne kuće
Članice će preduzeti sve neophodne zakonodavne i druge mjere kako bi omogućile otvaranje odgovarajućih, lako dostupnih sigurnih kuća u dovoljnom broju za siguran smještaj i proaktivnu pomoć žrtvama nasilja, posebno ženama i njihovoj djeci.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 23 Sigurne kuće
Poređenje između država čl. 23 Sigurne kuće
PITANJA
 
a. Da li u vašoj zemlji postoje sigurne kuće za žrtve nasilja prema ženama i u porodici? Navedite koje žrtve imaju pravo na ovaj smeštaj (prema vrsti nasilja). Koliko sigurnih kuća postoji? Koji su kapaciteti – ukupan broj raspoloživih mjesta? Možete li da navedete odnos broja mjesta prema broju stanovnika – standard je mjesto za jednu porodicu na 10.000 stanovnika.
Odgovor: Osnivanje i rad sigurnih kuća propisani su entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici. Sigurne kuće predstavljaju posebnu mjeru podrške ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici, koju može osnovati fizičko ili pravno lice (u Federaciji BiH), odnosno pravno lice (u Republici Srpskoj). Trenutno u BiH 'radi' devet sigurnih kuća, šest na području Federacije BiH i tri u Republici Srpskoj.
PLUS
a. Da li u vašoj zemlji postoje sigurne kuće za žrtve nasilja prema ženama i u porodici? Navedite koje žrtve imaju pravo na ovaj smeštaj (prema vrsti nasilja). Koliko sigurnih kuća postoji? Koji su kapaciteti – ukupan broj raspoloživih mjesta? Možete li da navedete odnos broja mjesta prema broju stanovnika – standard je mjesto za jednu porodicu na 10.000 stanovnika.
Odgovor: Osnivanje i rad sigurnih kuća propisani su entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici. Sigurne kuće predstavljaju posebnu mjeru podrške ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici, koju može osnovati fizičko ili pravno lice (u Federaciji BiH), odnosno pravno lice (u Republici Srpskoj). Trenutno u BiH 'radi' devet sigurnih kuća, šest na području Federacije BiH i tri u Republici Srpskoj. Sigurne kuće djeluju u okviru sljedećih nevladinih organizacija: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Medica Zenica, Vive žene Tuzla, Žene sa Une Bihać, Žena BiH Mostar i Caritas Mostar za područje FBiH, te Budućnost Modriča, Udružene žene Banja Luka, Lara Bijeljina za područje Republike Srpske. Ukupan kapacitet svih sigurnih kuća za smještaj žrtava u BiH je 204 raspoloživih ležaja (u FBiH kapacitet je 135 ležaja, u Republici Srpskoj kapacitet je 69 ležaja)1. U okviru rada stručnog tima sigurne kuće, korisnicama se pruža se psihološka, medicinska i pravna pomoć, podrška u rehabilitaciji i resocijalizaciji, te podrška u pronalasku izlazne strategije2. Usluge koje sigurne kuće pružaju svojim korisnicama/cima su besplatne za žrtve nasilja.
Zakoni o zaštiti od nasilja u porodici propisuju, između ostalog, i finansiranje zbrinjavanja žrtava u sigurne kuće. U Republici Srpskoj 70% sredstva za privremeno zbrinjavanje i smještaj žrtava nasilja u porodici u sigurnim kućama obezbjeđuje se iz Budžeta Republike Srpske, dok se 30% obezbjeđuje iz budžeta jedinica lokalne samouprave, u skladu sa utvrđenom cijenom smještaja žrtve3. Nevladine organizacije navode da veliki problem u radu sigurnih kuća predstavlja činjenica da osim grada Banjaluka nijedna jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj ne ispunjava ove zakonske obaveze, ne planira i ne izdvaja sredstva za rad sigurnih kuća4. Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske vrši nadzor nad namjenskim korišćenjem sredstava isplaćenih pravnim licima koja realizuju posebnu mjeru podrške sigurne kuće. U Republici Srpskoj detaljno su propisani standardi za realizaciju sigurne kuće koja mora ispunjavati utvrđene standarde u pogledu prostora, opreme i kadra5.
U Federaciji BiH, pored zbrinjavanja žrtve u sigurnoj kući, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH predviđa mogućnost zbrinjavanje žrtve u drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice, a na zahtjev organa starateljstva, te uz saglasnost žrtve nasilja6. Sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja žrtve nasilja u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice osiguravaju se iz budžeta kantona u visini od 30% i budžeta Federacije BiH u visini od 70%7. Po pitanju trenutnih praksi finansiranja sigurnih kuća dostupni podaci ukazuju da se rad sigurnih kuća u Federaciji BiH u preko 90% finansira iz donatorskih sredstava8. Praksa obezbjeđivanja zaštite žrtvama nasilja u porodici na području Federacije BiH pokazuje da u kantonima u kojima ne postoje sigurne kuće, organi lokalnih zajednica su centrima za socijalni rad stavili na raspolaganje sigurne stanove, odnosno prihvatne stanice u koje se smještaju žrtve nasilja u kriznim slučajevima (npr. Goražde, Jajce, Travnik)9. Zakon obavezuje federalnog ministra rada i socijalne politike da propiše kriterijume i standarde za osnivanje, rad, pružanje usluga i finansiranje sigurnih kuća10. Do oktobra 2013. godine Pravilnik nije bio donesen.
U obrazloženju ovog člana Konvencije ukazuje se na minimalne standarde koji nalažu otvaranje sigurnih kuća u dovoljnom broju kako bi se obezbijedio odgovarajući privremeni smještaj za sve žrtve i potcrtava da svaka vrsta nasilja zahtijeva drugu vrstu podrške i zaštite koje zaposleni treba da budu obučeni da pruže. Termin „dovoljan broj“ treba da obezbijedi ispunjenje potreba svih žrtava, kako u smislu mjesta za prihvatilišta, tako i u smislu specijalizovane podrške. Finalni izveštaj o aktivnostima radne grupe Savjeta Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u porodici (EG-TFV (2008)6)11 preporučuje siguran smeštaj u specijalizovanim prihvatilištima za žene koja postoje u svakom regionu, sa jednim porodičnim mjestom12 u sigurnoj kući na 10.000 stanovnika, odnosno, u zavisnosti od stvarnih potreba.
Do sada na nivou Federacije BiH i/ili Republike Srpske nije rađena analiza ili procjena potrebnih smještajnih kapaciteta sigurnih kuća, u vezi sa naseljenošću teritorije i stvarnim potrebama žrtava za ovim uslugama. Prema preliminarnim rezultatima Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. Agencije za statistiku BiH, popisano je ukupno 3.791.622 osoba13 što, ako se uzme kao osnovica za izračun broja potrebnih sigurnih kuća, iznosi 834 mjesta. Kao što je već pomenuto, u Bosni i Hercegovini je devet sigurnih kuća sa 204 mjesta, što znači da u Bosni i Hercegovini nedostaju 630 mjesta (u Federaciji BiH kapacitet je 135 ležaja, u Republici Srpskoj kapacitet je 69 ležaja).
U Federaciji BiH je u periodu od 2007. do kraja 2011. godine u sigurnim kućama smješteno 1.459 žrtava nasilja u porodici, pri čemu su 55% smještenih osoba bila djeca14. U sigurnim kućama Republike Srpske u periodu 2007—2010. registrovane su 882 osobe (žene i djeca)15. U sigurnim kućama u Federaciji BiH je tokom 2012. godine smješteno 395 osoba, od toga 178 žena i 217 djece16, a Republici Srpskoj je tokom 2012. godine bilo smješteno 96 žena i 119 djece17.

NAPOMENA: U odnosu na specifične standarde koji se odnose na rad sigurnih kuća, a odgovore nije bilo moguće u dostupnim izvještajima i istraživanjima pronaći, isti su potraženi direktnim kontaktom sa jednom od sigurnih kuća18, uz napomenu da, iako nema velikih odstupanja, ipak treba imati u vidu da svaka sigurna kuća ima određena pravila, posebnosti i specifičnosti i da se odgovori na naredna pitanja mogu dijelom i razlikovati. Dakle, dole navedeni odgovori odnose se na pravila, proceduru i prakse rada jedne sigurne kuće i u tom ih kontekstu treba i shvatiti.

Sigurna kuća prema svojoj djelatnosti ima tajnu lokaciju radi očuvanja bezbjednosti njenih korisnika i korisnica, objekta i zaposlenog osoblja Sigurne kuće. U sigurnoj kući postoji protokol postupanja za slučaj opasnosti u vanrednim situacijama i mjere bezbjednosti sa preciziranim uputstvima. Sigurna kuća ima ugrađen video nadzor preko kojeg se kontrolišu svi ulazi i izlazi. Dodatnu bezbjednost pruža visoka ograda koja onemogućava prelazak u vanjski prostor Sigurne kuće. U slučaju dolaska žena kod kojih postoji ugrožen stepen bezbjednosti obavještava se nadležna policijska stanica koja provodi pojačanu patrolu. Bitno je da se prilikom dolaska sve žene i djeca na prvom razgovoru upoznaju sa značajem čuvanja tajnosti lokacije Sigurne kuće. Odredbe kojim se štiti bezbjednost i zaštita objekta su integrisane u Ugovor u boravku i Kućni red.
(Pravilnikom za realizaciju sigurne kuće koji je donesen u Republici Srpskoj, propisano je da bezbjednosni kriterijumi koje mora da ispunjava sigurna kuća obuhvataju: a) uspostavljena pravila ulaska u sigurnu kuću i izlaska iz sigurne kuće, b) ugrađen video-nadzor, v) uspostavljena pravila ponašanja za vanredne situacije, g) telefonsku liniju sa zaštićenim brojem, d) 24-časovno prisustvo radnika sigurne kuće i đ) pravila ponašanja i bezbjednosne mjere istaknute na vidljivom mjestu (član 26). U Federaciji BiH, kao što je već napomenuto, kriterijume i standarde za osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća propisaće federalni ministar rada i socijalne politike, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, član 35219).
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
MINUS
b. Da li postoje specijalizovane sigurne kuće za žrtve nasilja prema ženama i u porodici ili su sigurne kuće opšte namjene (obezbjeđivanje smještaja za druge žrtve, beskućnike itd.)? Ko vodi sigurne kuće? Kako se sigurne kuće finansiraju? Da li su usluge koje se pružaju u sigurnim kućama besplatne?
Odgovor:
b. Da li postoje specijalizovane sigurne kuće za žrtve nasilja prema ženama i u porodici ili su sigurne kuće opšte namjene (obezbjeđivanje smještaja za druge žrtve, beskućnike itd.)? Ko vodi sigurne kuće? Kako se sigurne kuće finansiraju? Da li su usluge koje se pružaju u sigurnim kućama besplatne?
Odgovor:
MINUS
c. Da li su sigurne kuće otvorene 24 časa, 7 dana u nedelji? Da li postoji standardizovana procedura za ulazak u sigurnu kuću? Molim vas, objasnite elemente. Koji uslovi treba da se ispune za boravak u skloništu? Koliko dugo žrtve mogu u njemu da ostanu? Mogu li da dovedu svoju djecu? Da li sigurne kuće imaju tehnički plan bezbjednosti, kao što su kamere, policijsko obezbjeđenje ili druga vrsta profesionalne zaštite itd., kako bi se obezbjedila sigurnost žrtava i angažovanog osoblja? Možete li da pružite informaciju o saradnji sa policijom – da li je ona institucionalizovana ili neformalna (rezultat posebnih protokola ili internih formalnih/ neformalnih ugovora)? Da li sigurne kuće sarađuju sa centrima za socijalni rad, ili nevladinim organizacijama. Objasnite oblik saradnje (formalna, neformalna, itd).
Odgovor: Sigurna kuća (u Banjaluci) je otvorena 24 časa, 7 dana u sedmici tako da postoji mogućnost zbrinjavanja u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima. Koordinatorica, socijalna radnica i domaćica rade svakim radnim danom puno osmočasovno radno vrijeme, dok medicinske sestre pokrivaju 24-časovno dežurstvo po principu četverobrigadnog sistema. Radnim danima i vikendom žene i djeca imaju obezbjeđenu pomoć od strane dežurnog medicinskog osoblja.
PLUS
c. Da li su sigurne kuće otvorene 24 časa, 7 dana u nedelji? Da li postoji standardizovana procedura za ulazak u sigurnu kuću? Molim vas, objasnite elemente. Koji uslovi treba da se ispune za boravak u skloništu? Koliko dugo žrtve mogu u njemu da ostanu? Mogu li da dovedu svoju djecu? Da li sigurne kuće imaju tehnički plan bezbjednosti, kao što su kamere, policijsko obezbjeđenje ili druga vrsta profesionalne zaštite itd., kako bi se obezbjedila sigurnost žrtava i angažovanog osoblja? Možete li da pružite informaciju o saradnji sa policijom – da li je ona institucionalizovana ili neformalna (rezultat posebnih protokola ili internih formalnih/ neformalnih ugovora)? Da li sigurne kuće sarađuju sa centrima za socijalni rad, ili nevladinim organizacijama. Objasnite oblik saradnje (formalna, neformalna, itd).
Odgovor: Sigurna kuća (u Banjaluci) je otvorena 24 časa, 7 dana u sedmici tako da postoji mogućnost zbrinjavanja u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima. Koordinatorica, socijalna radnica i domaćica rade svakim radnim danom puno osmočasovno radno vrijeme, dok medicinske sestre pokrivaju 24-časovno dežurstvo po principu četverobrigadnog sistema. Radnim danima i vikendom žene i djeca imaju obezbjeđenu pomoć od strane dežurnog medicinskog osoblja.
Svaka sigurna kuća ima pravila koja se odnose na procedure ulaska, boravka i izlaska iz sigurne kuće pa među njima može biti, kako je već u uvodu napomenuto, određenih specifičnosti. Npr. u Sigurnoj kući u Banjaluci postoje standardizovane procedure kojima se definišu pravila ulaska i izlaska lica koja borave u Sigurnoj kući. Prilikom dolaska u Sigurnu kuću sve posjete treba da budu prethodno najavljene telefonskim putem. Prijem korisnica u Sigurnu kuću vrši osoblje u dnevnoj smjeni ili dežurna medicinska sestra u popodnevnim ili večernjim satima. Članovi mobilnog tima, centra za socijalni rad ili policijske stanice svaki put prije dolaska žrtve nasilja najavljuju dolazak telefonskim putem, te se sve korisnice i djeca odvoje u drugu prostoriju. Na taj način će se korisnica i eventualno njena djeca susresti samo sa zaposlenima i olakšati sebi dolazak u novu sredinu. Telefonskim putem se najavljuju i sve posjete predstavnika/ca nadležnog organa starateljstva. Predstavnicima/ama organa starateljstva se omogućava prostor za razgovor sa ženama i djecom koje predstavljaju razlog njihovog dolaska. Ukoliko se radi o dolasku predstavnika/ca drugih institucija i nevladinih organizacija oni se upisuju u knjigu evidencije sa navođenjem razloga svog dolaska. Osoblje Sigurne kuće od pomenutih lica upisuje podatke iz identifikacionog dokumenta.
Predstavnici/e firmi i preduzeća koji rade na tekućem održavanju objekta se upisuju kao predstavnici pravnog lica sa datumom i razlogom dolaska. U situacijama postojanja potrebe za obezbjeđivanjem dolazaka rodbine korisnicama u saglasnosti sa nadležnim centrom za socijalni rad se obezbjeđuje posjeta u maksimalnom trajanju od 60 minuta. Osoblje Sigurne kuće od pomenutih lica treba uzeti identifikacioni dokument radi upisivanja podataka.
Pored procedure ulaska lica u Sigurnu kuću definisane su i procedure izlaska lica. Korisnice koje odlaze u pratnji osoblja Sigurne kuće do relevantnih institucija ne potpisuju nikakav dokument o izlasku. Korisnice koje napuštaju Sigurnu kuću na određeno vrijeme bez pratnje osoblja radi određenih procedura u cilju rješenja izlazne strategije treba da najave svoj odlazak najmanje 24 sata ranije. Pri izlasku potpisuju izjavu o izlasku u kojoj se navodi ime žene i djece u pratnji, razlog i vrijeme odlaska i vrijeme povratka. Ukoliko žena i djeca trajno napuštaju Sigurnu kuću potpisuju izjavu o napuštanju Sigurne kuće u zavisnosti od toga da li je to na osnovu saglasnosti nadležnog centra za socijalni rad ili na vlastitu odgovornost. U obrazac o napuštanju se unose osnovni lični podaci, period boravka u Sigurnoj kući, razlog izlaska, buduća kontakt adresa i telefon. Korisnice u Sigurnoj kući koje izvrši grubu povredu pravila kućnog reda koje su potpisale pri ulasku, nakon dobijanja usmene i pismene opomene, dobijaju odluku o otkazivanju boravka u Sigurnoj kući uz prethodnu saglasnost i upoznavanje nadležnog centra za socijalni rad. Prilikom izlaska korisnica će potpisati izjavu o otkazivanju boravka u Sigurnoj kući.
Smještaj u Sigurnu kuću u Banjaluci se vrši na osnovu stručne procjene predstavnika nadležnog centra za socijalni rad. Procjene su vrlo često subjektivne jer postoji trend prebacivanja krivice za nasilje na žrtvu kroz podjelu odgovornosti za počinjeno nasilje i pravdanje nasilnog ponašanja sa postupcima žene. Nisu rijetki primjeri da nadležni centri osuđuju žrtvu nasilja zbog pasivnosti u postizanju tradicionalnih poslova pripisanih ženskom polu. Procjena da se žrtva smjesti u Sigurnu kuću se donosi nakon što žrtva nema niti jednog člana porodice ili prijatelja kod kojih bi se mogla stambeno zbrinuti ili ukoliko postoji opasnost da bi u slučaju odlaska na ta mjesta mogla ponovo preživjeti nasilje. Procjena da postoji realna opasnost od ponovnog javljanja nasilja i životne ugroženosti osoba dovodi do smještaja u Sigurnu kući. Pri tome se u potpunosti zanemaruje zahtjev žrtve za zbrinjavanjem u Sigurnu kuću. Na SOS telefon se javljaju žrtve koje se zbog zakonske procedure upućuju u centre za socijalni rad, ali se usljed izbjegavanja obaveza plaćanja njihove lokalne zajednice nijedna ne smjesti u Sigurnu kuću. Pored toga centri za socijalni rad planiraju broj osoba koje će boraviti u toku godine te taj broj ne žele da povećaju.
(Ovo potvrđuju i nalazi do kojih je došla Specijalna izvjestiteljica UN-a za nasilje prema ženama, njegove uzroke i posljedice, koja u izvještaju nakon posjete Bosni i Hercegovini navodi da centri za socijalni rad u oba entiteta jasno ukazuju da žena ne treba da prijavi nasilje policiji kako bi bila smještena u sigurnu kuću, niti da to učini u bilo kom trenutku boravka u sigurnoj kući, ali da sigurne kuće ne mogu primiti žrtve ukoliko nisu upućene od strane relevantnih ustanova, odnosno, da žrtve prije nego što uđu u sigurnu kuću, treba da su evidentirane i upućene od strane centara za socijalni rad, te da ovo dovodi do administrativne procedure koja za posljedicu ima otežan pristup sigurnim kućama20) .
Posebno je važno napomenuti da je smještaj u sigurne kuće propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.

U Republici Srpskoj je propisano:
Član 15

(1) Centar za socijalni rad, odnosno služba socijalne zaštite uz asistenciju policije može, uz prethodni pristanak žrtve nasilja u porodici, radi obezbjeđenja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve, donijeti rješenje o privremenom zbrinjavanju žrtve u sigurnu kuću.
(2) Žrtva nasilja u porodici, zbog pretrpljenog nasilja, straha i uznemirenosti, radi obezbjeđivanja fizičke zaštite i ostvarivanja svojih prava i interesa, kao i sprečavanja ponavljanja nasilja, ima pravo da podnese nadležnom centru za socijalni rad, odnosno službi socijalne zaštite zahtjev za korišćenje posebne mjere podrške – privremeno zbrinjavanje u sigurnu kuću.
(3) Sigurna kuća predstavlja posebnu mjeru podrške kojom se obezbjeđuje siguran smještaj i pomoć žrtvama nasilja u porodici, koju može realizovati pravno lice.
(4) Radi zaštite i obezbjeđenja žrtve, policija će otpratiti žrtvu u kuću, stan ili drugi stambeni prostor da bi ona uzela svoje i lične stvari drugih lica koja su s njom napustila taj prostor, a koje su neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba.
(5) Mjera iz stava 1. ovog člana može se odrediti u trajanju koje je potrebno radi ostvarenja cilja mjere, s tim da ne može trajati duže od šest mjeseci.
(6) U opravdanim slučajevima trajanje mjere iz stava 1. ovog člana može se produžiti za još šest mjeseci, odnosno do završetka postupka i izvršenja rješenja kojim se učiniocu nasilja izriče zaštitna mjera.

U Federaciji BiH je propisano:
Član 33

Radi obezbjeđenja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja u porodici, bez straha i opasnosti po život, policija i organ starateljstva dužni su, uz prethodni pristanak žrtve, privremeno zbrinuti žrtvu nasilja u porodici u sigurnu kuću/sklonište (u daljem tekstu: sigurna kuća), drugu odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice.
Žrtva nasilja u porodici privremeno se zbrinjava u sigurnu kuću na zahtjev policije ili organa starateljstva, u trajanju najduže do šest mjeseci.
Rok iz stava 2. ovog člana može se, na zahtjev sigurne kuće, produžiti uz pismenu saglasnost nadležnog organa starateljstva.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizi ovog člana Konvencije već napomenuto).

Prilikom dolaska u Sigurnu kuću sa korisnicom se zaključuje ugovor o boravku na tri mjeseca. U slučaju postojanja potrebe žene i djeca mogu ostati naredna tri mjeseca uz prethodnu saglasnost nadležnog centra za socijalni rad. U određenim situacijama je postojala potreba za produženjem boravka na duži period od šest mjeseci. U jednom slučaju je žena sa djecom boravila dvije godine zbog nemogućnosti pronalaska izlazne strategije i nepreuzimanja odgovornosti nadležnog centra za socijalni rad za pružanje podrške u rješenju slučaja.
(Zakonima je propisana dužina boravka u sigurnim kućama, kako je to navedeno u odgovoru na prethodno pitanje. U Republici Srpskoj je to najduže šest mjeseci, s tim da se, u opravdanim slučajevima može produžiti za još šest mjeseci, odnosno do završetka postupka i izvršenja rješenja kojim se učiniocu nasilja izriče zaštitna mjera21, a u Federaciji BiH se ovih šest mjeseci može, na zahtjev sigurne kuće, produžiti uz pismenu saglasnost nadležnog organa starateljstva22).

Žene se u Sigurnu kuću smještaju zajedno sa svojom djecom u pratnji. Djeca koja su školskog uzrasta se u zavisnosti od procjene stručnih radnica upisuju u najbližu vaspitnu ustanovu najranije nakon 24 časa, a najkasnije nakon 7 dana. Prije upisa se kontaktira pedagoško-psihološku službu vaspitne ustanove radi pružanja osnovnih informacija o slučaju. Sa postojanjem specifičnih potreba djece upoznaje se pedagog ili psiholog škole. Tokom boravka se održava stalna komunikacija sa školskim osobljem, a naročito u slučaju nedolazaka djece na nastavu, sukoba sa vršnjačkom grupom ili nastavnim osobljem i padom školskih ocjena. Prilikom upisa djece u školu pored osoblja sigurne kuće u pratnji ide i majka djeteta koja se dogovora oko budućih dolazaka na informacije.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
MINUS
d. Koliko godina treba da ima žrtva kako bi mogla da boravi u sigurnoj kući? Da li je maloljetnicima dozvoljen boravak? Da li postoje posebna skloništa za maloljetne žrtve nasilja nad ženama i u porodici? Da li osoblje izrađuje individualne planove za bezbjednost žrtve, a, ako je potrebno, i za njihovu djecu? Da li osoblje prolazi obuku prije početka angažmana?
Odgovor: Ne postoji dobna granica za smještaj žrtava nasilja u Sigurnu kuću, s tim da se u Sigurnu kuću u pratnji majki ne mogu smještati punoljetna muška lica, tačnije momci stariji od 18 godina.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može, a i ne mora varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
PLUS
d. Koliko godina treba da ima žrtva kako bi mogla da boravi u sigurnoj kući? Da li je maloljetnicima dozvoljen boravak? Da li postoje posebna skloništa za maloljetne žrtve nasilja nad ženama i u porodici? Da li osoblje izrađuje individualne planove za bezbjednost žrtve, a, ako je potrebno, i za njihovu djecu? Da li osoblje prolazi obuku prije početka angažmana?
Odgovor: Ne postoji dobna granica za smještaj žrtava nasilja u Sigurnu kuću, s tim da se u Sigurnu kuću u pratnji majki ne mogu smještati punoljetna muška lica, tačnije momci stariji od 18 godina.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može, a i ne mora varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
Boravak maloljetnih osoba u Sigurnoj kući je dozvoljen. Ukoliko se u Sigurnu kuću zbrinjava maloljetna osoba prilikom dolaska u pratnji treba da bude predstavnik organa starateljstva koji će biti imenovan kao privremeni zakonski staratelj za cijeli period boravka. Ukoliko u trenutku zbrinjavanja organ starateljstva ne posjeduje rješenje o provođenju posebne mjere podrške u Sigurnoj kući i rješenje o imenovanju privremenog staratelja iz reda stručnih radnika, isto se dostavlja sigurnoj kući naknadno na adresu u roku od tri dana. Prilikom prvog kontakta predstavnik nadležnog centra za socijalni rad se upoznaje sa preuzimanjem odgovornosti kao zakonskog staratelja za sve buduće akcije i radnje koje se donose u skladu sa njihovom saglasnošću.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
U Protokolu o prijemu žrtava nasilja se upisuje bezbjedonosna procjena za svaki pojedini slučaj. Informacije koje ukazuju na ugroženu bezbjednost žene i djece u sigurnoj kući se dobijaju na osnovu informacija dobijenih od same žrtve nasilja i subjekta zaštite koji je izvršio smještaj u sigurnu kuću. Osoblje sigurne kuće je dužno da obavjesti nadležnu policijsku stanicu o smještaju ukoliko su dobijene informacije da učinalac ima saznanje o trenutnoj lokaciji žrtve, posjeduje oružje ili ukazuje na mogućnost dolaska u sigurnu kuću. U tom slučaju se policijskoj stanici saopštavaju osnovni podaci o žrtvi i učiniocu nasilja, kao i mogućnost ostalih raspoloživih informacija koji se odnose na ugrožavanje bezbjednosti boravka u sigurnoj kući. Tokom ugrožene bezbjednosti korisnica i djece u sigurnoj kući svaki poziv na kapiji se proprati preko kamera na video nadzoru.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
Osoblje Sigurne kuće u Banjaluci je prošlo obuku po modelu Autonomnog ženskog centra Beograd23.
(Posebno se napominje da je u svakoj od sugurnih kuća u BiH osoblje prošlo obuku i da je u kontinuitetu nastavlja, ali i da odgovor po čijem modelu je isti obavljan nije isti za sve sigurne kuće).
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini postoji jedno specijalizovano sklonište za maloljetne žrtve nasilja. Prema podacima nevladine organizacije koja upravlja skloništem, “Dječija kuća – sigurno mjesto” namijenjena je za djecu žrtve nasilja i eksploatacije. Ovo je prva sigurna kuća namijenjena isključivo za djecu. U sigurnoj kući rade obučeni psiholozi, socijalni radnici i vaspitači, a kapacitet je 14 ležajeva. Smještajem djece žrtava nasilja i ekspolatacije u sigurnu kuću, sprovodi se, kako se navodi, zaštitna mjera kako bi se žrtva fizički i psihički zaštila od počinioca nasilja i/ili eksploatatora odnosno da se djetetu pruži zaštita života, tjelesnog integriteta i duševnog zdravlja te spriječi daljnje zlostavljanje i zloupotreba. Djeci žrtvama smještenim u Sigurnu kuću je obezbjeđeno 5 obroka u toku dana, te razne kreativne i rekreativne aktivnosti. Djeca se uključuju i u školski sistem, obezbjeđena im je zdravstvena njega i zaštita. Prilikom smještaja djece u sigurnu kuću obezbjeđen im je adekvatan stručni pristup pri prijemu, u toku adaptacionog perioda, kao i u toku individualnog i grupnog rada sa djetetom. Za svaku žrtvu se u roku od sedam dana izrađuje individualni program tretmana korisnika (terapijski, vaspitno-obrazovni rad, okupaciono angažovanje, kulturno-zabavne aktivnosti, rekreativne aktivnosti i dr.), te se stvaraju uslovi za uspostavljanje ili održavanje kontakta sa porodicom, srodnicima i okolinom. U toku implementacije ovog projekta uspostavljena je saradnja sa Centrom za socijalni rad Banjaluka. Budući da će djeca koja se smještaju biti i iz drugih opština u RS pa i u BiH, ostvariće se partnerstvo i saradnja i sa drugim centrima za socijalni rad. Pored toga, ostvarena je saradnja i sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, te Ministarstvom sigurnosti BiH. U toku svog rada Udruženje je ostvarilo i saradnju sa policijom, Državnom agencijom za istrage i zaštitu, Službom za poslove sa strancima i Tužilaštvom, te će se saradnja sa ovim institucijama svakako nastaviti i na ovom projektu i aktivnostima<sup>24</sup>. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti djelomično usklađeni sa članom 23 Konvencije.
MINUS
e. Kako informacije o skloništu dolaze do žrtava – putem policije, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija itd.?
Odgovor: Nastoji se medijskim putem informisati žrtve nasilja o dostupnosti Sigurne kuće25.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
Postoji saradnja sa policijom koja, u Banjaluci, nije formalna.
PLUS
e. Kako informacije o skloništu dolaze do žrtava – putem policije, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija itd.?
Odgovor: Nastoji se medijskim putem informisati žrtve nasilja o dostupnosti Sigurne kuće25.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
Postoji saradnja sa policijom koja, u Banjaluci, nije formalna. Dogovor sa Ministarstvom unutrašnjih poslova RS je sklopljen 2007. godine o pojačanoj pažnji objekta Sigurne kuće kroz pozorno-patrolnu službu tokom 24 časa i hitnog postupanja po pozivu iz Sigurne kuće u slučaju nepredviđenih dolazaka od strane nasilnih i drugih lica. Razmjena informacija o pojedinim slučajevima se koristi za procjenu bezbjedonosne situacije za svaki pojedinačni slučaj kroz redovne sastanke sa policijskim službenicima nadležnim za područje Sigurne kuće.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto.)
Saradnja sigurne kuće u Banjaluci sa centrima za socijalni rad je neformalna i nije regulisana nikakvim protokolima i sporazumima. U periodu od 2007. do 2012. godine je postajala formalna saradnja između CSR Banja Luka i Fondacije o partnerstvu u Timu za pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici koja je prekinuta na inicijativu CSR. Na ovaj način žene, žrtve nasilja su prepuštene tradicionalnom percipiranju partnerskih odnosa što dovodi do kasnijeg neprijavljivanja nasilja koje će i u budućnosti imati za posljedicu nastavak prenošenja transgeneracijskog nasilja.
Saradnja sa centrima sa socijalni rad je neizostavan dio rada Sigurne kuće. Saradnja za svaki pojedini slučaj počinje dolaskom žrtava u Sigurnu kuću kroz zakonsku obavezu dostavljanja rješenja za provođenje posebne mjere podrške i informacija neophodnih za sticanje uvida u slučaj. Saradnja se održava tokom cijelog boravka u Sigurnoj kući kroz pokretanje procedura koje su preduslov za razvod braka, imovinsko-pravne odnose, regulisanje kontakta sa djecom, povjeravanja djece do razvoda braka, starateljstva i mogućnosti regulisanja jednokratnih ili drugih vidova pomoći. Saradnja često isključuje mišljenje sigurne kuće koje je u potpunosti u suprotnosti sa stavom centara za socijalni rad za očuvanjem porodice po svaku cijenu.
(Posebno se napominje da odgovor na ovo pitanje, u zavisnosti od lokacije sigurne kuće, može varirati, kako je to u uvodu u analizu ovog člana Konvencije već napomenuto).
MINUS
[1] BiH, Četvrti i peti periodični CEDAW BIH izvještaj, 2011, str. 18; Vlada Federacije BiH, Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013-2017 u FBiH, 2012; Lara Bijeljina http://goo.gl/1AuF4U.
[2] Petrić, Aleksandra et al. Alternativni izvještaj o implementaciji CEDAW Konvencije i ženskim ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, Prava za sve Sarajevo, 2010, str. 44.
[3] Član 18. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske.
[4] Petrić, Aleksandra i drugi, Alternativni izvještaj o implementaciji CEDAW Konvencije i ženskim ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, Prava za sve Sarajevo, 2010, str. 44.
[5] Član 16 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Pravilnik o standardima za realizaciju sigurne kuće („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 25/13), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra sigurnih kuća („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 25/13), Rješenje (kojim se utvrđuje cijena zbrinjavanja žrtve nasilja u sigurnoj kući na mjesečnom nivou u iznosu od 1.636,00 KM - „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 69/13).
[6] Član 34 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH.
[7] Član 35 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH.
[8] Strategija FBiH, str. 35.
[9] Isto, str. 38.
[10] Isto, str. 15.
[11] Dostupno na: http://goo.gl/KBUECc.
[12] Jedno porodično mjesto, odnosno 2,2 osobe (žena i 1,2 djece), prema podacima: Gilles Pison, The population of the world (2013), Population & Societies, No. 503, September 2013, str. 5, INED. Dostupno na: http://www.ined.fr/fichier/t_publication/1653/publi_pdf2_population_societes_2013_503_world_population.pdf
[13] Podaci dostupni na: http://www.bhas.ba/obavjestenja/Preliminarni_rezultati_bos.pdf.
[14] Strategija FBiH, str. 36.
[15] Četvrti i peti periodični CEDAW izvještaj, strana 18.
[16] Podaci dostupni na: http://www.fgenderc.com.ba/, Statistika.
[17] Izvještaj o sprovođenju strategije za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj do 2013. godine, za 2012, str. 12.
[18] Odgovore obezbijedila Amela Bašić-Tomić, koordinatorica Sigurne kuće koju realizuje Fondacija „Udružene žene“. Pretpostavka je da se procedure bitno ne razlikuju ni u drugim sigurnim kućama u Bosni i Hercegovini s obzirom na to da je razmjena dobrih praksi i iskustava unazad nekoliko godina sastavni dio rada sigurnih kuća u BiH.
[19] Do kraja novembra 2013. nisu doneseni.
[20] Više dostupno na: http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/HRCouncil/RegularSession/Session23/A-HRC-23-49-Add3_en.pdf, str. 15.
[21] Član 15, st. 5. i 6.
[22] Član 33, st. 2. i 3.
[23] Autonomni ženski centar (AŽC) je ženska nevladina organizacija osnovana 1993. godine. Rad AŽC-a je zasnovan na feminističkim principima i teoriji. Više pogledati na stranici: http://www.womenngo.org.rs/edukacije/program-nasilje-u-porodici-i-institucionalna-zastita.
[24] Preuzeto sa web stranice Udruženja „Nova generacija“ Banja Luka. Dostupno na: http://goo.gl/VZepLZ, pristupljeno: 07.10.2013.
[25] Posebno je istaknuto u dostavljenim odgovorima da, po mišljenju i iskustvima dosadašnjeg rada sigurnih kuća „niti jedna institucija nema u interesu informisanje žrtava o ovoj mjeri podrške. Čak i na lični zahtjev žrtve nasilja budu odbijene“.
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.