Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Nevladine organizacije i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad s učiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizirane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni lijekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i sigurnost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekivanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime tzv. časti
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presude treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog rješavanja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
 
Član 21 - Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Članice će osigurati da žrtve imaju informacije i pristup važećim regionalnim i međunarodnim mehanizmima za individualne/kolektivne žalbe. Članice će promovisati pružanje senzitivne i informirane pomoći žrtvama prilikom ulaganja takvih žalbi.
 
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima);
1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni);
2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda;
3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda;
4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije.
Opšta procjena čl. 21 Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
Poređenje između država čl. 21 Pomoć prilikom ulaganja pojedinačnih/kolektivnih žalbi
PITANJA
 
a. Da li je vaša zemlja potpisala ili ratifikovala relevantne međudržavne instrumente u pogledu ljudskih prava i prava žena (Konvencija Savjeta Evrope o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, CEDAW, Evropska socijalna povelja, Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Evropska konvencija o obeštećenju za žrtve nasilnih zločina)? Navedite status. Da li su stavljene rezerve na specifične članove? Navedite koje su.
Odgovor: Država Bosna i Hercegovina ratifikovala je sljedeće pravne instrumente1:
• Konvenciju Ujedinjenih nacija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), 1979.
Država BiH ratifikovala je ovaj instrument 01.09.1993, a od 1995. isti čini dio Aneksa 1. (“Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini”) Ustava Bosne i Hercegovine. BiH nije uložila rezervaciju na članove konvencije.
PLUS
a. Da li je vaša zemlja potpisala ili ratifikovala relevantne međudržavne instrumente u pogledu ljudskih prava i prava žena (Konvencija Savjeta Evrope o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, CEDAW, Evropska socijalna povelja, Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Evropska konvencija o obeštećenju za žrtve nasilnih zločina)? Navedite status. Da li su stavljene rezerve na specifične članove? Navedite koje su.
Odgovor: Država Bosna i Hercegovina ratifikovala je sljedeće pravne instrumente1:
• Konvenciju Ujedinjenih nacija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), 1979.
Država BiH ratifikovala je ovaj instrument 01.09.1993, a od 1995. isti čini dio Aneksa 1. (“Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini”) Ustava Bosne i Hercegovine. BiH nije uložila rezervaciju na članove konvencije.
• Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, 1953.
Država BiH potpisala je instrument 24.04.2002. godine, ratifikovan 12.07.2002. BiH nije uložila rezervaciju na članove konvencije.
• Evropska konvencija o kompenzaciji žrtava nasilnih zločina, 1983.
Država BiH potpisala je instrument 30.04.2004, ratifikovan 25.04.2005. BiH nije uložila rezervaciju na članove konvencije.
• Evropsku socijalnu povelju (revidirana), 1996.
Država BiH Potpisala je instrument 11.05.2004, ratifikovan 07.10.2008.
U skladu sa trećim poglavljem povelje, izjavljena je Deklaracija od strane države, da je BiH vezana za obavezujuću primjenu sljedećih članova povelje: član 1, član 2, član 4, član 5, član 6, član 7, član 8, član 9, član 11, član 12, član 13, član 14, član 16, član 17, član 20, član 21, član 22, član 23, član 28.
• Konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, 2011. Država BiH potpisala je instrument 8.3.2013. Dom naroda (31. sjednica, održana 23.07.) i Zastupnički dom (50. sjednica, održana 18.07.) Parlamenta Bosne i Hercegovine ratifikovali su Konvenciju Savjeta Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. BiH nije uložila rezervaciju na članove konvencije.
MINUS
b. Da li je država dužna da pruži informacije o međudržavnim organima kojima žrtve mogu da se obrate pošto iscrpe sve državne pravne lekove? Ako postoji, da li ova informacija obuhvata informacije o pravilima prihvatljivosti i proceduralnim zahtjevima u vezi sa važećim žalbama? Ko je odgovoran da obezbjedi takvu informaciju po državnom zakonu? Da li je to besplatno? Koji organ prati njihov rad i ko se stara o tome da žrtve dobiju stručne savjete?
Odgovor: Prema važećem zakonodavstvu u državi, isključivo jedan zakon propisuje ove vrstu obaveze, a to je Zakon o zabrani diskriminacije, donesen na nivou BiH, te primjenljiv na teritoriju cjelokupne BiH. Prema zakonu, Ombudsmen za ljudska prava BiH, kao centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije, u okviru svoje nadležnosti pruža pomoć licima ili grupama lica koje se obraćaju međunarodnim tijelima za zaštitu od diskriminacije u davanju uputa, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka2.
PLUS
b. Da li je država dužna da pruži informacije o međudržavnim organima kojima žrtve mogu da se obrate pošto iscrpe sve državne pravne lekove? Ako postoji, da li ova informacija obuhvata informacije o pravilima prihvatljivosti i proceduralnim zahtjevima u vezi sa važećim žalbama? Ko je odgovoran da obezbjedi takvu informaciju po državnom zakonu? Da li je to besplatno? Koji organ prati njihov rad i ko se stara o tome da žrtve dobiju stručne savjete?
Odgovor: Prema važećem zakonodavstvu u državi, isključivo jedan zakon propisuje ove vrstu obaveze, a to je Zakon o zabrani diskriminacije, donesen na nivou BiH, te primjenljiv na teritoriju cjelokupne BiH. Prema zakonu, Ombudsmen za ljudska prava BiH, kao centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije, u okviru svoje nadležnosti pruža pomoć licima ili grupama lica koje se obraćaju međunarodnim tijelima za zaštitu od diskriminacije u davanju uputa, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka2. Takođe, Ombusmen BiH pruža potrebna obavještenja fizičkim i pravnim licima koja su podnijela žalbu zbog diskriminacije o njihovim pravima i obavezama, te mogućnostima sudske i druge zaštite3. S obzirom na to da Zakon o ravnopravnosti polova u BiH propisuje da nasilje po osnovu pola može predstavljati oblik diskriminacije žena, institucija Ombudsmena bi bila u obavezi da pruži gore navedenu pomoć i potrebna obavještenja strankama koje se žale na rodno zasnovano nasilje.
Kako bi olakšao strankama pristup informacijama o podnošenju žalbi međunarodnim tijelima, Ombudsmen BiH objavio je kratki vodič pod nazivom “Podnošenje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava”. Vodič sadrži informacije o pravilima dopustivosti i proceduralnim zahtjevima u vezi podnošenja predstavke, što predstavlja primjer dobre prakse koja zadovoljava evropske standarde4. Ombusmen BiH pruža obavještenja strankama bez novčane naknade. Nadzor nad vršenjem rada Ombudsmena vrši Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, kao zakonom propisano nadležno tijelo.
Entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici i Zakon o ravnopravnosti polova u BiH, kao najrelevantniji zakoni koji se bave prevencijom nasilja nad ženama, ne sadrže obaveze ovog tipa, odnosno ne propisuju tijelo koje bi bilo obavezno da pruži ovu vrstu informacije.
MINUS
c. Da li državni organi (na primer, policija, tužilaštvo itd.), advokatske komore, opštinske kancelarije za pružanje pravne pomoći, NVO, ili drugi akteri pružaju pomoć i/ili daju pravne savjete o žalbenim mehanizmima? Navedite. Da li je to besplatno? Ko prati njihov rad i ko se stara o tome da žrtve dobiju stručne savjete?
Odgovor: Subjekti zaštite definisani kao takvi entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici, a posebno pripadnici/ce policije, tužilaštva i suda, nemaju u okviru svojih dužnosti preventivnog i zaštitnog djelovanja propisanu obavezu da pružaju bilo kakvu pomoć povodom mogućnosti žrtve da podnese žalbu ili drugu predstavku određenom međunarodnom ili regionalnom mehanizmu koji dozvoljava ispitivanje odgovornosti nadležnih državnih tijela za kršenje ljudskih prava žrtve.
PLUS
c. Da li državni organi (na primer, policija, tužilaštvo itd.), advokatske komore, opštinske kancelarije za pružanje pravne pomoći, NVO, ili drugi akteri pružaju pomoć i/ili daju pravne savjete o žalbenim mehanizmima? Navedite. Da li je to besplatno? Ko prati njihov rad i ko se stara o tome da žrtve dobiju stručne savjete?
Odgovor: Subjekti zaštite definisani kao takvi entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici, a posebno pripadnici/ce policije, tužilaštva i suda, nemaju u okviru svojih dužnosti preventivnog i zaštitnog djelovanja propisanu obavezu da pružaju bilo kakvu pomoć povodom mogućnosti žrtve da podnese žalbu ili drugu predstavku određenom međunarodnom ili regionalnom mehanizmu koji dozvoljava ispitivanje odgovornosti nadležnih državnih tijela za kršenje ljudskih prava žrtve.
Pružanje pravne pomoći kao djelatnosti uređeno je entitetskim zakonima o parničnom postupku i advokaturi ili odvjetništvu, koje prevashodno pokriva pružanje pravne pomoći strankama uz novčanu naknadu, iako naravno postoji i mogućnosti da advokati pruže besplatnu pravnu pomoć klijentima. Ipak, u segmentu obezbjeđenja savjeta ili pravne pomoći fizičkim licima o međunarodnim mehanizmima za podnošenje žalbi svakako najrelevantnija jeste oblast pružanja besplatne pravne pomoći u BiH. Na nivou BiH i na nivou Federacije BiH nisu doneseni zakoni koji bi utvrđivali detalje prava na ostvarivanje besplatne pravne pomoći. S druge strane, posebni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći usvojeni su u Republici Srpskoj, Distriktu Brčko, te sljedećim kantonima u Federaciji BiH: Zeničko-dobojskom kantonu, Tuzlanskom kantonu, Zapadno-hercegovačkom i Posavskom kantonu5.
Iako nijedan od ovih zakona ne propisuje obavezu za tijela koje zakoni uspostavljaju da pružaju pravne savjete ili pomoć u vezi podnošenja pravnih predstavki međunarodnim mehanizmima, u dijelu zakona6 koji propisuju pružanje opštih informacija o pravima i obavezama, te pravnu pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena može se uspostaviti veza sa obavezom koja proizilazi iz predmetnog standarda Istanbulske konvencije.
Primjera radi, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći RS – koji će jedini biti predmetom detaljnije analize u ovom dijelu studije – normira kao korisnike/ce prava na besplatnu pravnu pomoć fizička lica u zavisnosti od: finansijskog kriterijuma, kriterijuma očigledne osnovanosti i kriterijuma obaveznosti po drugim zakonima i međunarodnim konvencijama7. Zakon izričito propisuje da žrtve nasilja u porodici uživaju status korisnika/ca prava na besplatnu pravnu pomoć u RS prema finansijskom kriterijumu8. Čak više, i sam Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS propisuje da “žrtve imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite, u skladu sa propisima koji regulišu oblast besplatne pravne pomoći”9.
Zakon određuje da je Centar za pružanje besplatne pravne pomoći RS (Centar) upravna organizacija koja je nadležna za pružanje besplatne pravne pomoći na nivou RS. Sjedište Centra je u Banjaluci, a Centar ima kancelarije i u sjedištima Okružnih sudova Republike Srpske, i to: Banja Luka, Istočno Sarajevo, Trebinje, Bijeljina i Doboj. Drugostepeno tijelo ovlašćeno da vrši nadzor rada Centra je Ministarstvo pravde RS, putem Odbora za uspostavljanje i kontrolu profesionalnih standarda pružaoca pravne pomoći10.
Povodom uloge Centra u domenu prevencije nasilja u porodici, posljednji izvještaj o provođenju entitetske strategije za borbu protiv nasilja u porodici otkriva da Centar preuzima aktivnu ulogu u okviru referalnih mehanizama na nivou lokalnih zajednica u RS, putem pružanja besplatne pravne pomoći žrtvama nasilja11.
S druge strane, na području BiH djeluju nevladine organizacije koje se bave pružanjem besplatne pravne pomoći kao svoje osnovne aktivnosti, te specijalizovane nevladine organizacije koje isključivo besplatnu pravnu pomoć pružaju svojim klijenticama – ženama žrtvama nasilja. Mreža pružalaca besplatne pravne pomoći u BiH osnovana je 2012. godine, zajedničkim potpisivanjem Sporazuma o razumijevanju između 11 organizacija koje besplatnu pravnu pomoć pružaju širom Bosne i Hercegovine12. Takođe, aktivna je i “Sigurna mreža BiH” koju čine nevladine organizacije članice “Ženske mreže BiH” koje se bave pružanjem pravne pomoći klijenticama.13
Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da je normativno-pravni okvir u BiH usklađen sa članom 21 Konvencije.
MINUS
[1] Izvori podataka: Sporazumi o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija. Dostupno na: http://goo.gl/9NYtdp; Savjet Evrope. Dostupno na: http://goo.gl/k6t2nS.
[2] Član 7 stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije (“Službene novine BiH”, br. 59/09).
[3] Ibid, član 7 stav 3.
[4] Vodič sadrži sljedeće informacije: kada se može podnijeti predstavka sudu, uslovi za podnošenje predstavke (uslovi koji se prethodno moraju ispuniti na domaćim sudovima, rok za podnošenje predstavke, uslovi koji se odnose lično na podnosioca/teljicu predstavke, protiv koga se može podnijeti predstavka), način podnošenja predstavke i sadržaj predstavke, link za preuzimanje opcionog formulara za žalbu. Vodič je dostupan putem zvaničnog sajta institucije Ombudsmena BiH, na: http://goo.gl/Tk1wm2.
[5] Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 120/08 i 89/13), Zakon o kancelariji za pravnu pomoć, (“Službeni glasnik Brčko Distrikta”, br. 18/07), Zakon o pružanju pravne pomoći (“Službene novine TK”, br. 10/08), Zakon o županijskom Zavodu za pravnu pomoć, (“Narodne novine ŽZH”, br. 14/08), Zakon o kantonalnim ministarstvima i drugim tijelima kantonalne uprave (“Službene novine Zeničko-dobojskog kantona”, br. 13/08), Pravilnik o načinu i uslovima pružanja pravne pomoći (“Službene novine Zeničko-dobojskog kantona”, br. 9/09), Zakon o pružanju pravne pomoći (“Narodne novine Županije Posavske”, br. 3/10, 2010).
[6] Npr. čl. 5 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći RS.
[7] Čl. 16 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći RS.
[8] Vidi čl. 6 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 89/13).
[9] Član 10. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.
[10] Član 29 stav 1. tačka đ. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći RS.
[11] Gender centar RS, Strategija za prevenciju nasilja u porodici u RS do 2013. godine: izvještaj za 2011. god., 2012, str. 14-15.
[12] Članice Mreže pružaoca besplatne pravne pomoći u BiH su: udruženje Vaša prava BiH, Centar za besplatnu pravnu pomoć Republike Srpske, Kancelarija za pravnu pomoć Brčko Distrikta, Kantonalni zavod za pružanje pravne pomoći Tuzla, Kantonalni zavod za pružanje pravne pomoći (Zenica), Kantonalni zavod za pružanje pravne pomoći (Sarajevo), Županijski Zavod za pružanje pravne pomoći (Odžak), Zavod za besplatnu pravnu pomoć (Bihać), Zavod za besplatnu pravnu pomoć (Goražde), Županijski zavod za pružanje pravne pomoći (Široki Brijeg), Centar informativno-pravne pomoći (Zvornik), Centar za ljudska prava (Mostar), Centar za pravnu pomoć ženama (Zenica) i Fondacija lokalne demokratije. Izvor: Mreža pružalaca besplatne pravne pomoći u BiH http://www.mrezapravnepomoci.org/ba/centri-i-zavodi.
[13] Članice Sigurne mreže BiH su: Centar za pravnu pomoć ženama Zenica, Medica Zenica, Lara Bijeljina, Udružene žene Banja Luka, Viva žene Tuzla, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Žene sa Une Bihać, Žena BiH Mostar, Žene ženama Sarajevo.
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE
Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica
Savet Evrope
 
UBL AC NSRP Drutvo SOS telefon CZR Sigurna enska kuca WAVE Lara ene, Mostar Medica, Zenica Prava za sve Buducnost, Modrica Savet Evrope
 
Kampanju podržava:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
Kampanju podržava:
EU    EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.