![]() |
SRB |
2014 |
Odaberite član Konvencije |
Član |
Član 54 - Istrage i dokazi |
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da, tokom svakog parničnog, odnosno krivičnog sudskog postupka, dokazi, koji se odnose na seksualnu prošlost i ponašanje žrtve, budu prihvaćeni samo ukoliko je to relevantno i neophodno. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
Generalna procena čl. 54 Istrage i dokazi |
Poređenje između država čl. 54 Istrage i dokazi |
PITANJA |
a. Postoje li zakonske ili druge mere kako bi se osiguralo da se dokazi seksualne istorije i seksualnog ponašanja žrtve mogu koristiti samo kada je to neophodno i relevantno? Mogu li ove mere da se primene u krivičnom ili/i građanskom postupku? Koje su sankcije za kršenje ovog pravila? Da li su ove mere zaštite deo proceduralne garancije ili su diskreciono pravo sudije u postupku? Navedite razloge. |
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku1 postavlja pravilo izvođenja onih dokaza koji su u vezi sa bićem krivičnog dela ili od kojih zavisi primena drugih odredbi krivičnog zakona ili krivičnog postupka. Ostali dokazi, tj. činjenice, smatraće se nedozvoljenim. Ipak, ne postoji jasna odredba prema kojoj se okolnosti u vezi s privatnim životom, posebno dokazi u vezi sa seksualnim ponašanjem žrtve, neće iznositi osim ukoliko to nije značajno za dalji tok postupka i neophodno. |
a. Postoje li zakonske ili druge mere kako bi se osiguralo da se dokazi seksualne istorije i seksualnog ponašanja žrtve mogu koristiti samo kada je to neophodno i relevantno? Mogu li ove mere da se primene u krivičnom ili/i građanskom postupku? Koje su sankcije za kršenje ovog pravila? Da li su ove mere zaštite deo proceduralne garancije ili su diskreciono pravo sudije u postupku? Navedite razloge. |
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku1 postavlja pravilo izvođenja onih dokaza koji su u vezi sa bićem krivičnog dela ili od kojih zavisi primena drugih odredbi krivičnog zakona ili krivičnog postupka. Ostali dokazi, tj. činjenice, smatraće se nedozvoljenim. Ipak, ne postoji jasna odredba prema kojoj se okolnosti u vezi s privatnim životom, posebno dokazi u vezi sa seksualnim ponašanjem žrtve, neće iznositi osim ukoliko to nije značajno za dalji tok postupka i neophodno. Istovremeno, sud može odlučiti da isključi javnost sa glavnog pretresa radi: zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala, interesa maloletnika, privatnosti učesnika u postupku, i drugih opravdanih interesa u demokratskom društvu (čl. 363). Ovo isključenje javnosti ne može se odnositi na stranke, branioca, oštećenog/-u i njegovog/njenog zastupnika i punomoćnika tužioca, a moguće je da se prisustvo stručne javnosti dozvoli i u slučajevima isključenja opšte javnosti. Sva lica što prisustvuju pretresu na kojem je isključena javnost biće upozorena da sve sto su saznala moraju čuvati kao tajnu, kao i da je odavanje tajne krivično delo. Zakon predviđa da u slučajevima u kojima se kao svedok ispituje lice mlađe od 14 godina javnost može biti isključena za vreme davanja iskaza. Ako je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala, interesa maloletnika, privatnosti učesnika u postupku ili drugih opravdanih interesa u demokratskom društvu, organ postupka koji preduzima dokaznu radnju narediće licima koja saslušava, odnosno ispituje ili koja prisustvuju dokaznim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznala i upozoriće ih da odavanje tajne predstavlja krivično delo, u skladu sa zakonom (čl. 304). |
[1] Zakonik o krivičnom postupku, Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014. |