![]() |
SRB |
2015 |
Odaberite član Konvencije |
Član |
Član 20 - OpÅ¡te usluge podrÅ¡ke |
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da žrtve imaju pristup uslugama koje omogućavaju njihov oporavak od nasilja. Kada je to neophodno, te mere treba da obuhvataju sledeće usluge: pravno i psihološko savetovalište, finansijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuku i pomoć prilikom zapošljavanja. 2) Strane se obavezuju da preduzmu sve neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede žrtvama pristup uslugama zdravstvene i socijalne zaštite, kao i adekvatnu opremljenost tih službi i obuÄenost zaposlenih za pomoć žrtvama i njihovo upućivanje na odgovarajuće službe. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
Generalna procena čl. 20 OpÅ¡te usluge podrÅ¡ke |
Poređenje između država čl. 20 OpÅ¡te usluge podrÅ¡ke |
PITANJA |
a. Da li žrtve nasilja prema ženama i u porodici imaju prava na sledeće usluge: pravno i psihološko savetovalište, finansijsku pomoć, smeštaj, obrazovanje, obuku i pomoć u pronalaženju zaposlenja. Navedite institucije i vrstu odobrenih usluga. Da li postoje i dodatne dostupne usluge – ako postoje, navedite. Da li su one besplatne? Da li su žrtve nasilja prema ženama i u porodici posebno priznate u okviru zakona, internih proceduralnih dokumenata, protokola ili smernica, kao grupa koja iziskuje posebnu pažnju ili prioritet s ciljem da imaju efikasan pristup takvim uslugama? Postoji li konkretno pravilo ili preporuka da žrtve nasilja prema ženama i u porodici treba tretirati na podržavajuži naÄin i da na njihove potrebe treba odgovoriti na prikladan naÄin? Ako je odgovor potvrdan, navedite dokument(e). Da li postoji pravilo o maksimalnom broju usluga, ili neko vremensko ograniÄenje za pružanje takve pomoći, ili drugi propis koji bi imao negativan uticaj na podršku i zaštitu žrtava? Ako postoji, molimo, objásnite. |
Odgovor: Zakonom o socijalnoj zaštiti1usluge socijalne zaštite su svrstane prema grupama u usluge procene i planiranja, dnevne usluge u zajednici, usluge podrške za samostalan život, savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge (koje ukljuÄuju savetovanje i podršku u sluÄajevima nasilja), kao i usluge smeštaja. Kao korisnici usluga posebno su navedena lica za koja postoji opasnost da će postati ili koja jesu žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, eksploatacije, nasilja, odnosno nasilja u porodici. |
a. Da li žrtve nasilja prema ženama i u porodici imaju prava na sledeće usluge: pravno i psihološko savetovalište, finansijsku pomoć, smeštaj, obrazovanje, obuku i pomoć u pronalaženju zaposlenja. Navedite institucije i vrstu odobrenih usluga. Da li postoje i dodatne dostupne usluge – ako postoje, navedite. Da li su one besplatne? Da li su žrtve nasilja prema ženama i u porodici posebno priznate u okviru zakona, internih proceduralnih dokumenata, protokola ili smernica, kao grupa koja iziskuje posebnu pažnju ili prioritet s ciljem da imaju efikasan pristup takvim uslugama? Postoji li konkretno pravilo ili preporuka da žrtve nasilja prema ženama i u porodici treba tretirati na podržavajuži naÄin i da na njihove potrebe treba odgovoriti na prikladan naÄin? Ako je odgovor potvrdan, navedite dokument(e). Da li postoji pravilo o maksimalnom broju usluga, ili neko vremensko ograniÄenje za pružanje takve pomoći, ili drugi propis koji bi imao negativan uticaj na podršku i zaštitu žrtava? Ako postoji, molimo, objásnite. |
Odgovor: Zakonom o socijalnoj zaštiti1usluge socijalne zaštite su svrstane prema grupama u usluge procene i planiranja, dnevne usluge u zajednici, usluge podrške za samostalan život, savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge (koje ukljuÄuju savetovanje i podršku u sluÄajevima nasilja), kao i usluge smeštaja. Kao korisnici usluga posebno su navedena lica za koja postoji opasnost da će postati ili koja jesu žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, eksploatacije, nasilja, odnosno nasilja u porodici.
U pogledu finansijske pomoći zakon predviÄ‘a novÄanu socijalnu pomoć i jednokratnu pomoć. U skladu sa zakonom, centar za socijalni rad odluÄuje o ostvarivanju prava korisnika utvrÄ‘enih ovim zakonom i o korišÄ‡enju usluga socijalne zaštite koje obezbeÄ‘uju Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave. Prema Pravilniku o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite2 usluge smeštaja pružaju se najduže u trajanju od šest meseci deci, mladima i odraslim žrtvama nasilja u porodici, zlostavljanja i zanemarivanja. Posebni minimalni strukturalni standardi za usluge smeštaja u prihvatilište u pogledu lokacije, prostora i opreme predviÄ‘aju da pružalac usluge smeštaja u prihvatilište, po potrebi, ima proceduru za obezbeÄ‘ivanje tajnosti lokacije i bezbednosti korisnika i angažovanog osoblja (Älan 58, stav 1). U prihvatilištu za žrtve zlostavljanja, nasilja i trgovine ljudima obezbeÄ‘ena je posebna soba za majku sa detetom odnosno sa decom (Äl. 58, st. 2). Prema Äl. 58, st. 3, pružalac usluge obezbeÄ‘uje smeštaj u sobi za najviše troje dece žrtava zlostavljanja bez pratnje roditelja (taÄka 1) odnosno najviše Äetiri odrasla korisnika žrtve zlostavljanja (taÄka 4). |
b. Postoje li zakonske osnove ili druge mere (procedure) koje bi osigurale da žrtve nasilja prema ženama i u porodici imaju pristup zdravstvenim i socijalnim službama? Da li su ove žrtve posebno priznate u zakonodavstvu, internim i drugim dokumentima? Da li su zaposleni u zdravstvu i socijalnim službama obuÄeni kako da postupaju prema žrtvama nasilja prema ženama i u porodici, posebno (a) šta su potrebe i prava žrtava i (b) kako da koriste mehanizam upućivanja u cilju da se obezbedi adekvatna podrška? Treba li oni da upute žrtve policiji, tužilaštvu ili drugim relevantnim službama? Da li su zaposleni iz sektora pravosuÄ‘a òbuÄeni da upute žrtve na zdravstvene i socijalne službe? Da li su zdravstvene i socijalne službe adekvatno opremljene (odgovarajućim finansijskim i ljudskim resursima) da obezbede dugotrajnu pomoć, kao što su savetovanje, zdravstvenu i finansijsku podršku? Da li postoji pravilo o maksimalnom broju poseta tim službama ili ograniÄenom vremenu za pružanje takve pomoći? Ako postoji, molimo, objasnite. |
Odgovor: Usluge iz oblasti socijalne zaštite koje su dostupne žrtvama opisane su pod prethodnom taÄkom. U izveštaju o radu centara za socijalni rad, koji na godišnjem nivou priprema RepubliÄki zavod za socijalnu zaštitu, podaci o ovim uslugama, kao i o upućivanju, su nedovoljni. |
b. Postoje li zakonske osnove ili druge mere (procedure) koje bi osigurale da žrtve nasilja prema ženama i u porodici imaju pristup zdravstvenim i socijalnim službama? Da li su ove žrtve posebno priznate u zakonodavstvu, internim i drugim dokumentima? Da li su zaposleni u zdravstvu i socijalnim službama obuÄeni kako da postupaju prema žrtvama nasilja prema ženama i u porodici, posebno (a) šta su potrebe i prava žrtava i (b) kako da koriste mehanizam upućivanja u cilju da se obezbedi adekvatna podrška? Treba li oni da upute žrtve policiji, tužilaštvu ili drugim relevantnim službama? Da li su zaposleni iz sektora pravosuÄ‘a òbuÄeni da upute žrtve na zdravstvene i socijalne službe? Da li su zdravstvene i socijalne službe adekvatno opremljene (odgovarajućim finansijskim i ljudskim resursima) da obezbede dugotrajnu pomoć, kao što su savetovanje, zdravstvenu i finansijsku podršku? Da li postoji pravilo o maksimalnom broju poseta tim službama ili ograniÄenom vremenu za pružanje takve pomoći? Ako postoji, molimo, objasnite. |
Odgovor: Usluge iz oblasti socijalne zaštite koje su dostupne žrtvama opisane su pod prethodnom taÄkom. U izveštaju o radu centara za socijalni rad, koji na godišnjem nivou priprema RepubliÄki zavod za socijalnu zaštitu, podaci o ovim uslugama, kao i o upućivanju, su nedovoljni.U 2013. godini, u sluÄaju nasilja, na savetovanje je upućeno samo 1.520 korisnika/-ca (5,1% od ukupnog broja upućenih), a na uslugu SOS telefona samo 914 korisnica/-ka (3% od ukupnog broja upućenih). U 2014. nema podataka o broju upućivanja na ove dve vrste usluga, ali se konstatuje ukupni veliku pad upućivanja na ovu vrstu usluga: „Broj evidentiranih terapijskih i socioedukativnih usluga je znaÄajno opao u odnosu na 2013. godinu – za 66,9%. Razlozi za ovu diskrepancu mogu biti u promeni formata za izveštavanje, ali i u CSR koji ne koriste mogućnosti upućivanja u okviru korektivnog nadzora i drugih mera porodiÄno pravne zaštite. Poznato je i da samo relativno mali broj lokalnih zajednica ima materijalne mogućnosti da finansira pružanje ovih usluga u odgovarajućem obimu, i u skladu sa potrebama stanovništva”.15 Iako je taÄna konstatacija da relativno mali broj lokalnih zajednica ima ovu vrstu specijalizovanih usluga, sigurno je da postojeće nisu iskorišÄ‡ene, sudeći prema podacima ženskih organizacija koje ih pružaju. Zakon o zdravstvenoj zaštiti16 (Äl. 11) definiše da se društvena briga za zdravlje, pod jednakim uslovima, na teritoriji Republike Srbije ostvaruje obezbeÄ‘ivanjem zdravstvene zaštite žrtvava nasilja u porodici. Prema Posebnom protokolu Ministarstva zdravlja Republike Srbije za zaštitu i postupanje sa ženama koje su izložene nasilju (2010), aktivnosti obuhvataju identifikovanje i potvrÄ‘ivanje nasilja; odgovor na zdravstvene posledice nasilja; dokumentovanje nasilja; procenu bezbednosti; razvijanje bezbednosnog plana; upućivanje na resurse u zajednici; završetak razgovora u podržavajućem tonu. Nema izveštaja nadležnog ministarstva o pruženim uslugama i upućivanju na druge usluge, u cilju pružanja odgovarajuće podrške. U Posebnom izveštaju Zaštitnika graÄ‘ana o primeni Opšteg i posebnih protokola za zaštitu žena od nasilja17 navodi se: „U preko 10% sluÄajeva, zdravstvene ustanove konstatuju nasilje, ali ga ne prijavljuju, a u nekim sluÄajevima i ne evidentiraju niti o njemu informišu druge organe i ustanove.“ „Zdravstvene ustanove žrtvama nasilja naplaćuju izdavanje potvrda o povredama koje su pretrpele usled nasilja u porodici ili partnerskim odnosima“. Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju je u je saradnji sa Pokrajinskim zaštitnikom graÄ‘ana - ombudsmanom realizovao kampanju o ulozi zdravstvenih radnika u zaštiti žena od nasilja u porodici i u partnerskim odnosima u periodu od januara do marta 2015. godine, kroz seriju od sedam sastanaka, u svakom od okrugu na terioriji AP Vojvodine (PanÄevo, Kikinda, Subotica, Sombor, Sremska Mitrovica, Zrenjanin i Novi Sad)18. Cilj sastanaka je bio da se doprinese poboljšanju odgovora zdravstvenog sistema na nasilje prema ženama. Na sastancima je uÄestvovalo oko 300 zdrsvatvenih radnika i saradnika, ukljuÄujući i rukovodioce. Nema javno dostupnih izveštaja nadležnih tela o obukama profesionalaca za upućivanje, kao ni o efektima sprovedenih obuka o nasilju prema ženama i nasilju u porodici. Posebniizveštaj Zaštitnika graÄ‘ana o obukama profesionalaca (Äija se prezentacija oÄekuje u 2016.) trebalo bi da pruži bolji pregled i integrisane informacije o ovim aktivnostima. |
[1] Službeni glasnik RS, br. 24/2011. [2] Službeni glasnik RS, br. 42/2013. [3] Službeni glasnik RS, br. 108/2005. [4] Službeni glasnik RS, br. 27/2011. [5] Službeni glasnik RS, br. 13/2012. [6] Službeni list Grada Zrenjanina br. 37/2013, 8/2015, 24/2015 i 33/2015. [7] Službeni list Grada Smedereva, br. 9/2013, 5/2015 i 7/2015. [8] Službeni list grada Užica, br . 7/2015 [9] Službeni list grada Beograda, br. 55/2011, 8/2012 - ispr., 8/2012, 42/2012, 65/2012, 31/2013, 57/2013, 37/2014 i 82/2015) [10] Službeni list grada Užica, br . 7/2015 [11] Službeni list grada Beograda", br. 20/2015 [12] Službeni glasnik RS, br. 74/2010. [13] Službeni glasnik RS, br. 40/2015. [14] Autonomni ženski centar iz Beograda, „Žene za mir“ iz Leskovca, Udruženje Romkinja „Osvit“ iz Niša, „Femina“ iz Smederevske Palanke, „... Iz kruga – Vojvodina“ iz Novog Sada, Odbor za ljudska prava/SOS telefon iz Vranja, „PešÄanik“ iz Kruševca). [15] http://www.zavodsz.gov.rs/PDF/izvestaj2015/CENTRI%20ZA%20SOCIJALNI%20RAD.pdf
[16] Službeni glasnik RS, br. 107/2005, 72/2009 – dr. zakon, 88/2010, 99/2010, 57/2011, 119/2012 i 45/2013 – dr. zakon.
|