|
| SRB |
| 2015 |
| Odaberite član Konvencije |
| Član |
| Član 15 - Obuka stručnjaka |
|
1) Strane obezbeđuju ili se obavezuju da ojačaju odgovarajuću obuku zaposlenih koji se bave žrtvama ili počiniocima svih dela nasilja obuhvaćenih Konvencijom, u vezi: sprečavanja i otkrivanja takvog nasilja, jednakosti između žena i muškaraca, potrebama i pravima žrtava, kao i o sprečavanju sekundarne viktimizacije. 2) Strane obezbeđuju da se u obuku iz stava 1 ovog člana uključi i obuka o koordiniranoj saradnji više organa radi sveobuhvatnog i adekvatnog rešavanja pojedinih slučajeva nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom. |
|
0 – pitanje nije regulisano zakonom /
politikom, ili postojeća regulativa je
vrlo daleko od standarda Konvencije
(standard iz Konvencije se smatra
minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i / ili primeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primeni 4 – pitanje je u državi rešeno iznad standarda Konvencije SE |
||
| Generalna procena čl. 15 Obuka stručnjaka | ||
| Poređenje između država čl. 15 Obuka stručnjaka | ||
| PITANJA |
| a. Kakva se vrsta stručnog usavršavanja pruža gore navedenim grupama zaposlenih ili drugim subjektima (NVO, na primer)? Navedite da li to usavršavanje sadrži aspekte: (a) prevencije i otkrivanja određene vrste nasilja, (b) principe ravnopravnosti žena i muškaraca, (c) potrebe i prava žrtava, i/ili (d) kako sprečiti sekundarnu viktimizaciju. Da li je to stručno usavršavanje pri fakultetu ili školi, ili pak obuka na radnome mestu? |
| Odgovor: Nije bilo značajnih promena u načinu akreditacije seminara, kurseva i stručnih sastanaka u 2015. godini. Međutim, problem predstavlja sagledavanje realizacije obuka za stručnjake (gotovo u svim sistemima), jer podaci nisu objedinjeni, lako pregledni ili javno dostupni. Još uvek dobar deo obuke stručnjaka u oblasti nasilja prema ženama ili rodno zasnovanog nasilja zavisi od donatorskih sredstava i projekata udruženja. |
| a. Kakva se vrsta stručnog usavršavanja pruža gore navedenim grupama zaposlenih ili drugim subjektima (NVO, na primer)? Navedite da li to usavršavanje sadrži aspekte: (a) prevencije i otkrivanja određene vrste nasilja, (b) principe ravnopravnosti žena i muškaraca, (c) potrebe i prava žrtava, i/ili (d) kako sprečiti sekundarnu viktimizaciju. Da li je to stručno usavršavanje pri fakultetu ili školi, ili pak obuka na radnome mestu? |
|
Odgovor: Nije bilo značajnih promena u načinu akreditacije seminara, kurseva i stručnih sastanaka u 2015. godini. Međutim, problem predstavlja sagledavanje realizacije obuka za stručnjake (gotovo u svim sistemima), jer podaci nisu objedinjeni, lako pregledni ili javno dostupni. Još uvek dobar deo obuke stručnjaka u oblasti nasilja prema ženama ili rodno zasnovanog nasilja zavisi od donatorskih sredstava i projekata udruženja. U predlogu Nacionalne strategije za rodnu ravnopravnost za period od 2016. do 2020. nisu planirane mere koje se odnose na obuku stručnjaka, a isto važi i za Plan aktivnosti za period 2016-2018. godina. U Planu aktivnosti Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost za 2015. godinu, aktivnost 2.1. „Obuke zaposlenih u institucijama za rad sa žrtvama nasilja nad ženama iz višestruko marginalizovanih grupa u skladu sa članom 15. Istanbulske konvencije“ odnosi se na obuku. Nosioci aktivnosti su uz Koordinaciono telo i Služba za upravljanje kadrovima, a kao učesnici se, uz relevantna ministartva, navodi i nekoliko ženskih organizacija (uključujući AŽC). Predviđeno je finansiranje sredstvima iz donacija. Nemamo podataka o realizaciji ove aktivnosti tokom 2015. Kao što je navođeno, Pokrajinski sekretarijat za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova u 2015. godini je organizovao 15 seminara na 6 tema (3 osnovna i 3 specijalistička), kao i 30 sastanaka u pet opština u AP Vojvodina za podršku razvoju modela intersektorskog planiranja zaštite od nasilja u porodici (organizovanje „konferencije slučaja“). U Posebnom izveštaju Zaštitnika građana o primeni Opšteg i posebnih protokola za zaštitu žena od nasilja (2014)1 između ostalog, navodi se: „Postupajući službenici2 nisu u potpunosti informisani o postojanju i sadržaju Opšteg i posebnih protokola3; i dalje postoje organi i ustanove čiji zaposleni ne znaju da su protokoli doneti, niti koja je njihova svrha“. “Postupajući službenici nedovoljno prepoznaju i razumeju položaj žena koje trpe nasilje u porodici i partnerskim odnosima, neravnotežu moći između žrtve i učinioca nasilja, cikličnu dinamiku nasilja i njegove posledice na žrtvu. Iz nerazumevanja i neprepoznavanja nasilja i reakcija žrtava na nasilje, proizilaze i neodgovarajuća uverenja i očekivanja koje nadležni organi imaju u odnosu na njih, neodgovarajuće odluke organa i neadekvatan izbor mera za zaštitu žena od nasilja“. „Nasilju koje se prvi put dogodilo često se daje značenje porodičnog ili partnerskog konflikta koji ne zahteva reakciju organa, izuzev savetodavnog rada ili upozorenja. Zanemaruje se da i nasilje koje se dogodilo samo jednom zahteva neodložne reakcije nadležnih organa u skladu sa zakonom i standardima rada4“. „Nedovoljan je broj specijalizovanih obuka za primenu Opšteg i posebnih protokola i obuka o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i dinamici i merama koje treba preduzimati. Broj postupajućih službenika koji su učestvovali u obukama je mali i disproporcionalan učestalosti nasilja sa kojim se ovi službenici u svom radu susreću. Obučenost službenika je neuravnotežena - u nekim organima nijedan zaposleni nije učestvovao ni na jednoj obuci o zaštiti žena od nasilja, dok je u drugim u obukama učestvovao značajan broj zaposlenih. Ishod je neujednačeno postupanje različitih organa u sistemu zaštite i, sledstveno, nedovoljna efikasnost i funkcionalnost celokupnog sistema“. „Organi nadležni za zaštitu žena od nasilja nemaju adekvatne podatke o potrebama svojih zaposlenih za obučavanjem, obukama u kojima su zaposleni učestvovali, efektima obučavanja i načinu na koji se stečeno znanje primenjuje u radu, niti plan obučavanja u skladu sa potrebama organa i potrebama posla“. Početkom 2016. očekuje se posebni izveštaj Zaštitnika građana o realizaciji stručnih obuka u vezi sa nasiljem prema ženama za sve relevantne službe i državnu upravu. |
| b. Da li treninzi unutar stručnog usavršavanja uključuju i teme o koordiniranom pristupu/saradnji? |
|
Odgovor: Posebni izveštaj Zaštitnika građana o realizaciji stručnih obuka u vezi sa nasiljem prema ženama za sve relevantne službe i državnu upravu uključiće i detaljni prikaz sadržaja obuka, iz koga će biti moguće izvesti zaključke o obuhvatu sardžaja o koordiniranom pristupu/saradnji. |
| b. Da li treninzi unutar stručnog usavršavanja uključuju i teme o koordiniranom pristupu/saradnji? |
|
Odgovor: Posebni izveštaj Zaštitnika građana o realizaciji stručnih obuka u vezi sa nasiljem prema ženama za sve relevantne službe i državnu upravu uključiće i detaljni prikaz sadržaja obuka, iz koga će biti moguće izvesti zaključke o obuhvatu sardžaja o koordiniranom pristupu/saradnji. |
|
[1] http://www.ombudsman.rs/index.php/lang-sr_YU/izvestaji/posebnii-izvestaji/3710-2015-02-24-13-35-38
[2] Ovaj izraz koristi se da označi zaposlene u policiji, centrima za socijalni rad, sudovima, javnim tužilaštvima, zdravstvenim ustanovama, organima jedinica lokalne samouprave i drugim organima i javnim službama, koji su nadležni da postupaju u slučaju prijave nasilja nad ženama u porodičnim i partnerskim odnosima.
[3] Značajan napor u pravcu informisanja i obuke svojih službenika preduzelo je MUP, koje je tokom 2014.g. pripremilo „džepno izdanje“ Posebnog protokola i za njegovu primenu obučilo 2000 pripadnika policije.
[4] Odluka Apelacionog suda u Beogradu, Kž2 1400/13, od 04. 04.2013. godine i Odluka Apelacionog suda u Kragujevcu, Kž1. 5922/10 od 29. 12. 2010. godine
|