![]() |
CG |
2014 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 57 - Pravna pomoć |
Članice će obezbijediti pravo na pravni savjet i besplatnu pravnu pomoć žrtvama pod uslovima koje propisuje njihovo nacionalno zakonodavstvo. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE |
Poređenje između država čl. 57 Pravna pomoć |
PITANJA |
a. Da li vaša zemlja ima sistem pravne pomoći koji finansira i kojim upravlja država? Da li postoji zakon o besplatnoj pravnoj pomoći? Da li je pravna pomoć obezbjeđena samo u krivičnim ili/i u građanskim predmetima? Ko pruža pravnu pomoć? Koji su kriterijumi za dodjelu besplatne pravne pomoći? Da li žrtve nasilja prema ženama imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć? Ko obavještava žrtve o pristupu pravnoj pomoći? Da li je to obaveza nadležnog organa, ili diskreciono pravo? |
Odgovor: Pružanje pravne pomoći, kao djelatnosti, uređeno je Zakonom o advokaturi, koji prevashodno reguliše pružanje pravne pomoći strankama uz novčanu nadoknadu. Međutim, ovaj zakon ne spriječava pružanje besplatne pravne pomoći. Prvenstveno, u okviru krivično-pravne zaštite, Zakonik o krivičnom postupku dozvoljava postavljanje punomoćnika, iz razloga pravičnosti, kada se krivični postupak vodi za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko tri godine, a oštećeni prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove zastupanja. Ako je oštećeni maloljetno lice, sud će u toku cijelog krivičnog postupka po službenoj dužnosti cijeniti da li je potrebno da mu se postavi punomoćnik. Slično krivičnom postupku, i u parničnom postupku postoji mogućnost postavljenja kvalifikovanog punomoćnika. |
a. Da li vaša zemlja ima sistem pravne pomoći koji finansira i kojim upravlja država? Da li postoji zakon o besplatnoj pravnoj pomoći? Da li je pravna pomoć obezbjeđena samo u krivičnim ili/i u građanskim predmetima? Ko pruža pravnu pomoć? Koji su kriterijumi za dodjelu besplatne pravne pomoći? Da li žrtve nasilja prema ženama imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć? Ko obavještava žrtve o pristupu pravnoj pomoći? Da li je to obaveza nadležnog organa, ili diskreciono pravo? |
Odgovor: Pružanje pravne pomoći, kao djelatnosti, uređeno je Zakonom o advokaturi, koji prevashodno reguliše pružanje pravne pomoći strankama uz novčanu nadoknadu. Međutim, ovaj zakon ne spriječava pružanje besplatne pravne pomoći. Prvenstveno, u okviru krivično-pravne zaštite, Zakonik o krivičnom postupku dozvoljava postavljanje punomoćnika, iz razloga pravičnosti, kada se krivični postupak vodi za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora preko tri godine, a oštećeni prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove zastupanja. Ako je oštećeni maloljetno lice, sud će u toku cijelog krivičnog postupka po službenoj dužnosti cijeniti da li je potrebno da mu se postavi punomoćnik. Slično krivičnom postupku, i u parničnom postupku postoji mogućnost postavljenja kvalifikovanog punomoćnika. U domenu građanskopravne zaštite, Zakon o parničnom postupku predviđa da će prvostepeni sud, na zahtjev stranke koja po svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi troškove kvalifikovanog punomoćja, da odredi da je zastupa kvalifikovani punomoćnik, ako je to nužno radi zaštite opravdanog interesa stranke. Oblast besplatne pravne pomoći je regulisana i posebnim zakonom i to Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći koji je usvojen 5. aprila 2011., a počeo se primjenjivati od 1. januara 2012. godine. Postupak odobravanja besplatne pravne pomoći sprovodi se preko službi, odnosno referata za besplatnu pravnu pomoć koji su osnovani u svim osnovnim sudovima u Crnoj Gori. Sredstva za finansiranje pravne pomoći se za nadležni sud obezbjeđuju iz državnog budžeta. Pravna pomoć ostvaruje se kao pravo na: pružanje pravnog obavještenja i pravnog savjeta i sastavljanje svih vrsta podnesaka, zastupanje na sudu, pravnu pomoć u postupcima vansudskog rješavanja spora i postupku pred javnim izvršiteljem. Ipak, obuhvat ovog prava je ograničen samo na sudske postupke, pa ga treba proširiti i na upravne. Besplatna pravna pomoć podrazumijeva i oslobađanje od troškova sudskog postupka. Zakon ustanovljava pravo na besplatnu pravnu pomoć u korist korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, djeteta bez roditeljskog staranja, lica sa invaliditetom, lica slabog imovnog stanja, i žrtve krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i trgovina ljudima. Najnovijim izmjenama Zakona odobrena je besplatna pravna pomoć i žrtvama nasilja u porodici, kao prekršajnog djela. Takođe, neophodno je zadovoljiti i određene uslove statusnog karaktera radi odobrenja besplatne pravne pomoći. Uslovi se vezuju za to da lice mora biti crnogorski državljanin ili lice bez državljanstva (apatrid) koje zakonito boravi u Crnoj Gori i lice koje traži azil u Crnoj Gori; stranac sa stalnim nastanjenjem ili odobrenim privremenim boravkom i drugo lice koje zakonito boravi u Crnoj Gori. Lice kome je odobrena besplatna pravna pomoć, u slučaju da je utvrđen nezadovoljavajući kvalitet pružanja besplatne pravne pomoći, može podnijeti zahtjev za promjenu advokata ovlašćenog za pružanje besplatne pravne pomoći. Nadležni organ može dati prijedlog Advokatskoj komori za brisanje advokata iz imenika advokata. U dosadašnjem toku primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći nijesu zabilježeni slučajevi u kojima su sudovima ili Advokatskoj komori podnešene pritužbe na rad advokata. Međutim, bilo je slučajeva u kojima su se stranke žalile Kancelarijama za besplatnu pravnu pomoć na kvalitet pružanja besplatne pravne pomoći od strane advokata. U 2013. podnijeto je 564 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Za prvih deset mjeseci 2014.-te godine ukupno je podnijeto 478 zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, od čega je: 415 usvojeno, 37 odbijeno, 3 odbačeno, u 9 slučajeva je postupak obustavljen, dok je u 20 slučajeva odlučivanje u toku. U toku 2014. godine, zahtjev za besplatu pravnu pomoć su podnijele 16 žrtava nasilja, od čega je usvojeno 15, što predstavlja 93,75%. 1 Ženske nevladine organizacije pružaju besplatnu pravnu pomoć i zastupanje ženama koje su preživjele nasilje u porodici u svim potrebnim zakonskim procedurama. U toku 2013. godine nevladine organizacije koje se bave zaštitom žena od nasilja u porodici pružile su besplatnu pravnu pomoć za 528 klijentkinja. 2 Kako bi se žrtvama nasilja obezbijedila posebna zaštita tako što će ih zastupati advokat/ica koja ima specijalizovana znanja iz oblasti nasilja, Centar za ženska prava je u saradnji sa Udruženjem sudija Crne Gore,uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (Democracy Commission Small Grants Program ) 2013. godine , a organizovao trening za advokate o zastupanju žrtava nasilja. Kao rezultat projekta, 26 advokata je prošlo obuku o zastupanju žena žrtava nasilja i žrtava nasilja u porodici; formiran tim advokata od 10 članova za koje će biti obezbijeđene dodatne obuke; pripremljen Priručnik za advokate koji zastupaju žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u porodici.Dvije advokatice koje su prošle obuku pržaju besplatnu pravnu pomoć klijentkinjma Centra i drugih ŽNVO. U praksi ženske nevladine organizacije koje se bave zaštitom od nasilja nailaze na problem neinformisanosti žrtava nasilja u porodici o pravu na besplatnu pravnu pomoć. Ni opšta javnost nije informisana o ovom pravu. Rezultati istraživanja javnog mnjenja o Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći koje je sproveo CEMI tokom 2013. godine govore da samo trećina ispitanika (30,1%) zna da postoji Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u Crnoj Gori, dok od te trećine 73,2% nije uopšte ili je malo upoznato sa sadržajem ovog Zakona. 3 Neophodno je kontinuirano raditi na unaprijeđenju informisanosti građana o mogućnostima koje im pruža ovaj Zakon. Takođe, potrebno je uvesti obavezu za zaposlene u svim institucijama koje se bave nasiljem u porodici i nasiljem nad ženama da obavještavaju žrtve ili potencijalne žrtve o njihovim pravima na besplatnu pravnu pomoć I kako da ostvare ta prava. Neophodno je dopuniti Zakonik o krivičnom postupku, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Zakon o unutrašnjim poslovima, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o hitnoj medicinskoj pomoći kako bi se uključila obaveza za policiju, aktere u sistemu krivičnog pravosuđa, pružaoce usluga zdravstvene i socijalne zaštite i druga stručna lica na prvoj liniji intervencije da obavještavaju žrtve i potencijalne žrtve o njihovim pravima na besplatnu pravnu pomoć, podršku i zaštitu i kako da ostvare ta svoja prava. Kako bi se osigurao efikasan i djelotvoran pristup pravdi potrebno je vršiti kontinuiranu analizu sistema besplatne pravne pomoći u smislu broja korisnika besplatne pravne pomoći i finansijskih sredstava isplaćenih po osnovu besplatne pravne pomoći. Nadalje, do sada nijesu razvijeni adekvatni mehanizmi i indikatori za praćenje kvaliteta pružanja pravne pomoći, pa ih je potrebno razviti. |
[1] Analiza odobrenih slučajeva besplatne pravne pomoći I potrebnih sredstava za finansiranje na godišnjem nivou za period januar – oktobar 2014.godine, Ministarstvo pravde, Direktorijat za pravosudje, dostupno na file:///C:/Users/user/Downloads/ANALIZA%20ODOBRENIH%20 SLU%C4%8CAJEVA%20BPP%20ZA%20PERIOD%20JANUAR-OKTOBAR%202014.%20GODINE.pdf [2] Podaci iz Izvještaja o implementaciji Strategija za zaštitu od nasilja u porodici za 2013.godinu [3] Besplatna pravna pomoć marginalizovanim grupama 2012-2014, Centar za monitorin i istraživanje I Mreža nevladinih organiazacija za besplatnu pravnu pomoć marginalizovanim grupama, strana 10., Izvještaj dostupan na http://www.cemi.org.me/images/dokumenti/Izvjestaj_bpp.pdf |