a. Postoje li slučajevi kada su profesionalci u obavezi da prijave nasilje prema ženama / u porodici (medicinski stručnjaci, terapeuti/ispovednici, policija, centar za socijalni rad itd.). Navedite slučajeve, relevantne propise, potrebne uslove koje treba ispuniti, kome se prijavljuje. Da li se mogu pozvati na profesionalni kodeks o povjerljivosti, kako ne bi prijavili nasilje prema ženama / u porodici? Ukoliko ne postoji obaveza profesionalaca da prijave nasilje prema ženama / u porodici, mogu li da ga prijave, odričući se pravila povjerljivosti? Ako je odgovor potvrdan, navedite neophodne uslove, ako ih ima, da bi se slučajevi prijavili (ozbiljnost samog čina, vjerovatnoća da se čin ponovi, pristanak žrtve itd.).
|
Odgovor: Zakonikom o krivičnom postupku je propisana obaveza službenih i odgovornih lica u državnim organima, organima lokalne samouprave, javnim preduzećima i ustanovama da prijave krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, o kojima su obaviještena ili za koja saznaju u vršenju svoje dužnosti. Ovu dužnost imaju i sva fizička i pravna lica koja na osnovu zakona imaju određena javna ovlašćenja ili se profesionalno bave zaštitom i obezbjeđenjem ljudi i imovine, zdravstvenom zaštitom ljudi, odnosno poslovima čuvanja, vaspitanja ili obrazovanja maloljetnih lica, ako su za krivično djelo saznala u vezi sa svojom djelatnošću.
Pored prijavljivanja krivičnog djela, dužni su i da navedu dokaze koji su im poznati i da preduzmu mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo, predmeti nastali izvršenjem krivičnog djela i drugi dokazi.
I Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje obavezu državnih organa, drugih organa, zdravstvenih, obrazovnih i drugih ustanova da prijave policiji nasilje za koje saznaju u vršenju svojih poslova1. Prijavu o nasilju policiji podnosi odgovorno lice u organu ili ustanovi, kao i zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i svako drugo lice koje primjeti posljedice nasilja u neposrednom kontaktu sa žrtvom nasilja.
Organ za prekršaje i policija dužni su da obavijeste centar za socijalni rad o prijavljenom nasilju, radi preduzimanja mjera zaštite i pomoći žrtvi, iz okvira svoje nadležnosti.
Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici propisuje obavezu stručnog osoblja centara za socijalni rad da bez odlaganja prijavi policiji sumnju da je počinjeno nasilje, kada od bilo koga i na bilo koji način u svom radu sazna o nasilju u porodici. Centar je dužan da bez odlaganja kontaktira žrtvu nasilja, u slučajevima kada o nasilju sazna od drugih institucija i da izradi službenu zabilješku koja treba da sadrži podatke o žrtvama nasilja, postojanju eventualnih ranijih prijava, načinu na koji je počinjeno nasilje i svim dostupnim informacijama i obavještenjima o slučajevima i o učiniocu nasilja. Takođe je u obavezi da o svakoj preduzetoj radnji u slučaju nasilja u porodici izradi službenu zabilješku, izvještaj ili zapisnik i da izradi individualni plan zaštite za žrtvu, kao i da koordinira saradnju sa drugim institucijama zaduženim za zaštitu.
Protokolom su propisane i obaveze obrazovnih ustanova (predškolskih, osnovnih i srednjih škola) da sumnju na nasilje prijave policiji i centru za socijalni rad, kao i da o svim preduzetim radnjama sačine službenu zabilešku i omoguće uvid drugim institucijama koje su uključene u sistem zaštite od nasilja obuvaćene Protokolom. Škole su dužne i da, na mjesto koje je dostupno djeci, postave kutije preko kojih će djeca da informišu stručnu službu škole o svojim problemima. Stručna služba ustanove je dužna da dnevno pregleda sadržaj kutije, i u slučaju otkrivenog nasilja, postupa kao što je navedeno. I zaposleni u zdravstvenim ustanovama u slučaju sumnje na bilo koji oblik nasilja imaju obavezu da prvo ukažu neophodnu medicinsku pomoć žrtvi, zatim da dokumentuju povrede (izdaju žrtvi ljekarski nalaz sa opisom povreda) bez naplate, a onda prijave slučaj policiji ili centru za socijalni rad. Kada je žrtva dijete, postoji posebno propisan postupak kojeg medicinski radnici moraju da se pridržavaju.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje prekršajnu odgovornost i novčanu kaznu od dvostrukog do desetostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori za odgovorna lica u državnom organu, drugom organu, zdravstvenoj, obrazovnoj i drugoj ustanovi, zdravstvene i socijalne radnike, nastavnike, vaspitače i druga lica koja propuste da prijave policiji učinjeno nasilje za koje saznaju u vršenju svojih poslova ili ne koja propuste da obavijeste organ za prekršaje, centar za socijalni rad ili drugu ustanovu socijalne i dječje zaštite, policiju ili državnog tužioca o sazanju da počinilac nasilja ne poštuje zaštitne mjere.
Izvještaji ženskih nevladinih organizacija2, kao i neusaglašeni statisički podaci o nasilju u porodici državnih institucija koje su uključene u proces zaštite od nasilja3, pokazuju da profesionalci ne poštuju u dovoljnoj mjeri dužnost prijavljivanja.
|