|
a. Da li su pružaoci usluga različitih vrsta zaštite i prevencije dužni po zakonu ili drugim dokumentima da odgovore na potrebe i prava djece kao svjedoka? Da li se djeca koja su bila svjedoci nasilja (vidjela ga i/ili čula), ili bila izložena nasilju u dužem vremenskom periodu, tretiraju kao žrtve takvog nasilja, odnosno da li su im odobrene posebne usluge i podrška, kao što je psihološko savjetovanje? Da li imaju posebna prava unutar i izvan suda (socijalne službe, zdravstvena zaštita, zaštita svjedok a/žrtve, nezavisno zastupanje pred sudom itd.)? Molimo da navedete definiciju, ako je ima, o specijalnom tretmanu ili posebnim mjerama preduzetim u vezi sa djecom kao svjedocima.
|
Odgovor: Zakon o zaštiti od nasilja u porodici suštinski obezbjeđuje okvir po kojem se djeca smatraju žrtvama nasilja, iako nasilje nije direktno upereno prema njima, što je u skladu sa standardom Konvencije. Prije svega, učinjeno nasilje u prisustvu djeteta se tretira kao kvalifikatorni oblik prekršajnog djela. Takođe, kvalifikatorni oblik postoji i kada je dijete neposredna žrtva nasilja. U skladu sa tim, propisana je naročita hitnost postupka ako je dijete žrtva nasilja.
Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici definiše principe i način rada subjekata koji su dio sistema zaštite od nasilja kada su djeca uključena u slučaj porodičnog nasilja, bilo kao neposredna žrtva ili svjedok porodičnog nasilja. U tom smislu, policija, centar za socijalni rad i pravosudni organi su dužni da postupaju sa djecom, uzimajući u obzir njihova prava i potrebe. Naime, u slučaju kada je dijete neposredna ili posredna žrtva nasilja, Protokol predviđa da je policija obavezna pozvati predstavnike centra za socijalni rad i obavijestiti ih o prijavljenom nasilju, a radi preduzimanja mjera socijalne i porodičnopravne zaštite djeteta iz nadležnosti sistema socijalne zaštite. Osim toga, od djeteta iskaz može uzeti samo za to obučeni policajac/policajka u civilnoj odjeći uz prisustvo povjerljivog lica koga dijete samo izabere, s tim što povjerljivo lice nikada ne može biti učinilac nasilja u porodici, čak i kada ga dijete samo bira. Prilikom uzimanja iskaza od djeteta u posebno prilagođenoj prostoriji mora biti prisutan psiholog/psihološkinja. Dalje, dijete kao žrtva nasilja u porodici ima pravo na besplatnu pravnu pomoć – o čemu treba upoznati dijete i njegovog zakonskog zastupnika.
Zakonikom o krivičnom postupku se uređuje način postupanja sa djecom kao svjedocima u okviru krivičnog postupka. Isti propisuje da dijete koje se saslušava kao svjedok ima pravo da svjedoči u odvojenoj prostoriji pred sudijom i zapisničarem, a tužilac, okrivljeni i branilac da gledaju prenos iz druge prostorije, uz mogućnost da postavljaju pitanja svjedoku, o čemu ih je sud dužan poučiti. Prilikom saslušanja maloljetnog lica, naročito ako je ono oštećeno krivičnim djelom, postupiće se obazrivo da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnog lica. Ako je to potrebno, saslušanje maloljetnog lica obaviće se uz pomoć psihologa ili drugog stručnog lica. Zakonik o krivičnom postupku izričito zabranjuje svjedočenje maloljetnog lica koje, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobno da shvati značaj prava da ne mora da svjedoči. Pored Zakonika o krivičnom postupku, Zakon o postupanju prema maloljetnicma u krivičnom postupku se podrobnije bavi postupkom prema maloljetnim licim. Pitanje saslušanja i postupanja prema maloljetnom licu je predmet detaljnije analize čl. 56.
Iako krivični okvir sadrži odredbe koje obezbjeđuju specifičan tretman i postupanje prema maloljetnim licima koja su svjedoci, prisustvo maloljetnog lica prilikom nasilja nije sankcionisano kroz kvalifikovani oblik nasilja u porodici. U tom smislu, preporuka bi bila da se nasilje učinjeno u prisustvu maloljetnog lica inkriminiše kao kvalifikovani oblik krivičnog djela nasilje u porodici.
|
