|
|
BIH | ||
|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 7 - Sveobuhvatne i koordinisane politike |
|
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere za usvajanje i primjenu djelotvornih, sveobuhvatnih i koordinisanih državnih politika koje obuhvataju sve relevantne mjere za sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom i nude holistički odgovor na nasilje nad ženama. 2. Članice će osigurati da politike koje se navode u stavu 1. stave prava žrtve u središte svih mjera i da se primjenjuju kroz djelotvornu saradnju svih nadležnih organa, institucija i organizacija. 3. Mjere koje se preduzimaju u skladu s ovim članom uključiće, prema potrebi, sve nadležne aktere, kao što su državni organi, nacionalne, regionalne i lokalne skupštine i uprave, državne institucije za zaštitu ljudskih prava i organizacije civilnog društva. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 7 Sveobuhvatne i koordinisane politike | ||
| Poređenje između država čl. 7 Sveobuhvatne i koordinisane politike | ||
| PITANJA |
| a. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Da li su ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Ko i na koji način prati primenu ovih standarda? |
| Odgovor: Nekoliko pravno obavezujućih dokumenta propisuje obaveze institucija/aktera u postupcima pomoći, podrške i zaštite žrtava nasilja. Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini1 članom 4 propisuje, između ostalog, da su nadležne vlasti obavezne preduzeti odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprečavanja nasilja po osnovu pola u javnoj i privatnoj sferi života, te osigurati instrumente pružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama. |
 |
| a. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu uloge i odgovornosti određenih institucija/aktera u (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, nabrojte ga/ih i navedite uloge i odgovornosti. Da li su ovi dokumenti pravno obavezujući ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za implementaciju ovih standarda? Ko i na koji način prati primenu ovih standarda? |
|
Odgovor: Nekoliko pravno obavezujućih dokumenta propisuje obaveze institucija/aktera u postupcima pomoći, podrške i zaštite žrtava nasilja. Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini1 članom 4 propisuje, između ostalog, da su nadležne vlasti obavezne preduzeti odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprečavanja nasilja po osnovu pola u javnoj i privatnoj sferi života, te osigurati instrumente pružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama. Ovim članom se propisuje i da su nadležne vlasti obavezne preduzeti odgovarajuće mjere, uključujući a ne ograničavajući se, na oblast obrazovanja radi eliminacije predrasuda, običaja i svih drugih praksi baziranih na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg pola, kao i na stereotipnim ulogama osoba muškog i ženskog pola. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na edukaciju i podizanje svijesti među državnim službenicima, u javnosti i na druge načine. Pored Zakona o ravnopravnosti polova u BiH, i zakoni Republike Srpske i Federacije BiH propisuju obaveze intitucija, odnosno aktera u postupku asistencije žrtvama nasilja, konkretno, nasilja u porodici. Zakoni o zaštiti od nasilja u porodici (Federacije Bosne i Hercegovine2 i Republike Srpske3) propisuju uloge i odgovornosti svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici. Već u članu 1 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (Federacije Bosne i Hercegovine) propisuje da se njime uređuje, između ostalog, i međusobna povezanost svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici i druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u porodici, dok je članom 3 propisano da primjenu i provođenje ovog zakona u skladu sa svojim nadležnostima osiguravaju opštinski sud - prekršajno odjeljenje suda, policija, organ starateljstva i druge institucije nadležne za socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Osim upućivanja na aktere koji su nadležni da štite žrtve nasilja u porodici, propisana je i obaveza njihovog zajedničkog i koordiniranog djelovanja, ali i obaveza prema kojoj sa žrtvama nasilja (i nasilnim osobama) mogu da rade samo uposlenici koji su posebno edukovani za rad sa navedenim osobama. Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH propisano je, u članu 39, i da su nadležne institucije iz člana 8 stav 1. ovog zakona4 kao i nadležni pravosudni organi dužni da, za područje jedne ili više opština, potpišu protokol o saradnji kojim će biti utvrđena međusobna prava i obaveze u postupku prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici, pružanja zaštite žrtvama nasilja u porodici, kao i u radu sa nasilnim osobama. Članom 40. propisano je da je policijska uprava dužna voditi evidenciju o prijavljenim slučajevima nasilja u porodici i o provođenju izrečenih zaštitnih mjera a da je nadležni sud dužan voditi evidenciju o podnesenim zahtjevima za izricanje zaštitnih mjera i o izrečenim zaštitnim mjerama. Organ starateljstva dužan je voditi evidenciju o izrečenim zaštitnim mjerama osobama koje su štićene zaštitnom mjerom i o nasilnim osobama kojima su izrečene zaštitne mjere. Propisano je da će se podzakonskim aktima propisati sadržaj i oblik evidencija5. Takođe je propisano da se sve evidencije treba da vode u skladu sa članom 18 Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini6 i da se obavezno dostavljaju Gender centru Federacije Bosne i Hercegovine najkasnije do 10. januara za prethodnu godinu. Članom 41 propisane su obaveze policijske uprave: Policijska uprava dužna je odmah obavijestiti organ starateljstva o slučaju nasilja u porodici, kao i dostaviti službene zabilješke koje vodi vezano uz slučajeve nasilja u porodici radi evidencije i prevencije. Policijska uprava je po saznanju o nepostupanju po izrečenoj zaštitnoj mjeri od osobe kojoj je izrečena zaštitna mjera dužna bez odlaganja obavijestiti nadležni sud sa prijedlogom za izricanje novčane kazne u skladu sa članom 45 ovog zakona7. Članom 42 propisane su obaveze organa starateljstva: Organ starateljstva dužan je pratiti izvršenje izrečene mjere, obavještavati nadležni sud o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom. Organ starateljstva dužan je dostaviti sudu izvještaj o izvršenju zaštitne mjere najkasnije u roku od šest mjeseci, a na zahtjev suda, prema potrebi, i ranije. Član 43. propisuje da nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Federalno ministarstvo pravde a da je Vlada Federacije obavezna jednom godišnje podnijeti redovni godišnji izvještaj o provođenju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, kao i gore pomenuti zakon, u članu 1. propisuje da se njime uređuju, između ostalog, ko su subjekti zaštite kao i postupak zaštite žrtava nasilja u porodici. Članom 9 ovog zakona propisano je da su zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici dužni pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, tužilaštvo, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud, te da su ovi subjekti zaštite dužni postupati u skladu sa odredbama ovog zakona i pružiti zaštitu, podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici bez obzira na to da li je protiv učinioca pokrenut krivični ili prekršajni postupak. U glavi III – postupak ostvarivanja zaštite žrtava nasilja u porodici, u članu 11 propisuje se da su subjekti zaštite dužni bez odlaganja obezbijediti hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve prioritet u tim postupcima, a naročito ako je žrtva dijete, starije lice, lice sa invaliditetom i lice pod starateljstvom, te da su dužni da međusobno sarađuju i razmjenjuju potrebne podatke i informacije. Članom 12 propisano je da su članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoje osnovi sumnje da je počinjeno nasilje u porodici, to prijaviti policiji. Nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici, policija je dužna da odmah o tome obavijesti centar za socijalni rad, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, te o tome sačiniti službeni izvještaj. Zdravstvena ustanova omogućiće žrtvi besplatan ljekarski pregled radi utvrđivanja postojanja povreda fizičkog ili psihičkog integriteta. O izvršenom nasilju u porodici policija odmah obavještava i nadležnog tužioca i, uz izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i obavještenja o tome. Članom 21 propisana je obaveza centru za socijalni rad da obrazuje stručni tim od predstavnika te ustanove, organa i službi jedinice lokalne samouprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka koji se bave pitanjima porodice i nasilja u porodici radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom. Član 34 propisuje da su subjekti zaštite i druga tijela ovlašćena za postupanje po ovom zakonu dužni voditi evidenciju o preduzetim radnjama po ovom zakonu i podatke o broju pokrenutih i završenih postupaka i drugih preduzetih mjera, te izvještaje o tome dostavljati Ministarstvu porodice, omladine i sporta koje prikuplja, obrađuje i evidentira podatke o nasilju u porodici8. Član 41 propisuje da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo porodice, omladine i sporta a da Gender centar prati primjenu ovog zakona sa aspekta ispunjavanja obaveza iz domaćih i međunarodnih standarda za suzbijanje i sprečavanje nasilja nad ženama i rodno zasnovanog nasilja i standarda za ravnopravnost polova. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da pravno obavezujući dokumenti u oblasti ravnopravnosti polova, kao i u oblasti zaštite od nasilja u porodici, definišu uloge i odgovornosti za institucije/aktere u zaštiti, sprečavanju i/ili procesuiranju slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u porodici, i pružaju adekvatan pravni okvir za zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici, sprečavanje i/ili procesuiranje učinioca nasilja u porodici. |
 |
| b. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu međusektorsku, i/ili međuvladinu saradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Šta je cilj uspostavljanja ovih mjera / usvajanja ovih procedura? Molimo vas da navedete definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite ko učestvuje u ovom integrisanom pristupu, kao što je definisano u relevantnim dokumentima. Molimo vas da date pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi sa aspektima saradnje i komunikacije. Da li su to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za zajedničke napore i za realizovanu komunikaciju i saradnju? Molimo da date definiciju, ako je moguće. Da li ove politike zahtevaju zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Da li je potrebno izveštavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Da li je Koordinaciono tijelo osnovano da nadgleda integrisani odgovor na nasilje nad ženama i u porodici? Kakav mandat ima Koordinaciono tijelo? Kakve mjere može da preduzme Koordinaciono tijelo u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i saradnje? |
| Odgovor: U BiH se unazad nekoliko godina intenzivno radi na uspostavljanju mehanizama koji će unaprijediti saradnju i koordinaciju između ili unutar sektora nadležnih za pružanje zaštite žrtvama, sprečavanje ponavljanja nasilja i procesuiranje slučajeva nasilja. Ovi mehanizmi se još uvijek ne odnose na sve oblike nasilja nad ženama već isključivo na žrtve nasilja u porodici. |
|
| b. Da li postoje zakoni i podzakonski akti, kao što su pravila i propisi, specifični protokoli ili drugi pravni ili dokumenti javnih politika (državne strategije, akcioni planovi, državni regionalni/lokalni strateški dokumenti itd.), koji definišu međusektorsku, i/ili međuvladinu saradnju i koordinaciju u: (a) zaštiti, (b) prevenciji i/ili (c) gonjenju slučajeva nasilja nad ženama i u porodici? Šta je cilj uspostavljanja ovih mjera / usvajanja ovih procedura? Molimo vas da navedete definiciju njihovog cilja, ako je moguće. Navedite ko učestvuje u ovom integrisanom pristupu, kao što je definisano u relevantnim dokumentima. Molimo vas da date pregled njihovih uloga i odgovornosti u vezi sa aspektima saradnje i komunikacije. Da li su to pravno obavezujući dokumenti ili su više instruktivne prirode? Ko je odgovoran za zajedničke napore i za realizovanu komunikaciju i saradnju? Molimo da date definiciju, ako je moguće. Da li ove politike zahtevaju zajednički rad na pojedinačnim slučajevima, i/ili na strateškom i/ili zakonodavnom nivou? Da li je potrebno izveštavanje o zajedničkom napretku i, ako jeste, kome? Da li je Koordinaciono tijelo osnovano da nadgleda integrisani odgovor na nasilje nad ženama i u porodici? Kakav mandat ima Koordinaciono tijelo? Kakve mjere može da preduzme Koordinaciono tijelo u slučajevima kada ne dođe do komunikacije i saradnje? |
|
Odgovor: U BiH se unazad nekoliko godina intenzivno radi na uspostavljanju mehanizama koji će unaprijediti saradnju i koordinaciju između ili unutar sektora nadležnih za pružanje zaštite žrtvama, sprečavanje ponavljanja nasilja i procesuiranje slučajeva nasilja. Ovi mehanizmi se još uvijek ne odnose na sve oblike nasilja nad ženama već isključivo na žrtve nasilja u porodici. Zajedničke intervencije različitih institucija i profesija u rješavanju problema nasilja u porodici i kooordinacija njihovog rada se uređuje minimalnim standardima o postupanju subjekata zaštite u slučajevima nasilja u porodici i/ili protokolima o saradnji. Važeće javne politike u oblasti nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini, Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017)9 i Strategija za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj do 2013. godine10, posebno izdvajaju saradnju i koordinaciju aktera uključenih u slučajeve nasilja u porodici11. Za potrebe analize predstaviće se saradnja i koordinacija onako kako su predstavljene u Strategiji za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici od 2013 – 2017 (Strategija FBiH) koja je, druga po redu, usvojena 2013. godine i kao takva predstavlja posljednji usvojen i objavljen12 dokument javne politike u ovoj oblasti, i Opštem protokolu o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Republici Srpskoj, koji je potpisan 25.11.2013, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja protiv žena13. Strategija FBiH sadrži posebno poglavlje naslovljeno kao: „Razvijanje multidisciplinarnog pristupa pomoći žrtvi nasilja“. Multidisciplinarni pristup se ovim dokumentom definiše kao zajednička intervencija različitih institucija i profesija u rješavanju problema nasilja u porodici. Strategija FBiH, kao i zakon, upućuje na koordinaciju multidisciplinarnog rada uređenu protokolima o saradnji. U Federaciji Bosne i Hercegovine, kako je u Strategiji FBiH navedeno, potpisano je osam kantonalnih protokola o međusobnoj saradnji kantonalnih institucija u pružanju pojedinih vidova pomoći žrtvama nasilja u porodici, a pristupilo im je 72% opština u Federaciji Bosne i Hercegovine. Uspostavljanje međusobne saradnje i propisivanje procedura u postupanju svih institucija u pružanju pomoći žrtvama nasilja, (policija, zdravstveni radnici, socijalni radnici, obrazovne ustanove i sudstvo i nevladine organizacije) smatra se garancijom adekvatnije zaštite svake žrtve nasilja u porodici, uključujući i djecu. Prepoznajući potrebu preventivnog djelovanja čiji je cilj smanjenje rasprostranjenosti porodičnog nasilja, u jednom broju lokalnih zajednica u Federaciji Bosne i Hercegovine (opštine Bihać, Goražde, Prača, Ustikolina, Grad Mostar i dr.) usvojeni su planovi prevencije. U Strategiji FBiH se ukazuje na značaj ovih planova i u pogledu činjenice da su u budžetima lokalnih zajednica osigurana i sredstva za finansiranje aktivnosti iz planova prevencije. Posebno se napominje da su ovi planovi prevencije razvijani kroz UNDP/UNFPA projekat „Prevencija i suzbijanje rodno zasnovanog nasilja u BiH“14. Strategija FBiH kao poseban, peti po redu, strateški cilj određuje „multidisciplinarni pristup u lokalnim zajednicama u pružanju odgovarajućih vidova zaštite i tretmana žrtava nasilja u porodici i rada sa osobama koje su počinile nasilje u porodici“. Problem nasilja u porodici se Strategijom FBiH vidi kao izuzetno složen problem koji zahtijeva multidisciplinarni pristup i to ne samo unutar jedne profesije/jedne institucije već i međuprofesionalno i na nivou više institucija. U Strategiji FBiH se prepoznaje da interventni sistem u Federaciji BiH i lokalnim strukturama koje su obavezane prve da reaguju kada se nasilje prijavi, još uvijek nije adekvatno obučen i umrežen na način da se svaki slučaj nasilja u porodici adekvatno rješava i ukazuje da to doprinosi nedovoljnoj zaštiti i tretmanu žrtava nasilja, a vrlo često i dodatnoj viktimizaciji žrtve čime se krše njena osnovna ljudska prava. Strategijom se prepoznaje potreba razvijanja integrisanog multidisciplinarnog pristupa u radu sa korisnicima kako bi im se pružila kvalitetna socijalna, psihosocijalna, psihološka, medicinska, pravna pomoć i zaštita, te sigurnost. Dalje se navodi da multidisciplinarni pristup problemu omogućava njegovo sagledavanje sa svih strana, te treba da raspodijeli uloge subjekata vezanih za jedan problem, kao i da izolovana reakcija jednog tijela, u okviru njegovih nadležnosti, ne može zadovoljiti potrebu sistemskog djelovanja i reagovanja na problem nasilja u porodici. Prepoznaje se da je značajan napredak moguće ostvariti samo sinhronizovanim djelovanjem svih nadležnih tijela, u okviru njihovih nadležnosti baziranim na jasnim uputama i razvijenom sistemu komunikacije i saradnje. Kako bi se navedeno i ostvarilo, planira se uspostavljanje referalnih mehanizmima (Protokola) kojima će se detaljno definisati pravni osnov za postupanje, principi postupanja, aktivnosti koje će preduzimati i način njihovog preduzimanja, način ostvarivanja međusobne saradnje, kako i kada će zajednički djelovati prema žrtvi i počiniocu nasilja, a kada i kako odvojeno, na koji način voditi evidenciju, kako komunicirati s medijima, kako pratiti efekte referalnih mehanizama, i kako o njima izvještavati. Strategija kao primjere kantona u kojima je napravljen značajan napredak u umrežavanju institucija i njihovom međusobnom djelovanju u procesu zaštite žrtve nasilja u porodici navodi Zeničko-dobojski, Sarajevski kanton i Tuzlanski kanton. Kao strateški cilj programa pod nazivom „Protokoli o saradnji“ definisano je uspostavljanje jasnih komunikacionih protokola kojima se razjašnjava uloga svih subjekata u kontekstu sumnje ili prijave nasilja u porodici osnažuje sistemsko reagovanje na problem jer se radi o mehanizmu multisektorskog i multidisciplinarnog pristupa. Navedeni protokoli pojašnjavaju uloge i obaveze svih nadležnih tijela i njihovih zaposlenih, odnosno definišu sve relevantne adrese u lancu komunikacije, te vrstu i način upućivanja potrebnih informacija od jednog subjekta (sektora) prema drugom, kao i sistem zaštite tih informacija. Takođe, predstavljaju efikasan način implementiranja pozitivnog zakonodavstva u praksi15. U pogledu obaveze izvještavanja o napretku i nadgledanja integrisanog odgovora na nasilje nad ženama i nasilje u porodici, Vlada Federacije BiH je formirala Stručni tim koji će pratiti implementaciju strategije. Strategijom FBiH je propisano da će kantonalni stručni tim za izradu i praćenje provođenja kantonalnog akcionog plana/programa (čije je formiranje preporučeno u ovoj strategiji) prikupiti izvještaje od svih jedinica za implementaciju (agencija, drugih ministarstva i sl) o implementiranim aktivnostima, napraviti pregled trendova u kantonu kad je u pitanju nasilje u porodici, te takve izvještaje poslati Stručnom timu koji je formirala Vlada Federacije BiH i Gender Centru Federacije BiH koji je zadužen za koordinaciju rada. Navedeni stručni tim će, kako se navodi, pored analize trendova i implementacije akcionog plana za federalne institucije, objediniti i izvještaje kantonalnih stručnih timova. Izvještavanje po Strategiji FBiH će biti jednom godišnje, u dvije faze, i to: do kraja februara (za prethodnu godinu) izvještaj o implementaciji akcionih planova i progresa u povlačenju finansijskih sredstava (područja 2 i 3) i do kraja juna (za prethodnu godinu) konačni izvještaj (područja 1—4), te de se uputiti Vladi Federacije BiH na razmatranje16. Opštim protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Republici Srpskoj koji su potpisali Ministarstvo pravde Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske, se već u preambuli navodi da je nasilje u porodici neprihvatljivo i da se mora zaustaviti, da nasilje u porodici pogađa žene neravnomjerno, a da muškarci takođe mogu biti žrtve nasilja u porodici, da su djeca žrtve nasilja u porodici, kao i svjedoci nasilja u porodici, te da je cilj usvajanja Opšteg protokola unapređenje i jačanje međusobne saradnje u zaštiti, pomoći i podršci žrtvama nasilja u porodici i koordinisanog odgovora na suzbijanju i sprečavanju ponavljanja nasilja. U uvodu se navodi da je svrha Opšteg protokola o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Republici Srpskoj obezbjeđenje koordinisanog, efikasnog i sveobuhvatnog rada potpisnika Protokola u cilju trenutne pomoći, podrške i zaštite žrtava nasilja u porodici, suzbijanja i sprečavanja ponavljanja nasilja. Protokolom se referiše na Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici i ističe da nasilje nad ženama, uključujući nasilje u porodici, predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika kršenja ljudskih prava u Evropi i da je još uvijek obavijen ćutanjem, te da je nasilje u porodici – nad ženama i drugim žrtvama poput djece, muškaraca i starih lica – takođe sakriven fenomen koji utiče na toliki broj porodica da se ne može zanemariti. Ovim protokolom se ističe da je nasilje u porodici specifična vrsta nasilja koju učinilac vrši zloupotrebom moći čime ugrožava osnovna ljudska prava i dostojanstvo žrtve, ali i svakog člana porodice, radi čega je potrebno urediti postupanje i uspostavljanje saradnje svih subjekata zaštite u Republici Srpskoj u situacijama nasilja u porodici na jedinstven i sveobuhvatan način. Kao krajnji korisnici Protokola navode se svi članovi porodice, uključujući direktne žrtve (u najvećem broju žene) i žrtve koje svjedoče nasilju (u najvećem broju djeca), kao i učinioci nasilja. Ističe se da će se postupanjem sa dužnom pažnjom i u skladu sa Protokolom omogućiti povećana sigurnost od nasilja u porodici, u kratkom vremenu i uz manji trošak za društvo i pojedince. Kao prvi i rukovodeći princip postupanja svih potpisnika Protokola navodi se zaštita sigurnosti žrtve, zaustavljanjem nasilja i sprečavanjem ponavljanja nasilja, vodeći računa o izbjegavanju dodatne viktimizacije i povređivanja žrtve. Protokol sadrži: 1. Način postupanja subjekata zaštite koji u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici pružaju zaštitu, podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici, bez obzira na to da li je protiv učinioca pokrenut krivični ili prekršajni postupak, 2. Oblike i način saradnje i razmjene potrebnih podatka i informacija između subjekata zaštite, 3. Postupanje Ministarstva porodice, omladine i sporta kao resorno nadležnog Ministarstva za nadzor i praćenje primjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i 4. Završne odredbe kojima se propisuje postupanje subjekata zaštite u skladu sa aktivnostima ovog protokola. Potpisnici ovog protokola obavezuju se da će, u okviru svojih nadležnosti, rukovodeći se principom zaštite sigurnosti žrtve suzbijanjem nasilja, zaustavljanjem nasilja i sprečavanjem njegovog ponavljanja, međusobno sarađivati i kreirati mehanizme za integrisan i koordinisan odgovor na nasilje u porodici na nivou Republike Srpske. Ovdje je potrebno istaći da se u završnim odredbama Protokola posebno navodi da se ovim Protokolom propisuju opšti standardi u postupanju čime se ne dovodi u pitanje postojanje sličnih dokumenata koje su akteri na suzbijanju i sprečavanju nasilja u porodici zaključili na nivou jedinice lokalne samouprave. Naprotiv, akteri se podstiču da postupaju u skladu sa postojećim protokolima ukoliko su u saglasnosti sa ovim protokolom, odnosno, ukoliko se njima na bolji i efikasniji način obezbjeđuje sveobuhvatan i koordinisan odgovor u cilju pomoći, podrške i zaštite žrtava nasilja u porodici. U suprotnom, postojeće protokole je potrebno uskladiti sa ovim protokolom, odnosno, direktno primjenjivati ovaj protokol. |
|
|
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definisanih usvojenim zakonima i politikama? Da li su ovi usvojeni zakoni i regulisane politike Koordinacionog tela orijentisani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identifikujete specifične ciljeve i zadatke kao što su definisani u relevantnim dokumentima ili mjerama da biste objasnili svoje analize/komentare. |
| Odgovor: Pored naprijed navedenog, i zakoni o zaštiti od nasilja u porodici, na različite načine, postavljaju potrebe i prava žrtava u centar djelovanja svih aktera kojima su, ovim i drugim zakonima, propisane obaveze postupanja u pogledu zaštite žrtava, sprečavanja ponavljanja nasilja i gonjenja učinilaca nasilja u porodici. |
|
| c. Da li se potrebe i prava žrtava tretiraju kao prioritet u radu institucija, grupa i tijela definisanih usvojenim zakonima i politikama? Da li su ovi usvojeni zakoni i regulisane politike Koordinacionog tela orijentisani ka žrtvi na način da se bave potrebama i pravima žrtava kao prioritetom? Molimo vas da identifikujete specifične ciljeve i zadatke kao što su definisani u relevantnim dokumentima ili mjerama da biste objasnili svoje analize/komentare. |
|
Odgovor: Pored naprijed navedenog, i zakoni o zaštiti od nasilja u porodici, na različite načine, postavljaju potrebe i prava žrtava u centar djelovanja svih aktera kojima su, ovim i drugim zakonima, propisane obaveze postupanja u pogledu zaštite žrtava, sprečavanja ponavljanja nasilja i gonjenja učinilaca nasilja u porodici. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske u osnovnim odredbama propisuje da je cilj ovog zakona zaštita žrtava nasilja u porodici sprečavanjem i suzbijanjem nasilja u porodici kojim se krše ustavom i zakonima zagarantovana osnovna ljudska prava i slobode17, a Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da će se principi zaštite od nasilja u porodici uređeni ovim zakonom i drugim propisima, kao i međunarodni standardi koje je prihvatila Bosna i Hercegovina koji uređuju oblast nasilja u porodici, primjenjivati u svim slučajevima radi osiguranja najdjelotvornije zaštite za žrtve nasilja u porodici18. Osim u uvodnom dijelu, ovi zakoni i kroz druge odredbe potvrđuju opredjeljenje prema kojem su potrebe i prava žrtava prioritet djelovanja. Tako je u Republici Srpskoj propisano da se zaštita od nasilja u porodici ostvaruje primjenom tog zakona i zakona kojima se uređuje upravni, prekršajni i krivični postupak, zaštita djece i maloljetnika u krivičnom postupku i postupak izvršenja krivičnih sankcija19 čime je, indirektno, organima koji sprovode ove postupke, kao jedno od načela postupanja u slučajevima nasilja u porodici, kao prioritet djelovanja, postavljena zaštita žrtava. Ovo se pravilo može vidjeti i iz obaveza koje su propisane subjektima zaštite, pa tako i onim prema kojima centar za socijalni rad obrazuje stručni tim od predstavnika te ustanove, organa i službi jedinice lokalne samouprave, policije, nevladinih organizacija i stručnjaka koji se bave pitanjima porodice i nasilja u porodici, radi utvrđivanja plana pomoći žrtvi i koordinacije aktivnosti u procesu pomoći žrtvi, u skladu sa njenim potrebama i izborom. Plan pomoći žrtvi posebno sadrži mjere koje je potrebno preduzeti u skladu sa zakonom kojim se uređuje socijalna, zdravstvena i dječija zaštita, a ako je žrtva dijete, plan pomoći žrtvi sadrži i mjere za zaštitu djeteta u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi i propisima kojima se uređuje zaštita prava djece20. Osim zakona kojim se propisuje zaštita od nasilja u porodici, i drugi propisi, kao npr. Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske21 takođe propisuju prava žrtava nasilja u porodici: djeca i punoljetna lica žrtve nasilja, osim što imaju pravo da budu zbrinute u ustanovama socijalne zaštite, imaju, kao korisnici socijalne zaštite, pravo na korišćenje prava iz socijalne zaštite, u slučaju potrebe za njima. Strategija primarne zdravstvene zaštite u Republici Srpskoj22 nalaže sveobuhvatnost pristupa pružanja zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir sve faktore koji utiču na zdravlje populacije te aktivno djelovanje na otkrivanju nasilja u porodici i pružanju pomoći i podrške žrtvama. U Federaciji BiH tri kantonalna zakona o socijalnoj zaštiti23 identifikuju žrtve nasilja u porodici kao kategoriju korisnika socijalne zaštite i time im se priznaje pravo na korištenje propisanih oblika i mjera zaštite. Radi se na izradi novih zakona o socijalnoj zaštiti u Federaciji BiH, a radne verzije ovih zakona sadrže normu kojom se priznaje žrtvama nasilja status korisnika socijalne zaštite. U smislu pristupa zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH24 propisuje da su zdravstvenom zaštitom obuhvaćene, između ostalog, i žrtve nasilja u zajednici koje nisu zdravstveno osigurane po nekom drugom osnovu (član 12 stav 1). |
|
|
| d. Da li postoje obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li da navedete institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identifikovane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrisani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Navedite ko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? Da li su NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? |
| Odgovor: U izradi Strategije FBiH učestvovali su predstavnici/ce Federalnog ministarstva pravde, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Federalnog zavoda za statistiku, Federalnog zavoda za zapošljavanje, Federalnog zavoda za programiranje razvoja, Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Gender Centra Federacije Bosne i Hercegovine, Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Centra za edukaciju sudija i tužilaca i nevladinog sektora kroz „Sigurnu mrežu“, te dvije ekspertice za socijalnu zaštitu i sigurnost. |
|
| d. Da li postoje obaveze nastale iz pravnih ili političkih dokumenata ili su samo instruktivne prirode – obaveze uključivanja svih relevantnih državnih i nedržavnih aktera? Možete li da navedete institucije, državne i nedržavne aktere (sudstvo, policija, parlament, državne institucije za ljudska prava, nevladine organizacije itd.) identifikovane u dokumentu/-ima koji omogućavaju integrisani pristup u prevenciji i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Navedite ko je bio aktivan u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? Da li su NVO i drugi relevantni nedržavni akteri bili aktivni u kreiranju, praćenju i/ili sprovođenju tih dokumenata? |
| Odgovor: U izradi Strategije FBiH učestvovali su predstavnici/ce Federalnog ministarstva pravde, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Federalnog zavoda za statistiku, Federalnog zavoda za zapošljavanje, Federalnog zavoda za programiranje razvoja, Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Gender Centra Federacije Bosne i Hercegovine, Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Centra za edukaciju sudija i tužilaca i nevladinog sektora kroz „Sigurnu mrežu“, te dvije ekspertice za socijalnu zaštitu i sigurnost. Stručni tim je imao i ekspertsku pomoć, konsultanta kojeg je osigurao UN WOMEN Ured u BiH. Stručni tim je održao šest radnih sastanaka i proveo javne rasprave u sjedištima svih deset kantona. Javnoj raspravi prisustvovala su 284 predstavnika i predstavnice nadležnih kantonalnih ministarstava, opština sa područja kantona, centara za socijalni rad, opštinskih sudova, kantonalnog suda i tužilaštva, zdravstvenih ustanova, odgojno-obrazovnih ustanova, nevladinih organizacija, jedan broj zastupnika/ca u Parlamentu Federacije BiH i kantonalnim skupštinama i drugih subjekata koji se bave pitanjem nasilja u porodici. Prije održavanja javnih rasprava dobijena su pozitivna mišljenja na Radni materijal strategije od resornih federalnih ministarstava, koja su usaglašena sa mišljenjima nadležnih kantonalnih ministarstava. U Republici Srpskoj Radna grupa za izradu Strategije za suzbijanje nasilja u porodici Republike Srpske za period 2014—2019, sačinjena je od predstavnica izvršne vlasti, akademske zajednice i stručnih tijela Vlade Republike Srpske. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti usklađeni sa članom 7 Konvencije. |
|
|
|
[1] Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 16/03 i 102/09, prečišćeni tekst 32/10), dostupan na: http://www.arsbih.gov.ba/images/documents/zors_32_10.pdf, pristupljeno: 12.08.2013. [2] Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 20/13). [3] Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 102/12). [4] Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije. [5] U vrijeme završetka ove analize (oktobar 2013) nisu bili objavljeni. [6] “(1) Svi statistički podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u državnim organima na svim nivoima, javnim službama i ustanovama, državnim i privatnim preduzećima i ostalim subjektima moraju biti prikazani po spolu. (2) Statistički podaci i informacije, koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju, u skladu sa stavom (1) ovog člana, moraju biti sastavni dio statističke evidencije i dostupni javnosti.“ [7] „Član 45 Nepostupanje po izrečenim zaštitnim mjerama: Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM bit će kažnjena za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.“ [8] Sadržaj evidencije i izvještaja, uključujući priloge u vidu obrazaca za evidentiranje podataka za svakog od subjekata zaštite, propisan je Pravilnikom o sadržaju evidencija i izvještaja o nasilju u porodici (“Službeni glasnih Republike Srpske”, br. 71/13). [9] Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013–2017 („Službene novine Federacije BiH“, br. 22/13). [10] Strategija za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj do 2013. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 136/10). [11] U Bosni i Hercegovini još jedan dokument javne politike “Strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH za period 2009–2011. godine” koju je usvojilo Vijeće ministara, odobrila Parlamentarna skupština BiH, objavljena u „Službenom glasniku BiH“, br. 70/09, obrađuje nasilje u porodici. Kako se radi o dokumentu čiji je vremenski period važenja istekao, na njega se neće posebno referisati u studiji. Važno je, međutim, napomenuti, da je početkom 2013. godine Agencija za ravnopravnost spolova BiH započela aktivnosti na izradi Okvirne strategije za sprovođenje Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. “Ova će strategija”, kako se navodi u dokumentu u kojem su objavljeni rezultati prvog istraživanja o prevalenci nasilja prema ženama u BiH, “osigurati sveobuhvatan strateški i politički okvir za provođenje principa i ključnih ciljeva Konvencije, a radi unapređenja sistema prevencije nasilja, sveobuhvatne zaštite žrtava različitih vrsta nasilja nad ženama, osiguranja uvjeta za djelotvorne istrage i procesuiranje počinilaca nasilja uz osiguranje nadoknade štete žrtvama nasilja, a naročito radi definiranja integriranih politika za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici na osnovu relevantnih administrativnih i alternativnih podataka o uzrocima, razmjerama i posljedicama nasilja nad ženama”: Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH, str. 27. [12] Nacrt Strategije za suzbijanje nasilja u porodici u Rebublici Srpskoj za period 2014—2019. godina je u fazi izrade, usvajanje i objavljivanje je planirano za drugi kvartal 2014. godine. [13] Opšti protokol o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 104/13). [14] Strategija FBiH, str. 38—39. [15] Strategija FBiH, str. 49—51. [16] Strategija FBiH, str. 54—56. [17] Član 2. [18] Član 3. [19] Član 3. [20] Član 21. [21] Zakon o socijalnoj zaštiti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 37/12). [22] Dostupna na: http://goo.gl/3yA6Mj. [23] Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton i Zeničko-dobojski kanton. [24] Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10). |
|
|
|
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
