|
|
BIH | ||
|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 55 - Postupci ex parte i ex officio |
|
1. Članice će osigurati da istrage odnosno sudski postupci za krivična djela iz čl. 35, 36, 37, 38 i 39 ove konvencije ne zavise u potpunosti od izvještaja odnosno prijave koju je podnijela žrtva ako je krivično djelo u potpunosti odnosno dijelom počinjeno na njenoj teritoriji, i da postupak može da se nastavi čak i ako žrtva povuče svoju izjavu odnosno prijavu. 2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale, u skladu sa uslovima koje propisuje njihovo nacionalno zakonodavstvo, mogućnost za vladine i nevladine organizacije i savjetnike u oblasti nasilja u porodici, da pomognu i/ili daju podršku žrtvama, na njihov zahtjev, tokom istrage i sudskog postupka u vezi s krivičnim djelima iz ove konvencije. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 55 Postupci ex parte i ex officio | ||
| Poređenje između država čl. 55 Postupci ex parte i ex officio | ||
| PITANJA |
| a. U skladu sa relevantnim zakonima, da li se sva djela iz člana 52, stav 1, mogu goniti po službenoj dužnosti? Je li moguće da se nastavi gonjenje po službenoj dužnosti za krivična djela navedena u članovima 35–39 u slučajevima kada žrtva odbije da učestvuje u suđenju ili povuče tužbu? Ako postoje raspoloživi podaci, molimo vas da navedete informacije o broju slučajeva u kojima je javni tužilac odustao od optužbe u toku istrage i/ili sudskog postupka? Ako je moguće, molimo vas, navedite razloge, uključujući povlačenje žrtve. |
| Odgovor: Krivični postupak za krivična djela navedena u stavu 1. ovog člana se u Bosni i Hercegovini može pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužioca1, po službenoj dužnosti i u javnom interesu, nezavisno od volje osobe koja je oštećena krivičnim djelom. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako Zakonom o krivičnom postupku nije drugačije propisano2. |
 |
| a. U skladu sa relevantnim zakonima, da li se sva djela iz člana 52, stav 1, mogu goniti po službenoj dužnosti? Je li moguće da se nastavi gonjenje po službenoj dužnosti za krivična djela navedena u članovima 35–39 u slučajevima kada žrtva odbije da učestvuje u suđenju ili povuče tužbu? Ako postoje raspoloživi podaci, molimo vas da navedete informacije o broju slučajeva u kojima je javni tužilac odustao od optužbe u toku istrage i/ili sudskog postupka? Ako je moguće, molimo vas, navedite razloge, uključujući povlačenje žrtve. |
|
Odgovor: Krivični postupak za krivična djela navedena u stavu 1. ovog člana se u Bosni i Hercegovini može pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužioca1, po službenoj dužnosti i u javnom interesu, nezavisno od volje osobe koja je oštećena krivičnim djelom. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako Zakonom o krivičnom postupku nije drugačije propisano2. Javni tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje bez obzira na njegov ili stav žrtve o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. Prema zakonima o krivičnom postupku u BiH, žrtva/oštećena, nije stranka u krivičnom postupku. Oštećena je lice čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo. Stranke u krivičnom postupku su tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi i osuđeni3. Tako je npr. članom 16 Krivičnog zakona Republike Srpske4, Princip akuzatornosti, propisano da se krivični postupak može pokrenuti i sprovesti samo po zahtjevu tužioca. U članu 17 Krivičnog zakona Republike Srpske5, Princip legaliteta krivičnog gonjenja, propisano je da je tužilac dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Iskustva iz prakse tužilaštava ukazuju na problem u postupku dokazivanja, posebno kada je akcenat na izjavama oštećenih, ističe se da nekonzistentnost oštećenih svjedoka u nemalom broju slučajeva prinuđava tužioca da obustaviti istragu zbog nepostojanja dovoljno dokaza. Navodi se da su svjedoci oštećeni, u prvom redu žene, skloni dati jedan iskaz u policiji, potom isti taj iskaz „ublažiti“ u tužilaštvu, te da se dešava da i nakon što svjedok oštećeni da svoj iskaz u istrazi koji ide u prilog optužbi, taj isti svjedok daje drugačiju izjavu pred sudom na glavnom pretresu, što za posljedicu ima oslobađajuću presudu u korist počinioca. Posebno se ističe značaj izjava svjedoka kad se govori o nasilju u porodici kao inkriminisanom ponašanju koje se najčešće zbiva unutar kuće, bez drugih svjedoka, izuzev članova porodice6. Osim navođenja da se radi o “nemalom broju slučajeva” ne postoje relevantni dostupni podaci niti istraživanja koja daju precizan podatak o kolikom se broju slučajeva radi. U obrazloženju stava 2. ovog člana Konvencije, navodi se da se sa ciljem osnaživanja žrtava i podsticanjem da prođu kroz krivični postupak, zahtijeva od članica da obezbijede da organizacije za žrtve, specijalno obučeni savjetnici za pitanja nasilja u porodici i druge vrste službi za podršku/zastupanje mogu da pomognu i podrže žrtve tokom istraga i sudskih postupaka. Primjeri dobre prakse pokazali su da žrtve kojima tokom istrage i postupka podršku ili pomoć pruža specijalizovana služba za podršku radije podnose prijave i svjedoče i bolje su pripremljene da preduzmu emotivno težak zadatak aktivnog doprinosa ishodu postupka. Vrsta službe na koju se ovaj stav poziva nije pravne, već praktične/psihološke prirode. Uključuje psihičku/emotivnu pripremu žrtava da izdrže svjedočenje pred optuženim, prisustvo sa žrtvama u sudu ili drugu praktičnu i emotivnu pomoć. U odgovoru na član 56 Konvencije predstavljen je pravni okvir u Bosni i Hercegovini koji se odnosi na posebne mjere zaštite žrtve kao svjedoka u krivičnom postupku. Na osnovu izloženog, moglo bi se zaključiti da je pravni i politički okvir u BiH djelimično usklađen sa standardima propisanim članom 55 Konvencije. |
 |
| b. Što se tiče člana 35 (fizičko nasilje), da li je vaša zemlja stavila rezervu na promjene postupaka po službenoj dužnosti za prekršaje? Ako je odgovor potvrdan, navedite postupak. |
| Odgovor: |
| b. Što se tiče člana 35 (fizičko nasilje), da li je vaša zemlja stavila rezervu na promjene postupaka po službenoj dužnosti za prekršaje? Ako je odgovor potvrdan, navedite postupak. |
| Odgovor: |
|
|
| c. Da li je predstavnicima organizacija i službi koje podržavaju žrtve dozvoljeno da pomognu i podrže žrtvu (sa izuzetkom pružanja pravne pomoći) tokom istrage i sudskog postupka? Da li je to stvar pravnih garancija ili diskrecionog prava sudije / nadležnog organa? Navedite osnove/uslove za to. |
| Odgovor: |
| c. Da li je predstavnicima organizacija i službi koje podržavaju žrtve dozvoljeno da pomognu i podrže žrtvu (sa izuzetkom pružanja pravne pomoći) tokom istrage i sudskog postupka? Da li je to stvar pravnih garancija ili diskrecionog prava sudije / nadležnog organa? Navedite osnove/uslove za to. |
| Odgovor: |
|
|
|
[1] Čl. 17 ZKPFBiH, član 16, ZKPBDBiH, član 16 ZKPBiH. [2] Član 18 ZKPFBiH, član 17, ZKPBDBiH, član 17 ZKPBiH. [3] Član 21 ZKP FBiH, čl. 20 ZKP RS, čl. 20 ZKPBD. [4] Vidi član 17 ZKPFBiH, član 16, ZKPBDBiH, član 16 ZKPBiH. [5] Vidi član 18 ZKPFBiH, član 17, ZKPBDBiH, član 17 ZKPBiH. [6] Priručnik za trening i edukaciju policijskih službenika u slučajevima nasilja u porodici, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Sarajevo 2010, str. 37—38. |
|
|
|
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
