|
|
BIH | ||
|
| BIH |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 35 - Fizičko nasilje |
| Članice će preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da namjerno počinjena djela fizičkog nasilja nad drugim licem budu inkriminisana. |
|
0 - pitanja nisu regulisana zakonom / politike ili postojeće odredbe nisu u skladu sa standardima Konvencije (standardi Konvencije smatraju se minimalnim standardima); 1 - uporište u zakonima postoji, ali ne zadovoljava standarde Konvencije (normativno i / ili u primjeni); 2 - standard Konvencije dostignut u zakonima, ili je blizu dostizanja standarda; 3 - standard Konvencije dostignut i u primjeni, ili je blizu dostizanja standarda; 4 - pitanje u zemlji riješeno je na bolji način nego što je utvrđeno standardima Konvencije. |
||
| Opšta procjena čl. 35 Fizičko nasilje | ||
| Poređenje između država čl. 35 Fizičko nasilje | ||
| PITANJA |
| a. Da li je fizičko nasilje kao što je definisano u članu 35 Konvencije priznato kao krivično djelo? Ako je odgovor potvrdan, navedite definiciju, propisane kazne, izvore, i uporedite sa definicijom Konvencije. Molimo da date komentar ako postoje neke razlike. |
| Odgovor: Djela fizičkog nasilja inkriminisana su u skladu sa krivičnim zakonima na nivou entiteta i Brčko Distrikta propisivanjem krivičnog djela „nasilja u porodici“, te Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH regulisanjem „nasilja po osnovu pola“ (na identičan način kao što je opisano u poglavlju analize koja se bavi „psihičkim nasiljem“ čl. 33 Istanbulske konvencije). |
 |
| a. Da li je fizičko nasilje kao što je definisano u članu 35 Konvencije priznato kao krivično djelo? Ako je odgovor potvrdan, navedite definiciju, propisane kazne, izvore, i uporedite sa definicijom Konvencije. Molimo da date komentar ako postoje neke razlike. |
|
Odgovor: Djela fizičkog nasilja inkriminisana su u skladu sa krivičnim zakonima na nivou entiteta i Brčko Distrikta propisivanjem krivičnog djela „nasilja u porodici“, te Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH regulisanjem „nasilja po osnovu pola“ (na identičan način kao što je opisano u poglavlju analize koja se bavi „psihičkim nasiljem“ čl. 33 Istanbulske konvencije). Dakle, krivični zakoni Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta propisuju da se djelo nasilja u porodici vrši kada se primjenom nasilja, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava i tjelesni integritet člana/ice porodice. Za osnovni oblik djela propisane sankcije su novčane kazne ili zatvor do jedne godine (u FBiH i BD), odnosno do dvije godine (u RS). Takođe, zakoni propisuju i kvalifikovane oblike krivičnog djela. Ukoliko je prilikom izvršenja djela korišćeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje naruši, predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda ili teško narušenje zdravlja ili su ona izvršena prema djetetu ili maloljetnom licu, predvižena je kazna zatvora od jedne do pet godina. Ako je usljed djela nastupila smrt člana/ice porodice, predviđena je kazna zatvora od dvije do dvanaest godina (RS), odnosno od dvije do petnaest godina (FBiH i BD). Ukoliko počinilac nasilja usmrti člana/icu porodice kojeg/koju je prethodno zlostavljao, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora (FBiH i BD)1. Krivično djelo „nasilja u porodici“ svrstano je u grupu krivičnih djela protiv braka i porodice. Na državnom nivou vlasti usvojeni Zakon o ravnopravnosti polova u BiH zabranjuje nasilje po osnovu pola, te propisuje da nasilje po osnovu pola predstavlja svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanijeta, između ostaloga, i fizička ili seksualna šteta ili patnja koje sputava osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života. ZRP inkriminiše nasilje na osnovu pola, te propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za ugrožavanje mira, duševnog zdravlja i tjelesnog integriteta osobe2. Svi krivični postupci za gore navedena djela fizičkog nasilja pokreću se od strane nadležnog tužioca kao javnog organa koji je isljučivo nadležan za krivično gonjenje, u skladu sa principom akuzatornosti. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH propisuje da nasilje u porodici, između ostaloga, postoji ukoliko su učinjene radnje kojima član/ica porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju drugom/oj članu/ici porodice. Zakon taksativno navodi koje radnje fizičkog nasilja predstavljaju radnje nasilja u porodici: svaka primjena fizičke sile na fizički ili psihički integritet člana/ice porodice, svako postupanje člana/ice porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju, fizički napad člana/ice porodice na drugog člana/icu porodice, bez obzira na to da li je nastupila fizička povreda ili nije, seksualno uznemiravanje, upotreba fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha sa ciljem oduzimanja prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti, upotreba fizičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoj, fizičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju, nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice3. S druge strane, zakonski ekvivalent na nivou RS koji reguliše nasilje u porodici kao prekršaj ne sadrži u nabrajanju radnji nasilja u porodici one radnje koje imaju karakter fizičkog nasilja. |
 |
| b. Ako jeste krivično djelo, koliko je bilo presuda u toku poslednje dvije godine? Navedite podatke na godišnjem nivou. Koje su najčešće kazne? Da li postoje raspoloživi podaci o učiniocima i žrtvama: pol, starost, odnos sa žrtvom? Ako je odgovor potvrdan, navedite relevantne informacije. |
| Odgovor: Entitetske javne politike u domenu borbe potiv nasilja u porodici, sadrže tvrdnje koje se mogu uzeti kao reprezentativne za područje cijelokupne BIH, prema kojima do sada nisu postignuti očekivani rezultati krivičnopravne zaštite od nasilja u porodici4. Ove tvrdnje dodatno potvrđuje statistika i rezultati provedenih monitoringa sudskih postupaka i presuda u predmetima nasilja u porodici. |
|
| b. Ako jeste krivično djelo, koliko je bilo presuda u toku poslednje dvije godine? Navedite podatke na godišnjem nivou. Koje su najčešće kazne? Da li postoje raspoloživi podaci o učiniocima i žrtvama: pol, starost, odnos sa žrtvom? Ako je odgovor potvrdan, navedite relevantne informacije. |
|
Odgovor: Entitetske javne politike u domenu borbe potiv nasilja u porodici, sadrže tvrdnje koje se mogu uzeti kao reprezentativne za područje cijelokupne BIH, prema kojima do sada nisu postignuti očekivani rezultati krivičnopravne zaštite od nasilja u porodici4. Ove tvrdnje dodatno potvrđuje statistika i rezultati provedenih monitoringa sudskih postupaka i presuda u predmetima nasilja u porodici. Ukoliko se uzme kao ispravno da javni tužioci i sudovi prevashodno posmatraju slučajeve fizičkog nasilja, odnosno nasilja koje dovodi do težih posljedica ili nasilja koje se dešava duži vremenski period kao krivična djela5, validna je pretpostavka da se većina dostupne statistike u vezi sudskog postupanja u predmetima nasilja u porodici zapravo dotiče djela fizičkog nasilja kao radnje izvršenja nasilja u porodici. Na području Federacije BiH u 2010. godini, za krivično djelo nasilja u porodici ukupno je doneseno 337 osuđujućih presuda, od čega 74% uslovnih osuda, 12% novčanih kazni i 11% kazni zatvora. Muškarci su predstavljali 97% izvršilaca ovog krivičnog djela. U pogledu strukture oštećenih lica, među punoljetnim licima 90% oštećenih su bile žene i 10% muškarci; dok je među maloljetnim licima 51% bilo djevojčica i 49% dječaka. U narednoj, 2011. godini sudovi su u 343 predmeta donijeli osuđujuće presude, od čega je bilo 75% uslovnih osuda, 16% kazni zatvora i 6% novčanih kazni. Muškarci su bili 96% počinilaca nasilja u porodici, a 4% žene. Po pitanju strukture oštećenih lica, među punoljetnim licima 86% oštećenih su bile žene i 14% muškarci; dok je među maloljetnim licima 55% bilo djevojčica i 45% dječaka6. U prethodnom periodu, od 2006—2010. godine u Federaciji BiH zabilježeno je ukupno 1.275 predmeta krivičnog djela nasilja u porodici. Od 1.335 osumnjičenih izvršilaca ovih krivičnih djela, njih 97,53% bili su muškarci, a svega 2,17% žene. Ostatak čine maloljetni počinioci/teljice ovih krivičnih djela. Od ukupnog broja od 1.258 oštećenih žrtava ovog krivičnog djela, 79,87% bile su žene, te 7,95% muškarci, dok su ostali broj činila maloljetna lica. I u tom periodu najveći broj osuđujućih presuda otpadao je na uslovne osude (76,85%), zatim na novčane kazne (10,50%), pa kazne zatvora (9,55%)7. Za područje Republike Srpske nedostaju potpuno sistematizovani podaci u vezi krivičnog djela nasilja u porodici za cijeli ovaj period, ali je zabilježeno da je u periodu od 2006—2008. godine doneseno ukupno 614 osuđujućih presuda, od čega je bilo 521 uslovnih osuda, 40 novčanih kazni, te 46 kazni zatvora8. Izvještaj o provođenju entitetske strategije za borbu protiv nasilja u porodici, iako ne prikazuje kvantitativne podatke postupanja sudova u RS, prilikom poređenja sudske prakse, navodi da je u 2010. i 2011. godini, prisutno opadanje broja procesuiranih slučajeva krivičnog djela nasilja u porodici u sudovima i tužilaštvima u RS u odnosu na prethodne godine9. Prema rezultatima raspoloživih istraživanja i zvaničnim izvještajima institucija, u dosadašnjoj sudskoj praksi u BiH, učiniocima krivičnog djela nasilja u porodici izricane su blage kazne, i to u daleko većoj mjeri uslovne osude, te zatim niske novčane kazne, nerijetko i specijalnim povratnicima u izvršenju djela nasilja u porodici. U većini slučajeva u kojima su izrečene uslovne kazne određeno je najkraće moguće vrijeme provjeravanja, odnosno vrijeme provjeravanja od jedne godine. Izrečene kazne zatvora većinom su bile kratkog trajanja, od jednog do šest mjeseci. U značajnom broju predmeta izrečena krivičnopravna sankcija rezultat je izdavanja kaznenog naloga, koji predstavlja mehanizam za ubrzavanje krivičnog postupka10. Svi raspoloživi izvještaji zaključuju da se sa opisanom kaznenom politikom sudova u BiH ne postižu svrhe opšte i specijalne prevencije. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni akti usklađeni sa članom 35 Konvencije. |
|
|
| c. Ako jeste krivično djelo, ko inicira gonjenje (javni tužilac ili privatni tužilac / žrtva)? |
| Odgovor: |
| c. Ako jeste krivično djelo, ko inicira gonjenje (javni tužilac ili privatni tužilac / žrtva)? |
| Odgovor: |
|
|
| d. Da li je vaša zemlja stavila rezervu na ovaj član, i umesto toga obezbjedila građansku parnicu (npr. sudska zabrana)? Ako jeste, da li mjere ustanovljene za građanske parnice ispunjavaju kriterijume djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana? |
| Odgovor: |
| d. Da li je vaša zemlja stavila rezervu na ovaj član, i umesto toga obezbjedila građansku parnicu (npr. sudska zabrana)? Ako jeste, da li mjere ustanovljene za građanske parnice ispunjavaju kriterijume djelotvornosti, srazmjernosti i ravnopravnog tretmana? |
| Odgovor: |
|
|
|
[1] Čl. 222 Krivični zakon FBiH, čl. 208 Krivični zakon RS, čl. 218 Krivični zakon BD. [2] Čl. 29 Zakona o ravnopravnosti polova u BiH – Prečišćeni tekst. [3] Čl. 7 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH. [4] Strategija za borbu protiv nasilja u porodici do 2013. godine RS, str. 10. [5] Vidi Alternativni BiH CEDAW izvještaj, str. 41 i 46. [6] Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013—2017 FBiH, str. 33. [7] Četvrti i peti periodični BiH CEDAW izvještaj, paragraf 90—91. [8] BiH, Četvrti i peti periodični CEDAW izvještaj BiH, paragraf 94, 2011. [9] Gender centar RS, Strategija za borbu protiv nasilja u porodici do 2013. godine u Republici Srpskoj: izvještaj za 2011. god, str. 7, 2012. [10] Vlada Republike Srpske, Strategija za borbu protiv nasilja u porodici do 2013. godine RS, str. 11, 2009; OSCE, Krivična odgovornost i sankcioniranje počinilaca nasilja u porodici, OSCE, str. 53, 54 i 57, 2011; Udružene žene Banja Luka, Lara Bijeljina, Praćenje i analiza krivičnih postupaka i sudske prakse u oblasti seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u Republici Srpskoj, Udružene žene Banja Luka i Lara Bijeljina 2011, str. 8-35; Centar za pravnu pomoć ženama Zenica, Praćenje i analiza krivičnih postupaka i sudske prakse u oblasti seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine Završni izvještaj i analiza, Centar za pravnu pomoć ženama Zenica, str. 37, 2011. |
|
|
|
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
| Kampanju podržava: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost autorki i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. | ||
