a. Postoje li slučajevi kada su profesionalci u obavezi da prijave nasilje prema ženama / u porodici (medicinski stručnjaci, terapeuti/ispovednici, policija, centar za socijalni rad itd.). Navedite slučajeve, relevantne propise, potrebne uslove koje treba ispuniti, kome se prijavljuje. Da li se mogu pozvati na profesionalni kodeks o povjerljivosti, kako ne bi prijavili nasilje prema ženama / u porodici? Ukoliko ne postoji obaveza profesionalaca da prijave nasilje prema ženama / u porodici, mogu li da ga prijave, odričući se pravila povjerljivosti? Ako je odgovor potvrdan, navedite neophodne uslove, ako ih ima, da bi se slučajevi prijavili (ozbiljnost samog čina, vjerovatnoća da se čin ponovi, pristanak žrtve itd.).
|
Odgovor: U vezi obaveze prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici od strane stručnih lica, odnosno zaposlenika/ca institucija, ustanova i javnih organa vlasti, zakonska regulativa je identična kao i u slučaju obaveze prijavljivanja nasilja u porodici od strane običnih građana, kao što je predstavljeno u prethodnom poglavlju. S te strane, entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici propisuju da zaposleni/e u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, te nevladine organizacije koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjene radnje nasilja policiji1. Ovo važi i za tužioce i sudije kao posebno određene subjekte zaštite od nasilja u porodici, ali i po dužnostima u vezi prirode posla koji obavljaju. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH predviđa da neprijavljivanje nasilja od strane ovih lica predstavlja radnju prekršaja, koja za sankciju povlači novčano kažnjavanje. Predmetni zakon u RS dalje razrađuje tok postupka prijavljivanja nasilja od strane policije ka centru za socijalni rad i nadležnom tužilaštvu, te mjere koje ovi subjekti zaštite preduzimaju. Identično kao i u prethodnom članu, Porodični zakon u FBiH obavezuje sve organe i organizacije da su dužni hitno dostaviti ustanovi socijalne zaštite obavještenje o povredi prava djeteta, a naročito o nasilju, zlostavljanju, spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta2. Konačno, po pitanju zakonske obaveze prijavljivanja krivičnih djela, službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti, javnim preduzećima i ustanovama dužne su prijaviti krivična djela o kojima su obaviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način. Čak štaviše, službena ili odgovorna osoba u obavezi je da preduzme mjere da bi se sačuvali svi dokazi u vezi sa krivičnim djelom. Takođe, zdravstveni/e radnici/ce, nastavnici/ce, vaspitači/ce, roditelji, staratelji/ce, usvojitelji/ce i druge osobe koje su ovlašćene i dužne da pružaju pomoć maloljetnim osobama, a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja, dužni su o tome odmah obavijestiti ovlašćenu službenu osobu ili tužioca3. S te strane, a u skladu sa krivičnoprocesnim zakonima u BiH, dužnost prijavljivanja nasilja u porodici, zlostavljanja i drugih krivičnih djela nedvojbeno ima prednost nad obavezom čuvanja profesionalne tajne; obavezom koja bi se mogla dovesti u vezu sa pravilima o povjerljivosti određenih informacija sa kojima stručnjaci koji dolaze u dodir sa nasiljem u porodici raspolažu, a koju sadrži standard iz Istanbulske konvencije. Na osnovu svega iznesenog, moglo bi se zaključiti da su pravni i politički dokumenti usklađeni sa članom 28. Konvencije.
|