O Konvenciji |
Konvencija Saveta Evrope protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici je najsveobuhvatniji međunarodni ugovor u ovoj oblasti. Njen cilj je uspostavljanje nulte tolerancije za različite oblike nasilja kojem su izložene žene. Ona stremi ka promjeni načina razmišljanja i mentaliteta pojedinaca, pozivajući cijelo društvo na promjenu stavova. Konvencija postavlja temelj za uvođenje novih krivičnih djela, za efikasno spriječavanje nasilja, zaštitu žrtava i gonjenje učinilaca nasilja. Poziva i na aktivno učešće svih relevantnih društvenih ustanova i organizacija civilnog društva, kroz saradnju definisanu pravilima i protokolima. Konvencija prepoznaje nasilje prema ženama kao kršenje osnovnih ljudskih prava. U njoj se navodi da je nasilje prema ženama manifestacija istorijski nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, što je uzrok dominacije muškaraca i diskriminacije žena. Konvencija obavezuje države koje su je potvrdile da preduzmu neophodne zakonodavne i druge mjere da bi se unaprijedila prava žena, a posebno mjere zaštite prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Države su dužne da obezbjede da državni organi, zvaničnici, službenici, ustanove i svi drugi akteri, koji djeluju u ime države, postupaju u skladu sa preuzetim obavezama. Države se obavezuju da sa dužnom pažnjom spriječe, istraže, kazne i obezbjede naknadu za djela nasilja obuhvaćena ovom Konvencijom. |
Opširnije |
Prevencija Konvencija je snažno usmjerena na prevenciju nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Države koje su se obavezale Konvencijom treba da obezbjede: |
• promjenu društvenih i kulturnih obrazaca ponašanja žena i muškaraca radi iskorenjivanja stereotipa i predrasuda, kao i običaja i tradicije koji ženu čine manje vrijednom od muškarca • sprovođenje kampanja za podizanje svjesti javnosti o različitim manifestacijama nasilja, njihovim posljedicama i neprihvatljivosti nasilnog ponašanja • uvođenje u obrazovni sistem sadržaja koji se odnose na ravnopravnost između žena i muškaraca, nenasilno razriješavanje sukoba, nasilje prema ženama, pravo na slobodu izbora i slobodu od nasilja • obuku za zaposlene koji se bave žrtvama ili učiniocima nasilja o sprečavanju i otkrivanju nasilja, o potrebama i pravima žrtava, o sprečavanju dodatnog povređivanja žrtava (sekundarna viktimizacija) • uspostavljanje programa za rad sa učiniocima nasilja, uz punu bezbjednost i podršku za žrtve. |
Zaštita i podrška žrtvama Konvencija traži da se uspostavi djelotvorna saradnja između svih nadležnih državnih organa: sudova, javnih tužilaštava, policije, socijalnih i zdravstvenih ustanova, lokalne samouprave, organizacija civilnog društva i svih drugih relevantnih organizacija i lica u pružanju zaštite i podrške žrtvama i svjedocima svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom. Države se obavezuju da sve mjere zaštite i podrške žrtvama budu: |
• zasnovane na razumijevanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici iz perspektive ljudskih prava • zasnovane na integrisanom pristupu, koji uzima u obzir sve aktere i širi kontekst • usmjerene na izbegavanje ponovnog preživljavanja i povređivanja žrtve • usmjerene na osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena žrtava nasilja • prilagođene specifičnim potrebama ugrožene osobe i lako dostupne. |
Pružanje podrške žrtvama ne smije da zavisi od spremnosti žrtve da podnese prijavu ili svjedoči protiv bilo kog učinioca nasilja. Osnovne mjere podrške treba da omoguće oporavak od nasilja i da obuhvate: |
• pravno i psihološko savjetovanje • finansijsku pomoć • stanovanje • obrazovanje, obuku i pomoć pri zapošljavanju. |
SOS besplatna telefonska linija treba da je dostupna 24 sata, 7 dana u nedjelji, da pokriva teritoriju cijele države i da daje savjete u povjerljivoj formi (anonimnim pozivaocima) o svim vidovima nasilja. Specijalizovane usluge podrške za žrtve nasilja treba da obuhvate: |
• lako dostupne "sigurne kuće" za bezbjedan smještaj i proaktivan pristup ženama i njihovoj djeci • odgovarajuće, lako dostupne krizne centre za slučajeve silovanja, odnosno centre za žrtve seksualnog nasilja, koji na jednom mjestu omogućavaju ljekarske, laboratorijske i sudskomedicinske usluge • zaštitu i podršku za djecu svjedoke nasilja prema njihovim majkama. |
Policija se obavezuje da odmah i na odgovarajući način reaguje na sve vidove nasilja obuhvaćene ovom Konvencijom. Država se obavezuje da policiji i drugim nadležnim organima u situaciji neposredne opasnosti obezbjedi mandat da izdaju nalog učiniocu nasilja u porodici da napusti mjesto stanovanja žrtve, na dovoljno dug vremenski period, i da mu zabrane da povrijedi boravište ili da stupa u kontakt sa žrtvom. Gonjenje i kažnjavanje Konvencija zahtijeva da različiti oblici nasilja prema ženama i nasilja u porodici budu kažnjivi zakonom: |
• sve forme fizičkog nasilja • psihičko nasilje, prijetnje i prinude • ekonomsko nasilje • proganjanje • seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje • prinudni brak • genitalno sakaćenje žena • prinudni abortus i prinudna sterilizacija • djela počinjena u ime takozvane "časti" • pomaganje ili podstrekivanje činjenja navedenih djela. |
Države se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mjere i da obezbjede da ova krivična djela budu kažnjiva sankcijama koje su djelotvorne, srazmjerne učinjenom djelu i odvraćaju od vršenja takvih djela. Kada je neophodno, sankcije obuhvataju lišenje slobode. Država može da primjenjuje i druge mjere prema učiniocu, kao što je nadzor osuđenih lica ili ukidanje prava na roditeljstvo, ako se princip najboljeg interesa djeteta ne može garantovati na drugi način, što može da uključi i bezbjednost žrtve. Država se obavezuje da, prilikom određivanja kazne u vezi sa krivičnim djelima na osnovu ove Konvencije, preduzme odgovarajuće mjere da se uzmu u obzir sledeće okolnosti: |
• krivična djela učinjena nad bivšom ili sadašnjom suprugom ili partnerkom od strane člana porodice, ili lica koja žive zajedno sa žrtvom ili lica koja zloupotrebljavaju autoritet • ponovljeno krivično djelo ili srodna djela • krivična djela učinjena prema licima koja su ugrožena zbog određenih okolnosti • krivična djela učinjena prema djetetu ili u prisustvu djeteta • krivična djela učinjena od strane dvoje ili više udruženih lica • krivično djelo kojem je prethodilo ili ga je pratilo ekstremno nasilje • krivično djelo učinjeno upotrebom oružja ili uz prijetnju oružjem • krivično djelo sa ozbiljnim fizičkim ili psihičkim posljedicama za žrtvu • kada je učinilac prethodno osuđivan za krivična djela slične prirode. |
Zabranjuje se upućivanje na obavezno alternativno rešavanje sporova, uključujući medijaciju i pomirenje, u slučaju bilo kojeg oblika nasilja obuhvaćenog ovom Konvencijom. Država se obavezuje da sve istražne postupke u vezi sa krivičnim djelima sprovede bez nepotrebnog odlaganja. Traži se da svi državni organi sprovedu neophodnu procjenu bezbjednosnih rizika i obezbjede odgovarajuću zaštitu i podršku za žrtve i svjedoke nasilja tokom cijelog procesa istrage. U situaciji neposredne opasnosti nadležni organi moraju imati zakonsku mogućnost da nalože iseljenje nasilnika iz stana i zabranu prilaska žrtvi. Država je dužna da obezbijedi efikasnu primjenu drugih mjera zabrane prilaska i zaštite. Postupci za neka krivična djela određena ovom Konvencijom vode se po službenoj dužnosti, i bez prijave žrtve, i nastavljaju se čak i ako žrtva povuče svoju izjavu, odnosno prijavu. Žrtve u ovim postupcima mogu da traže i dobiju podršku i savjetnike iz vladinih ili nevladinih organizacija. Država se obavezuje da preduzme niz mjera kojima se garantuju i štite prava i interesi žrtve. Države se obavezuju da preduzmu mjere da osobe čije boravište zavisi od bračnog statusa dobiju dozvolu nezavisnog boravka bez obzira na dužinu braka, odnosno veze. Takođe, države se obavezuju da preduzmu mjere da bi se rodno zasnovano nasilje prema ženama prepoznalo kao oblik proganjanja, kao i da zabrane protjerivanje žena koje su izložene ovom nasilju. Integrisane politike i praćenja Konvencija ističe da nijedan poseban organ, ustanova ili organizacija ne može samostalno da riješi problem nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Za efikasan odgovor neophodne su saradnja i koordinacija svih relevantnih državnih organa i ustanova i organizacija civilnog društva. Očekuje se od Vlade, Skupštine i lokalnih samouprava da pošalju jasnu poruku društvu u cjelini da nasilje – nijedna vrsta nasilja – nije način za rešavanje teškoća. Svi moraju razumjeti da od sada u budućnosti nasilje prema ženama i nasilje u porodici neće biti tolerisano. Države se obavezuju da odrede ili formiraju jedno ili više tijela koja treba da koordinišu, sprovode, prate i procijenjuju politike i mjere za sprečavanje svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom Konvencijom. Obaveza ovih tijela je da prikupljaju podatke, vrše analizu i objavljuju rezultate. Države se obavezuju da obezbijede odgovarajuća finansijska sredstva i ljudske resurse radi adekvatnog sprovođenja integrisanih politika, mjera i programa za spriječavanje svih oblika nasilja prema ženama i nasilja u porodici, uključujući i one koje sprovode organizacije civilnog društva. Da bi se pratilo kako države ispunjavaju obaveze predviđene Konvencijom, u Savjetu Evrope će biti formirana radna grupa stručnjaka (GREVIO) i analiziraće izveštaje koje države pripremaju na svake četiri godine. Istovremeno, radna grupa će primati informacije i izveštaje i od organizacija civilnog društva. Ako su informacije nedovoljne ili neko pitanje zahtijeva neodložnu pažnju, članovi radne grupe Savjeta Evrope moći će da posjete državu i da traže odgovore. Ova će radna grupa usvajati izvještaje, koji bi trebalo da pomognu državama da na bolji način primjene sve odredbe iz Konvencije. Izveštaji će biti dostavljani Komitetu država članica Savjeta Evrope koji usvaja izveštaj radne grupe. Konvencija poziva nacionalne parlamente da budu uključeni u stalno praćenje primjene odredbi Konvencije. |