|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 48 - Zabrana obveznih alternativnih postupaka rjeÅ¡avanja sporova ili kažnjavanje |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi zabranile obvezne alternativne postupke rješavanja sporova, ukljuÄujući medijaciju i mirenje, u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenih podruÄjem primjene ove Konvencije. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da će se, ako se naloži plaćanje novÄane kazne, s dužnom pažnjom uzeti u obzir mogućnost poÄinitelja/ poÄiniteljice da podmiri svoje financijske obveze prema žrtvi. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 48 Zabrana obveznih alternativnih postupaka rjeÅ¡avanja sporova ili kažnjavanje | ||
| Usporedba između država čl. 48 Zabrana obveznih alternativnih postupaka rjeÅ¡avanja sporova ili kažnjavanje | ||
| PITANJA |
| a. Pruža li pravni okvir, i graÄ‘anski i/ili kazneni osnovu za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve sluÄajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete. Je li proces alternativnog rješavanja sporova obavezan korak u sluÄajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
| Odgovor: Iz obrazloženja uz Äl. 48. st. 1. Konvencije proizlazi da Konvencija zahtijeva generalno izbjegavanje ovakvih oblika rješavanja obiteljskog nasilja. Konvencija upozorava da primjena alternativnih oblika rješavanja sukoba, medijacije ili mirenja ima negativne uÄinke na sluÄajeve nasilja koji su predmet Konvencije. Ukazuje da žrtve ovakvog nasilja nikada ne mogu biti u alternativnim postupcima rješavanja sukoba ravnopravne s poÄiniteljem. Priroda je ovih kaznenih djela da je žrtva uvijek ostavljena s osjećajem srama, bespomoćnosti i ranjivosti, dok poÄinitelj dobiva osjećaj moći i dominacije. U cilju izbjegavanja re-privatizacije obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama te omogućavanja žrtvama da traže pravdu, odgovornost je države da osigura pristup kontradiktornom sudskom postupku pred neutralnim sucem (t. 252. Explanatory reporta). |
 |
| a. Pruža li pravni okvir, i graÄ‘anski i/ili kazneni osnovu za alternativno razrješenje sporova koji je primjenjiv na sve sluÄajeve nasilja prema ženama? Ako je odgovor potvrdan, navedite uvjete. Je li proces alternativnog rješavanja sporova obavezan korak u sluÄajevima nasilja prema ženama u bilo kojoj od relevantnih procedura? Ako je odgovor potvrdan, navedite razloge. |
|
Odgovor: Iz obrazloženja uz Äl. 48. st. 1. Konvencije proizlazi da Konvencija zahtijeva generalno izbjegavanje ovakvih oblika rješavanja obiteljskog nasilja. Konvencija upozorava da primjena alternativnih oblika rješavanja sukoba, medijacije ili mirenja ima negativne uÄinke na sluÄajeve nasilja koji su predmet Konvencije. Ukazuje da žrtve ovakvog nasilja nikada ne mogu biti u alternativnim postupcima rješavanja sukoba ravnopravne s poÄiniteljem. Priroda je ovih kaznenih djela da je žrtva uvijek ostavljena s osjećajem srama, bespomoćnosti i ranjivosti, dok poÄinitelj dobiva osjećaj moći i dominacije. U cilju izbjegavanja re-privatizacije obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama te omogućavanja žrtvama da traže pravdu, odgovornost je države da osigura pristup kontradiktornom sudskom postupku pred neutralnim sucem (t. 252. Explanatory reporta). Uzimajući u obzir navedeno, potrebno je propisati obvezu poduzimanja kaznenog progona u predmetima obiteljskog nasilja kada na to ukazuje rezultat istrage te iskljuÄiti da se za nasilna kaznena djela provodi mirenje, sporazumijevanje i odustanak od kaznenog progona primjenom naÄela svrhovitosti. Republika Hrvatska je tijekom prošle godine provela niz zakonodavnih izmjena kojima je udovoljila zahtjevima iz ovog Älanka. 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, 148/13) brisao je Äl. 62. Zakona o državnom odvjetništvu koji je propisivao mogućnost mirenja u sluÄaju poÄinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji ili meÄ‘u bliskom osobama. Obrisani Älanak glasio je: ÄŒlanak 62. (1) U odluÄivanju o kaznenoj prijavi za kazneno djelo s elementima nasilja izmeÄ‘u roÄ‘aka ili drugih bliskih osoba za koje je propisana novÄana kazna ili kazna zatvora do pet godina državni odvjetnik može odbaciti kaznenu prijavu ako smatra da pokretanje kaznenog postupka ne bi bilo svrhovito s obzirom na narav kaznenog djela, okolnosti u kojima je poÄinjeno, osobna svojstva poÄinitelja i oštećenika te stupanj njihove životne povezanosti. (2) Radi utvrÄ‘ivanja tih okolnosti državni odvjetnik može prijavitelja, žrtvu i osumnjiÄenika pozvati na roÄište. Na roÄištu može pokušati njihovo mirenje, uz pomoć struÄnih suradnika u državnom odvjetništvu i savjetnika nadležnog centra za socijalnu skrb. Pokušaj mirenja može se do podizanja optužnice pred općinskim sudom povjeriti i ustanovi socijalne skrbi, uz upozorenje na dužnost Äuvanja tajnosti podataka koje je ustanova prikupila. U nalogu o povjeravanju državni odvjetnik navest će rok u kojem se pokušaj mirenja mora provesti odnosno u kojem ga ustanova mora izvijestiti o ishodu mirenja. 2. U Republici Hrvatskoj dopušteno je sporazumijevanje (nagodba) izmeÄ‘u državnog odvjetnika i branitelja za sva kaznena djela u zakonskim okvirima kazne. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz prosinca 2013. (Narodne novine 145/2013) bitno je ograniÄio ovlast stranaka da disponiraju kaznenim progonom i optužbom kada je rijeÄ o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. U tim sluÄajevima zahtijeva se suglasnost žrtve za sporazumijevanje, odnosno njezinih srodnika. Nova zakonska odredba Äl. 360. st. 6. ZKP-a glasi: (6) Ako se radi o kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, državni odvjetnik mora pribaviti suglasnost žrtve za sporazumijevanje. Ako je žrtva umrla ili je nesposobna dati suglasnost, suglasnost će se zatražiti od osoba iz Älanka 55. stavka 6. ovog Zakona. 3. Novi Obiteljski zakon koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. godine dopušta provoÄ‘enje obiteljske medijacije kao oblika alternativnog rješavanja obiteljskih sporova. BraÄni drugovi su dužni pristupiti obiteljskoj medijaciji ako ne sastave plan o zajedniÄkoj roditeljskoj skrbi. MeÄ‘utim, prema Äl. 332. Obiteljskog zakona, obiteljska medijacija se ne provodi u sluÄajevima obiteljskog nasilja. Pojam obiteljskog nasilja treba tumaÄiti tako da obuhvaća ne samo prekršaj obiteljskog nasilja, već i sva nasilna kaznena djela koja su se dogodila u obitelji, odnosno meÄ‘u bliskim osobama sukladno Kaznenom zakonu. Obiteljski zakon ÄŒlanak 54. (1) BraÄni drugovi koji imaju zajedniÄku maloljetnu djecu dužni su prije pokretanja sudskoga postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju sukladno odredbama Älanaka 321. do 328. ovoga Zakona. (2) Ako se braÄni drugovi namjeravaju razvesti na temelju sporazuma, dužni su sastaviti plan o zajedniÄkoj roditeljskoj skrbi iz Älanka 106. ovoga Zakona. (3) Ako ne sastave plan o zajedniÄkoj roditeljskoj skrbi do okonÄanja obveznog savjetovanja, braÄni drugovi su dužni pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije, osim u sluÄajevima iz Älanka 332. ovoga Zakona. (4) BraÄni drug koji ne pristupi k prvomu sastanku obiteljske medijacije prema stavku 3. ovoga Älanka, ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka prije isteka roka od šest mjeseca od dana kad je podnesen zahtjev za obvezno savjetovanje. (5) Iznimno od stavka 4. ovoga Älanka, braÄni drugovi imaju pravo na tužbu radi razvoda braka prije isteka roka od šest mjeseci ako je jednom braÄnom drugu nepoznata adresa stanovanja dulje od 6 mjeseci, te u sluÄaju okolnosti iz Älanka 332. ovoga Zakona. NeprovoÄ‘enje obiteljske medijacije ÄŒlanak 332. Obiteljska medijacija se ne provodi: 1. u sluÄajevima obiteljskog nasilja. Nasuprot Obiteljskome zakonu izmjene Prekršajnog zakona donijele su veoma nepovoljno propisivanje mogućnosti alternativnog rješavanja sluÄajeva nasilja u obitelji iako je radna skupina bila upozorena na odredbe ove Konvencije. Osim kada mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj, a što je najÄešÄ‡e policija, može ne pokrenuti prekršajni postupak iako postoji sumnja da je poÄinjen prekršaj ako je poÄinitelj preuzeo obvezu, u odreÄ‘enom roku, podvrgavanju odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, podvrgavanju psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja nasilniÄkog ponašanja uz pristanak poÄinitelja i žrtve na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja tretmana. Prema pravilniku psihosocijalni tretman traje najÄešÄ‡e šest mjeseci pa se postavlja pitanje adekvatnije procjene od procjene policije ili manipulacije žrtvom. Potrebno je u Prekršajni zakon unijeti odredbu da se Äl. 109.c, koji omogućuje da se ne pokreće postupak u sluÄajevima ako je poÄinitelj preuzeo obvezu, u odreÄ‘enom roku, podvrgavanja odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, podvrgavanja psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja nasilniÄkog ponašanja, ne treba primjenjivati u sluÄajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u smislu ove Konvencije. Prekršajni zakon Ovlašteni tužitelj ÄŒlanak 109.c 1) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom propisu, ovlašteni tužitelj iz Älanka 109. stavka 1. toÄaka 1. i 2. ovoga Zakona može ne pokrenuti prekršajni postupak iako postoji sumnja da je poÄinjen prekršaj ako je poÄinitelj preuzeo obvezu u odreÄ‘enom roku: 1. podvrgavanja odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti 2. podvrgavanja psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja nasilniÄkog ponašanja uz pristanak poÄinitelja i žrtve na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja tretmana. |
 |
| b. Molimo pružite informacije o statusu žrtava tijekom alternativnog rješavanja sporova: tko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu dobiti itd. Ako žrtva odbije alternativno rješenje spora, postoje li posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
| Odgovor: |
| b. Molimo pružite informacije o statusu žrtava tijekom alternativnog rješavanja sporova: tko vodi postupak, kakvu vrstu zaštite i podrške žrtve mogu dobiti itd. Ako žrtva odbije alternativno rješenje spora, postoje li posljedice koje se odnose na njen status, a posebno na pristup pravima prilikom sudskog postupka? |
| Odgovor: |
|
|
| c. Prije nego što sud odluÄi o novÄanoj kazni, hoće li će se uzeti u obzir utjecaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Je li to pravno obvezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo navedite informacije o naknadi: tko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
| c. Prije nego što sud odluÄi o novÄanoj kazni, hoće li će se uzeti u obzir utjecaj na materijalni položaj žrtve (kao što je, na primjer, alimentacija)? Je li to pravno obvezujući standard ili je stvar sudske prakse? Molimo navedite informacije o naknadi: tko ima prednost u nadoknadi (država, žrtva, neko drugi). |
| Odgovor: |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
