|
|
HR | ||
|
| HR |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 20 - Opće usluge potpore |
|
1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi žrtvama osigurale pristup uslugama koje olakšavaju njihov oporavak od nasilja. Te bi mjere trebale uključivati, prema potrebi, usluge kao što su pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, osposobljavanje i pomoć u pronalaženju zaposlenja. 2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi se žrtvama osigurao pristup zdravstvenim i socijalnim službama te da službe budu odgovarajuće opremljene, a stručne osobe osposobljene za pružanje pomoći žrtvama i njihovo upućivanje odgovarajućim službama. |
|
0 - pitanje nije regulirano zakonom / politikom ili je postojeća regulativa vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija ali nije postignut standard Konvencije (u rješenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili je rješenje sasvim blizu standardu 3 - postignut standard Konvencije ili su rješenje i primjena sasvim blizu standardu 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije VE |
||
| Opća procjena čl. 20 Opće usluge potpore | ||
| Usporedba između država čl. 20 Opće usluge potpore | ||
| PITANJA |
| a. Imaju li žrtve nasilja prema ženama i u obitelji prava na sljedeće usluge: pravno i psihološko savjetovalište, financijsku pomoć, smještaj, obrazovanje, edukaciju i pomoć u pronalaženju zaposlenja. Navedite institucije i vrstu odobrenih usluga. Postoje li i dodatne dostupne usluge – ako postoje, navedite. Jesu li one besplatne? Jesu li žrtve nasilja prema ženama i u obitelji posebno priznate u okviru zakona, internih proceduralnih dokumenata, protokola ili smjernica, kao grupa koja iziskuje posebnu pažnju ili prioritet s ciljem da imaju učinkovit pristup takvim uslugama? Postoji li konkretno pravilo ili preporuka da žrtve nasilja prema ženama i u obitelji treba tretirati na podržavajući način i da na njihove potrebe treba odgovoriti na prikladan način? Ako je odgovor potvrdan, navedite dokument(e). Postoji li pravilo o maksimalnom broju usluga, ili neko vremensko ograničenje za pružanje takve pomoći, ili drugi propis koji bi imao negativan utjecaj na podršku i zaštitu žrtava? Ako postoji, molimo, objasnite. |
| Odgovor: Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. sadrži poglavlje VI. Zbrinjavanje i potpora žrtvama nasilja u obitelji. Analiza i ocjena postojećeg stanja ukazuje na napredak posljednjih godina. Osim financijske potpore radu savjetovališta i skloništa iz sredstava državnog proračuna, potpora se pruža i ostalim organizacijama civilnog društva koje programski djeluju u cilju prevencije pojave nasilja u obitelji, zaštite žrtava nasilja u obitelji, ostvarenja ravnopravnosti spolova kao i pomoći počinitelju nasilja u obitelji u promjeni njegova ponašanja te se u okviru raspoloživih sredstava državnoga proračuna svake proračunske godine raspisuju natječaji za prijavu projekata organizacija civilnog društva iz područja zaštite, poštovanja i promicanja ljudskih prava te zaštite od nasilja u obitelji. |
 |
| a. Imaju li žrtve nasilja prema ženama i u obitelji prava na sljedeće usluge: pravno i psihološko savjetovalište, financijsku pomoć, smještaj, obrazovanje, edukaciju i pomoć u pronalaženju zaposlenja. Navedite institucije i vrstu odobrenih usluga. Postoje li i dodatne dostupne usluge – ako postoje, navedite. Jesu li one besplatne? Jesu li žrtve nasilja prema ženama i u obitelji posebno priznate u okviru zakona, internih proceduralnih dokumenata, protokola ili smjernica, kao grupa koja iziskuje posebnu pažnju ili prioritet s ciljem da imaju učinkovit pristup takvim uslugama? Postoji li konkretno pravilo ili preporuka da žrtve nasilja prema ženama i u obitelji treba tretirati na podržavajući način i da na njihove potrebe treba odgovoriti na prikladan način? Ako je odgovor potvrdan, navedite dokument(e). Postoji li pravilo o maksimalnom broju usluga, ili neko vremensko ograničenje za pružanje takve pomoći, ili drugi propis koji bi imao negativan utjecaj na podršku i zaštitu žrtava? Ako postoji, molimo, objasnite. |
|
Odgovor: Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. sadrži poglavlje VI. Zbrinjavanje i potpora žrtvama nasilja u obitelji. Analiza i ocjena postojećeg stanja ukazuje na napredak posljednjih godina. Osim financijske potpore radu savjetovališta i skloništa iz sredstava državnog proračuna, potpora se pruža i ostalim organizacijama civilnog društva koje programski djeluju u cilju prevencije pojave nasilja u obitelji, zaštite žrtava nasilja u obitelji, ostvarenja ravnopravnosti spolova kao i pomoći počinitelju nasilja u obitelji u promjeni njegova ponašanja te se u okviru raspoloživih sredstava državnoga proračuna svake proračunske godine raspisuju natječaji za prijavu projekata organizacija civilnog društva iz područja zaštite, poštovanja i promicanja ljudskih prava te zaštite od nasilja u obitelji. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti brizi o žrtvama nasilja u obitelji, a vezano uz zapošljavanje i rješavanje stambenog pitanja što su ključni uvjeti za osamostaljenje žrtava nasilja, najčešće žena i djece. Podaci iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju nezaposlenih osoba žrtava nasilja u obitelji, uključenih u radionice aktivnog traženja posla i psihosocijalne potpore, aktivnosti profesionalnog usmjeravanja i procjene radne sposobnosti, obrazovne aktivnosti u cilju poboljšanja njihove zapošljivosti, kao i o broju nezaposlenih osoba – žrtava obiteljskog nasilja koje su se zaposlile uz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pokazuju da je tijekom 2009. godine u svim područnim službama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje evidentirano 69 nezaposlenih osoba – žrtava nasilja u obitelji, od kojih je zaposleno njih 13. U razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2010. godine u evidenciji nezaposlenih bile su prijavljene 154 žrtve nasilja u obitelji od kojih je zaposleno njih 20. U cilju povećanja zapošljivosti nezaposlenih osoba – žrtava nasilja u obitelji iste su bile uključene u radionice aktivnog traženja posla i psihosocijalne potpore, aktivnosti profesionalnog usmjeravanja i procjene radne sposobnosti te obrazovne aktivnosti. Ciljevi koji su postavljeni u nacionalnoj strategiji su sljedeći: – osigurati financijsku potporu skloništima za žrtve nasilja u obitelji – osigurati financijsku potporu radu organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji – osigurati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji – osigurati stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji – unaprjeđivati sustav zaštite prava posebno osjetljivih skupina osoba – žrtava nasilja u obitelji. Kako bi se ti ciljevi ostvarili potrebno je: – osigurati financijsku potporu radu skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji koje vode organizacije civilnog društva na području cijele Republike Hrvatske – osigurati zbrinjavanje djece i odraslih osoba žrtava nasilja u obitelji – poticati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na osiguravanje kontinuirane financijske potpore namijenjene radu skloništa za žrtve nasilja u obitelji – financijski poduprijeti provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji – planirati i programirati zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji – poticati poslodavce na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji – osigurati trajno i privremeno stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji sukladno raspoloživim stambenim prostorima. |
 |
| b. Postoje li zakonske osnove ili druge mjere (procedure) koje bi osigurale da žrtve nasilja prema ženama i u obitelji imaju pristup zdravstvenim i socijalnim službama? Jesu li ove žrtve posebno priznate u zakonodavstvu, internim i drugim dokumentima? Jesu li zaposleni u zdravstvu i socijalnim službama obučeni kako postupati prema žrtvama nasilja prema ženama i u obitelji, posebno (a) što su potrebe i prava žrtava i (b) kako koristiti mehanizam upućivanja u cilju osiguranja adekvatne podrška? Trebaju li oni uputitit žrtve policiji, tužiteljstvu ili drugim relevantnim službama? Jesu li zaposleni iz sektora pravosuđa educirani uputiti žrtve na zdravstvene i socijalne službe? Jesu li zdravstvene i socijalne službe adekvatno opremljene (odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima) da osiguraju dugotrajnu pomoć, kao što su savjetovanje, zdravstvenu i financijsku podršku? Postoji li pravilo o maksimalnom broju posjeta tim službama ili ograničenom vremenu za pružanje takve pomoći? Ako postoji, molimo, objasnite. |
| Odgovor: |
| b. Postoje li zakonske osnove ili druge mjere (procedure) koje bi osigurale da žrtve nasilja prema ženama i u obitelji imaju pristup zdravstvenim i socijalnim službama? Jesu li ove žrtve posebno priznate u zakonodavstvu, internim i drugim dokumentima? Jesu li zaposleni u zdravstvu i socijalnim službama obučeni kako postupati prema žrtvama nasilja prema ženama i u obitelji, posebno (a) što su potrebe i prava žrtava i (b) kako koristiti mehanizam upućivanja u cilju osiguranja adekvatne podrška? Trebaju li oni uputitit žrtve policiji, tužiteljstvu ili drugim relevantnim službama? Jesu li zaposleni iz sektora pravosuđa educirani uputiti žrtve na zdravstvene i socijalne službe? Jesu li zdravstvene i socijalne službe adekvatno opremljene (odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima) da osiguraju dugotrajnu pomoć, kao što su savjetovanje, zdravstvenu i financijsku podršku? Postoji li pravilo o maksimalnom broju posjeta tim službama ili ograničenom vremenu za pružanje takve pomoći? Ako postoji, molimo, objasnite. |
| Odgovor: |
|
|
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Centra za žene žrtve rata - ROSA i ni na koji način ne odražava stavove Europske unije, Nacionalne zaklade za razvoj Civilnog društva i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge. | ||
