![]() |
CG |
2015 |
Odaberite člana Konvencije |
Član |
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo |
Članice će prepoznati, podsticati i podržavati, na svim nivoima, rad nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva u borbi protiv nasilja nad ženama i uspostaviti djelotvornu saradnju sa ovim organizacijama. |
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE |
Poređenje između država čl. 9 Udruženja građana i civilno društvo |
PITANJA |
a. Da li postoji zakon koji reguliše rad nevladinih organizacija ili civilnog društva? Kakav je status NVO? Da li postoje zakoni ili podzakonski akti koji regulišu rad NVO na spriječavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Da li su NVO priznate u okviru državnog, regionalnog ili lokalnog zakonodavnog okvira kao aktivni pružaoci usluga, nosioci javnih kampanja, ili drugih vrsta aktivnih subjekata u ovoj oblasti (na primer, imaju ulogu monitoringa ili izvještavanja itd.)? Navedite zakone i uloge vezane za NVO. |
Odgovor: Način osnivanja, upisa i brisanja iz registra, status, organi, finansiranje i druga pitanja od značaja za rad i djelovanje nevladinih organizacija je uređeno Zakonom o nevladinim organizacijama. U smislu ovog Zakona, udruženje je dobrovoljna neprofitna organizacija sa članstvom, koju osnivaju domaća i/ili strana fizička i/ili pravna lica, radi ostvarivanja određenih zajedničkih ili opštih ciljeva i interesa. Nevladina organizacija stiče svojstvo pravnog lica danom upisa u registar. |
a. Da li postoji zakon koji reguliše rad nevladinih organizacija ili civilnog društva? Kakav je status NVO? Da li postoje zakoni ili podzakonski akti koji regulišu rad NVO na spriječavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i u porodici? Da li su NVO priznate u okviru državnog, regionalnog ili lokalnog zakonodavnog okvira kao aktivni pružaoci usluga, nosioci javnih kampanja, ili drugih vrsta aktivnih subjekata u ovoj oblasti (na primer, imaju ulogu monitoringa ili izvještavanja itd.)? Navedite zakone i uloge vezane za NVO. |
Odgovor: Način osnivanja, upisa i brisanja iz registra, status, organi, finansiranje i druga pitanja od značaja za rad i djelovanje nevladinih organizacija je uređeno Zakonom o nevladinim organizacijama. U smislu ovog Zakona, udruženje je dobrovoljna neprofitna organizacija sa članstvom, koju osnivaju domaća i/ili strana fizička i/ili pravna lica, radi ostvarivanja određenih zajedničkih ili opštih ciljeva i interesa. Nevladina organizacija stiče svojstvo pravnog lica danom upisa u registar. Ne postoji poseban zakon ili podzakonski akt koji propisuje rad nevladinih organizacija u vezi sa sprječavanjem i suzbijanjem nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Ipak, nevladine organizacije su prepoznate kao ključni partner u prevenciji i zaštiti od nasilja, što se potvrđuje Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Naime, pomenuti Zakon dozvoljava pružanje zaštite i od strane nevladinih udruženja. Takođe, predstavnici nevladinih organizacija koje se bave zaštitom od nasilja mogu biti angažovani kao dio multidisciplinarnog tima Centra za socijalni rad i kao povjerljiva lica koja prate žrtve nasilja kroz sve postupke koje su u vezi sa zaštitom. Dodatno, Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici predviđa ravnopravno učešće nevladinih organizacija u ostvarivanju prava na život bez nasilja, prepoznajući NVO kao značajan resurs i sa kojima institucije treba da razvijaju partnerstvo. U tom smislu, Protokol predviđa saradnju policije i centra za socijalni rad sa nevladinim organizacijama, ali je praksa , kada je ta saradnja u pitanju, neujednačena i razlikuje se od opštine do opštine. Osim toga, NVO sektoru je priznata uloga i u zakonodavnoj oblasti. Naime, odredbama Uredbe o načinu i postupku ostvarivanja saradnje organa državne uprave i nevladinih organizacija1 se propisuje da organi državne uprave, prilikom izrade i donošenja akata iz godišnjeg programa rada (strategija i analiza stanja u određenoj oblasti, nacrta i predloga zakona, drugih propisa i podzakonskih akata kojima se uređuje način ostvarivanja sloboda i prava građana), obezbjeđuju konsultovanje sa nevladinim organizacijama održavanjem sastanaka (seminari, okrugli stolovi, radionice i dr.) i pisanom i elektronskom komunikacijom (dostavljanje predloga, sugestija, komentara i dr.). Dalje, Zakon o rodnoj ravnopravnosti predviđa uspostavljanje saradnje između Ministarstva za zaštitu ljudskih i manjinskih prava i nevladine organizacije. Shodno navedenom, predviđena je participacija predstavnika/ce nevladinog sektora u Komisiji za praćenje sprovođenja Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2013-2017. Zakon o zabrani diskriminacije daje organizacijama mogućnost za podnošenje pritužbe Zaštitniku/ci i/ili pokretanje sudskog postupka u ime diskriminisanog lica ili grupe lica, uz njihov pristanak. Prepoznata je i uloga NVO sektora u radu Komisije za praćenje, procjene i sprovođenja aktivnosti predviđenih Strategijom zaštite od nasilja u porodici koju je formiralo Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Međutim ,ova uloga je do sada bila samo formalna, jer se Komisija nije aktivno bavila aktivnostima zbog kojih je osnovana i sastajala se svega jednom godišnje. Još uvijek nedostaje izvještaj Komisije za 2014. godinu. Strategijom zaštite od nasilja u porodici nevladin sektor je označen i kao jedan od nosilaca aktivnosti koje su usmjerene na unaprjeđenje sistema zaštite od nasilja u porodici, kao što su izrada predloga izmjena i dopuna propisa koji se tiču oblasti zaštite od nasilja u porodici i praćenje sprovođenja zakona kroz obavezne godišnje izvještaje prema standardizovanim obrascima. |
b. U principu, da li je NVO zajednica aktivna u ovoj oblasti? Možete li da navedete broj organizacija koje se bave pitanjima nasilja prema ženama i u porodici, vrstu djelatnosti (pružaoci usluga, monitoring, fokus na istraživanju i/ili politikama itd.), broj korisnika itd.? Da li postoje državne, regionalne i lokalne mreže ovih nevladinih organizacija? Koja je njihova uloga? Da li NVO sarađuju sa državnim/drugim akterima na zaštiti, sprječavanju, gonjenju, kažnjavanju, i/ili lakšoj restituciji tih žrtava? Ako postoje, navedite aspekt njihovog rada? Ako postoje koordinacija i saradnja između NVO i državnih organa, da li je institucionalizovana u okviru zakona ili politika, ili su više neformalne prirode? Navedite. |
Odgovor: U Crnoj Gori postoje zvanično 53 NVO koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti a koje su registrovane kod Ministarstva unutrašnjih poslova.2 Suštinski je tek 20-tak 3 ŽNVO 4 aktivno, a od toga njih 10-tak obezbjeđuje servise podrške ženama i djeci žrtvama nasilja. ŽNVO su se formirale devedesetih godina pod uticajem regionalnih organizacija i to najprije SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja.5 |
b. U principu, da li je NVO zajednica aktivna u ovoj oblasti? Možete li da navedete broj organizacija koje se bave pitanjima nasilja prema ženama i u porodici, vrstu djelatnosti (pružaoci usluga, monitoring, fokus na istraživanju i/ili politikama itd.), broj korisnika itd.? Da li postoje državne, regionalne i lokalne mreže ovih nevladinih organizacija? Koja je njihova uloga? Da li NVO sarađuju sa državnim/drugim akterima na zaštiti, sprječavanju, gonjenju, kažnjavanju, i/ili lakšoj restituciji tih žrtava? Ako postoje, navedite aspekt njihovog rada? Ako postoje koordinacija i saradnja između NVO i državnih organa, da li je institucionalizovana u okviru zakona ili politika, ili su više neformalne prirode? Navedite. |
Odgovor: U Crnoj Gori postoje zvanično 53 NVO koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti a koje su registrovane kod Ministarstva unutrašnjih poslova.2 Suštinski je tek 20-tak 3 ŽNVO 4 aktivno, a od toga njih 10-tak obezbjeđuje servise podrške ženama i djeci žrtvama nasilja. ŽNVO su se formirale devedesetih godina pod uticajem regionalnih organizacija i to najprije SOS telefoni za žene i djecu žrtve nasilja.5 Ove NVO pokušavaju da naprave pritisak na javnost kako bi se prihvatili standardi demokratskih društava. Postoji realna opasnost da njihov uticaj, zbog negativne društvene i političke klime umjesto, da jača, bude slabiji, jer nemaju održiv sistem finansiranja. Opstanak im zavisi od sposobnosti da se nametnu na konkursima međunarodnih donatora koji podržavaju razvoj ljudskih prava generalno što za posledicu ima regresiju u broju aktivnih žena i ženskih grupa u poslednjih 15 godina. ŽNVO koje se bave zaštitom žena od nasilja i zaštitom od porodičnog nasilja pružaju besplatnu emocionalnu podršku, pravnu pomoć, zastupanje pred sudom, psihološku pomoć, pratnju povjerljivog lica, posredovanje u institucijama sistema, smještaj u skloništa, transport iz skloništa u slučaju ugrožene bezbjednosti žrtve. Trenutno u Crnoj Gori postoje tri skloništa koja vode ženske nevladine organizacije (ŽNVO) : SOS telefon Nikšić, Sigurna ženska kuća Podgorica i Otvoreni Centar Bona fide Pljevlja. Besplatnu pravnu pomoć pruža mali broj organizacija, a zastupanje pred sudom trenutno obezbjeđuje samo NVO Centar za ženska prava iz Podgorice koji pruža usluge i klijentkinjama drugih ženskih nevladinih organizacija. Nažalost, ovaj servis je gotovo nedostupan u manjim opštinama na sjeveru Crne Gore i u ruralnim oblastima gdje nema specijalizovanih servisa podrške. Ženske NVO takođe realiziju programe iz oblasti: javnog zastupanja, reproduktivnog zdravlja, osnaživanja samohranih majki, socio-ekonomskog osnaživanja žena pripadnica vulnerabilnih grupa, edukacije namijenjene predstavnicima institucija sistema, pokreću inicijative za izmjenu zakona, sprovode istraživanja, monitoring zakona u oblasti zaštite od porodičnog nasilja, a bave se izdavačkom djelatnošću. Formalno je uspostavljena samo ženska RAE mreža PRVA koja se bavi unapređenjem položaja Romkinja i Egipćanki, ostale mreže su neformalnog tipa i okupljene su oko određenih incijativa i srodnih polja rada. Vlada Crne Gore je 2009. godine donijela Strategiju saradnje Vlade Crne Gore i NVO. ŽNVO uglavnom djeluju u lokalnim okvirima pa se saradnja ostvaruje sa CSR, policijom, sudovima, domovima zdravlja. Najčešći oblici saradnje ŽNVO i institucija su u urgentnim situacijama nasilja ili kroz učešće na treninzima i seminarima. SOS telefoni imaju formalizovanu saradnju sa lokalnim institucijama u Nikšiću, Podgorici, Beranama, Bijelom Polju i Ulcinju kroz potpisane Memorandume o razumijevanju i saradnji, a saradnja ŽNVO koje vode SOS telefone saOdjeljenjem za rodnu ravnopravnost koje djeluje pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava je formalizovana potpisivanjem Memoranduma o saradnji. Dio ŽNVO koje se bave zaštitom žena od nasilja (Crnogorski ženski lobi, Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić) takođe imaju formalizovanu saradnju sa Kancelarijom za borbu protiv trgovine ljudima kroz potpisan Memorandum o razumijevanju i saradnji. Kao što je već gore pomenuto, saradnja NVO sa institucijama je definisana kroz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, prevashodno kroz članove koji se odnose na multidisciplinarni pristup i rad povjerljivih lica. NVO koje pružaju zaštitu žrtvama nasilja su članovi lokalnih multidisciplinarnih timova pri centrima za socijalni rad. Uloga predstavnica NVO u ovim timovima, a samim tim i uticaj su ograničena činjenicom da su u ogromnoj manjini tj. jedinke koje preglasaju predstavnici/ce institucija. |
[1] Službeni list CG, br. 7/2012. [2] Registar NVO koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti preuzet sa: http://www.dokumenta.me/nvo/ [3] Stanje ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori, Anima-Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor, 2009. https://rtcg.files.wordpress.com/2010/11/stanje-zenskih-prava-u-crnoj-gori.pdf [4] ŽNVO – ženske nevladine organizacije [5] Prvi SOS telefon za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja osnovan je1996.godine. |