|
|
CG | ||
|
| CG |
| 2014 |
| Odaberite člana Konvencije |
| Član |
| Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaÅ¡tita |
|
1. ÄŒlanice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da nadležni organi unutrašnjih poslova odgovore na sve vidove nasilja obuhvaćene Konvencijom odmah i na odgovarajući naÄin i ponude odgovarajuću i neposrednu zaštitu žrtvama. 2. ÄŒlanice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da se odgovorni organi unutrašnjih poslova ukljuÄe odmah i na odgovarajući naÄin u prevenciju i zaštitu od svih oblika nasilja obuhvaćenih ovom Konvencijom, ukljuÄujući i upotrebu preventivnih operativnih mjera i prikupljanje dokaza. |
|
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom) 1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni) 2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju 3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni 4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE |
||
| Poređenje između država čl. 50 Neposredni odgovor, prevencija i zaÅ¡tita | ||
| PITANJA |
| a. Navedite prava i dužnosti organa za sprovoÄ‘enje zakona u vezi sa sluÄajevima nasilja prema ženama (na primjer, da li imaju pravo da uÄ‘u u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li da daju savjete o pomoći žrtvi itd.)? Da li policija ima specijalno obuÄene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, ukljuÄujući i visoke zvaniÄnike? Koja su pravila o prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo vas, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
| Odgovor: Zakonik o kriviÄnom postupku sadrži generalne odredbe primjenjive bez obzira na konkretno kriviÄno djelo, u skladu sa kojim policija ima niz ovlašÄ‡enja i dužnosti. Naime, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno kriviÄno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da obavijesti državnog tužioca i samoinicijativno ili po zahtjevu državnog tužioca preduzme potrebne mjere da se pronaÄ‘e uÄinilac kriviÄnog djela, da se uÄinilac ili sauÄesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i obezbijede tragovi kriviÄnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno voÄ‘enje kriviÄnog postupka. |
 |
| a. Navedite prava i dužnosti organa za sprovoÄ‘enje zakona u vezi sa sluÄajevima nasilja prema ženama (na primjer, da li imaju pravo da uÄ‘u u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li da daju savjete o pomoći žrtvi itd.)? Da li policija ima specijalno obuÄene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, ukljuÄujući i visoke zvaniÄnike? Koja su pravila o prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo vas, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)? |
|
Odgovor: Zakonik o kriviÄnom postupku sadrži generalne odredbe primjenjive bez obzira na konkretno kriviÄno djelo, u skladu sa kojim policija ima niz ovlašÄ‡enja i dužnosti. Naime, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno kriviÄno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da obavijesti državnog tužioca i samoinicijativno ili po zahtjevu državnog tužioca preduzme potrebne mjere da se pronaÄ‘e uÄinilac kriviÄnog djela, da se uÄinilac ili sauÄesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i obezbijede tragovi kriviÄnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno voÄ‘enje kriviÄnog postupka. U cilju ispunjenja pobrojanih dužnosti, policija može preduzeti niz radnji. TakoÄ‘e, policijski službenici mogu uhapsiti lice zateÄeno pri izvršenju kriviÄnog djela ili ukoliko postoje razlozi za pritvor (kao, na primjer, opasnost od ponavljanja kriviÄnog dela, uticaj na svjedoke). Osim toga, ovlašÄ‡eni policijski službenik može i bez naredbe suda ući u tuÄ‘i stan ili druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje, ako držalac stana to traži ili ako je to neophodno radi sprjeÄavanja vršenja kriviÄnog djela ili neposrednog hvatanja uÄinioca kriviÄnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. TakoÄ‘e, policijski službenici mogu i bez naredbe i bez prisustva svjedoka pretresti lice prilikom izvršenja naredbe o prinudnom dovoÄ‘enju ili prilikom lišenja slobode, ako postoji sumnja da lice posjeduje oružje ili oruÄ‘e za napad ili ako postoji sumnja da će lice odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od njega oduzeti kao dokaz u kriviÄnom postupku. Kao dopuna generalnim odredbama iz Zakonika o kriviÄnom postupku, Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici sadrži principe rada i postupanja konkretno u sluÄajevima nasilja u porodici. Primjera radi, policija je dužna da u sluÄaju saznanja (dojave) o nasilju u porodici hitno, bez odlaganja, na mjesto dogaÄ‘aja uputi najmanje dva policijska službenika, po mogućnosti par muško-žensko radi provjere dojave, ali ovaj minimalni standard najÄešÄ‡e nije moguće ispoštovati zbog malog broja žena u policiji. Protokolom je predviÄ‘eno da policija prilikom ulaska u stan i druge prostorije zauzme položaj koji onemogućava kontakt izmeÄ‘u žrtve nasilja i uÄinioca nasilja, osigura mjesto dogaÄ‘aja, drži uÄinioca nasilja pod stalnim nadzorom. Prilikom razgovora sa žrtvom nasilja, uÄnilac nasilja ne smije biti prisutan u istoj prostoriji. Sa žrtvom nasilja je potrebno obaviti nesmetan razgovor u zasebnoj prostoriji, zapoÄinjući razgovor pitanjem „Što se desilo?“, te pribaviti potrebne podatke o eventualnoj potrebi zdravstvene pomoći, upoznati žrtvu nasilja s njenim pravima (izbor povjerljivog lica, besplatna pravna pomoć, sklonište...), upoznati žrtvu s mogućnošÄ‡u odlaska u sklonište, te u sluÄaju potrebe žrtvu nasilja odvesti u isto, i o navedenoj Äinjenici samo izvijestiti nadležne institucije, ne odajući taj podatak uÄiniocu nasilja niti drugim Älanovima porodice. U sluÄaju potrebe, a prema želji žrtve nasilja, istoj pružiti pomoć i otpratiti je na sigurno mjesto za boravak koje žrtva nasilja odabere. Najzad, policija je dužna izvršiti terensku provjeru porodice u pravilnim razmacima unutar šest mjeseci, a po potrebi i ÄešÄ‡e u dužem trajanju i izraditi analizu rizika uÄinioca nasilja. Veoma je važno da policija ispoštuje sve navedene korake jer od njihove procjene zavisi kvalitet zaštite žrtava na terenu. Jednako je znaÄajno da službenici/ce policije saÄine što detaljnije izvještaje o zateÄenom stanju jer se suÄ‘enje zasniva na materijalnim dokazima i izjavama aktera dogaÄ‘aja. Izvještaji u postupku mogu biti presudni, obzirom da žrtve u postupku Äesto koriste zakonsko pravo da ne svjedoÄe. MeÄ‘utim, nema pouzdanih podataka u kojoj mjeri se obaveze iz Protokola zaista sprovode. Pravosudni organi su dužni osigurati žrtvu nasilja prilikom dolaska u sud, te osigurati posebnu prostoriju za žrtvu nasilja do davanja iskaza (fiziÄki je odvojiti od uÄinioca nasilja). Razdvajanje žrtve i poÄinioca nasilja se zbog ograniÄenih kapaciteta sudova u praksi ne realizuje. Pored nabrojanih ovlašÄ‡enja iz Zakonika o kriviÄnom postupku i Protokola o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici, policja može postupati i na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Zakon obavezuje policijskog službenika da prati žrtvu u stan ili drugi prostor za stanovanje prilikom uzimanja liÄnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu ili radi obezbjeÄ‘enja privremenog smještaja i zbrinjavanja žrtve osim ako se žrtva tome izriÄito protivi. Osim toga, predviÄ‘ene su zaštitne mjere, koje uglavnom sprovodi policija, a koje su analizirane u okviru sljedećeg pitanja. |
 |
| b. Kakve mjere organi za sprovoÄ‘enje zakona mogu da primijene u cilju zaštite žrtava i sprjeÄavanja nasilja? |
| Odgovor: KriviÄni zakonik daje mogućnost izricanja uÄiniocu kriviÄnog djela nasilja u porodici ili u porodiÄnoj zajednici mjere bezbjednosti zabrana približavanja i/ili udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje, ako postoji opasnost da bi uÄinilac mogao ponovo izvršiti to kriviÄno djelo. Sud će o pravosnažno izreÄenoj mjeri obavijestiti posebnu organizacionu jedinicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuÄ‘a koja inaÄe vrši nadzor nad sprovoÄ‘enjem uslovnog otpusta. |
|
| b. Kakve mjere organi za sprovoÄ‘enje zakona mogu da primijene u cilju zaštite žrtava i sprjeÄavanja nasilja? |
|
Odgovor: KriviÄni zakonik daje mogućnost izricanja uÄiniocu kriviÄnog djela nasilja u porodici ili u porodiÄnoj zajednici mjere bezbjednosti zabrana približavanja i/ili udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje, ako postoji opasnost da bi uÄinilac mogao ponovo izvršiti to kriviÄno djelo. Sud će o pravosnažno izreÄenoj mjeri obavijestiti posebnu organizacionu jedinicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuÄ‘a koja inaÄe vrši nadzor nad sprovoÄ‘enjem uslovnog otpusta. U okviru prekršajne zaštite, Zakon o zaštiti od nasija u porodici predviÄ‘a zaštitne mjere: udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, zabrana približavanja, zabrana uznemiravanja i uhoÄ‘enja, obavezno lijeÄenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman. Zaštitne mjere udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, zabrana približavanja žrtvi i zabrana uznemiravanja i uhoÄ‘enja žrtve izvršava organizaciona jedinica Uprave policije na Äijem podruÄju žrtva ima prebivalište odnosno boravište. Rukovodilac organizacione jedinice odreÄ‘uje policijskog službenika koji će rukovoditi izvršenjem zaštitne mjere.1 Policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, na osnovu obavještenja nadležnih organa i institucija, podataka iz evidencija koje, u skladu sa zakonom, vodi Uprava policije i podataka dobijenih od žrtve i lica iz njenog radnog i životnog okruženja, saÄinjava procjenu ugroženosti žrtve koja sadrži podatke o uÄiniocu nasilja u porodici, njegovom prijavljivanju i ponašanju nakon izricanja zaštitne mjere, ukoliko mu je zaštitna mjera ranije izricana, podatke o žrtvi i njenom ponašanju nakon izricanja zaštitne mjere i procjenu ponašanja uÄinioca nasilja u porodici i žrtve u toku trajanja zaštitne mjere. Na osnovu procjene, policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, uz saglasnost neposrednog rukovodioca ili lica koje on ovlasti, donosi Plan izvršenja zaštitne mjere. Plan izvršenja zaštitne mjere sadrži, izmeÄ‘u ostalog, podatke o mjerama i radnjama koje će se sprovoditi tokom trajanja zaštitne mjere, policijskim službenicima odreÄ‘enim za izvršenje mjera i radnji sa rokovima izvršenja, granice mjesta ili podruÄja za izvršenje zaštitne mjere, naÄin upoznavanja ostalih policijskih službenika sa zaštitnom mjerom i planom njenog izvršenja. Policija je dužna žrtvu nasilja upoznati sa zaštitnom mjerom udaljenja ili približavanja od strane uÄinioca nasilja, Äinjenicama što se sve podrazumijeva pod uznemiravanjem, kao i brojem telefona policijskog službenika zaduženog za sprovoÄ‘enje izreÄene zaštitne mjere. Nema pouzdanih informacija da li policija ima uspostavljenu praksu izrade sigurnosnog plana.Žrtve nasilja koje se za pomoć obrate ženskim nevladinim organizacijama navode da nemaju znanja o tome da li se pomenuti planovi izraÄ‘uju. Nadalje, nemaju dovoljno informacija ni o tome kako, kada i koga kontaktirati kada nasilnik prekrši zaštitne mjere2. U toku trajanja zaštitne mjere policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, najmanje jednom nedjeljno, neposrednom rukovodiocu ili licu koje on ovlasti podnosi izvještaj o sprovoÄ‘enju zaštitne mjere. Na osnovu izvještaja, neposredni rukovodilac ili lice koje on ovlasti utvrÄ‘uje da li uÄinilac nasilja u porodici postupa u skladu sa izreÄenom zaštitnom mjerom.3 U praksi policija propušta da vrši nadzor nad poštovanjem zaštitnih mjera i da samoinicijativno informiše tužilaštvo u sluÄaju njihovog nepoštovanja. U skladu sa Äl. 3 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana sprovodi se u zdravstvenoj ustanovi koja je obuhvaćena mrežom zdravstvenih ustanova, koja se nalazi u mjestu prebivališta, odnosno boravišta ili koja je najbliža mjestu prebivališta, odnosno boravišta uÄinioca nasilja u porodici. UÄinilac nasilja u porodici dužan je da se javi zdravstvenoj ustanovi u roku odreÄ‘enom u rješenju o odreÄ‘ivanju zaštitne mjere. Ukoliko se uÄinilac nasilja u porodici nije javio u zdravstvenu ustanovu u roku odreÄ‘enom u rješenju o izreÄenoj zaštitnoj mjeri, ustanova o tome obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru i centar za socijalni rad.4 Za svakog poÄinioca nasilja u porodici zdravstvena ustanova izraÄ‘uje individualni plan odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere koji sadrži, izmeÄ‘u ostalog, naÄin na koji se zaštitna mjera sprovodi (individualno ili grupno), obaveze u sprovoÄ‘enju zaštitne mjere, datum poÄetka psihosocijalnog tretmana, naÄin praćenja ponašanja poÄinioca nasilja tokom trajanja tretmana, orijentaciona dužina trajanja psihosocijalnog tretmana, kao i postupanje u kriznim situacijama. U izradi individualnog plana uÄestvuje i predstavnik centra za socijalni rad.5 Nadležni organ zdravstvene ustanove je dužan da obrazuje struÄni tim za sprovoÄ‘enje zaštitne mjere koji je edukovan za sprovoÄ‘enje te mjere. Zaštitnu mjeru sprovodi struÄni tim koji Äine doktor specijalista iz oblasti psihijatrije, psiholog, socijalni radnik i medicinska sestra.6 Ako poÄinilac nasilja u porodici redovno ne prisustvuje psihosocijalnom tretmanu ili ukoliko struÄni tim procijeni da, i pored redovnog prisustva, tretman neće dovesti do promjene u ponašanju nasilnika, o tome odmah obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru, kao i centar za socijalni rad.7 Ukoliko struÄni tim procijeni da je tokom sprovoÄ‘enja zaštitne mjere potrebno prisustvo žrtve nasilja u porodici ona može biti ukljuÄena u psihosocijalni tretman samo uz njen pristanak.8 O sprovedenom psihosocijalnom tretmanu struÄni tim, u pisanom obliku, obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru i centar za socijalni rad.9 O nedostacima implementacije ove zaštitne mjere vidjeti analizu Äl. 16. Prema Izvještaju Zaštitnika za ljudska prava i slobode za 2014. godinu, mjera obaveznog lijeÄenja nasilnika od bolesti zavisnosti se veoma neažurno sprovodi, zbog preopterećenosti kapaciteta Psihijatrijske bolnice u Kotoru, a tretmani odvikavanja od nasilja se još uvijek ne sprovode. Dakle, iako postoji pravni okvir koji je usaglašen sa standardima iz Konvencije, u praksi izostaje njihova dosljedna primjena, pa je, stoga, potrebno preduzeti mjere u pravcu unaprijeÄ‘enja njihove implementacije. |
|
|
|
[1] ÄŒl. 3 Pravilnika o bližem naÄinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrana približavanja i zabrana uznemiravanja i uhoÄ‘enja. [2] Izvor, Arhiva SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i arhiva Sigurne ženske kuće [3] ÄŒl. 7 Pravilnika o bližem naÄinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrana približavanja i zabrana uznemiravanja i uhoÄ‘enja. [4] ÄŒl. 4 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. [5] ÄŒl. 5 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. [6] ÄŒl. 6 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. [7] ÄŒl. 7 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. [8] ÄŒl. 8 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. [9] ÄŒL. 9 Pravilnika o bližem naÄinu odreÄ‘ivanja i sprovoÄ‘enja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana. |
|
|
|
| Kampanju podržavaju: | ||
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora. | ||
| Kampanju podržavaju: | ||
|
|
||
| Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora. | ||
