A tolerišem nasilje nad ženama.
A tolerišem nasilje nad ženama.
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
1. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da nadležni organi unutrašnjih poslova odgovore na sve vidove nasilja obuhvaćene Konvencijom odmah i na odgovarajući način i ponude odgovarajuću i neposrednu zaštitu žrtvama.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedile da se odgovorni organi unutrašnjih poslova uključe odmah i na odgovarajući način u prevenciju i zaštitu od svih oblika nasilja obuhvaćenih ovom Konvencijom, uključujući i upotrebu preventivnih operativnih mjera i prikupljanje dokaza.
 
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom)
1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni)
2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju
3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni
4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE
Opšta procjena čl. 50 Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Poređenje između država čl. 50 Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
PITANJA
 
a. Navedite prava i dužnosti organa za sprovođenje zakona u vezi sa slučajevima nasilja prema ženama (na primjer, da li imaju pravo da uđu u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li da daju savjete o pomoći žrtvi itd.)? Da li policija ima specijalno obučene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, uključujući i visoke zvaničnike? Koja su pravila o prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo vas, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)?
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku sadrži generalne odredbe primjenjive bez obzira na konkretno krivično djelo, u skladu sa kojim policija ima niz ovlašćenja i dužnosti. Naime, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da obavijesti državnog tužioca i samoinicijativno ili po zahtjevu državnog tužioca preduzme potrebne mjere da se pronađe učinilac krivičnog djela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i obezbijede tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka.
PLUS
a. Navedite prava i dužnosti organa za sprovođenje zakona u vezi sa slučajevima nasilja prema ženama (na primjer, da li imaju pravo da uđu u prostor u kojem je osoba pod rizikom, mogu li da daju savjete o pomoći žrtvi itd.)? Da li policija ima specijalno obučene službenike za rad sa žrtvom? Kakav je odnos u broju muških i ženskih službenika u policiji, uključujući i visoke zvaničnike? Koja su pravila o prikupljanju dokaza, saslušanju (molimo vas, provjerite stav 258 Eksplanatornog izveštaja)?
Odgovor: Zakonik o krivičnom postupku sadrži generalne odredbe primjenjive bez obzira na konkretno krivično djelo, u skladu sa kojim policija ima niz ovlašćenja i dužnosti. Naime, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da obavijesti državnog tužioca i samoinicijativno ili po zahtjevu državnog tužioca preduzme potrebne mjere da se pronađe učinilac krivičnog djela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i obezbijede tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka. U cilju ispunjenja pobrojanih dužnosti, policija može preduzeti niz radnji. Takođe, policijski službenici mogu uhapsiti lice zatečeno pri izvršenju krivičnog djela ili ukoliko postoje razlozi za pritvor (kao, na primjer, opasnost od ponavljanja krivičnog dela, uticaj na svjedoke). Osim toga, ovlašćeni policijski službenik može i bez naredbe suda ući u tuđi stan ili druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje, ako držalac stana to traži ili ako je to neophodno radi sprječavanja vršenja krivičnog djela ili neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Takođe, policijski službenici mogu i bez naredbe i bez prisustva svjedoka pretresti lice prilikom izvršenja naredbe o prinudnom dovođenju ili prilikom lišenja slobode, ako postoji sumnja da lice posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji sumnja da će lice odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od njega oduzeti kao dokaz u krivičnom postupku.

Kao dopuna generalnim odredbama iz Zakonika o krivičnom postupku, Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici sadrži principe rada i postupanja konkretno u slučajevima nasilja u porodici. Primjera radi, policija je dužna da u slučaju saznanja (dojave) o nasilju u porodici hitno, bez odlaganja, na mjesto događaja uputi najmanje dva policijska službenika, po mogućnosti par muško-žensko radi provjere dojave, ali ovaj minimalni standard najčešće nije moguće ispoštovati zbog malog broja žena u policiji. Protokolom je predviđeno da policija prilikom ulaska u stan i druge prostorije zauzme položaj koji onemogućava kontakt između žrtve nasilja i učinioca nasilja, osigura mjesto događaja, drži učinioca nasilja pod stalnim nadzorom. Prilikom razgovora sa žrtvom nasilja, učnilac nasilja ne smije biti prisutan u istoj prostoriji. Sa žrtvom nasilja je potrebno obaviti nesmetan razgovor u zasebnoj prostoriji, započinjući razgovor pitanjem „Što se desilo?“, te pribaviti potrebne podatke o eventualnoj potrebi zdravstvene pomoći, upoznati žrtvu nasilja s njenim pravima (izbor povjerljivog lica, besplatna pravna pomoć, sklonište...), upoznati žrtvu s mogućnošću odlaska u sklonište, te u slučaju potrebe žrtvu nasilja odvesti u isto, i o navedenoj činjenici samo izvijestiti nadležne institucije, ne odajući taj podatak učiniocu nasilja niti drugim članovima porodice. U slučaju potrebe, a prema želji žrtve nasilja, istoj pružiti pomoć i otpratiti je na sigurno mjesto za boravak koje žrtva nasilja odabere. Najzad, policija je dužna izvršiti terensku provjeru porodice u pravilnim razmacima unutar šest mjeseci, a po potrebi i češće u dužem trajanju i izraditi analizu rizika učinioca nasilja. Veoma je važno da policija ispoštuje sve navedene korake jer od njihove procjene zavisi kvalitet zaštite žrtava na terenu. Jednako je značajno da službenici/ce policije sačine što detaljnije izvještaje o zatečenom stanju jer se suđenje zasniva na materijalnim dokazima i izjavama aktera događaja. Izvještaji u postupku mogu biti presudni, obzirom da žrtve u postupku često koriste zakonsko pravo da ne svjedoče. Međutim, nema pouzdanih podataka u kojoj mjeri se obaveze iz Protokola zaista sprovode. Pravosudni organi su dužni osigurati žrtvu nasilja prilikom dolaska u sud, te osigurati posebnu prostoriju za žrtvu nasilja do davanja iskaza (fizički je odvojiti od učinioca nasilja). Razdvajanje žrtve i počinioca nasilja se zbog ograničenih kapaciteta sudova u praksi ne realizuje.

Pored nabrojanih ovlašćenja iz Zakonika o krivičnom postupku i Protokola o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici, policja može postupati i na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Zakon obavezuje policijskog službenika da prati žrtvu u stan ili drugi prostor za stanovanje prilikom uzimanja ličnih stvari koje su joj neophodne u svakodnevnom životu ili radi obezbjeđenja privremenog smještaja i zbrinjavanja žrtve osim ako se žrtva tome izričito protivi. Osim toga, predviđene su zaštitne mjere, koje uglavnom sprovodi policija, a koje su analizirane u okviru sljedećeg pitanja.
MINUS
b. Kakve mjere organi za sprovođenje zakona mogu da primijene u cilju zaštite žrtava i sprječavanja nasilja?
Odgovor: Krivični zakonik daje mogućnost izricanja učiniocu krivičnog djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici mjere bezbjednosti zabrana približavanja i/ili udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje, ako postoji opasnost da bi učinilac mogao ponovo izvršiti to krivično djelo. Sud će o pravosnažno izrečenoj mjeri obavijestiti posebnu organizacionu jedinicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa koja inače vrši nadzor nad sprovođenjem uslovnog otpusta.
PLUS
b. Kakve mjere organi za sprovođenje zakona mogu da primijene u cilju zaštite žrtava i sprječavanja nasilja?
Odgovor: Krivični zakonik daje mogućnost izricanja učiniocu krivičnog djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici mjere bezbjednosti zabrana približavanja i/ili udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje, ako postoji opasnost da bi učinilac mogao ponovo izvršiti to krivično djelo. Sud će o pravosnažno izrečenoj mjeri obavijestiti posebnu organizacionu jedinicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa koja inače vrši nadzor nad sprovođenjem uslovnog otpusta.

U okviru prekršajne zaštite, Zakon o zaštiti od nasija u porodici predviđa zaštitne mjere: udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, zabrana približavanja, zabrana uznemiravanja i uhođenja, obavezno liječenje od zavisnosti i obavezni psihosocijalni tretman.

Zaštitne mjere udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, zabrana približavanja žrtvi i zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve izvršava organizaciona jedinica Uprave policije na čijem području žrtva ima prebivalište odnosno boravište. Rukovodilac organizacione jedinice određuje policijskog službenika koji će rukovoditi izvršenjem zaštitne mjere.1

Policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, na osnovu obavještenja nadležnih organa i institucija, podataka iz evidencija koje, u skladu sa zakonom, vodi Uprava policije i podataka dobijenih od žrtve i lica iz njenog radnog i životnog okruženja, sačinjava procjenu ugroženosti žrtve koja sadrži podatke o učiniocu nasilja u porodici, njegovom prijavljivanju i ponašanju nakon izricanja zaštitne mjere, ukoliko mu je zaštitna mjera ranije izricana, podatke o žrtvi i njenom ponašanju nakon izricanja zaštitne mjere i procjenu ponašanja učinioca nasilja u porodici i žrtve u toku trajanja zaštitne mjere. Na osnovu procjene, policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, uz saglasnost neposrednog rukovodioca ili lica koje on ovlasti, donosi Plan izvršenja zaštitne mjere. Plan izvršenja zaštitne mjere sadrži, između ostalog, podatke o mjerama i radnjama koje će se sprovoditi tokom trajanja zaštitne mjere, policijskim službenicima određenim za izvršenje mjera i radnji sa rokovima izvršenja, granice mjesta ili područja za izvršenje zaštitne mjere, način upoznavanja ostalih policijskih službenika sa zaštitnom mjerom i planom njenog izvršenja.

Policija je dužna žrtvu nasilja upoznati sa zaštitnom mjerom udaljenja ili približavanja od strane učinioca nasilja, činjenicama što se sve podrazumijeva pod uznemiravanjem, kao i brojem telefona policijskog službenika zaduženog za sprovođenje izrečene zaštitne mjere. Nema pouzdanih informacija da li policija ima uspostavljenu praksu izrade sigurnosnog plana.Žrtve nasilja koje se za pomoć obrate ženskim nevladinim organizacijama navode da nemaju znanja o tome da li se pomenuti planovi izrađuju. Nadalje, nemaju dovoljno informacija ni o tome kako, kada i koga kontaktirati kada nasilnik prekrši zaštitne mjere2.

U toku trajanja zaštitne mjere policijski službenik koji rukovodi izvršenjem zaštitne mjere, najmanje jednom nedjeljno, neposrednom rukovodiocu ili licu koje on ovlasti podnosi izvještaj o sprovođenju zaštitne mjere. Na osnovu izvještaja, neposredni rukovodilac ili lice koje on ovlasti utvrđuje da li učinilac nasilja u porodici postupa u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom.3

U praksi policija propušta da vrši nadzor nad poštovanjem zaštitnih mjera i da samoinicijativno informiše tužilaštvo u slučaju njihovog nepoštovanja.

U skladu sa čl. 3 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana, zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana sprovodi se u zdravstvenoj ustanovi koja je obuhvaćena mrežom zdravstvenih ustanova, koja se nalazi u mjestu prebivališta, odnosno boravišta ili koja je najbliža mjestu prebivališta, odnosno boravišta učinioca nasilja u porodici. Učinilac nasilja u porodici dužan je da se javi zdravstvenoj ustanovi u roku određenom u rješenju o određivanju zaštitne mjere. Ukoliko se učinilac nasilja u porodici nije javio u zdravstvenu ustanovu u roku određenom u rješenju o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ustanova o tome obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru i centar za socijalni rad.4

Za svakog počinioca nasilja u porodici zdravstvena ustanova izrađuje individualni plan određivanja i sprovođenja zaštitne mjere koji sadrži, između ostalog, način na koji se zaštitna mjera sprovodi (individualno ili grupno), obaveze u sprovođenju zaštitne mjere, datum početka psihosocijalnog tretmana, način praćenja ponašanja počinioca nasilja tokom trajanja tretmana, orijentaciona dužina trajanja psihosocijalnog tretmana, kao i postupanje u kriznim situacijama. U izradi individualnog plana učestvuje i predstavnik centra za socijalni rad.5

Nadležni organ zdravstvene ustanove je dužan da obrazuje stručni tim za sprovođenje zaštitne mjere koji je edukovan za sprovođenje te mjere. Zaštitnu mjeru sprovodi stručni tim koji čine doktor specijalista iz oblasti psihijatrije, psiholog, socijalni radnik i medicinska sestra.6

Ako počinilac nasilja u porodici redovno ne prisustvuje psihosocijalnom tretmanu ili ukoliko stručni tim procijeni da, i pored redovnog prisustva, tretman neće dovesti do promjene u ponašanju nasilnika, o tome odmah obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru, kao i centar za socijalni rad.7

Ukoliko stručni tim procijeni da je tokom sprovođenja zaštitne mjere potrebno prisustvo žrtve nasilja u porodici ona može biti uključena u psihosocijalni tretman samo uz njen pristanak.8 O sprovedenom psihosocijalnom tretmanu stručni tim, u pisanom obliku, obavještava organ koji je izrekao zaštitnu mjeru i centar za socijalni rad.9

O nedostacima implementacije ove zaštitne mjere vidjeti analizu čl. 16.

Prema Izvještaju Zaštitnika za ljudska prava i slobode za 2014. godinu, mjera obaveznog liječenja nasilnika od bolesti zavisnosti se veoma neažurno sprovodi, zbog preopterećenosti kapaciteta Psihijatrijske bolnice u Kotoru, a tretmani odvikavanja od nasilja se još uvijek ne sprovode.

Dakle, iako postoji pravni okvir koji je usaglašen sa standardima iz Konvencije, u praksi izostaje njihova dosljedna primjena, pa je, stoga, potrebno preduzeti mjere u pravcu unaprijeđenja njihove implementacije.
MINUS
[1] Čl. 3 Pravilnika o bližem načinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrana približavanja i zabrana uznemiravanja i uhođenja.
[2] Izvor, Arhiva SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i arhiva Sigurne ženske kuće
[3] Čl. 7 Pravilnika o bližem načinu izvršenja zaštitnih mjera udaljenje iz stana, zabrana približavanja i zabrana uznemiravanja i uhođenja.
[4] Čl. 4 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
[5] Čl. 5 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
[6] Čl. 6 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
[7] Čl. 7 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
[8] Čl. 8 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
[9] ČL. 9 Pravilnika o bližem načinu određivanja i sprovođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana.
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL
Centar za enska prava SOS telefon Nikic
Savet Evrope
 
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL Centar za enska prava SOS telefon Nikic Savet Evrope
 
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.