A tolerišem nasilje nad ženama.
A tolerišem nasilje nad ženama.
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 3 – Definicije
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
Član 7 - Sveobuhvatne i koordinirane politike
Član 8 - Finansijska sredstva
Član 9 - Udruženja građana i civilno društvo
Član 10 - Koordinaciono tijelo
Član 11 - Prikupljanje podataka i istraživanje
Član 15 - Obuka stručnjaka
Član 16 - Programi preventivne intervencije i programi za rad sa počiniocima nasilja
Član 18 - Opšte obaveze
Član 19 - Informisanje
Član 20 - Opšte usluge podrške
Član 21 - Pomoć kod pojedinačnih odnosno kolektivnih žalbi
Član 22 - Specijalizovane usluge podrške
Član 23 - Sigurne kuće
Član 24 - SOS telefoni
Član 25 - Podrška za žrtve seksualnog nasilja
Član 26 - Zaštita i podrška za djecu svjedoke
Član 27 - Prijavljivanje
Član 28 - Prijavljivanje stručnjaka
Član 29 - Građanske parnice i pravni ljekovi
Član 30 - Naknada
Član 31 - Starateljstvo, pravo na posjetu i bezbjednost
Član 32 - Građanske posljedice prinudnih brakova
Član 33 - Psihičko nasilje
Član 34 - Proganjanje
Član 35 - Fizičko nasilje
Član 36 - Seksualno nasilje, uključujući silovanje
Član 37 - Prinudni brak
Član 38 - Genitalno sakaćenje žena
Član 39 - Prinudni abortus i prinudna sterilizacija
Član 40 - Seksualno uznemiravanje
Član 41 - Pomaganje odnosno podstrekavanje i pokušaj
Član 42 - Neprihvatljiva opravdanja za krivična djela, uključujući i djela počinjena u ime takozvane „časti“
Član 43 - Važenje krivičnih djela
Član 44 - Nadležnost
Član 45 - Sankcije i mjere
Član 46 - Otežavajuće okolnosti
Član 47 - Presuda treće članice
Član 48 - Zabrana procesa obaveznog alternativnog razrješenja sporova odnosno određivanja kazne
Član 49 - Opšte obaveze
Član 50 - Neposredni odgovor, prevencija i zaštita
Član 51 - Procjena rizika i upravljanje rizikom
Član 52 - Hitne mjere zaštite
Član 53 - Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite
Član 54 - Istrage i dokazi
Član 55 - Postupci ex parte i ex officio
Član 56 - Mjere zaštite
Član 57 - Pravna pomoć
Član 58 - Zastarjelost
Član 59 - Boravišni status
Član 60 - Rodno zasnovani zahtjevi za azil
Član 61 - Zabrana protjerivanja, odnosno vraćanja (non-refoulement)
 
Član 5 - Obaveze država i dužna pažnja
1. Članice će se uzdržati od učešća u bilo kakvom činu nasilja nad ženama i obezbjediti da državni organi, zvaničnici, službenici, ustanove i drugi akteri koji nastupaju u ime države postupaju u skladu sa ovom obavezom.

2. Članice će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere i da sa dužnom pažnjom spreče, istraže, kazne i obezbede reparaciju za djela nasilja obuhvaćena ovom Konvencijom koja učine nedržavni akteri.
 
0 – pitanje nije regulisano zakonom/politikom, ili postojeća regulativa je vrlo daleko od standarda Konvencije (standard iz Konvencije se smatra minimalnim standardom)
1 – postoji regulacija, ali nije postignut standard Konvencije (u rešenju i/ili primjeni)
2 – postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju
3 - postignut standard Konvencije ili sasvim blizu standardu u rešenju i u primjeni
4 – pitanje je u državi riješeno iznad standarda Konvencije SE
Opšta procjena čl. 5 Obaveze država i dužna pažnja
Poređenje između država čl. 5 Obaveze država i dužna pažnja
PITANJA
 
a. Ako postoje definicije o nasilju prema ženama i nasilju u porodici, kakvu vrstu državne odgovornosti one podrazumjevaju? Da li je to pozitivna obaveza – da se spriječi, istraži, kazni i obezbjedi reparacija za žrtve uz potpunu posvećenost (da se zaštite žrtve tih akata uz pomoć nedržavnih aktera) – ili negativna obaveza – da se uzdrže od ovih akcija kada istupaju u ime države?1
Odgovor: Crna Gora je normiranjem oblasti zaštite od nasilja preuzela kako pozitivne tako i negativne obaveze. Prije svega, jemstvom ljudskih prava u okviru najvišeg pravnog akta - Ustava2, Crna Gora se obavezala da obezbijedi uživanje i ostvarivanje istih ne samo u odnosu na postupanja „privatnih lica“ već i u odnosu na postupanja državnih organa. Ustavom nije izričito spomenuto nasilje nad ženama, ali jeste definisana obaveza svakog pojedinca da poštuje prava i slobode drugih. Zabranjuje se svaka posredna i neposredna diskriminacija, garantuje se ravnopravnost muškarca i žene, dostojanstvo i sigurnost čovjeka, nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih pravа, te jednaka zaštita prava i pravično suđenje.
PLUS
a. Ako postoje definicije o nasilju prema ženama i nasilju u porodici, kakvu vrstu državne odgovornosti one podrazumjevaju? Da li je to pozitivna obaveza – da se spriječi, istraži, kazni i obezbjedi reparacija za žrtve uz potpunu posvećenost (da se zaštite žrtve tih akata uz pomoć nedržavnih aktera) – ili negativna obaveza – da se uzdrže od ovih akcija kada istupaju u ime države?1
Odgovor: Crna Gora je normiranjem oblasti zaštite od nasilja preuzela kako pozitivne tako i negativne obaveze. Prije svega, jemstvom ljudskih prava u okviru najvišeg pravnog akta - Ustava2, Crna Gora se obavezala da obezbijedi uživanje i ostvarivanje istih ne samo u odnosu na postupanja „privatnih lica“ već i u odnosu na postupanja državnih organa. Ustavom nije izričito spomenuto nasilje nad ženama, ali jeste definisana obaveza svakog pojedinca da poštuje prava i slobode drugih. Zabranjuje se svaka posredna i neposredna diskriminacija, garantuje se ravnopravnost muškarca i žene, dostojanstvo i sigurnost čovjeka, nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih pravа, te jednaka zaštita prava i pravično suđenje.

Garancije date najvišim pravnim aktom Crne Gore razrađene su nizom zakona u vidu pozitivnih obaveza institucija sistema u Crnoj Gori. Zakon o rodnoj ravnopravnosti predviđa niz posebnih mjera koje institucije sistema u Crnoj Gori trebaju preduzeti i implementirati radi obezbjeđivanja i unapređivanja rodne ravnopravnosti, ali ne sadrži nijedan segment koji se odnosi isključivo na žene koje trpe nasilje.

Pozitivne obaveze izričito su razrađene i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, prije svega u vidu dužnosti nadležnih organa da pruže potpunu i koordinisanu zaštitu žrtavi u zavisnosti od stepena ugroženosti. Osim toga, Zakonom je dat prioritet rješavanju slučajeva nasilja i dužnost organa da obezbijede međusobno obavještavanje i pomoć radi sprječavanja i otkrivanja nasilja, otklanjanja uzroka i pružanja pomoći žrtvi u uspostavljanju uslova za bezbjedan život. Uspostavljena je i dužnost državnog organa, zdravstvene, obrazovne i druge ustanova da prijave policiji učinjeno nasilje. Policija je, po prijavi, dužna bez odlaganja preduzeti radnje i mjere u cilju zaštite žrtve, u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i zakonima kojima se uređuje rad i ovlašćenja policije, prekršajni postupak, krivični postupak i zaštita svjedoka. Karakteristično je i to da je normirana obaveza policijskog službenika da prati žrtvu u stan ili drugi prostor za stanovanje prilikom uzimanja ličnih stvari ili radi obezbjeđenja privremenog smještaja i zbrinjavanja žrtve, osim ako se žrtva tome izričito protivi. Osim toga, Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici detaljnije razrađuje pojedinačne uloge svih subjekata zaštite od nasilja u porodici, apostrofirajući međuinstitucionalnu saradnju.

Dodatno, pozitivne obaveze države se ogledaju u kriminalizaciji nasilja u porodici i povezanih djela. Krivični zakonik u okviru poglavlja „Krivična djela protiv braka i porodice“ normira i sankcioniše nasilje u porodici i rodoskrvnjenje. Krivični zakonik predviđa krivičnu odgovornost i za povredu ravnopravnosti, odnosno za onog ko zbog pripadnosti, odsustva pripadnosti ili zbog razlika u pogledu pola, drugome uskrati ili ograniči prava čovjeka i građanina utvrđena Ustavom, zakonima, drugim propisima, opštim aktima ili potvrđenim međunarodnim ugovorima ili mu na osnovu ove razlike daje povlastice ili pogodnosti. Propisana kazna za navedeno krivično djelo je do tri godine, odnosno od tri mjeseca do pet godina zatvora za službeno lice koje to djelo učini u vršenju službe. Krivični zakonik sankcioniše i kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima od strane Crne Gore, na osnovu razlike u rasi, boji kože, nacionalnosti, etničkom porijeklu ili nekom drugom ličnom svojstvu.3

Krivično djelo silovanje definisano je članom 204 Krivičnog zakonika i osnovna propisana kazna je zatvorska u trajanju od dvije do deset godina. U izuzetnim slučajevima, a to su nanošenje teških tjelesnih povreda, izvršenje na naročito svirep ili ponižavajući način, ako za posljedicu ima trudnoću ili je žrtva maloljetno lice, propisane kazne se kreću od pet do petnaest godina. Ako je usljed djela nastupila smrt lica prema kojem je djelo izvršeno ili je djelo učinjeno prema djetetu učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina. Članovi 205 i 206 definišu obljubu nad nemoćnim licem i obljubu nad djetetom, a raspon kazni za ovo krivično djelo je od dvije do petnaest. Posebno je zabrinjavajuća odredba iz člana 223 koja sankcioniše rodoskrnavljenje, propisujući da, punoljetno lice koje izvrši obljubu ili sa njom izjednačen polni čin sa maloljetnim srodnikom po krvi u pravoj liniji ili sa maloljetnim bratom, odnosno sestrom, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godine“. S obzirom da je ovo krivično djelo smješteno u poglavlju Krivična djela protiv braka i porodice može se zaključiti da zakonodavac ovo izuzetno teško krivično djelo tretira kao privatnu, porodičnu stvar i za njega propisuje mnogo blaže kazne u odnosu na krivično djelo - silovanje.

Procesnim zakonom, odnosno Zakonikom o krivičnom postupku su definisane obaveze državnih organa u pogledu istrage, gonjenja i procesuiranja krivičnih djela.

Strategija zaštita od nasilja u porodici za period od 2011. do 2015. godine sadrži niz aktivnosti od strane državnih organa, a u saradnji sa NVO sektorom u cilju obezbjeđenja i unapređenja sveobuhvatnog sistema zaštite od nasilja u porodici.

Negativne obaveze su implementirane kroz jemstvo ustavnih prava i konstituisanje obaveze svakog pojedinca da poštuje prava i slobode drugih. Samim tim je i država obavezna da obezbijedi uživanje tih prava u odnosu na postupanja državnih institucija i službenika.

Na osnovu navedenog, zaključuje sa da su pozitivna zaduženja nadležnih organa u pogledu postupanja prema žrtvi nasilja u porodici, u skladu sa međunarodnim standardom dužne pažnje u kontekstu sprečavanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Pitanje reparacije žrtve nije još uvijek posebno tretirano u okviru zakonske regulative4, već se ostvarivanje naknade štete realizuje shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku ili Zakona o parničnom postupku5. Zakonik o krivičnom postupku omogućava oštećenom da putem imovinskopravnog zahtjeva ostvari naknadu štete u okviru krivičnog postupka. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu zavisi od utvrđenja određenih okolnosti koje ne moraju imati nikakve veze sa utvrđivanjem činjenica vezanih za odluku u krivičnom postupku. Zbog toga sudovi, u dosadašnjoj praksi, uglavnom nijesu u krivičnom postupku odlučivali o imovinskopravnom zahtevu, već su oštećene upućivali na parnični postupak radi ostvarenja naknade štete. Ostvarivanje naknade štete je utemeljeno u odredbama Zakona o obligacionim odnosima6, koje predviđaju naknadu štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja i/ili novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah. Nadležni sudovi su ti koji utvrđuju pravičnu naknadu za pretrpljenu štetu žrtve nasilja. Ostale komponente reparacije, koje podrazumijevaju povratak u pređašnje stanje i rehabilitaciju nisu regulisane domaćim pravnim aktima.
MINUS
b. Postoji li postupak koji bi obezbjedio da standarde potpune posvećenosti prate organi koji su odgovorni za: (a) spriječavanje, (b) zaštitu, (c) istragu, (d) kažnjavanje i/lii (e) obezbjeđivanje reparacije za djela nasilja prema ženama i nasilja u porodici? Ako postoji, navedite vrstu postupka, uključujući i drugostepeni organ koji preispituje rezultate, ko pokreće postupak, i na osnovu čega, koja je vrsta postupka u pitanju – upravni ili sudski postupak, da li žrtve nemara i/ ili zlostavljanja imaju na raspolaganju sudsku zaštitu.
Odgovor: Postupci koji obezbjeđuju postupanje nadležnih organa u skladu sa pozitivnim obavezama propisane su različitim zakonima, dok se odgovornost službenih lica u okviru organa utvrđuje u okvirima krivičnog i disciplinskog postupka. Na primjer, stranke imaju pravo podnošenja pritužbi na rad suda i sudija, koje mogu rezultirati disciplinskom odgovornošću sudije, ukoliko se utvrdi postojanje nekog od osnova predviđenih Zakonom o sudskom savjetu i sudijama7. Predsjednik suda je dužan da sam ili preko lica koja odredi, provjeri svaku pritužbu stranaka na rad suda ili pojedinih sudija, službenika i namještenika. Prije nego što u najkraćem roku odgovori na pritužbu, predsjednik sa njom upoznaje lice na čiji rad se odnosi, traži od njega usmeno ili pisano izjašnjenje, pregleda predmet i vrši druge radnje neophodne za utvrđivanje osnovanosti pritužbe. Odgovor na pritužbe i predstavke dostavlja se najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja.
PLUS
b. Postoji li postupak koji bi obezbjedio da standarde potpune posvećenosti prate organi koji su odgovorni za: (a) spriječavanje, (b) zaštitu, (c) istragu, (d) kažnjavanje i/lii (e) obezbjeđivanje reparacije za djela nasilja prema ženama i nasilja u porodici? Ako postoji, navedite vrstu postupka, uključujući i drugostepeni organ koji preispituje rezultate, ko pokreće postupak, i na osnovu čega, koja je vrsta postupka u pitanju – upravni ili sudski postupak, da li žrtve nemara i/ ili zlostavljanja imaju na raspolaganju sudsku zaštitu.
Odgovor: Postupci koji obezbjeđuju postupanje nadležnih organa u skladu sa pozitivnim obavezama propisane su različitim zakonima, dok se odgovornost službenih lica u okviru organa utvrđuje u okvirima krivičnog i disciplinskog postupka. Na primjer, stranke imaju pravo podnošenja pritužbi na rad suda i sudija, koje mogu rezultirati disciplinskom odgovornošću sudije, ukoliko se utvrdi postojanje nekog od osnova predviđenih Zakonom o sudskom savjetu i sudijama7. Predsjednik suda je dužan da sam ili preko lica koja odredi, provjeri svaku pritužbu stranaka na rad suda ili pojedinih sudija, službenika i namještenika. Prije nego što u najkraćem roku odgovori na pritužbu, predsjednik sa njom upoznaje lice na čiji rad se odnosi, traži od njega usmeno ili pisano izjašnjenje, pregleda predmet i vrši druge radnje neophodne za utvrđivanje osnovanosti pritužbe. Odgovor na pritužbe i predstavke dostavlja se najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja.

Slično je regulisano i kad je u pitanju državno tužilaštvo. Shodno Pravilniku o unutrašnjem poslovanju državnog tužilaštva8, pravo na podnošenje predstavke ili pritužbe na rad državnog tužilaštva ima lice koje ima opravdan interes ili se obratilo državnom tužilaštvu za postupanje iz njegove nadležnosti. Državni tužilac je dužan da provjeri svaku pritužbu i predstavku na rad državnog tužioca, zamjenika ili službenika. Državni tužilac sa pritužbom ili predstavkom upoznaje lice na čiji rad se pritužba, odnosno predstavka odnosi, traži od njega pismeno izjašnjenje, pregleda predmet, a može obaviti i druge radnje ukoliko je to neophodno da bi utvrdio osnovanost pritužbe, odnosno predstavke. Državni tužilac je dužan da odgovor na pritužbu, odnosno predstavku dostavi najkasnije u roku od 15 dana.

Fizička i pravna lica koja smatraju da im je policijski službenik u vršenju policijskih poslova povrijedio neko pravo ili nanio štetu, imaju pravo pritužbe na rad Policije. Kontrola rada policije se obezbjeđuje parlamentarnom, građanskom i unutrašnjom kontrolom. Kontrola se vrši u pogledu izvršavanja policijskih zadataka i primjene policijskih ovlašćenja radi zaštite ljudskih prava i sloboda. Sektor unutrašnje kontrole rada policije, koji funkcioniše u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova postupa  na osnovu predloga, pritužbi i predstavki fizičkih lica i policijskih službenika kao i na osnovu  ocjena i preporuka građanske kontrole. Građanska kontrola rada policije u Crnoj Gori institucionalno se ostvaruje posredstvom Savjeta za građansku kontrolu rada policije na osnovu odredbi Zakona o unutrašnjim poslovima. Savjet za građansku kontrolu rada policije je nezavisno tijelo koje takođe postupa po pritužbama i predstavkama fizičkih lica, a  njegov mandat obuhvata  procjenu primjene policijskih ovlašćenja, zaštitu prava i sloboda građana Crne Gore, djelotvorniju primjenu Zakona o unutrašnjim poslovima i drugih srodnih domaćih propisa. Savjet izdaje preporuke i objavljuje izvještaje  o radu policije. Parlamentarnu kontrolu vrši Odbor za bezbjednost Skupštine Crne Gore.

Osim navedenog, lice koje smatra da su mu vršenjem policijskih poslova povrijeđene slobode i prava ili mu je nanijeta šteta ima pravo na sudsku zaštitu i naknadu štete. Zakon o unutrašnjim poslovima9 razrađuje i disciplinsku odgovornost policijskih službenika za povrede službene dužnosti.

Pored disciplinske odgovornosti, službenici organa koji postupaju u slučajevima nasilja su potencijalno i krivično odgovorni. Naime, Krivični zakonik normira krivična djela protiv službene dužnosti, čime se u slučaju izvršenja ovih djela predviđa utvrđivanje odgovornosti u okviru krivičnog postupka. Krivična djela protiv službene dužnosti, koja se mogu dovesti u vezu sa nasiljem u porodici, su zloupotreba službenog položaja10 i nesavjestan rad u službi11. Prvo krivično djelo se sastoji u protivpravnom iskorišćavanju službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenju granica službenog ovlašćenja ili nevršenju službene dužnosti, što za posljedicu ima pribavljanje sebi ili drugom koristi, štetu ili teže povrede prava drugog. Sankcija propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kvalifikovani oblici su određeni vrijednošću imovinske koristi.

Krivično djelo nesavjestan rad u službi čini službeno lice koje kršenjem zakona ili drugih propisa ili opštih akata, propuštanjem dužnosti nadzora ili na drugi način očigledno nesavjesno postupa u vršenju službe, iako je bilo svjesno ili je bilo dužno i moglo biti svjesno da usljed toga može nastupiti teža povreda prava drugog ili imovinska šteta, pa takva povreda, odnosno šteta u iznosu koji prelazi tri hiljade eura i nastupi. Kvalifikovani oblik djela postoji ako je došlo do teške povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta u iznosu koji prelazi trideset hiljada eura, za koje djelo je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici sankcioniše neprijavljivanje nasilja od strane državnih službenika novčanom kaznom od EUR 100 do EUR 500. Međutim, izostaje prekršajna odgovornost državnih službenika za kršenje drugih odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u porodici kojima se konstituišu određene obaveze za njih, pa treba razmotriti dopunu Zakona u tom pogledu.

Potrebno je dopuniti Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na način da  propiše prekršajnu odgovornost službenih lica  u slučaju nepoštovanja svih obaveza  koje su propisane Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, uključujući i obavezu postupanja u skladu sa standardom dužne pažnje. Dopuniti i Krivični zakonik na način da propiše obavezu poštovanja standarda dužne pažnje u slučajevima nasilja u porodici i nasilja nad ženama i odgovarajuće sankcije u slučaju nepostupanja u skladu sa ovim standardom.

U građansko-sudskim postupcima radi ostvarivanja zaštite prava shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Samim tim, sudske odluke su predmet razmatranja i preispitivanja od strane viših instanci, po uloženom redovnom, odnosno vanrednom pravnom lijeku od strane stranke. Naime, stranka ima pravo žalbe na prvostepenu odluku suda, o kojoj odlučuje drugostepeni sud. Odluka drugostepenog suda može dalje biti pobijana vanrednim pravnim sredstvom - revizijom, pod uslovima predviđenim Zakonom, a o kojoj odlučuje Vrhovni sud Crne Gore. Osim toga, državni tužilac može potiv pravosnažene sudske odluke uložiti zahtjev za zaštitu zakonitosti, dok se po predlogu stranke pravosnažno okončan postupak može ponoviti ako je, između ostalog, do odluke suda došlo usljed krivičnog djela sudije ili kog trećeg lica.

Slično građanskom postupku, i u krivičnom postupku se jemči pravo žalbe ali u ograničenim dometima kada je u pitanju oštećeno lice. Naime, oštećeno lice može pobijati sudsku odluku isključivo u pogledu troškova krivičnog postupka, osim kad je državni tužilac preuzeo gonjenje od oštećenog/e kao tužilac ili je donesena oslobađajuća presuda, kad oštećeni/a može izjaviti žalbu zbog svih osnova.

I u parničnom i krivičnom postupku stranka ima pravo da zatraži izuzeće postupajućeg sudije ukoliko postoje zakonom propisani razlozi. Ovo pravo pripada i oštećenom licu u krivičnom postupku. O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda, s tim što o izuzeću samog predsjednika suda ili predsjednika suda i sudije, odlučuje predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika  Vrhovnog suda, odluku o izuzeću donosi opšta sjednica tog suda.

U skladu sa čl. 10 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti12, korisnik koji nije zadovoljan pruženom uslugom, postupkom ili ponašanjem pružaoca usluge može podnijeti pritužbu nadležnom organu državne uprave. Takođe, protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za ostvarivanje prava iz socijalne i dječije zaštite može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje nadležni državni organ, odnosno Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Osim toga, Zakon predviđa da rad pružaoca usluge bude inspekcijski nadziran od strane inspektora socijalne i dječije zaštite. U praksi ovaj nadzor još uvijek nije zaživio, a Akcionim planom za realizaciju Strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori za period 2015-2016 godine, predvidjeno je uspostavljanje efikasne inspekcijske službe do kraja 2015.godine.

Prema Zakonu o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda građana13, lice koje smatra da su mu aktom, radnjom ili nečinjenjem organa uprave povrijeđena prava i slobode može da podnese pritužbu Zaštitniku/ci građana. Kad Zaštitnik/ca utvrdi da je došlo do povrede ljudskih prava i sloboda, mišljenje sadrži i preporuku o tome šta treba preduzeti da bi se povreda otklonila, kao i rok za njeno otklanjanje. Zaštitnik/ca nadležnom organu može podnijeti inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, odnosno postupka za razrješenje lica čijim je radom ili nepostupanjem učinjena povreda ljudskih prava i sloboda. Ukoliko organ ne postupi po preporuci, Zaštitnik o tome može obavijestiti Skupštinu Crne Gore i javnost. Međutim, ovlašćenja Zaštitnika su ograničena na upućivanje mišljenja i preporuka, bez mogućnosti da preispituje zakonitost sudskih odluka, ili da ukida, mijenja, ili poništi odluku državnog organa.


Zakon o zabrani diskriminacije reguliše pravo svakog ko smatra da je diskriminisan radnjom, aktom ili nepostupanjem organa i drugih pravnih i fizičkih lica, da se sa pritužbom obrati Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda. Zaštitnik/ca ima široka ovlašćenja i ingerencije po pritužbama. Takođe, regulisano je pravo na sudsku zaštitu u slučaju diskriminatornog postupanja. Istovremeno, Zakon o rodnoj ravnopravnosti reguliše da svako lice koje smatra da je diskriminisano po osnovu pola može podnijeti predstavku Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. Predstavku, u ime lica koje je diskriminisano po osnovu pola, uz njegovu/njenu saglasnost, može podnijeti i drugo pravno i fizičko lice.

Postoji mogućnost podošenja predstavki koje se odnose na ostvarivanje prava građana i Odboru za ljudska prava i slobode pri Skupštini Crne Gore14, po kojima će Odbor postupiti, ukoliko podnosilac predstavke nije zadovoljan načinom na koji je postupila institucija Zaštitnika/ce.
MINUS
c. Da li je u posljednje dvije godine pokrenut ijedan postupak protiv pojedinaca – državnih zvaničnika – za kršenje standarda potpune posvećenosti kod slučajeva nasilja prema ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, navedite te slučajeve nasilja prema ženama i u porodici te sprovedene pravne postupke (tip postupka, organ nadležan za slučajeve potpune posvećenosti, ishod postupka, koja je godina u pitanju).
Odgovor: Kada su u pitanju postupci sprovedeni protiv službenih lica zbog kršenja standarda potpune posvećenosti u slučajevima nasilja prema ženama i u porodici, jedini izvještaj koji predstavlja izvor informacija ovog tipa je Redovni izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2013. godinu i Redovni izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2014. godinu15.
PLUS
c. Da li je u posljednje dvije godine pokrenut ijedan postupak protiv pojedinaca – državnih zvaničnika – za kršenje standarda potpune posvećenosti kod slučajeva nasilja prema ženama i u porodici? Ako je odgovor potvrdan, navedite te slučajeve nasilja prema ženama i u porodici te sprovedene pravne postupke (tip postupka, organ nadležan za slučajeve potpune posvećenosti, ishod postupka, koja je godina u pitanju).
Odgovor: Kada su u pitanju postupci sprovedeni protiv službenih lica zbog kršenja standarda potpune posvećenosti u slučajevima nasilja prema ženama i u porodici, jedini izvještaj koji predstavlja izvor informacija ovog tipa je Redovni izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2013. godinu i Redovni izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2014. godinu15.

U godišnjem izvještaju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2014. godinu16 se navodi dasu registrovane samo 3 pritužbe o nasilju nad djecom koje se odnose na porodične prilike, ali da se u ostalim pritužbama nerijetko  pominje određeni vid nasilja u porodici kojem su izložena djeca. U izvještaju Zaštitnik izražava zabrinutost zbog neadekvatnog reagovanja nadležnih organa u određenim slučajevima gdje nasilje nije direktno usmjereno na djecu, ali su ona svjedoci nasilja u porodici. Zaključuje da su nadležne službe i organi dužni posvetiti veću pažnju uređivanju ove oblasti, “jer je bilo koji vid nasilja neopravdan i djeca se moraju višestrano zaštititi od loših uticaja ove vrste nasilja.” Pred Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda Crne Gore bila su i dva predmeta koja se tiču diskriminacije po osnovu pola. U jednom od slučajeva diskriminacije po osnovu pola, nakon podnošenja pritužbe pokrenut je sudski postupak, zbog čega je Zaštitnik morao obustaviti postupak shodno imperativnoj zakonskoj normi. U drugom slučaju podnositeljka pritužbe je izjavila žalbu Komisiji za žalbe Vlade Crne Gore, zbog čega je Zaštitnik zastao u postupku do donošenja meritorne odluke po žalbi. Na osnovu prednjeg zaključuje se da je postupak u toku17.

U aprilu 2015. godine NVO Centar za ženska prava je Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, Upravi policije, Savjetu za građansku kontrolu rada policije i Državnom tužilaštvu uputio zahtjeve za slobodni pristup informacijama o postupcima koji su pokrenuti protiv pojedinaca - državnih zvaničnika za kršenje standarda potpune posvećenosti (dužne pažnje) kod slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u porodici. U odgovoru Zaštitnika ljudskih prava i sloboda18 na pomenuti zahtjev, navodi se da je u toku 2014. godine Zaštitnik postupao u 4 slučaja iz oblasti nasilja u porodici, od kojih se jedan odnosio na nasilje zasnovano na bliskoj rodbinskoj vezi, a tri na nasilje prema djetetu u porodičnom kontekstu. U prvom slučaju koji se odnosio na  pritužbu na postupanje organa policije. Zaštitnik nije našao povrede postupka, iako je, kako se navodi u odgovoru, sproveo detaljni istražni postupak i zatražio informacije od nadležnih instutucija (Uprava policije i Državno tužilaštvo).

U odgovoru Vrhovnog državnog tužilaštva19 navodi se da prema izvještajima koje su Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavila viša i osnovna državna tužilaštva, u prethodne dvije godine nije bilo formiranih predmeta u kojima je pokrenut postupak protiv pojedinaca – državnih službenika za kršenje standarda potpune posvećenosti kod slučajeva nasilja prema ženama i nasilja u porodici.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u poslednje dvije godine vodilo disciplinske postupke protiv 2 policijska službenika, zbog teže povrede službene dužnosti – kršenja Kodeksa policijske etike (čl.106, stav 1 tačka 4 Zakona o unutrašnjim poslovima)20. U prvom slučaju kršenje Kodeksa se ogledalo u nedoličnom ponašanju - nasilju prema supruzi, za koje je policijski službenik kažnjen novčanom kaznom u visini od 30% mjesečne zarade u trajanju od dva mjeseca. U drugom navedenom slučaju, kršenje Kodeksa se ogledalo u nedoličnom ponašanju i fizičkom maltretiranju

– nasilju prema supruzi i sinu, zbog čega je policijski službenik kažnjen novčanom kaznom u visini od 30% mjesečne zarade, u trajanju od 6 mjeseci. U odgovoru se ne navodi da li je ministarstvo, u skladu sa dužnošću prijavljivanja nasilja propisanom Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici21 i Krivičnim zakonikom informacije o nasilju u porodici dostavilo i drugim nadležnim institucijama, kao ni da li je na osnovu njih pokrenut postupak protiv počinilaca.

Savjet za građansku kontrolu rada policije22 je u periodu 2014/15 imao u radu imao 5 predmeta provjere policijskih ovlašćenja u oblasti porodičnog nasilja. Tri pritužbe su podnijele žrtve nailja u porodici, jednu NVO Centar za ženska prava, a jednu je Savjet samoinicijativno razmatrao, na osnovu pisanja medija23. U jednom predmetu Savjet nije mogao utvrditi povrede policijskih ovlašćenja, a rad na ostalima je u toku. Savjet zaključuje da je u 2014.i 2015. godini povećan broj pritužbi na rad policije u vezi sa zaštitom nasilja u porodici.

Pored navedenih predmeta, nevladina organizacija „Centar za ženska prava“ je dana 18.02.2014. godine, Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije24 dostavila pritužbu na postupanje službenika Uprave policije u slučaju nasilja u porodici koje je preživjela klijentkinja ove nevladine organizacije25 Naime, klijentkinja Centra za ženska prava je navela ozbiljne optužbe na račun rada policije - predstavnika dežurne službe i inspektora za porodično nasilje zaposlenog u Centru bezbjednosti Podgorica zbog grubog i nehumanog ponašanja prilikom postupka prijavljivanja nasilja, najprije u njenom stanu, a potom i u službenim prostorijama CB Podgorica. U odgovoru na pritužbu Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije navodi da u sprovedenom postupku unutrašnje kontrole nijesu utvrđeni dokazi na osnovu kojih bi postojala mogućnost i osnov za pokretanje postupka za utvrđivanje disciplinske ili druge odgovornosti imenovanih policijskih službenika26. Takođe, podnosioci pritužbe su upućeni da zaštitu mogu ostvariti u posebnom postuku pred nadležnim sudom. Ni u odgovoru na ponovljeni dopis Centra za ženska prava, nije dostavljena informacija da li su u postupku utvrđivanja disciplinske odgovornosti policijskih službenika uzeti u obzir snimci nadzornih kamera, iako je to bio ključni dokaz koji je predložila ova NVO27. U odgovoru Savjeta za građansku kontrolu rada policije, navodi se da Savjet nije mogao utvrditi neprofesionalnu primjenu policijskih ovlašćenja i preporučeno da se nastavi “njegovanje kvalitetnog policijskog pristupa policijske organizacije prema civilnom društvu i materiji porodičnog nasilja”28.
MINUS
d. Postoje li relevantni dokumenti (kao što su protokoli, profesionalne smjernice itd.) koji bi obezbjedili da se standardi potpune posvećenosti poštuju u slučajevima nasilja prema ženama i u porodici? Ko je izradio ta dokumenta: (a) nadležni organi direktno zaduženi za zaštitu, prevenciju i kažnjavanje nasilja nad ženama i u porodici, (b) organi za nadzor ili praćenje, resorna ministarstva – Ombudsman, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti itd. Da li su to: (a) interni standardi, (b) opšti ili posebni protokoli, (c) smjernice, (d) preporuke itd.? Molimo vas da date komentar na pravnu hijerarhiju i o tome da li su oni pravno obavezujući.
Odgovor: Strategija o zaštiti od nasilja u porodici,usvojena 2011. godine, u okviru potpune posvećenosti nalaže multidisciplinarni model postupanja u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i ostvarivanje saradnje svih subjekata u zaštiti žrtve porodičnog nasilja, kao i edukaciju profesionalnog kadra. Jedna od obaveza iz Strategije bila je izrada Protokola o postupanju, prevenciji i zaštite od nasilja u porodici.
PLUS
d. Postoje li relevantni dokumenti (kao što su protokoli, profesionalne smjernice itd.) koji bi obezbjedili da se standardi potpune posvećenosti poštuju u slučajevima nasilja prema ženama i u porodici? Ko je izradio ta dokumenta: (a) nadležni organi direktno zaduženi za zaštitu, prevenciju i kažnjavanje nasilja nad ženama i u porodici, (b) organi za nadzor ili praćenje, resorna ministarstva – Ombudsman, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti itd. Da li su to: (a) interni standardi, (b) opšti ili posebni protokoli, (c) smjernice, (d) preporuke itd.? Molimo vas da date komentar na pravnu hijerarhiju i o tome da li su oni pravno obavezujući.
Odgovor: Strategija o zaštiti od nasilja u porodici,usvojena 2011. godine, u okviru potpune posvećenosti nalaže multidisciplinarni model postupanja u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i ostvarivanje saradnje svih subjekata u zaštiti žrtve porodičnog nasilja, kao i edukaciju profesionalnog kadra. Jedna od obaveza iz Strategije bila je izrada Protokola o postupanju, prevenciji i zaštite od nasilja u porodici.

Potpisivanjem i usvajanjem Protokola o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici dodatno su razrađeni standardi postupanja nadležnih tijela i organa vlasti i organizacija u oblasti nasija u porodici. Protokol je nastao u okviru programa rodne ravnopravnosti IPA 2010, koji su u partnerstvu sprovodili Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Crne Gore, UNDP i Delegacija EU u Podgorici. U izradu Protokola su bili uključeni predstavnici/ce institucija sistema, NVO (Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica), međunarodne organizacije (UNICEF i UNHCR). Protokol su zvanično 25. novembra 2011. potpisali rukovodioci  Ministarstva pravde, Vrhovnog suda, Vrhovnog državnog tužilaštva, Ministarstva prosvjete i sporta, Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Uprave policije i Vijeća za prekršaje Crne Gore. U osnovi, Protokol predstavlja posebnu vrstu sporazuma između više ustanova i organizacija kojima se potpisnici protokola obavezuju na multidisciplinarnu saradnju s jasno razrađenim postupanjima svakog sistema. Uređene su obaveze preduzimanja potrebnih mjera da se osigura  organizovanost, opremljenost i edukacija  dovoljnog broja specijalizovanih stručnjaka koji se bave problematikom nasilja u porodici. Problem i otežavajuća okolnost je što Protokol nema pravno obavezujuću snagu već služi kao alat u postupanju (tj. uputstvo).
MINUS
e. Da li je bilo slučajeva nasilja prema ženama ili u porodici pred državnim sudom u kojima su se kršili standardi potpune posvećenosti u slučajevima nasilja nad ženama / u porodici? Da li je bilo slučajeva pred međudržavnim tijelom (Sud za ljudska prava Savjeta Evrope i Komitet CEDAW) zbog kršenja ljudskih prava žrtava?
Odgovor: Ni pred Ustavnim sudom Crne Gore, ni pred međunarodnim organima, kao što su Evropski sud za ljudska prava ili komiteti Ujedinjenih nacija, nije bilo relevantnih slučajeva za Crnu Goru u ovoj oblasti.
e. Da li je bilo slučajeva nasilja prema ženama ili u porodici pred državnim sudom u kojima su se kršili standardi potpune posvećenosti u slučajevima nasilja nad ženama / u porodici? Da li je bilo slučajeva pred međudržavnim tijelom (Sud za ljudska prava Savjeta Evrope i Komitet CEDAW) zbog kršenja ljudskih prava žrtava?
Odgovor: Ni pred Ustavnim sudom Crne Gore, ni pred međunarodnim organima, kao što su Evropski sud za ljudska prava ili komiteti Ujedinjenih nacija, nije bilo relevantnih slučajeva za Crnu Goru u ovoj oblasti.
MINUS
f. Da li je bilo istraživanja o profesionalnim stavovima, uključujući stereotipe o nasilju prema ženama, rodno zasnovanom nasilju i/ili nasilju u porodici? Ako je odgovor potvrdan, navedite informacije o uzorku istraživanja i metodologiji, rezultatima i preporukama, ako je moguće.
Odgovor: Prvu sveobuhvatnu Studiju o nasilju nad ženama i nasilju u porodici29 sprovela je 2012. godine Agencija CEED i SOS Telefon Nikšić u saradnji sa konsultantkinjama iz ženskih nevladinih organzacija30. Studija je urađena za potrebe Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u okviru Programa za rodnu ravnopravnost IPA 2010 koji je sproveden u periodu od 2010. – 2014. u saradnji sa Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava, uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. U okviru ovog istraživanja, realizovani su dubinski intervjui sa predstavnicima 15 relevantnih institucija, koji su pokazali da se propusti u radu institucija koji se dešavaju u praksi često rezultat nedostatka obuke o specifičnostima nasilja u porodici i nasilja nad ženama, ali i o zakonskim procedurama, posebno onim propisanim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.
PLUS
f. Da li je bilo istraživanja o profesionalnim stavovima, uključujući stereotipe o nasilju prema ženama, rodno zasnovanom nasilju i/ili nasilju u porodici? Ako je odgovor potvrdan, navedite informacije o uzorku istraživanja i metodologiji, rezultatima i preporukama, ako je moguće.
Odgovor: Prvu sveobuhvatnu Studiju o nasilju nad ženama i nasilju u porodici29 sprovela je 2012. godine Agencija CEED i SOS Telefon Nikšić u saradnji sa konsultantkinjama iz ženskih nevladinih organzacija30. Studija je urađena za potrebe Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u okviru Programa za rodnu ravnopravnost IPA 2010 koji je sproveden u periodu od 2010. – 2014. u saradnji sa Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava, uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. U okviru ovog istraživanja, realizovani su dubinski intervjui sa predstavnicima 15 relevantnih institucija, koji su pokazali da se propusti u radu institucija koji se dešavaju u praksi često rezultat nedostatka obuke o specifičnostima nasilja u porodici i nasilja nad ženama, ali i o zakonskim procedurama, posebno onim propisanim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.

Predstavnici relevantnih institucija navode da nijedna institucija ne posjeduje posebna, specijalizovana odjeljenja koja se bave samo ovim pitanjem. Institucije koje su uključene u istraživanje, nemaju unaprijed definisanu praksu procjene rizika. Intervjuisana lica su istakla da vrše analizu rizika uglavnom kroz izjave aktera nasilne situacije, ali nije identifikovano postojanje metodologije, dokumenta ili liste pitanja koji su osnov za analizu rizika. Ovo upravo ukazuje da je analiza rizika jedna od najslabijih karika u lancu zaštite žrtava nasilja, da institucije ne poznaju u dovoljnoj mjeri svoje obaveze i nadležnosti u tom pogledu, kao i da ne postoje odgovarajući protokoli za procjenu rizika.

Studije slučajeva pokazuju da institucije ne ulažu dovoljno napora da obavijeste i pouče žrtve o zakonskim mogućnostima i procedurama i da izostaje adekvatna zaštita od nasilja.

Neke od ključnih preporuka Studije uključuju kontinuiranu, specijalizovanu i rodno senzitivnu obuku za predstavnike/ce svih nadležnih institucija koja će pored upoznavanja sa zakonskim procedurama, obezbijediti i razumijevanje problema porodičnog nasilja, kao i položaja i ponašanja žrtve. Navodi se potreba za odgovarajućom evaluacijom, obukom, stručnom konsultantskom podrškom i supervizijom multidisciplinarnih timova koji rade pri Centrima za socijalni rad. U okviru svake institucije je potrebno formirati specijalizovane odsjeke/timove čiji bi mandat predvidjao isključivo bavljenje predmetima porodičnog nasilja i nasilja nad ženama. Potrebno je obezbijediti informativne brošure i za zaposlene u institucijama koje će sadržati pregled svih zakonskih normi i procedura koje su relevantne za njihov rad u o oblasti porodičnog nasilja i nasilja nad ženama. U okviru svake pojedinacne institucije donijeti jasne procedure za hitno postupanje u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Poseban set preporuka se odnosi na uspostavljanje i finansiranje specijalizovanih servisa za podršku žrtvama nasilja, izmjene i dopune zakona i bezbjednost djece.

U martu 2014. godine su na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost prezentovani rezultati Drugog istraživanja o poznavanju i primjeni Zakona o rodnoj ravnopravnosti u institucijama Crne Gore31 koje je sprovedeno u 68 institucija i parlamentarnih partija u Crnoj Gori, u drugoj polovini 2013.godine. Kada se uporede rezultati dva istraživanja (prvo je realizovano 2010. godine), proizilazi da se za 23% povećao broj učesnika koji su nabrojali jedan dokument, za 9% je više onih koji su nabrojali dva i za 9% onih koji su nabrojali sva tri dokumenta koja uređuju pitanje rodne ravnopravnosti, ali je evidentno da je i dalje značajan broj ispitanika koji nijesu naveli nijedan dokument kojim se uređuje ovo pitanje. Rezultati pokazuju da je od svih dokumenata u kojima je država uredila pitanja rodne ravnopravnosti, najprepoznatljiviji  Zakon o rodnoj ravnopravnosti (53%).Međutim, od ukupnog broja učesnika u istraživanju 41% nijesu mogli da navedu ni jedno postupanje koje Zakon smatra diskriminacijom, što je za 8% manje nego 2010.godine. Većini učesnika u istraživanju (79%) danas je poznato da se po Zakonu upotreba riječi u muškom rodu, kao generički neutralna forma za muški i ženski rod, smatra diskriminacijom. To je za 18% više nego što su znali prije tri godine. Istraživanjem su detektovane tačke u kojima je u sferi političkog života napravljen najmanji pomak ka ostvarivanju rodne ravnopravnosti i gdje najviše nedostaju instrumenti kojima država realizuje svoju Ustavom propisanu obavezu da vodi politiku jednakih mogućnosti.

MINUS
[1] Reparacija podrazumjeva restituciju, kompenzaciju, zadovoljenje, rehabilitaciju i garanciju neponavljanja.
[2] Službeni list CG, br. 1/2007 i 38/2013-1.
[3] Čl. 443 Krivičnog zakonika.
[4] Utvrđen je Predlog Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela, koji još uvijek nije usvojen.
[5] Službeni list RCG, br. 22/2004 i 76/2006.
[6] Službeni list CG, br. 47/2008.
[7] Službeni list CG, br. 11/2015.
[8] Službeni list CG, br. 22/2014.
[9] Službeni list CG, br. 44/2012, 36/2013 i 1/2015.
[10] Čl. 416 Krivičnog zakonika.
[11] Čl. 417 Krivičnog zakonika.
[12] Službeni list CG, br. 27/2013 i 1/2015.
[13] Službeni list CG, br. 42/2011 i 32/2014.
[14] Čl. 44 Poslovnika Skupštine Crne Gore, Službeni list Crne Gore, broj 59/2013.
[15] Dostupan na http://www.ombudsman.co.me/docs/izvjestaji/Final_Izvjestaj_za_2013_05042014.pdf; http://www.ombudsman.co.me/ docs/izvjestaji/Izvjestaj_za_2014.pdf.
[16] Izvještaj Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2014. godinu, strana 116-117, dostupan na sledećem linku:
[17] Ibis
[18] Odgovor Zaštitika ljudskih prava i sloboda br.03-354/15-1 od 17.04.2015
[19] Odgovor Vrhovnog državnog tužilaštva dostavljen NVO Centar za ženska prava elektronskim putem, dana 20.04.2015. godine
[20] Odgovor Odjeljenja za zaštitu podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore br. 151/15-487 od 24.04.2015. godine dostavljen NVO Centar za ženska prava
[21] Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (Službeni list RCG 46/10) ,član 9 Dužnost prijavljivanja nasilja :Državni organ, drugi organ, zdravstvena, obrazovna i druga ustanova dužni su da prijave policiji učinjeno nasilje za koje saznaju u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, odnosno djelatnosti. Prijavu o učinjenom nasilju dužno je da policiji podnese odgovorno lice u organu ili ustanovi iz stava 1 ovog člana, kao i zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice koje sazna za učinjeno nasilje u vršenju svojih poslova. Organ za prekršaje i policija dužni su da obavijeste centar za socijalni rad o prijavljenom nasilju.
[22] Građanska kontrola rada policije u Crnoj Gori institucionalno se ostvaruje posredstvom Savjeta za građansku kontrolu rada policije i na temelju odredbi Zakona o unutrašnjim poslovima (“Službeni list Crne Gore, broj 44/2012” od 9.8.2012. god.) Ovaj zakon propisuje tri nivoa kontrole policije - parlamentarnu, građansku i unutrašnju.
[23] Odgovor Savjeta za građansku kontrolu rada policije na zahtjev Centra za ženska prava, dopis br.8/9-15 od 9.05.2015.
[24] Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije funkcioniše u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore
[25] Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije funkcioniše u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore
[26] Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije funkcioniše u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore
[27] Ministarstvo unutrašnjih poslova, odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije, dopis br.086/14-20974/1 od 28.04.2014.
[28] Savjet za građansku kontrolu rada policije , dopis br.5/7-2014 od 24.10.2014.
[29] Studija o nasilju u porodici i nasilju nad ženama u Crnoj Gori, CEED i SOS Telefon Nikšić, izdavač: UNDP Kancelarija u Crnoj Gori, Podgorica 2012. Web link: http://www.me.undp.org/content/dam/montenegro/docs/publications/si/Gender/Rezime_Studija%20o%20nasilju%20u%20porodici%20i%20 nasilju%20nad%20zenama.pdf
[30] Na izradi Studije su radile konsultantkinje Nataša Međedović i Maja Raičević, a korišćeni su i podaci SOS telefona Nikšić i Sigurne ženske kuće.
[31] prof.dr Puzigaća M., mr Čabarkapa M. i Pajvančić M. Drugo istraživanje o poznavanju i primjeni Zakona o rodnoj ravnopravnosti u institucijama Crne Gore, izdavač: Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Podgorica 2014.
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL
Centar za enska prava SOS telefon Nikic
Savet Evrope
 
Sigurna enska kuca AC UBL NSRP Drutvo SOS telefon CZR WAVE EWL Centar za enska prava SOS telefon Nikic Savet Evrope
 
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.
Kampanju podržavaju:
EU
Sadržaj stranice je isključiva odgovornost Sigurne ženske kuće i ni na koji način ne odražava stavove donatora.